Bratislava

Bratislava je glavni i, s otprilike 460.000 stanovnika,[3] najveći grad Slovačke te sjedište Bratislavske pokrajine. Bratislava je udaljena samo 60 km od Beča, a prije Prvog svjetskog rata njegovo je predgrađe bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S obzirom na međusobnu udaljenost, Beč i Bratislava su najbliži glavni gradovi u Europi. Granice grada gotovo dosežu državne granice s Austrijom (4 km) i Mađarskom (13 km).

Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Nekada poznat kao njemački Pressburg, mađarski Pozsony ili hrvatski Požun oduvijek je bio jedno od kulturnih središta Srednje Europe. Kao središte višestoljetne povijesti bio je raskrižje brojnih kultura i trgovinskih putova. Danas je najvažnije industrijsko i kulturno središte Slovačke.

Kao središte višestoljetne kulture Bratislava obiluje brojnim kulturno povijesnim građevinama koje su većinom smještene u starom dijelu grada koje je glavno mjesto bogatih kulturnih događanja tijekom cijele godine.

Prvi pisani spomen grada (Brezalauspurc ili Preslavaspurc) nađen je u Salzburškim analima u kojima se spominje bitka između Bavaraca i Ugara koja se odvila ispred Bratislavskog zamka 907. godine. Iako je zamak najvjerojatnije nazvan po Predslavu, sinu moravskog kralja Svatopluka I. naziv Brezalauspurc doslovno znači „Braslavov zamak”, te je time grad vjerojatnije nazvan po knezu Panonske Hrvatske Braslavu. Ovaj stari naziv pojavljuje se u inačicama Braslava ili Preslava na kovanom novcu kralja Stjepana I.

U srednjem vijeku grad biva poznat kao Pressburg na njemačkom, iz kojeg je proizašao slovački naziv Prešporok, te Pozsony na mađarskom, iz kojeg je proizašao hrvatski naziv Požun. Latinski naziv za grad je Posonium, koji je dobiven iz mađarskog imena grada. U razdoblju renesanse grad je nazivan Istropolis (grad na Dunavu) na starogrčkom.

Današnji naziv Bratislava najvjerojatnije potječe iz 1837. kada je slavist Pavel Jozef Šafárik rekonstruirao naziv Břetislaw iz starih imena grada, vjerujući da ono dolazi od imena češkog vladara Bretislava . Ovaj naziv su prvi koristili članovi slovačkog narodnog pokreta 1844. kao Bratislav] Nakon prvog svjetskog rata predloženo je da se grad nazove „Wilsonov grad” (Wilsonovo mesto), po američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu. Prijedlog je odbijen, a službeni naziv grada u novostvorenoj Čehoslovačkoj postao je Bratislava u ožujku 1919.

Za vrijeme vladavine Marije Terezije Austrijske u 18. stoljeću, Požun postaje najveći i najvažniji grad na prostoru današnje Slovačke i Mađarske. U ovom razdoblju broj stanovnika se utrostručio, a u gradu su izgrađene mnoge nove palače, samostani i druge građevine. Grad počinje gubiti na važnosti za vrijeme vladavine Josipa II. koji čak odnosi krunu sv. Stjepana u Beč u pokušaju ojačanja unije između Austrije i Ugarske. Plemstvo i mnoge važne institucije sele se u Budim. U Požunu su tiskane prve novine na mađarskom (Magyar hírmondó 1780. godine) i slovačkom (Presspurske Nowiny 1783. godine).Grad je bio središte razvoja Slovačkog narodnog pokreta u 18. stoljeću.

Povijest grada u 19. stoljeću je bitno vezana za razvoj događaja u Europi u to vrijeme. Ovdje je 1805. potpisan Požunski mir između Austrije i Francuske. Napoleonova vojska 1809. uništava tvrđavu Theben, a Bratislavski zamak biva uništen u požaru 1811. godine. Godine 1843. mađarski jezik biva proglašen službenim jezikom zakonodavstva, uprave i obrazovanja. Kao reakciju na revolucije 1848., Ferdinand V. potpisuje tzv. Ožujske zakone (zvani i Travanjski zakoni) kojim se ukida kmetstvo. Razvojem industrije u 19. stoljeću pojavljuje se i prva željeznica na konjsku vuču 1840. godine. Nakon toga slijede i moderne veze s Bečom i Peštom. U to vrijeme ovdje se otvaraju mnoge industrijske, financijske i ostale institucije. Prva banka na prostoru današnje Slovačke osnovana je u Požunu 1842. godine. Prvi stalni most u gradu (Starý most) izgrađen je 1891. godine.

Nakon prvog svjetskog rata i osnivanja Čehoslovačke u listopadu 1918., grad je postao dio novostvorene države unatoč opiranju njezinih predstavnika.] Tada većinsko njemačko i mađarsko stanovništvo pokušalo je spriječiti pripajanje grada Čehoslovačkoj i proglasiti Požun slobodnim gradom. Čehoslovačke legije okupirale su grad 1. siječnja 1919. i pripojili ga novostvorenoj državi. Grad je u veljači te godine postao glavni grad Slovačke i sjedište glavnih slovačkih političkih institucija i organizacija. Dana 27. ožujka 1919. gradu je službeno promijenjeno ime u Bratislava. Nakon ovoga mnogi mađarski dužnosnici odselili su se u Mađarsku, a na njihova mjesta došli su Česi i Slovaci. U godinama nakon proglašenja nezavisnosti Čehoslovačke naglo se smanjuje broj Nijemaca i Mađara.

Godine 1938., Treći Reich anektira susjednu Austriju, a nakon godine dana i tada nezavisna mjesta Petržalka i Devín. Dana 14. ožujka 1939., Bratislava postaje glavni grad Slovačke koja je bila tada marionetska država Njemačke. U razdoblju rata, tadašnja slovačka vlast je prognala iz grada oko 15.000 Židova, od kojih je većina poslana u koncentracijske logore. Za vrijeme rata Bratislavu su bombardirali Saveznici, okupirali Nijemci 1944., te na kraju oslobodili Sovjeti 4. travnja 1945. godine. Krajem drugog svjetskog rata, većinu bratislavskih Nijemaca evakuirale su njemačke vlasti. Manji broj njih vrati se nakon rata, ali su izbačeni bez povrata imovine (Benešovi dekreti).

Komunistička partija Čehoslovačke dobila je vlast u veljači 1948. godine. Grad je proširen, a broj stanovnika, većinom slovačkog, je povećan. U gradu su izgrađeni golemi stambeni blokovi. U ovom razdoblju izgrađene su i značajne velike građevine, kao što su Nový Most i sjedište Slovačkog radija. Godine 1968., nakon pokušaja liberalizacije komunističkog režima u Čehoslovačkoj, grad su okupirale snage Varšavskog pakta. Ubrzo nakon toga Braktislava je postala glavni grad Slovačke Socijalističke Republike u federaliziranoj Čehoslovačkoj. Godine 1989., izbija Baršunasta revolucija kojom je srušena komunistička vlast.

Nakon Baršunastog razvoda 1993., Bratislava postaje glavni grad nove Slovačke Republike. U razdoblju nakon nezavisnosti grad buja u gospodarskom smislu, većinom zbog stranih investicija.

Bratislava se nalazi u jugozapadnoj Slovačkoj na granici s Austrijom i Mađarskom. Ovo je jedini glavni grad koji graniči s dvije države. Bratislava je udaljena samo 62 kilometra od granice s Češkom i samo 60 kilometara od austrijskog glavnog grada Beča.

S površinom od 367.58 km² ovo je drugi po veličini grad u Slovačkoj (nakon zajednice naselja Vysoké Tatry). Bratislava se nalazi na Dunavu koji teče kroz grad od zapada prema jugoistoku. Druge rijeke su Morava, koja je prirodna sjeverozapadna granica grada i koja utječe u Dunav kod Devína, Mali Dunav, te Vydrica koja utječe u Dunav kod Karlove Vesi.

Početak planinskog lanca Karpati nalazi se na teritoriju grada (Mali Karpati). Podunavska nizina i nizinsko područje Záhorie se također nalaze na području grada. Najniža točka grada nalazi se na Dunavu (126 m), dok je najviša Devínska Kobyla (514 m). Prosječna visina u gradu je 140 metara

Prema popisu iz 2001. godine u Bratislavi živi 428.672 stanovnika (procjena za 2005. je 425.459 stanovnika). Najnaseljeniji je okrug Bratislava V u kojem živi više od 120.000 stanovnika, dok je najslabije naseljen okrug Bratislava I gdje živi manje od 45.000 stanovnika. Prema procjeni iz 2005. prosječna dob stanovništva je 38.7 godina.

Od osnivanja grada pa sve do 19. stoljeća, Nijemci su bili najbrojnija etnička skupina u gradu. Nakon austro-ugarske nagodbe iz 1867, grad je snažno mađariziran, tako da je pod kraj Prvog svjetskog rata ovo bio njemačko-mađarski grad u kojem su Slovaci bili najveća manjina. Osnivanjem Čehoslovačke 1918. godine, grad je zadržao multietičnost, ali su se snažno promijenili demografski trendovi. U ovom razdoblju snažno je porastao broj Slovaka i Čeha, dok je broj Nijemaca i Mađara snažno opao. Godine 1938., 59 % stanovništva činili su Slovaci i Česi, dok su Nijemci činili 22 %, a Mađari 13 % stanovništva grada. Osnivanjem prve Slovačke Republike 1939., dogodile su se nove demografske promjene u kojima je smanjen broj Čeha i Židova. Nakon 1945. godine, ponovnim uspostavljanjem Čehoslovačke znatno je smanjen broj Nijemaca i Mađara. Time je grad izgubio svoj multietnički karakter, tako da od 1950-ih oko 90 % stanovništva grada čine Slovaci.