Jacob Abraham Camille Pissarro

Jacob Abraham Camille Pissarro 10. srpnja 1830. – 13. studenog 1903. bio je dansko-francuski impresionistički i neoimpresionistički slikar rođen na otoku St Thomas (sada u Američkim Djevičanskim otocima , ali tada u Danskoj Zapadnoj Indiji ). Njegova važnost leži u njegovim doprinosima impresionizmu i postimpresionizmu . Pissarro je učio od velikih preteča, uključujući Gustavea Courbeta i Jean-Baptiste-Camillea Corota . Kasnije je studirao i radio uz Georgesa Seurata i Paula Signaca kada je u dobi od 54 godine preuzeo neoimpresionistički stil.

Godine 1873. pomogao je uspostaviti kolektivnu udrugu od petnaest umjetnika u usponu, postavši "glavnom" figurom u održavanju grupe na okupu i ohrabrivanju ostalih članova. Povjesničar umjetnosti John Rewald nazvao je Pissarra "dekanom impresionističkih slikara", ne samo zato što je bio najstariji u grupi, već i "na temelju svoje mudrosti i svoje uravnotežene, ljubazne i srdačne osobnosti". Paul Cézanne je rekao da je "bio otac za mene. Čovjek s kojim se treba savjetovati i pomalo nalik dobrom Gospodinu", a bio je i jedan od majstora Paula Gauguina . Pierre-Auguste Renoir opisao je svoj rad kao "revolucionarni", kroz njegove umjetničke portrete "običnog čovjeka", jer je Pissarro inzistirao na slikanju pojedinaca u prirodnom okruženju bez "umjetnosti ili veličine".

Pissarro je jedini umjetnik koji je svoje radove izložio na svih osam pariških impresionističkih izložbi, od 1874. do 1886. On je "djelovao kao očinska figura ne samo impresionistima", već i svoj četvorici glavnih postimpresionista, Cézanneu, Seuratu, Gauguin i van Gogh .