Vladimir Egorovich Makovsky

Umjetnici koji su bili dio Udruženja putujućih umjetničkih izložbi - "Lutalice" - ostavili su svijetli trag na ruskom slikarstvu u posljednjoj trećini 19. stoljeća. Ovo je vrlo ruski fenomen u povijesti umjetnosti, jer je njegovo glavno obilježje bio neraskidivi međusobni utjecaj umjetničkog i društvenog života zemlje.

Vladimir Egorovich Makovsky pridružio se lutalicama 1972. godine, dvije godine nakon formiranja, i bio je jedan od njegovih najaktivnijih sudionika. Makovskyjeve slike uživale su veliku pozornost tijekom čitavog doba umjetničkog pokreta.

Bio je jedan od trojice sinova Jegora Ivanoviča Makovskog, izvanrednog moskovskog umjetnika, kolekcionara, jednog od osnivača čuvene moskovske škole slikarstva, skulpture i arhitekture. Oba brata, Konstantin i Nikolaj, kao i Aleksandra sestra postali su umjetnici, a druga sestra Marija postala je pjevačica. U djetinjstvu je jedan od Vladimirovih učitelja bio poznati Vasilij Tropinin.
Makovskyjeve prve slike, počevši od žanrovske scene napisane u dobi od 15 godina, „Dječak prodaje Kvass“ (1861.), pokazale su njegove velike sposobnosti kako u promatranju događaja iz njegovog života, tako i u prenošenju na platnu. Godine 1861. ušao je u MUZHVZ - školu, čiji je jedan od osnivača bio njegov otac. Diplomirao ga je dodijeljen za sliku "Književno čitanje" (1865).

Mnoge su slike Makovskog postale faze njegova kreativnog i profesionalnog razvoja. Za sliku „Seljački dječaci čuvari konja“ (1869.) dobio je titulu „klasnog umjetnika prvog stupnja“, a za „Ljubitelje slave“ (1973.) promaknut je u akademika slikarstva.

U životu majstora puno je vremena zauzeto pedagoškom djelatnošću. 12 godina predavao je na Moskovskoj školi umjetnosti i umjetnosti, od 1882. do 1894., a sljedeće 24 godine na Akademiji umjetnosti u Sankt Peterburgu, postajući 1895. rektor Višeg umjetničkog fakulteta na Akademiji umjetnosti.
Poznati umjetnik umro je u veljači 1920. godine u Petrogradu.