Brazil

First topic message reminder :





Brazil država u Južnoj Americi
Brazil je država i Južnoj Americi. Obuhvata središnji deo kontinenta i istočnu obalu Atlanskog okeana. Graniči se sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu i Kolumbijom, Venecuelom Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom na severu. Veliki deo ove južnoameričke države čini sliv reke Amazon. Površina Brazila je 8.511.965 km², a u njemu živi 184.101.109 stanovnika. Nezavisnost je dobio 1822. godine od Portugalije, tako da je službeni jezik portugalski. Glavni grado je Brazilija a najveći Rio de Ženeiro.

Reljef Brazila
Reljef Brazila karateriše oblast prašuma oko reke Amazon na severu i brdovit teren sa niskim planinama na jugu, a duž obale Atlanskog okeana nalazi se nekoliko planinskih lanaca čiji vrhovi dostižu 3000 metara nadmorske visine. Znači da možemo izdvojiti tri geografske regije u reljefu Brazila: Amazonsku niziju na severu, Brazilsku visoravan u središnjem delu zemlje i Atlansko primorje na istoku.

Brazil je prirodno bogata zemlja
Brazil je prirodno veoma bogata zemlja, jer ni u jednoj zemlji sveta ne postoje veće mogućnosti za širenje obradivih površina. Što se tiče rudnog bogatstva posebno se ističu nalazišta gvožđa, koja spadaju u najveće u svetu. Najvažniji problem brazilske privrede je povezivanje primorskog dela zemlje sa unutašnjošću. Zato se u poslednje vreme dosta ulaže u saobraćajnice koje treba da omoguće prodor na zapad zemlje do novih prostora za iskorišćaavnje. Industrijska i saobraćajna preduzeća su u vlasništvu domaćih i stranih kapitalista i države. Po državnom uređenju Brazil je federalna republika i spada u najrazvijenije zemlje Latinske Amerike. Glavni grad je Brazilija, a najveći gradovi su Sao Paolo i Rio de Ženeiro.

Stanovništvo Brazila
Više od polovine stanovnika su belci, potomci Portugalaca, Italijana i Španaca. Oko 40% stanovništva su crnci, mulati i mestici, a samo 2% stanovništva čine potomci starosedeoca Indijanaca.

Godine 2013. starosjedioci iz okruga Taunay počeli su prosvjedovati i zahtijevati da vlada zauzme stav o njihovom vlasništvu nad zemljom. Oko 80 članova plemena okupiralo je ranč od 4800 hektara koji se zvao Esperança ('nada' na engleskom). Muškarci, žene i djeca sudjelovali su u ovom prosvjedu, koji je zahtijevao da stanovnici posjeda napuste imanje u roku od 24 sata. Ovi su prosvjedi postali nasilni i jedan član plemena je ubijen. Ubrzo nakon toga, različita sela počela su napadati lokalne farme, zahtijevajući povrat svoje zemlje.

Vlasništvo nad zemljom samo je jedna od mnogih bitaka za autohtone ljude, ali osiguranje takvih zakonskih prava nedvojbeno je najvažnije. Uz prava na zemlju slijede druga prava (na resurse, vodu itd.), u idealnom slučaju . U slučaju plemena Terena, čini se da moraju voditi dvije bitke: da sami dobiju vlasništvo nad zemljom, ali prvo, da je oduzmu nemilosrdnim poljoprivrednicima.

Trenutačno Terena još uvijek čeka odluku vlade da nadoknadi troškove rančeru koji trenutačno posjeduje zemlju kako bi je mogli povratiti. Eliseu je rečeno da neke obitelji još uvijek žive na ranču Esperança.

Neki se boje najgoreg nakon povijesti nemira: “Mi Indijci su uvijek bili diskriminirani. Tretiraju nas kao životinje. Nismo imali prostora za život. Gdje ćemo svoju djecu, svoje unuke? Ne želimo da žive na ulici. Ovo je naša zemlja.”

8. listopada 2014. Autor: Madeleine Lesser