Zokijev blog izlog

Jesen uvijek dođe iznenada. Bez upozorenja, bez zvonjenja, bez kucanja na vrata. I dok vi još uživate u posljednjim zrakama ljetnog sunca, ona već stoji na vašem pragu i nestrpljivo čeka da na grad zapljusne hladne kiše, okrećući zlatne listove u valceru s vjetrom. Jesen svakome prodire u dušu, miriše na nedosanjane snove. Pomaže obratiti pozornost na one stvari koje se u drugim razdobljima u godini ne čine toliko važnima, a na koje jednostavno niti ne mislite. S početkom hladnog vremena, kao da počinjete živjeti na novi način, s novim pogledom na sve oko sebe, promišljajući svoju prošlost. U jesen je uvijek nešto iz vječnosti, jednostavno i neshvatljivo. Vječnost, zaboravljajući vrijeme i prostor, gubi napetost misli, a ti osjećaš kako ti se nešto tiho i tužno ulijeva u dušu... Kažu da se u jesen plače i zato što vidiš kako lišće polako pada. Ona dominira nama, opija nas svojom melankolijom.