Edvard Munch

Edvard Munch , 12. prosinca 1863. - 23. siječnja 1944.) bio je norveški slikar. Njegovo djelo Vrisak postalo je jedna od najhvaljenijih slika zapadne umjetnosti.

Njegovo djetinjstvo bilo je zasjenjeno bolešću, žalosti i strahom od nasljeđivanja mentalnog stanja koje je bilo u obitelji. Studirajući na Kraljevskoj školi za umjetnost i dizajn u Kristianiji (današnji Oslo), Munch je počeo živjeti boemskim životom pod utjecajem nihilista Hansa Jægera , koji ga je poticao da slika vlastito emocionalno i psihološko stanje (' slikanje duše '); iz toga je proizašao njegov osebujni stil.

Putovanja su donijela nove utjecaje i izlaze. U Parizu je mnogo naučio od Paula Gauguina , Vincenta van Gogha i Henrija de Toulouse-Lautreca , osobito od njihove upotrebe boja. U Berlinu je upoznao švedskog dramatičara Augusta Strindberga , kojeg je naslikao, dok se upuštao u veliku seriju slika koju će kasnije nazvati Friz života , prikazujući niz duboko proživljenih tema kao što su ljubav, tjeskoba, ljubomora i izdaja. , prožet atmosferom.

Vrisak je začet u Kristianiji. Prema Munchu, bio je u šetnji u vrijeme zalaska sunca, kada je 'čuo ogroman, beskonačan vrisak prirode'. Agonizirano lice slike uvelike se poistovjećuje s tjeskobom moderne osobe. Između 1893. i 1910. izradio je dvije slikane verzije i dvije u pastelu, te nekoliko grafika. Jedan od pastela na kraju bi postigao četvrtu najveću nominalnu cijenu plaćenu za sliku na aukciji.

Kako su njegova slava i bogatstvo rasli, njegovo je emocionalno stanje ostalo nesigurno. Nakratko je razmišljao o braku, ali nije se mogao obvezati. Mentalni slom 1908. natjerao ga je da prestane s teškim opijanjem, a razveselilo ga je sve veće prihvaćanje od strane ljudi u Kristianiji i izloženost u gradskim muzejima. Posljednje godine proveo je radeći u miru i privatnosti. Iako su njegova djela bila zabranjena u Europi koju su okupirali nacisti, većina ih je preživjela Drugi svjetski rat , što mu je osiguralo nasljeđe.

Vrisak je Munchovo najpoznatije djelo i jedna od najprepoznatljivijih slika u cjelokupnoj umjetnosti. Naširoko se tumači kao da predstavlja univerzalnu tjeskobu modernog čovjeka. Naslikan širokim trakama drečave boje i krajnje pojednostavljenim oblicima, koristeći visoku točku gledišta, svodi izmučenu figuru na odjevenu lubanju u mukama emocionalne krize.