Zašto se ljubimo?

Da li ste znali da jedan strastveni francuski poljubac može pomoći zubima, jer nam dodatna slina (pljuvačka) partnera dodatno čisti usta? Da li ste znali da ljubljenje sagorjeva 2-3 kalorije po minuti?  I da li ste znali da muškarac koji svako jutro poljubi svoju ženu / djevojku živi pet godina duže (prema jednoj naučnoj studiji)?
Ali, da li ste se ikada zapitali zbog čega se uopšte ljubimo? Šta to u našem mozgu stvara neodoljivu želju da svojim usnama dotaknemo usne partnera?
 
Prijenos hrane
Neki evolucijski psiholozi smatraju da današnje ljubljenje dolazi od prijenosa hrane iz jednih u druga usta, kao što to čine ptice sa svojim bebama. Ovakav način hranjenja pruža bebi dodatno željezo, proteine, ugljikohidrate, cink… i još gomilu hranjivih tvari koje se ne nalaze uvijek u majčinom mlijeku. Pored toga, ovakav način hranjenja pokazuje veliki nivo povjerenja i intimnosti.
Ptice nisu jedine životinje koje ovako hrane bebe. Mnogi primati čine isto, a ne tako davno, ovo je bila uobičajena pojava i kod ljudi. S obzirom da nisu uvijek postojali marketi sa gotovom mekanom hapicom za bebe, majke su morale prvo sažvakati hranu, pa tek onda dati istu svom djetetu.
[Only admins are allowed to see this image]
Prosječna osoba provede 20.160 sati života ljubeći se, a svjetski rekord za najduži poljubac na svijetu – bez prekida, iznosi 58 sati 35 minuta i 58 sekundi.
 
Testiranje partnera
Vaša pljuvačka, pored hranjivih tvari, sadržava i informacije o vama, kao što je na primjer vaš nivo zdravlja. Zbog toga neki naučnici smatraju da je čin ljubljenja zapravo čin testiranja potencijalnog partnera.
Ljubljenje nam omogućuje da saznamo informacije o partneru koje inače svjesni um nikada ne bi mogao saznati. Na dio ove razmjene informacija utječu feromoni, hemijski signali koje životinje koriste kao pomoć za slanje poruka.
Znamo da životinje koriste feromone kako bi upozorile druge životinje da su spremne za parenje, da se u blizini nalazi izvor hrane ili opasnost, a naučnici pretpostavljaju da feromoni mogu igrati sličnu ulogu i kod ljudi.
Iako se u prošlosti smatralo da su organi za primanje i slanje poruka putem hemikalija kod ljudi poprilično neaktivni, nedavna istraživanja su ipak dokazala da je to daleko od istine. Mi komuniciramo putem hemije.
Prvu studiju koja pokazuje da hemijski signali igraju ulogu u privlačnosti provela je Claud Wedekind prije više od desetljeća. U studiji su žene mirisale majice koje su muškarci nosili i na osnovu mirisa birale partnera. Gotovo sve učesnice su izabrale onog partnera čiji je niz gena imunog sistema bio drugačiji od njihovog. Naučno je dokazano da će beba biti zdravija ako su ovi geni različiti, jer se oni preklapaju i čine imuni sistem jačim.
 
Muškarci i žene doživljavaju poljubac drugačije
2007. godine, istraživači sa Sveučilišta u Albanyju proveli su studiju sa 1041 studentom i pronašli značajne razlike u načinu na koji muškarci i žene percipiraju ljubljenje. Uobičajeno je da u fazi udvaranja žene pridaju veću važnost ljubljenju, te da većina nikada neće pristati na seksualne odnose a da ‘ne okuse partnera’. Muškarci, s druge strane, će imati spolni odnos bez ljubljenja, a također će imati odnos i s nekim ko se ne ljubi baš najbolje.
Istraživači su otkrili da su uglavnom muškarci ti koji prvi započnu francuski poljubac, a pretpostavlja se da to čine jer slina (pljuvačka) sadrži testosteron, glavni muški spolni hormon. Istraživači također misle da muškarci preko informacija koje pljuvačka šalje mogu saznati razinu estrogena kod žena, ženskog spolnog hormona.
 
Jedan poljubac oslobađa cijeli koktel hemikalija
Ljubljenje nije praktično samo za biranje savršenog partnera, ono u nama budi i niz pozitivnih emocija i osjećaja. To se dešava jer ljubljenje oslobađa niz hemikalija koje nam pomažu pri smanjenju stresa i povećanju socijalnog vezivanja. Istraživači sa Lafayette College-a su pažljivo posmatrali kako se nivo oksitocina, koji je vezan za privrženosti para, i kortizola, hormona stresa, mijenja nakon poljupca.
U studiji je zaključeno da su parovi u dugim vezama značajno smanjivali nivo stresa poljupcem (što duža veza, to se više smanjuje), te da je i samo držanje za ruke kod ovih parova mijenjalo hemijsku strukturu u mozgu i proizvodilo ‘pozitivne hemikalije’.
Gledajući količine oksitocina, istraživači su otkrili da se ovaj hormon povećava samo kod muškaraca. Naučnici pretpostavljaju da rezultati ne pokazuju značajno povećanje oksitocina kod žena – jer žene jednostavno trebaju više poljubaca da bi se vezale za muškarca, te da sterilna okolina u laboratoriju jednostavno nije pogodna za izazivanje osjećaja privrženosti.
Helen Fischer, evolucijski biolog, postavlja tri vezana odgovora na pitanje Zašto se ljubimo?
Ona vjeruje da postoje tri glavna razloga za ljubljenje: Seksualni nagon, kojim vlada testosteron; zatim romantična ljubav, kojom vladala dopamin i drugi hormoni zbog kojih se osjećamo dobro; i privrženost (vezivanje), što uključuje kemikalije poput oksitocina. Slina (pljuvačka), koja se razmijeni tokom poljupca sadrži koktel svih ovih hemikalija.
[Only admins are allowed to see this image]