Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

First topic message reminder :



  Zlatna Knjiga Svjetske Ljubavne Poezije

SAPFO (oko 628-568. stare ere)
GRČKA
OČEKIVANJE
Otprhnula je poput ptice s lovorove grančice i sad je u srcu sve mirnije...
Djevojčina duša više ne dršće.
Možda je stigo neki putnik, netko tko joj je drag... Zabrinuta shvatila sam boli u srcu prijateljice.
Za doček je obukla lijepu haljinu, obukla za susret prijateljski.
I sad sva u žurbi, jer je netko čeka, postaje još ljepša. Njezina je čežnja u tako lijepu ruhu meka, meka...

PJESMA O DJEVOJCI
Slatkoj je jabuci slična, rumenoj jabuci na vrhu najviše grane. Ubrati nju su berači zaboravili, dok voće su brali.
Nisu je zaboravili, dohvatiti nisu je mogli.

LIJEPA DJEVOJKA
Milo je tvoje obličje,
tvoje su oči pune dragosti... i tvoja ljubav... Ta se slatka ljubav prelijeva kao rumeni med tvojim licem, koje onda budi čežnju...

MOJA LJUBAV
Ljubav danas razdire moje srce. Ona je ko vjetar koji u planini na hrastove stoljetne udara ...
Ljubav je vjetar koji sve pustoši...

SLOMILA JE LJUBAV  
Slatka majko, ja ne znam više tkati. Svladala me ljubavna čežnja, koju mi je udahnula mila Afrodita za mladićem jednim ...

ČINI MI SE BOZIMA SLIČAN
Čini mi se bozima sličan onaj koji smije naprama tebe sjesti te izbliza slušati tebe kako ljubazno zboriš,
smiješkom slatkim smiješ se, — to je meni sve u grudma stravilo srce miljem. Čim te samo za časak vidim, glas mi u grlu zapne,
jezik meni zanijemi, tihi mene po svem tijelu ljubavni oganj prođe, nit već vidim očima nit što čujem, uši mi šume,
teški znoj mi teče sa čela, dršćem sva ko prut, a žuća sam nego trava, čini mi se, samo još malo te bih umrla jadna.

ANAKREONT (6. stoljeće stare ere)
GRČKA
JELENČE
Plašljivo se djevojka okreće slična jelenčetu sisančetu koje u šumi od straha strepi, kad mu se udalji košuta majka...

LJEPOTICA S LEZBA
Eros zlatne kose udari me jednog dana purpurnom loptom.
Potaknu me da se loptam s djevojkom sa sandalama izvezenim. Al ona
ko djevojka s Lezba i iz dobro građena grada prezirno pogleda moju sijedu kosu i za drugog ushit sačuva svoj...

ANAKREONTIKA
GRČKA
PJESMA U PROLJEĆE
Kako je lijepo lutati niz zelene livade, kad lahor odiše ljupkim dahom mirisnih trava. Kako je krasno pohoditi vinograde kad listaju, pa pod lišćem loze nježnu zagrliti djevojku što odiše svom ljupkošću božice Afrodite!

MOJA LIRA
Htio bih pjesmom slaviti Atride, htio bih Kadma junaka opjevati, ali moja lira sa svim žicama svojim skladno svira samo s pjesmama ljubavnim. Htjedoh nedavno zamijeniti žice i svojim pjesmama izmijeniti lice pa da pjevam Heralkovim podvizima, al osjeća ipak moja lira da je samo ljubav zanosi i dira.
O svi vi dični junaci, moju napustite maštu, jer moju liru samo ljubav zanosi i dira.

IBIK (6. stoljeće stare ere)
GRČKA
JESEN LJUBAVI
Opet me Eros očima crnim ispod trepavica čeznutljivo gleda i u meni tamnu budi čežnju za novom kobnom ljubavlju.
Zato drhtim kad je naslutim. Sličan sam konju pobjedniku koji kad osjeti starost obično bezvoljan s mlađim trkačima trči.

PRAKSILA (6. stoljeće stare ere)
GRČKA
ODLOMAK
Ti koja me gledaš očima lijepim sa svoga prozora, — ti si djevica u licu a žena u kukovima ...

NONOS (4. stoljeće stare ere)
GRČKA
BALADA
Umro je krasni pastir, ubi ga djevojka krasna.
Njega prepuna čežnje pogubila djevojka ljupka. Tako je umjesto ljubavi smrti darovala njemu, jer je krvlju pastira svoju omastila strijelu i ugasila ljubavnu zublju vječnih Erota.
Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!
Nimfe slušala nije, pa nije ni hridi ni gore, nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle:
— Strijelu ne bacaj, nemoj pastira ubiti krasna! — Vuk je plakao za njim i medvjedi plakahu drski, plakahu za njim mrkogledi lavovi suzama krupnim.
Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!
Junice, druge planinske glavice tražite sada i vi bikovi pasite odsada travnjake druge.
Ljupki umro je pastir, čežnje ubiše njega.
Pašnjaci, ostajte zdravo! Travnjaci da ste mi zdravo!
Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!
Izvore zbogom! Pozdravljam i vas strme o hridi, ostajte zbogom i vi Nimfe šuma i voda!
Pastirski Pan i sjajni Apolon rekoše tada:
— O nek nestane frula! Gdje li je osveta sada? Gdje je Afrodita? Erose, luk ti sada odbaci!
O nek odsad zauvijek zamru frulini zvuci, jer je preminuo pastir koji je pjevao divno.

NOSIDA (oko 330. stare ere)
GRČKA
AFRODITINE RUŽE
Slađe ti ništa, sretnije ništa od ljubavi nije.
Ljubav kad osvoji nas, drugo sve gubi svoj sjaj. Nosida misli da i med je poslije ljubavi gorak.
Božica dariva slast onom što poznaje cvat njezinih ruža i dah toga milog joj cvijeta.

MELEAGAR (130-60. stare ere)
GRČKA
IGRA EROSOVA
Često se Eros i ja igramo loptom. Gle, Heliodoro, on ti umjesto lopte moje dobacuje srce!
Usliši ipak moju čežnju i poigraj se sa srcem mojim, al ako ti na zemlju padne, tad nikad Afroditi oprostiti neću nehajno loptanje tvoje!

NEZABORAVNA ZENOFILA
I arkadski potvrdit će Pan da ti, Zenofilo, skladno na harfi sviraš, te žice preskladan zvuk uz tvoj se razliježe glas.
Kako da napustim tebe? Kamo da odem?
Sa svih strana k tebi me goni Eroti.
Izgubih zbog toga dah, strast mi odnijela mir. Čas me tvoja zanosi pjesma,
čas me opčarava tvoja krasota a zatim još ljupkost. Od čežnje izgaram, plamtim. Izgorjet ću sav!

UMRLOJ DRAGOJ
Šaljem ti, Heliodoro, suze u Podzemlje tamno, izbirak nježnosti čuj, iako skriva te Had.
Guši me suza gorčina, dok žrtvujem ganut na grobu žrtvu spomena tvog, ljubavi preslatke srh.
Za tobom kuka Meleagar, jer si mu draga i mrtva, uzalud kuka ti on, gluh je Aheront i gluh. Kuku i lele! Had mi je žudenu zgrabio dragu, divni rascvali cvijet, obori njega u prah.
Zemljo, majčice svega, djevojku zagrli nježno rukama svojim ti sad, koju oplakuje svak!

RUFIN (1.- stoljeće)
GRČKA
KAKO JE KRASNA!
Nije Vrijeme potamnilo sav sjaj tvoje ljepote, krasi te jošte i sad bivše dražesti čar.
Svježa je tvoja milota i ružama slične ti grudi, prekrasan njihov je smijeh, jedar njihov je val. Odnio oka ti plam mnogim je u srcu mir!

LJEPOTICA
U drage zlatne su oci, a obrazi njeni su cvjetni, ljepši no ruža je cvat usana njezinih kras.
Mramorno bijeli u nje je vrat i prebujne grudi bijelih nogu joj hod Tetidi oteo čar.
Ako sjedina se koja u njenoj kosi baš blista, prezreti neću je ja. Srebrne niti su to!

KATUL (87 — 54. stare ere) RIM
ŽIVIMO, LEZBIJO
Živimo, Lezbijo moja, i ljubimo se, a sva kivna brbljanja strogih staraca neka ne vrijede za nas ni po groša. Sunce zalazi, ali se opet vraća, a nama kad se pogasi kratki sjaj ostaje noć i samo beskrajan san.
Daj mi tisuću cjelova i onda sto pa drugu tisuću i opet drugih sto i onda još jednu tisuću i još sto. A kad se skupi mnogo, mnogo tisuća, tada pomrsimo račun, nek se ne zna, da nas zlobnici možda ne bi urekli kad bi za takvo mnoštvo cjelova znali.

MOJA MI DRAGA KAŽE
Moja mi draga kaže da mene jedinog voli, da bi i samog Jupitra odbila, da joj dođe. Kaže; ali što žena u strasti kaže čovjeku, to zapisi na vjetar, na talas brze vode!

NAJLJEPŠI DAN
ako se nekome ispune želje kad se najmanje nada, sretan je u svom srcu.
I ja sam sretan i to mi je draže od zlata, jer evo opet si došla, Lezbijo, k meni koji sam tako žarko čeznuo za tobom, došla si, a ja sam čeznuo za tobom bez ikakve nade; opet si došla. O dane, dostojan da te označim najbjeljom bojom. Tko je sretniji od mene, tko bi mogao nešto ljepše poželjeti u svom životu!

JADNI KATULE
Jadni Katule, ne daj se više.
Što misliš da je propalo, propalo je, znaj. Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju, Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Tolike radosti ovdje proživio si s njome. Veseo ti je bio svaki časak taj.
Sve što je ona htjela, po želji ti je bilo. Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Sad ona više neće, ali nemoj više ni ti.
Ne žudi za onim, što sliči varavoj sjeni.
Ne budi očajan, slabić nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni.
Zbogom, djevojko, Katul ti nije više jadan.
Što ti je bio, nikad ti više neće biti.
A ti ćeš za njim još kako zažaliti.
Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.
A ti, zloćo, šta ti osta od života?
Drugome nećeš biti, što si bila meni.
Koga ćeš sada voljeti, kome ćeš draganom biti? Koga ćeš ljubiti, čije ćeš usne gristi?
A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se, okameni.

HORACIJE (65 — 8. stare ere) RIM
LIDIJA
Horacije
Nekad, Lidijo, dok ti bijah mio, dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata, bijah sretniji od kralja Perzije.
Lidija
Prije, dok nisi za drugom čeznuo i dok ti Kloe nije bila draža, ime Lidije bilo je slavnije nego Ilija, boginja Rimljana
Horacije
Sada sam posve predan dragoj Kloi što mi milo pjeva i na citri svira.
Za nju bih umro bez ikakva straha, samo da usud njoj dade da živi.
Lidija
za Kalaisa, sina Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori. Rado bih za njeg i dvaput umrla, samo da usud njemu da da živi.
Horacije
Ali, da stara povrati se ljubav i da nas opet u tvrd jaram veže? Da plavu Klou otjeram, i da mi otvori vrata prezrena Lidija?
Lidija
Premda je onaj i od zvijezde ljepši, ti nestalniji od laganog pluta i od burnoga Jadrana nagliji, s tobom ću rado živjeti i mrijeti.

DJEVOJCI KLOI koja je odbila pjesnika
Nekada bijah mio djevojkama i boj bojevah s uspjehom i slavom, danas, oružje, istrošeno ratom, i lutnju svoju objesit ću o zid koji zaklanja tvoje lijevo krilo, Venero morska. Okačite ovdje blistave baklje, lukove i motke koje su tvrda otpirale vrata.
O ti, boginjo, kraljice, što vladaš nad sretnim Ciprom i toplim Memfisom, gdje nema snijega, daj, zamahni bičem, i drsku Klou bar jednom raspali.

TIBUL (48 — 19- stare ere) RIM
DELIJI
O, sve zlato svijeta neka radije propadne, nego da zbog mog puta plače ijedna djeva.
Tebi pristaje, Mesala, da na kopnu i moru ratove vodiš i kuću trofejima krasiš; mene je privezala jedna lijepa djevojka te kao stražar sjedim na pragu njenih vrata.
Što će mi slava, Delijo! Glavno je da sam s tobom pa nek mi slobodno kažu da sam nitko i ništa.
Sada se ljubimo, dok nam je sudbina sklona, jer brzo će doći smrt, ovita crnim mrakom, doći će starost i neće nam priličit više da, sijedi, ljubimo i šapćemo nježne riječi. Sada uživajmo ljubav, dok nije sramota razbiti vrata ili izazvati svađu.
U takvu sam poslu dobar vođa i vojnik.
Vi, zastave i trube, dalje odavde! A rane nosite ratniku koji je slave željan.
Njemu i blago dajte! Ovo malo što imam meni je sasvim dosta.
Živim bez ikakve brige i prezirem bogate kao što prezirem glad.