Dolina Aoste je planinska regija u severozapadnoj Italiji. Graniči se sa Francuskom na zapadu, Švajcarskom na severu i regijom Pijemont na jugu i istoku. Zauzima površinu od 3.263 km² i ima po proceni iz 2006. 123.978 stanovnika. Najmanja je regija u Italiji i sa najmanje stanovništva. Glavni grad je Aosta. U pojedinim naseljima se govori francuski jezik. Regija ima poseban autonomni status u Italiji. Vekovima je imala strateški značaj zbog prelaza prema Švajcarskoj i Francuskoj.
Prvi stanovnici doline Aoste su bili Kelti i Liguri. Rim je osvojio područje oko 25. p. n. e. i osnovao je Aostu, da bi osigurao strateške planinske prelaze, koje su osigurali sa mostovima i cestama. Nakon rimske vlasti dolina je sačuvala tradiciju autonomije, posebno zbog sezonske izolacije. Nakon pada Zapadnoga rimskoga carstva Burgundi i Ostrogoti su držali područje, ali to je bila labava vlast. Najpre su vladali Burgundski kraljevi od 443. do 523, kada su Ostrogoti osvojili područje. Vizantija osvaja područje 550. Nakon kratke vlasti Aosta dolazi 569. pod Langobarde, a 575. pod Franke. Nakon podele Franačke među naslednicima Karla Velikoga dolazi 879. pod vlast Bose od Provanse. tj. dela kraljevine donje Burgundije, koja je postala deo Kraljevine Arl. Osnivač Savojske dinastije Humbert I Bjeloruki je 1031 — 1032. dobio titulu grof Aoste od cara Konrada II. Sveti Anselmo od Kanterberija je rođen u Aosti 1033. ili 1034. Regija je bila podeljena jako utvrđenim zamkovima. Tomas I Savojski je 1191. Aosti dao povelju, kojom joj garantuje autonomiju. Ta autonomna prava Aosta je održala sve do 1770, kada je jače vezana za Pijemont.
U 13. veku car Fridrih II je grofoviju Aosta proglasio vojvodstvom Aosta. Područje je ostalo savojska zemlja, sa izuzetkom francuske okupacije od 1539 — 1563. Za vreme srednjega veka područje je bilo izrazito feudalno sa mnogo zamkova. U 12. i 13. veku uspostavljene su i nemačke Valzer zajednice
Tokom Napoleonove ere područje je bilo pod francuskom vlašću i ponovo su se pojavljivali zahtevi za autonomijom. Za vreme Musolinija odvijao se proces nasilne italijanizacije, uključujući i transfer stanovništva stanovnika Aoste u Pijemont i Italijana u Aostu. Aosta je 1948. dobila autonomiju.
(izvor, sr.wikipedia.org)