Atena

Atena (grč. Αθήνα, Athina) je glavni grad Grčke i jedan od najpoznatijih gradova u svijetu. Današnja Atena je moderan i velik grad. 2004. je imala 745.514 stanovnika. Antička Atena je bila moćan grad-država i poznati centar edukacije i znanosti. Nazvana je po božici iz grčke mitologije, Ateni.

Atena se često naziva kolijevkom zapadne civilizacije zbog svojih kulturnih doprinosa tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista. Iz tog razdoblja u Ateni je ostalo mnogo antičkih zgrada, umjetničkih djela itd. Najpoznatija je Akropola, koja je priznata kao jedna od najboljih primjera klasične grčke umjetnosti i arhitekture.

U Ateni vlada vruća stepska klima (Köppenova klasifikacija klime: BSh) s velikim padalinama između polovine listopada do polovine travnja. Ako postoje padaline tijekom ljeta, one su rijetke i u obliku su kratkotrajnog pljuska.

Proljeće i jesen se smatraju idealnim sezonama za razgledavanje grada i za sve druge aktivnosti vani. Ljeta mogu biti iznimno topla. Prosječna najviša dnevna temperatura u srpnju je 33,5 °C.

Najviša dnevna temperatura je bila 48 °C u predgrađu Atene, u Elefsini, a najniža je bila -5,8 °C u Nea Philadelphiji. Tijekom mećave koja se dogodila početkom 2004. godine, to jest najgore mećave koja je zadesila grad, temperatura je spala i na -7,9 °C.


Atena je bila jedan od najjačih polisa u Grčkoj. Svaki grčki grad ili polis bio je nezavisno središte kulturnog, političkog i trgovačkog života. Bio je okružen zidinama, imao je mjesto za zadnju obranu akropolu, a na njoj su bili smješteni hramovi vrhovnih božanstava.

Akropola je svoj konačan oblik dobila u 5 st. pr. Kr. za vrijeme vladavine jednog od najznačajnijih državnika, Perikla. U njegovo doba Atena je postala demokratska republika. Bogatašima je nametnuo visoke poreze, a novac koristio za uređenje Atene, posebice Akropole. Tada su napravljena brojna veličanstvena dijela grčke umjetnosti. Stoga se razdoblje vladavine Perikla naziva zlatnim dobom Atene. Tada su podignuti hramovi Partenon, Erehtejon, hram božice Nike i svečani ulaz Propileje.

U Ateni se nalazi velik broj različitih škola i univerzitet. Atenski univerzitet je osnovan 1837. godine, a u samom gradu se nalazi nekoliko visokih škola kao i jedna tehnička visoka škola. U gradu postoji i specijalna škola za arheološka istraživanja. Grčko nacionalno kazalište je vrlo poznato u izvođenju antičkih drama i opera. Osim toga postoji i dosta muzeja kao i kolekcija iz antičkog doba. Atenski festival je kulturna manifestacija koja traje od sredine siječnja do sredine rujna s programom koji je protkan glazbom ali i modernim i antičkim kazališnim predstavama.

U Atenu dolaze mnogi turisti da bi se divili ostacima antičke kulture, ali i u kupovinu, kušanje grčkih kulinarskih specijaliteta kao i uživanju u grčkoj narodnoj glazbi. U samom gradu su održane prve Olimpijske igre modernog doba 1896. godine ali i XXVIII. Olimpijske igre 2004. godine. Turizam je vrlo bitan izvor zarade grčkog glavnog grada. 10-ak km jugozapadno od Atene smješten je Pirej, koji je srastao s Atenom, a poznat je po najvećoj putničkoj luci u Europi iz koje ispolvljavaju brodovi prema većini grčkih otoka, ali i dalje.

Uz Spartu, Atena je najistaknutiji polis antičke Grčke i njezino duhovno središte. Najstariji tragovi naselja na Akropoli potječu iz III. tisućljeća pr. Kr. U II. tisućljeću pr. Kr. na području Atene naseljuju se Jonjani; u to vrijeme Akropola postaje utvrđeno sjedište plemenskoga glavara (1600. do 1200. pr. Kr.). Vjerojatno u VIII. st. pr. Kr. ujedinjuju se naselja u Atici s Atenom i ustrojava se polis, u kojem je vlast najprije bila usredotočena u rukama kralja. U VII. st. pr. Kr. sva vlast prelazi na aristokratski kolegij od 9 arhonata. Oko 621. pr. Kr. Drakon je kodificirao atensko običajno pravo, a 594. pr. Kr. arhont Solon proveo je niz reformi. God. 560. pr. Kr. preuzeo je u Ateni vlast tiranin Pizistrat. U doba vladavine Pizistrata i njegovih nasljednika Atena doživljuje nagli gospodarski i kulturni uspon; trgovačku ekspanziju atenskoga polisa prati osnutak niza kolonija, osobito na Crnome moru. Zbacivši tiranina Hipiju, Klisten 508. pr. Kr. provodi reformu ustava na demokratskoj osnovi. Nakon pobjede nad Perzijancima (kod Maratona 490. pr. Kr., Salamine 480. pr. Kr. i Plateje 479. pr. Kr.) i nakon osnutka Prvog atičkoga pomorskog saveza (477. pr. Kr.) Atena je na vrhuncu moći; Periklovo doba najsjajnije je razdoblje njezine povijesti. Zbog postupaka atičkoga pomorskog saveza na gospodarskom i vojnom planu počinje izbijati sve jače neprijateljstvo drugih grčkih polisa (u prvome redu Sparte) prema Ateni, koje kulminira u Peloponeskom ratu (431. do 404. pr. Kr.). Poražena, Atena gubi svoje dotadašnje političko značenje. Osnivanje Drugog atičkoga pomorskog saveza (377. pr. Kr.) ostalo je bez većeg učinka. U helenističko doba Atena je formalno sačuvala autonomiju, ostavši i dalje istaknuto kulturno središte. Nakon ratova za samostalnost, koje je vodila protiv Makedonaca i Rimljana, naposljetku je 86. pr. Kr. došla pod vlast Rimljana. U doba prvih rimskih careva (osobito za Augusta i Hadrijana) grad se i dalje izgrađuje. Kultura antičke Atene bila je temelj na kojem se, posredovanjem Rima, razvila zapadnoeuropska civilizacija. U toku rimske vladavine Atena postupno gubi važnost kulturnog središta, a konačno 529., kada je bizantski car Justinijan I. ukinuo atensku akademiju. Otada je Atena beznačajno pokrajinsko mjesto Bizantskoga Carstva. U jednom trenutku, približno poč. VII. st., zauzimaju je Slaveni, a bizantska je vlast bila obnovljena osnutkom teme krajem VIII. st. U IX. st. postaje sjedište metropolita; njegova je katedralna crkva bila nekadašnji Partenon. God. 1205. Atena postaje središtem Atenskoga Vojvodstva pod vojvodom Otonom de la Rocheom, a 1458. osvajaju je Osmanlije. U Morejskom ratu Partenon je velikim dijelom razoren (1687). Nakon oslobođenja od turske vlasti Atena je 1834. proglašena glavnim gradom Grčke.

Atena (Atina, novogrčki Αϑήνα, Athēna [aϑi'na], starogrčki Ἀϑῆναι, Athnai), glavni i najveći grad Grčke, smješten u regiji Atici, nedaleko od morske obale i 7 km od luke Pireja; političko, kulturno i industrijsko središte Grčke. Razvila se u plodnom Atičkom polju, na mjestu antičke Atene, od gradića s 4000 st. (1833) u moderan grad sa 664 046 st. (2011), a s predgrađima i lukom Pirejom (tzv. Velika Atena) 3 090 508 st. Okružena je brežuljcima (Akropola, Areopag, Likabet, Pniks i dr.) s ostatcima mnogobrojnih antičkih spomenika, uglavnom hramova (Partenon, Erehtej) i javnih zgrada (Agora, Dionizovo kazalište, Odejon i dr.). Mnogi muzeji, među kojima se ističu Nacionalni arheološki muzej (osnovan 1866) s nalazima iz Mikene i Tirinta, Akropolski muzej te Bizantski muzej; nekoliko sveučilišta, od kojih su najstarija Nacionalno, Kapodistrijasovo i Tehničko sveučilište (osnovani 1837), Akademija znanosti, arheološki instituti i nekoliko knjižnica, od kojih su najznačajnije Nacionalna knjižnica (osnovana 1832) i Knjižnica parlamenta. Atena je najjače grčko industrijsko središte: tekstilna, kemijska, farmaceutska, elektrotehnička, prehrambena, kožarska industrija, proizvodnja papira, keramičkih proizvoda, alkoholnih pića, tiskarstvo. Dio atenske teške i petrokemijske industrije smješten je u obližnjem Pireju. Atena je iznimno važna za grčki turizam, trgovinu i bankarstvo. Važno prometno čvorište; međunarodna zračna luka (18 milijuna putnika, 2015). U okolici ležišta mramora i boksita.

Središte grada Akropola (od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), nastanjeno je već u III. tisućljeću pr. Kr. U drugoj polovici VI. st. pr. Kr. na Akropoli se uz Atenin hram grade i hram Artemide Brauronije, Propileji te mali Dionizov hram, a započinje gradnja Zeusova Olimpijejona. U ratu s Perzijancima (480. do 479. pr. Kr.) razorena je Akropola; nakon rata obnavlja se i proširuje. U drugoj polovici V. st. pr. Kr., u tzv. Periklovo doba, Atena doživljava klasično razdoblje svojega razvoja. Oko 460. pr. Kr. sagrađen je zid koji je povezivao Atenu s lukom u Pireju; na Akropoli je postavljen Fidijin kip Atene. Od 447. do 438. pr. Kr. Iktin i Kalikrat grade Partenon, za koji figuralnu dekoraciju izrađuje Fidija sa svojim pomoćnicima. Mneziklo započinje 437. pr. Kr. graditi Propileje; od otada se cijela Akropola pretvara u monumentalno svetište. Na njoj se gradi mali hram Nike, ispod nje drveni Odejon, blizu Agore tzv. Tezejon, a nedaleko od tržnice Aresov hram. Potkraj V. st. pr. Kr. Filoklo gradi na Akropoli Erehtejon, a na tržnici tzv. Zeusov trijem. Iz helenističkoga je doba nekoliko javnih spomenika, Gimnazij i Diogenejion, a iz I. st. pr. Kr. Horologijon (javni sat, poznatiji kao Toranj vjetrova).

Važna je graditeljska baština iz doba cara Hadrijana; podignuto je nekoliko hramova, Gimnazij, knjižnica s golemim trijemom (tzv. Hadrijanov trijem), a 129. dovršen je Olimpijejon. Herod Atik nakon 160. obnavlja u mramoru Stadion (rekonstruiran za I. olimpijske igre 1896) i gradi (oko sredine II. st.) podno Akropole novi Odejon (danas u uporabi). U VI. st. car Justinijan I. pretvara Partenon u crkvu sv. Sofije. Od srednjovjekovnih crkava ističu se crkva Apostola na Agori (XI. st.), Kapnikarea (XI. st.). Sredinom XV. st. Turci Partenon pretvaraju u mošeju, a Propileje u vojarnu; 1687. Partenon je razoren eksplozijom baruta. Nakon 1990. važni reljefi, skulpture te dijelovi arhitekture zamijenjeni su vrsnim replikama kako bi se originali zaštitili od propadanja.