Daša Drndić

Daša Drndić rođena je u Zagrebu 1946. godine. Studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući 'Vuk Karadžić', kao profesorica engleskog jezika na Narodnom univerzitetu 'Đuro Salaj' i urednica-dramaturginja na Radio-televiziji Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima te igrane i dokumentarne radiodrame.

Dosad objavljena prozna djela: "Put do subote" (1982.), "Kamen s neba" (1984.), "Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu" (1997.), "Canzone di guerra" (1998.), "Totenwande" (2000.), "Doppelgänger" (2002.), "Leica format" (2003.), "After Eight" (2005.), "Feministički rukopis ili politička parabola" (2006.), "Sonnenschein" (2007.), "April u Berlinu" (2009.), "Belladonna" (2012.) i "EEG" (2016.).

Roman "Sonnenschein" osvojio je 2007. godine nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike i nagradu Kiklop za prozno djelo godine. Dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction READERS Prize) za 2013. godinu. Daša Drndić dobitnica je međunarodne književne nagrade Prozart 2014.

Prozni diptih «Doppelgänger» Daše Drndić sastoji se od pripovijesti «Artur i Isabella» i «Pupi» i nastavlja se na autoričina prozna djela koja tematiziraju odnos povijesti i pojedinca «Canzone di guerra» (1998.) i «Tottenwände» (2000.). Kako žive i kako umiru ljudi na ovim našim prostorima na kojima se izredalo nekoliko država?

Spisateljica iz Rijeke na to je pokušala odgovoriti nastavljajući se na bogatu tradiciju "dvojničke" literature (Dostojevski, Stevenson, Pirandello, Bulgakov). «Artur i Isabella» je groteskna priča o odnosu dvoje staraca koji se upoznaju u novogodišnjoj noći, kratka povijest njihova sveopćeg propadanja koje je u tekstu prikazano u naturalističkim prizorima ponajprije fizičke/fiziološke propasti. Pripovijest «Pupi» je kompleksnija i dulja, gotovo kao kratki roman, u kojoj naslovni lik nakon obiteljskih i povijesnih peripetija završava na ulici i druži se samo s prodavačima novina i nosorozima, s kojima se poistovjećuje. I ova priča obiluje grotesknim i bizarnim detaljima, odvija se u atmosferi beznađa i očaja i okončava se tragično, te kao takva djeluje kao dvojnik, «doppelgänger» prve priče.



https://mega.nz/#!N742laJa!pcUe77B-qs9B3Buj8zmG6Pv2tk75OGVzTSa6ANRpdEI