Sa kim spavamo, a koga sanjamo

Seks je verovatno najosetljiviji barometar čvrstine veze između dvoje ljubavnika, a kada se u jednu vezu uvuku demoni zanemarivanja, seksualni život počinje da ispašta. [Only admins are allowed to see this image]

Pored skladnog i uređenog života, stalnog partnera, diplome prestižnog univerziteta, kreativnog posla, prijatelja napretek, i novca za bacanje, gospodin Smit je ostao zarobljen u svojim najintimnijim mentalnim slikama i nije uspeo da sa svojom partnerkom ostvari bliskiji kontakt…

Ova je samo jedna od hiljadu priča pacijenata koji se muče sa bliskošću i seksualnošću, a kojih se naslušao Bret Kar, bračni psihoterapeut sa Tavistok instituta za medicinsku psihologiju u Londonu, pa odlučio da uradi opsežno istraživanje o seksualnim fantazijama. Kar je rezultate sabrao u knjizi "Seks i psiha", a njegovu knjigu objavila je i naša izdavačka kuća "Klio" u prevodu Ksenije Vlatković, piše "Politika".

"Možda nismo do kraja svesni toga, ali seks je verovatno najosetljiviji barometar čvrstine veze između dvoje ljubavnika, a kada se u jednu vezu uvuku demoni zanemarivanja, seksualni život počinje da ispašta", kaže Bret Kar primećujući da se partneri tada okreću seks-igračkama, a ne shvataju da će se uzbuđenje u krevetu vratiti tek kad počnu da razgovaraju o nesuglasicama koje su se taložile mesecima i godinama.

Kar je, naime, unajmio istraživački tim i sakupio bazu izjava od 25.000 Britanaca. Intervju sa ispitanicima, dobrovoljcima, trajao je pet časova, i sastojao se od pitanja o njihovoj porodici, seksualnom ponašanju i fantazijama. Zapanjujuće je, kaže Kar, da za tako dugačak period nijedan ispitanik nije zatražio da ode u toalet, što govori o intenzitetu sa kojim su se udubljivali u razgovor. Većina je o tajnama pričala prvi put, osetivši nakon toga rasterećenje pošto ovog psihoanalitičara nikad više u životu neće videti. Reč je, piše Kar, o sasvim pristojnim ljudima, bez znakova psihoze, ali su se njihove fantazije pretvorile u "učaurene tumore", izazivajući u njima stid i grižu savesti.

Evo nekih od "pristojnijih" maštarija: "priželjkujem da sam nasukan na pustom ostrvu sa plavušom iz mojih snova", "na livadi sa ženom moga druga", "da sam na brodu sa gomilom prsatih žena", "da me snimaju a onda da se snimatelj priključi", "trojka", "nežno ali moćno", "seks sa mužem kakav smo imali pre braka", ali i "srećna sam sa svojim partnerom, pa mi nisu potrebne fantazije"…

Na osnovu odgovora Kar je zaključivao šta predstavlja "normalne" seksualne fantazije, da li ih svako ima, treba li brinuti ako ih nemamo, da li pričati o njima partnerima i prijateljima, da li smo dosadni ako fantaziramo o "običnom" seksu, upravljamo li mi fantazijama ili one nama…

Autor objašnjava da doslovce svaka seksualno zrela odrasla osoba smišlja seksualne fantazije. Često je reč o bezazlenoj ličnoj zanimaciji i "malo bezobrazluka koji nikome ne škodi", ali podseća da želje ove vrste i te kako znaju da nam stvarnost pretvore u pakao…

Ispitanici su u fantazijama mahom neverni jer, kako su izjavili, ne žele da fantaziraju o svom partneru sa kojim su se pre sat vremena posvađali, istom onom koji je potrošio sav zajednički novac i ugušio ih beskrajnim pričama o dosadnom kolegi sa posla. Zašto da fantaziram o svom mužu, dežmekastom knjigovođi iz Basildona, kad mogu o Elvisu Prisliju, pitala se ispitanica. Mladi, pak, maštaju o poznatim ličnostima: Britni Spirs, Džulija Roberts, Robi Vilijams, Toni Bler (!)…

U većini slučajeva, kaže Kar, poznato nam je ime osobe u našem krevetu, ali je naš partner mnogo manje siguran kako se zove osoba koja spava u našoj glavi…