Fabian Perez

Umjetnik strasti, slikar bordela i ozloglašenih žena
Njegove slike ne možete zaboraviti zato što je platno Fabijanov način da slika poeziju svog života i to se osjeća.

Prelijepe djevojke razbarušene kose, kurtizane sa cigaretom, sumnjiva gospoda sa tompusima, zgodni tajanstveni muškarac sa šeširom, plesačice u zanosu temperamentnih pokreta, vrela atmosfera noćnih klubova, argentinski tango, vino začinjeno sa mnogo latino strasti.

Argentinski šarmantni slikar, Fabian Perez, motive za svoja djela uglavnom pronalazi u sjećanjima iz djetinjstva i privatnog života.

“Svrha umjetnosti je ovjekovječiti ljepotu. To je ono čemu ja uvijek težim. Bog je stvorio svijet i ukrasio ga čudom prirode. Mislim da je posao umjetnika ukrasiti ga svojim radom”.

Iz biografije Fabiana Pereza


Rođen je 2. novembra 1967. godine, nedaleko od Buenos Ajresa. Odrastao je u malom argentinskom gradu Campani i još u djetinjstvu osjetio je strast za slikanjem. Tada je koristio vodene boje i tempere da bi nacrtao portrete prijatelja i članova porodice.
Veliku ulogu u kreativnom razvoju Fabiana Pereza odigrali su njegovi roditelji.
Brazilka Euda Herreira upoznala je Fabianovog oca, Antonia Pereza, u Campani gdje su kasnije osnovali porodicu i imali četvoro djece, od kojih je Fabian najmlađi.
Odrastanje u neobičnom okruženju ostavilo je značajan uticaj na sva njegova djela, pa upravo iz tog razdoblja života crpi motive i inspiraciju za svoje slike.

Strast na platnu
Fabianov otac Antonio bio je poznat u lokalnoj zajednici po svom noćnom životu jer je bio vlasnik nekoliko nelegalnih noćnih klubova i bordela u Campani.
Zbog nekonvencionalnog odgoja Fabian je imao priliku u klupskoj atmosferi posmatrati i mnoge lijepe žene koje su se okupljale oko njegovog oca, a koje su kasnije postale velik dio njegovog slikarskog djela. Ono što označava te slike je intimnost i poštovanje s kojim su sofisticirano prikazane žene koje inače ne uživaju pozitivan status u društvu.
U središtu pažnje tih slika jednako je naglašena toplina i ljudskost, kao i ljepota i zavodljivost naslikanih žena.

Osim ženskog društva, Fabian je svjedočio i drugim zanimljivim likovima koji su se okupljali u lokalima njegovog oca.
Tamo su zalazili mnogi zgodni muškarci, plesači i plesačice tanga, gitaristi flamenka i svirači ciganske muzike. Svi su oni dobili svoje mjesto pod Perezovim kistom. Za slikanje ga inspiriše noćni život, vino, ples i muzika, jer je i sam muzički obrazovan.

Samodisciplina
Sa šestanest godina umjetnik je izgubio majku, a tri godine nakon toga i oca. Poslije njihove smrti ostao je zbunjen pa je želio bolje upoznati samoga sebe.
Tražio je oslonac i sigurnost u životu pa se počeo baviti borilačkim vještinama. Na treninzima je upoznao svoju buduću suprugu, Lucianu Silviu, s kojom danas ima dvoje djece.
Disciplina i smirenost koje je stekao baveći se borilačkim vještinama pomogli su mu da preuzme kontrolu nad svojom budućnosti i životom.
Odlučio je da napusti Argentinu. Od svoje 22. do 29. godine boravio je u Italiji kako bi utemeljio svoje slikarstvo i napisao svoju prvu knjigu.
Nakon toga živio je godinu dana u Japanu, ostavio za sobom dvije slike na zgradi Vlade, ta njegova japanska slikarska avantura nadahnula je njegovo slikarstvo, da bi se potom nastanio u Los Anđelesu, gdje i sada živi sa suprugom i dvoje djece.
Umjetnost, porodica i prijatelji su mu tri najvažnije stvari u životu.
Dok se nije snašao radio je po čitav dane, a noću slikao. Danas tvrdi da je to bilo najkreativnije razdoblje njegovog života.
Ipak, nije puno prošlo i Fabiana su prepoznali likovni stručnjaci u Los Anđelesu. Počeo je održavati izložbe svojih djela koja su ubrzo bila rasprodata, a njegov rad dobio je i potvrdu likovnih kritičara

Međunarodno priznanje



Iako se divi različitim slikarskim školama i pravcima, posebno ističući impresioniste, Perez ne želi stavljati svoj rad pod određenu kategoriju.
Kada bi to ipak morao, kaže da bi ga nazvao neoemocionalizam.
Smatra kako taj izraz najbolje sažima njegov jedinstveni ekspresivni stil. U početku rada eksperimentirao je s različitim slikarskim tehnikama poput akvarela, tempera i akrila, da bi se poslije odlučio za ulje na platnu kao glavnu tehniku postizanja željene atmosfere, spoja energije i strasti na platnu.
Ovaj plodonosni umjetnik već je naslikao značajan broj slika, ali i izdao tri knjige pod naslovima Waiting for the romance to come back, All the romance we left behind i Neo Emotionalism.
Međunarodni status Fabiana Pereza potvrđen je 2010. godine kada je izabran za službenog slikara latinske dodjele Gremija.
Osim toga, 2010. izabran je za službenog umjetnika Zimskih olimpijskih igara u Vankuveru, kao i za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine.
U svojoj domovini, Argentini, jedan je od rijetkih umjetnika koji imaju finansijsku podršku vlade u javnim izložbama za narod što dodatno pridonosi njegovom statusu međunarodno priznatog umjetnika.
(izvor. cdm.me)