Indonezija

Borobudur

Borobudur , također transkribirano Barabudur ( indonezijski : Candi Borobudur , javanski : ꦕꦤ꧀ꦝꦶꦧꦫꦧꦸꦝꦸꦂ , romanizirano: Candhi Barabudhur ), je mahajanski budistički hram iz 9. stoljeća u regiji Magelang , u blizini grada Magelanga i grada od Muntilana , u središnjoj Javi , Indonezija.


Izgrađen od sivog kamena nalik na andezit ,hram se sastoji od devet naslaganih platformi, šest kvadratnih i tri kružne, na čijem je vrhu središnja kupola . Ukrašena je s 2672 reljefne ploče i izvorno 504 kipa Bude . Središnja kupola okružena je sa 72 kipa Bude, od kojih svaki sjedi unutar perforirane stupe . Spomenik vodi hodočasnike kroz opsežan sustav stubišta i hodnika s 1460 narativnih reljefnih ploča na zidovima i balustradama . Borobudur ima jednu od najopsežnijih zbirki budističkih reljefa na svijetu,

Izgrađen za vrijeme vladavine dinastije Sailendra , dizajn hrama slijedi javansku budističku arhitekturu , koja spaja indonezijsku domorodačku tradiciju štovanja predaka i budistički koncept postizanja nirvāṇe . [3] Spomenik je svetište Bude i mjesto za budističko hodočašće . Dokazi sugeriraju da je Borobudur sagrađen u 8. stoljeću i kasnije napušten nakon pada hinduističkih kraljevstava na Javi u 14. stoljeću i prelaska Javanaca na islam. Svjetsko saznanje o njegovom postojanju potaknuo je 1814. Sir Thomas Stamford Raffles , tadašnji britanski vladar Jave , kojeg su domaći Indonežani obavijestili o njegovoj lokaciji. [5] Borobudur je od tada sačuvan kroz nekoliko restauracija. Najveći projekt restauracije dovršili su 1983. indonezijska vlada i UNESCO , nakon čega je spomenik stavljen na popis UNESCO-ve svjetske baštine .