Leonard Koen

First topic message reminder :



Koen je rođen 21. septembra 1934. u Montrealu. Otac mu je preminuo kada mu je bilo svega devet godina. No, kao veoma praktičan čovek na vreme je osnovao trust fond za svog sina što je Koenu uz malu mesečnu naknadu obezbedilo bezbrižnu mladost. Mladi Leonard, međutim, nikako nije mogao da preboli gubitak oca. Upada u tešku depresiju, a utehu pronalazi u eksperimentisanju sa drogama. Kasnije će priznati da je jedini način da se izleči bio odlazak krajem šezdesetih u manastir, gde se susreo sa novim religijskim uticajima. Doduše, ne potpuno nepoznatim. Iako je rastao u judaističkoj tradiciji, Montreal je bio uglavnom katolička i protestantska sredina. Kritičari će kasnije ovaj njegov period navoditi kao presudan za stvaranje pesama sa religijskim referencama, poput Story Of Isaac i Hallelujah.
Prekretnicom svog života veliki muzičar smatra trenutak kada je kao petnaestogodišnjak u lokalnoj knjižari naišao na jednu Lorkinu knjigu. Tada se prema sopstvenom svedočanstvu do te mere zaljubio u njegovu poeziju da je često izjavljivao kako mu je Lorka uništio život. Bez ikakvih obaveza, odlučuje da se ozbiljno posveti pisanju. Sa tim kombinuje i muziku, s obzirom na to da je još kao klinac naučio da svira gitaru. Bilo je to u vreme kada se sprijateljio sa izvesnim studentom, inače – zvezdom montrealskih parkova. Pošto ga je ubedio da mu održi nekoliko lekcija iz sviranja gitare, njegovoj sreći nije bilo kraja. No, dobrog mentora je ubrzo izgubio. Kada se Koenov prvi profesor nije pojavio na nekoliko sledećih časova, Leonard je nazvao internat i saznao da je student izvršio samoubistvo.

Početkom 1951. Koen upisuje fakultet, no pre diplomiranja objavljuje prvu knjigu poezije (1956). Nagrada je bila stipendija od 2000 dolara i put po Evropi. Ubrzo postaje poznato ime u kanadskim literarnim krugovima, a početkom 60-ih, sa 1.500 dolara u džepu (koje je zaradio prodajom knjige), odlazi na grčko ostrvo Hidra. Tamo je kupio kuću i u potpunoj izolaciji počeo intenzivnije da se bavi pisanjem. Prvi roman, svojevrsnu storiju o svom odrastanju, objavljuje 1963. Tada je nastala i čuvena pesma So Long, Marianne, posvećena njegovoj tadašnjoj velikoj ljubavi Marien Jensen.

Sredinom šezdesetih vraća se u Ameriku i postaje deo njujorške umetničke scene. Upoznaje krug oko Endija Vorhola i sve se intenzivnije druži sa Luom Ridom, a zahvaljujući Džonu Hemondu, čoveku koji je otkrio Boba Dilana, piše prve folk pesme za nekoliko izvođača, među kojima je bila i Džudi Kolins. Kada joj je ponudio pesmu Suzanne, prvo ju je otpevao preko telefona. Stvar je ubrzo postala veliki hit. No, Koen se ne libi da u to vreme neke svoje pesme izvodi sam po raznim folk festivalima. Tada privlači pažnju Columbia Records, čija je najveća zvezda u to vreme bio niko drugi do Bob Dilan.

Prvi album Songs Of Leonard Cohen iz 1967. prošao je nezapaženo u Americi, ali se zato svideo Britancima. Apsurdno, ali baš na ovom ostvarenju našle su se neke od danas najpopularnijih Koenovih pesama – Suzanne, So Long Marianne, Sisters Of Mercy. Ne obazirući se na kritike, dve godine kasnije Leonard objavljuje još mračniji i nekomercijalniji album Songs From a Room sa kojeg se izdvajaju često obrađivana Bird on a Wire, The Story of Isaac posvećena jevrejskom nasleđu i jedan od najboljih prepeva numere Partisan, posvećene romantičnim borcima za pravdu. Leonardovo stvaralaštvo lirski je neuhvatljivo i za njegove najveće poznavaoce. Služeći se metaforama, parafrazama, ironičnim i humorističkim odnosom prema društvu, u tekstovima se bavi ljubavlju, religijom, seksualnošću, samoubistvima, depresijom, istorijom i međuljudskim odnosima.

U vokalnom smislu takođe pravi velike promene. Karijeru je započeo kao visoki bariton, da bi godine pušenja njegov glas učinile jednim od najdubljih basova na savremenoj muzičkoj sceni. Posle izdanja The Songs of Love and Hate (1971) na kojem su prvi put uvedeni gudački instrumenti Leonard se pozabavio privatnim životom. Ulazi u vanbračnu zajednicu sa umetnicom Suzan Elrod sa kojom dobija dvoje dece, a tokom rata između Izraela i Sirijsko-egipatske koalicije odlazi u Izrael, gde je prvo krenuo u borbu da bi naposletku isključivo nastupao kao muzičar po vojnim bazama.

Najviše poklonika stiče po objavljivanju New Skin for Old Ceremony (1974) na kojem se našla i legendarna pesma Chelsea Hotel No. 2, o noći koju su Koen i Dženis Džoplin proveli u poznatom njujorškom hotelu Čelsi. Zahvaljujući nesmotrenoj ideji izdavačke kuće, sredinom sedamdesetih na albumu Death of a Ladies’ Man produkciju potpisuje Fil Spektor, te ne samo da je nekoliko pesama snimljeno bez Koena (ubačeni su samo demo vokali) već je i čuveni Koenov muzički minimalizam zamenjen orkestrima. Bek vokale je pevao Bob Dilan.
Uz savršeni džez fjužn, uticaje kantautorke Džoni Mičel i romske violinske deonice, Koen se albumom Recent Songs iz 1979. vraća sebi. Izdvajaju se: Our Lady of Solitude, The Gypse’s Wife i The Smokey Life. Iste godine Koen ostavlja Suzan Elrod i ulazi u vezu sa Rebekom de Mornaj. Osamdesete Koenu donose bogatiju i savremeniju produkciju. U pesme ubacuje sintisajzere, električne gitare, jake ritmove, te konačno postaje prihvatljiviji široj publici. Glas mu, međutim, postaje toliko dubok da kritičari njegovo pevanje u šali porede sa pevanjem sveštenika na sahrani. Na ovom albumu započeo je saradnju sa pevačicom Andžani Tomas, s kojom ubrzo započinje ljubavnu aferu. Dekadu zatvara sjajnim albumom I’m Your Man, savršenom kombinacijom umetničke vrednosti i komercijale. First We Take Manhattan, Everybody Knows i I’m Your Man spajaju pesimizam i mračni humor, koji daju onaj dobro znani koenovski pogled na svet.
Devedesete otvara prvi u nizu tribjut albuma I’m Your Fan. Na njemu su Koena obradili: R.E.M., The Pixies, Nik Kejv, Jan Mekkuloh, Džon Kejl. Time se konačno i formalno ističe Koenov širok uticaj na savremenu rok scenu. Sa albumom The Future (1992) vraća se religijsko proročkom stilu. Bavi se temama uništenja prirode, narkomanije, diktatorstva, abortusa, nuklearnog uništenja… Ne samo da je svaka od numera potencijalni hit već se Waiting for the Miracle, The Future i Anthem pojavljuju i u filmskom blokbasteru Olivera Stona „Natural Born Killers“.
Početkom ovog milenijuma na scenu se spektakularno vraća albumom Ten New Songs na kojem sarađuje sa Šeron Robinson, koja je napisala dobar deo muzike i otpevala prateće vokale. Kuriozitet je da je numeru koja otvara album, In My Secret Life, pisao 13 godina! Očigledno obožavan od žena, na sledećem, ovoga puta džez ostvarenju Dear Heather (2004) snage udružuje sa Andžani Tomas. I sa njom deli pevačke deonice, da bi je na narednom albumu Blue Alert (2006) pustio da sve sama otpeva. U martu 2008. Koen je primljen u Rokenrol kuću slavnih u Njujorku, u društvu Madone, Džona Melenkampa i grupa The Dave Clarke Five i The Ventures. Kritičar uglednog britanskog lista Independent, Endi Gil, u svojoj kritici Koenovog živog albuma Live in London nagradio je ovo izdanje maksimalnom ocenom od pet zvezdica.
Umro je 2016. godine u Los Anđelesu.

RAT POSTOJI
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između onih koji kažu da“rat postoji” i onih koji kažu “da ne postoji”. Zašto se ne vratiš u rat? Ovo je tek početak.
Živim ovdje sa ženom i djetetom. Situacija me čini nekako nervoznim. Uzdižem se iz njenih ruku, ona kaže; “Pretpostavljam tebi je ovo ljubav. Za mene je Posluga u Sobi.” Zašto se ne vratiš u rat? Ne budi turista. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo svi biti nervozni.
Ne možeš podnijeti u šta sam se pretvorio, mnogo ti je draži džentlmen koji sam bio. Bilo me je tako lako poraziti. Bilo me je tako lako kontrolisati. Nisam ni znao da rat postoji. Zašto se ne vratiš u rat? Nek ti ne bude neugodno. Zašto se ne vratiš u rat? Još se uvijek možeš vjenčati.
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između lijevog i desnog, rat između crnog i bijelog, rat između neparnog i parnog. Zašto se ne vratiš u rat? Pokupi svoj mali teret. Zašto se ne vratiš u rat? Tek počinje. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo izravnati račune.

POKUŠAO SAM TE OSTAVITI
Pokušao sam te ostaviti. Ne poričem. Zatvorio sam našu knjigu bar sto puta. I svakog jutra budio se pored tebe.
Godine prolaze. Gubiš svoj ponos. Beba plače pa ne ideš vani. I sav tvoj rad ti je pred očima.
Laku noć, moja draga. Nadam se da si zadovoljna. Krevet jeste malo tijesan, ali ruke su mi širom otvorene. I ovaj čovjek još uvijek radi za tvoj osmijeh.

USPOMENE

Frankie Laine je pjevao “Jezebel”
Zakačio sam Željezni Krst na rever Prišao sam najvišoj
i najplavljoj djevojci
Rekao sam, “Gledaj, ne znaš me sada ali uskoro ćeš me upoznati; pa dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim tvoje golo tijelo.
Rekla je, “Samo me otpleši u tamni dio sale Šanse su,
dozvoliću ti da učiniš skoro sve Znam da si gladan
čujem ti u glasu
I ima toliko dijelova mene da dodirneš možeš sam birati. Ali ne, ne možeš vidjeti, ne, ne možeš vidjeti, ne ne možeš vidjeti moje golo tijelo.”
Plešemo prisno bend svira “Stardust” Baloni i papirne trake padaju na nas Rekla je: ”Ostala ti je minuta da se zaljubiš”
Ovakvom svečanom trenutku dajem svoje povjerenje i svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim njeno golo tijelo.

PAPIRNATI HOTEL

Zidovi ovog hotela su kao papir tanki Prošle noći sam te čuo kako vodiš ljubav s njim Borba usta s ustima uda s udom
Ujedinjeno roktanje kad je prodirao
Stajao sam tamo uhom
na zidu
Nije me osvojila ljubomora
Zapravo pao mi je teret s duše Čuo sam da je ljubav bila van moje kontrole Težak teret pao mi je s duše Naučio sam da je ljubav van moje kontrole
Slušao sam tvoje poljupce kraj vrata Nikad svijet nisam tako blisko čuo
Otrčala si u kadu i počela da pjevaš
Bilo mi je tako dobro da ništa nisam osjetio
Jedva čekam da ti kažem u lice
Jedva čekam da preuzmeš moje mjesto
Ti si Gola Žena
U Mom Srcu
Ti si Anđeo
Raširenih Nogu
Ispisano je na zidovima ovog hotela U raj ćeš otići jednom u paklu si već bila
Težak teret pao mi je s duše čuo sam da je ljubav van moje kontrole

CAFÉ
Ljepota mog stola.
Napukla mramorna površina.
Smeđokosa djevojka udaljena deset stolova.
Pođi sa mnom.
Želim razgovarati.
Uzeo sam drogu od koje želim razgovarati.

SMRT OVOJ KNJIZI
Smrt ovoj knjizi ili jebeš ovu knjigu i jebeš ovaj brak. Jebeš dvadeset šest pisama mog kukavičluka. Jebi se jer si razbila ogledalo i bacila štipaljke za obrve kroz prozor. Tvoj mrtvi krevet iz noći u noć i ništa toplo osim tepanja. Jebeš brak i teologiju i hladno laku noć. Jebeš idolopoklonstvo ljutnji i popove koji tako govore. Kako se usuđuju. Kako se usuđuju. Hvala na tvojim optužbama. Ubistvo i brzi voz za Paris i ja ponovo mršav u svom plavom mantilu, i Barbara koja čeka u Cluny Square Hotelu.
Jebeš nju jer se nikad nije pojavila.

MOJA ŽENA I JA
Moja žena i ja smo vodili ljubav ovo opodne. Skupa smo se sakrili od svjetlosti strasti, čelom prema čelu. Kasnije me pitala, Jesam li ti bila slatka? Draga saputnice, jesi. Ove večeri sam sa užitkom gledao kako se svlači i oblači svoju fl anelnu pidžamu. Držao sam je čvrsto dok nije zaspala. Tada sam ugasio svjetlo i napustio oprezno sobu i sišao ovdje tebi.

FOTOGRAFIJA

Moj tamni saputnik me fotografi še među tratinčicama.
Moj život u umjetnosti.
Prelijepa je kad se smije.
Trebala bi se smijati više.
Iste smo naravi.
Lijeni smo i privlačni.
Jednog dana ću se vratiti na taj potok u Tenesiju i slikaće me dvaes'dvicom.
Uslikaj me sa šeširom.
Imamo dovoljno fi lma.
Naučio sam je kako da pozdravi muškarca ujutro. Ovakve stvari su se izgubile poput svoda i zlatnih palica. Zamolila me je da je učim o njima – zaboravljeni običaji kojih se slučajno sjećam. Pričao sam joj o vremenu
kada su Adam i Eva pokušali izvršiti samoubistvo ali su uniformisana djeca Mliječnog puta digli bunu protiv njih.
Nekoliko tratinčica mi je uz bedro.
Veoma je vedro.
Tratinčice vraćaju svjetlost suncu.
Vjetar glanca vazduh.
Nekakva budala pokušava shvatiti jadikovku.
Uslikaj nas zajedno.

SAHRANIM SVOJU DJEVOJKU
Pitaš me kako pišem. Ovako pišem. Riješim se guštera. Klonim se kamena mudrosti. Sahranim svoju djevojku. Sklonim svoj karakter na stranu pa mi je dozvoljeno da koristim prvo lice onoliko koliko želim bez ugrožavanja svog apetita za skromnost. Tada odustanem. Obavim poslove za svoju majku, ili nekog poput nje. Jedem previše. Optužujem najbliže za uništavanje mog talenta.
Tada mi dođeš ti. Najslađe vijesti su moje.

RADNIK
Imao sam ženu i djecu
Napijao se svake subote naveče
Išao na posao svaki dan
Mrzio bogate
Želio pojebati djevojku sa faksa
Bio ponosan što sam radnik Mrzio sam šupke koji vode revoluciju Ovakvi kao ja će pobijediti Nama ne trebaju riječi Svi vi na koljenima tražite izgubljenu bradavicu
Mi stojimo ovdje
Mi smo već iznad vas
Uskoro će zakon biti naš
Uskoro ćete iskusiti našu milost
Ja nemam prijatelja
Ja nemam klasu
Ne postojimo mi
Morao sam igrati na vašu društvenu iluziju da vas imam sada u sred noći
Umočite svoje zastave u krv
Zapalite svoje baklje Žene čekaju
u do grla zakopčanim bijelim haljinama
Dostojanstvo vam je vraćeno

ANGELICA
Angelica stoji pored mora Šta god da kažem preglasno je za njeno
raspoloženje Moraću se vratiti milion godina poslije sa skalpom svog starog života koji ću u ruci držati

SLIJEDEĆI
Stvari bolje stoje u Milanu.
Stvari mnogo bolje stoje u Milanu.
Moja avantura je postala slađa. Sreo sam djevojku i pjesnika. Jedno od njih je bilo mrtvo a jedno od njih je bilo živo. Pjesnik je bio iz Perua a djevojka doktorica.
Uzimala je antibiotike.
Nikad je neću zaboraviti. Odvela me u mračnu crkvu posvećenu Mariji. Živjeli konji i svijeće. Pjesnik mi je vratio dušu koju sam u molitvi izgubio.
Bio je veliki čovjek iz građanskog rata. Rekao je da je njegova smrt u mojim rukama
jer sam slijedeći da objasnim slabost ljubavi. Pjesnik Cesar Vallejo koji počiva u dnu svog čela. Sada budi sa mnom veliki ratniče ti čija snaga zavisi jedino od sklonosti žene.

ČUDESNA ŽENA
čudesna noć čudesna žena vjenčali su se na zimu rastali na proljeće bacila je svoj vjenčani prsten u Jezero Odluka nastavila je nastavio je sreli su se opet na jugu Francuske živjela je sama u veličanstvenoj ljepoti pojavio se kao gad
otjerala ga je iz XVIII vijeka on cijelo vrijeme misli na nju ali zimi poludi hoda gore dole po sobi pjeva Hank Williamsa policija stavlja kazne na njegovo auto
čistači snijega zatrpavaju ga snijegom i konačno odvlače na ogromno bijelo polje smrznutih pasa

SAN
O imala sam tako krasan san, rekla je. Sanjala sam da smo vodili ljubav. Napokon, rekao je sebi, duša je preuzela nešto od teškog posla.

SVIDIO MI SE NAČIN TVOG PROTIVLJENJA
Svidio mi se način tvog protivljenja pri pomisli da sam zapao u tišinu. Bila si toliko sretna da te nisam imao čemu naučiti, i niko nije govorio o mojim dostignućima. Sve ovo je zavisilo od tvog neobičnog uvjerenja da je postojala samo jedna pozornica, i ti si čekala da se moj dio završi, osjećajući se tako zrela i spremna za pažnju. I evo me opet, s vijestima o još jednoj slobodi, baš kada se tvoja prodavala dobro i konkurencija je bila pod kontrolom. Možda te zanima šta je moja žena rekla dok smo bili gore. Nosila je bikini boje vina, prilično je privlačna, znaš, uprkos njenoj obrijanoj glavi, što je bila ideja tvog Centralnog Komiteta. Rekla je, Leonarde, kad god napustiš sobu jedna narandžasta ptica dođe na prozor.

FRANCUSKI I ENGLESKI
Mislim da ste budale što pričate francuski To je jezik koji poziva um
da se pobuni protiv sebe uzrokujući zapaljene ideje groteskne pozicije i teorijski pristup običnim tjelesnim funkcijama. Zaređuje dušu u neukusno sveštenstvo posvećeno spasenju
neuspjele erekcije. To je jezik raka koji okupira duh i
smješta tumor u svako pčelinje saće Među pokvarenim zubima Francuza razvijaju se
tričave slutnje sudbine i izlizane verzije slave i najstravičnije dogme promjene da bi zagadile jednostavnost ljudskog rada Francuski je karnevalsko ogledalo u kojem je kratkoglavi idiot priznat i ohrabren da napiše manisfest rušenja sporedne predstave
Mislim da ste budale što pričate engleski
Znam šta mislite kada pričate engleski Smišljate svinjske engleske misli
uškopili ste svinju jezika koja nema genitalije Pipi i kaka ste, i ništa više
stoga svi ljubavnici umiru u vašim pjesmama Ne možeš me zavarati, ti kolijevko urina gdje je Isus nakon svega uspavan čak ni crijeva Sotone ne mogu naći pristojno mjesto da smrde u vašem mlitavom ritmu
ambicije i zaraze
Englezi, znam vas, plašite se pljuvačke vaša avantura je staklena cigla sociologije vi ste Nijemci sa dozvolom za ubijanje Mrzim vas ali ne na engleskom
Volim vas ali ne na francuskom
Razgovaram sa vragom ali ne o vašoj kazni
Razgovaram sa stolom ali ne o vašem planu Klečim među nogama mjeseca u vozilu savršenog mucanja a vi se usuđujete da intervjuišete mene u vezi vaših odvratnih sudbina vi jadne sise sjevera
koje namjeravate u raj sa vašim ustima u plamenu Predajte se sada predajte jedni drugima vaša najslađa beskorisna gledišta i živite sa mnom u ovom i ostalim glasovima kao harfe vjetra, kakvi ste trebali biti Dođite i spavajte na maternjem jeziku i nek vas probudi djevica
(O zadrte pristalice određenog govora) nek vas probudi djevica u suverenoj državi zajedničke milosti

TVOJA SMRT
Ti si mrtvac koji mi piše pismo
Tvoje sunčane naočale su pokraj tebe na četvrtastom stolu na zelenom fi lcu Pišeš mi pažljivo rečenicu po rečenicu da budeš jasan Jasnoća je u tome da si ti mrtav mrtav s nadom mrtav s proljećem mrtav s nerazgovjetnim kolibrijem mrtav s čežnjom da zasijaš opet u detaljima prošlosti I vezan si za svoju smrt nadom
nadom da ćeš iskliznuti iz svoje smrti i zatim ustati zavitlati ožiljkom na svom dlanu kao pozivnicom za slijedeće iskušenje Provodiš noć sa uzrokom svoje smrti pokušavaš ga uveličati pokušavaš ga prodati pokušavaš ga dotaći
Tvoja smrt je za mene ispravna Dala ti je prelijepu glavu kakvu si želio lice sa dobrim crtama iako ne možeš živjeti u ovoj lubanji Ja mogu i ja to činim i zahvaljujem se dubokom heroizmu tvog beskorisnog dopisivanja

MOLBE
Slijepac te voli svojim očima, gluh čovjek svojom muzikom. Bolnica, bojno polje, soba za mučenje, poslužuju te brojnim molbama. U ovoj najobičnijoj noći, tako podnošljivoj, tako obilnoj u dostojanstvenoj rastresenosti, dotakni ovu bezvrijednu tintu, ovaj sramotni rad. Obavijesti me sa veličanstvene visine svoje ljepote.

CIJENA OVE KNJIGE
Imao sam velika nadanja u vezi ove knjige. Bio sam mršav, takođe. Mislio sam da mogu živjeti na jednom mjestu i poznavati jednu ženu. Ovog jutra sam hodao kroz mjesečinu. Našao sam svoj put kroz jagnjad do iskošenog betonskog poda. Nosio sam svoju crvenu pregaču i imao ženu koju sam volio. Želio sam to okončati, ali se nije okončavalo: moj život u umjetnosti. Založio sam svoje najskrivenije zdravlje da ovo uspije. Rad je bio puno više od ove knjige. Sada to vidim. Stid me je pitati vaš novac. Nije da niste platili više za manje. Jeste. Plaćate. Ali to mi treba da svoje različite živote držim razdvojenima. Inače ću biti razbijen kada se ujedine, i okončaću svoj život u umjetnosti, što mi užas neće dozvoliti.