biljana

First topic message reminder :

Znate, ono što je stvarno važno, jeste da su ljudi oko vas srećni i zdravi. Sve ostalo je poput kapi kiše na pesku.



Paul Walker

Balada O Prolaznosti
Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si: "Zbogom"
govoreć: "Doviđenja".

Dru­ži­ću Se Sa Sun­cem
Kad je već ta­ko,
dru­ži­ću se sa sun­cem.
Ići ću mu u su­sret du­go,
ja uz br­do, ono će se uz ne­bo pe­ti,
ja ću hi­ta­ti, ono će ići po­la­ko
uži­va­ju­ć i u pro­stra­nom vi­di­ku.

Kad ono u pod­ne sta­ne na ne­ba ce­sti,
ja ću na ze­mlji ne­da­le­ko se­sti;
Kad ono poč­ne sla­zi­t i niz mo­dru ko­su,
i ja ću niz br­do
sa pa­sti­ri­ma i nji­ho­vim kr­dom.

Pred noć kad se sun­ce ra­sta­ne od me­ne,
u snu ja ću na­sta­vi­ti da ga pra­tim
niz nje­go­ve pu­te me­ni ne­viđ­ne.

Balada
Od svih si devojaka bila tiša,
zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja?

Jedne je noći udarala kiša
tako krvnički ko čuvari reda…
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja.

Jer kad si se o drvo kraj vrata
obesila jednom u svitanja seda,
između bosih nogu i blata
bilo je razmaka - samo pola pedlja.

Prošla je bura, stišale se strasti,
i ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
u njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
kô da mi zbori: nema ljeta više!

Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
o sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
i mrtvo lišće po humkama pada...

Kako je dobra ta ljubaznost
Živi u svijetu s nama ...
Ljubaznost - ne blijedi i ne očekuje reciprocitet zauzvrat,
Nikada ne gori, već grije, ostavljajući jarku svjetlost u dušama.
Ljubaznost ne sudi, ne osakaćuje - od nje ne treba očekivati ​​zlo.
Samo ona će izliječiti svijet od zlobe, nikada ne precjenjujući cijenu ...

Djeca su sreća, djeca su radost, Djeca su svjež lahor u životu. Ne mogu se zaraditi, ovo nije nagrada, Bog ih daje po milosti odraslima. Djeca su, začudo, također test. Djeca, poput drveća, ne rastu sama. Trebaju brigu, brigu, razumijevanje. Djeca su vrijeme, djeca su posao. Djeca su čudo, poruka dobrote, zrake svitanja, kapi ljubavi.

Sreća su meki, topli dlanovi. Iza sofe omoti od slatkiša, mrvice na sofi. Što je sreća - lakše je ne odgovoriti, Svatko tko ima djecu ima sreću..

Vrijeme provedeno s mačkom nikada nije izgubljeno. (Margaret Mitchell)

Nema prijatelja na svijetu
boljeg i vjernijeg.

Od neprijatelja će vas spasiti u borbi.
Pa, o čemu ja pričam? O psu :)

Ima cvijeća na svijetu i ovo cvijeće - djecu nitko na svijetu ne može zamijeniti, oni su uvijek naša radost i sreća, nama odraslima čuda čine.

Djeca su večer, večer na kauču,

Kroz prozor, u magli, svjetlucaju lampioni,

Odmjereni glas bajke o caru Saltanu,

O sirenama-sestrama bajnih mora.

Djeca nemaju ni prošlost ni budućnost, ali za razliku od nas odraslih znaju iskoristiti sadašnjost. (Labruyère)