Mileva Marić

First topic message reminder :

Mileva Marić i Albert Ajnštajn - ko je bio biser, a ko školjka

Fizičarka čije ime nije dovoljno poznato u svetu fizike i patrijarhalno vaspitana žena koja je krčila put feminističkom pokretu.
Blistava učenica i matematičarka, koja je do kraja života ostala u senci slavnog supruga.

Ona je Mileva Marić Ajnštajn.




Rođena je u Titelu 19. decembra 1875. godine u imućnoj porodici u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji.
Na rođenju joj je iščašen kuk, pa je u kasnijim godinama počela da hramlje.Školovala se u Rumi, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Šapcu i Zagrebu - gde god su primali žene.
„Njen otac je pisao, imamo ta pisma, Ministarstvu u Zagrebu, Ministarstvu u Beču tražeći da se napravi iznimka, podržan od njenih profesora, da se ona primi na muško odeljenje.
„Devojčica je očigledno imala briljantne ocene iz svih predmeta, naročito matematike, i oni su pristali", kaže Anastasija Hajdi Larvol, istoričarka i spisateljica, za BBC na srpskom.

I svijet se promijenio. Paulina je Srbe držala razbojničkim narodom. Što li tek sada misli kada je Gavrilo Princip, jedan Srbin, atentator i ubojica prijestolonasljednika, gurnuo Austro-Ugarsku u rat? Je li i taj atentat argument protiv Mileve? Nema mjesec dana od sarajevskog atentata, i posvuda se osjeća napetost. Novine pišu samo o mogućem ratu. Albert o tome šuti, barem pred njom, iako Mileva nije nacionalistkinja. Ona zna da je on pacifist, protivnik svakog rata, i da ga i sama pomisao na rat užasava. Sa šesnaest godina je sam vratio njemačko državljanstvo i godinama bio bez ikakvih dokumenata kao apatrid samo zato da ga ne bi regrutirali u redovnu vojsku.
Ali atentat je samo povod, ne i razlog ratne psihoze koja se osjeća u zraku. Haberovi govore samo o tome. O regrutacijama koje će sigurno uslijediti. O militarizaciji društva, nemogućnosti putovanja, oskudicama. Pri pomisli da je Austro-Ugarska u ratu sa Srbijom Milevi se njezina nevolja čini toliko beznačajnom da joj je na trenutak lakše. Ali dovoljno je da zamisli kako će joj Beograd, u Kraljevini Srbiji, postati nedostižan iz Novog Sada, koji je s druge strane granice, u Austro-Ugarskoj. Što će biti s njezinim prijateljima u Beogradu? A s bratom? Hoće li se njezin Miloš, koji je diplomirao medicinu, morati boriti za austrougarsku vojsku? S Albertom o tome, kao ni o čemu drugom, više ne može razgovarati. On prezire politiku čak i kad im svima njima politika mijenja život.
Zašto joj Albert nije napisao da se cijela ova ponižavajuća situacija vrti oko Else? Zašto nema hrabrosti priznati da ima ljubavnicu? Mileva sluti da njegova zaljubljenost traje barem dvije godine. Ona je pažljiva promatračka. Kad se radi o Albertu, oko joj je oštro i ne promiče joj ni najmanja promjena na njemu. Elsa se čak ponudila da im pomogne naći stan u Berlinu. Kakva izvanredna drskost. Bila je uvjerena da Mileva ne zna za njezinu vezu s Albertom. Zaista nije mogla biti sigurna koliko je njihova veza ozbiljna sve dok se nije doselila u Berlin. U stvari, sve dok jučer nije dobila potvrdu u obliku pravila ponašanja, gajila je samo veliku sumnju. Njegovu zaljubljenost odavale su sitnice: bezrazložna dobra volja, izbjegavanje kuće i obitelji, putovanja koja nisu uključivala Milevu. I napokon, jasna želja da se makne iz njegovog života koju je pokazao kad je iznajmio stan u kojem su živjeli zajedno i tako ih zapravo izbacio.
Da je riječ o prolaznoj fascinaciji, Albert se ne bi upuštao u detaljno reguliranje njihovih odnosa. Uvjeti su ustvari njegovo konačno priznanje da je Mileva još samo formalno njegova supruga. Neće se razvesti, ali više neće biti zajedno. Kad su prije nekoliko mjeseci tek došli u Berlin, Elsa ih je posjetila da vidi kako su se smjestili. Jednoga se dana pojavila na vratima njihovog stana i Mileva joj nije mogla zalupiti vrata pred nosom, iako je to poželjela. Elsa se s njom srdačno pozdravila, malo previše srdačno. Zgodna je, prema vladajućim standardima ljepote koji cijene punašnost, zaključila je Mileva. Doduše, bila je zgodna na banalan način, morala je primijetiti. Plavokosa, prsata, širokog osmijeha. Ispod haljine, utegnute u struku, mora da je nosila korzet ili barem steznik, koji je sve više ulazio u modu. Mileva je taj odjevni predmet odbacila s prezirom napredne studentice. Čemu sputavati tijelo, žene više nisu samo ukras, govorila je djevojkama u pansionu. Ali gledajući Elsu, shvatila je zašto žene muče sebe na taj način, okrutno, tako da jedva dišu. Kad ju je ugledao, Albert se potpuno preobrazio. Pogled mu je obuhvatio njezino lice i skliznuo na grudi koje su se isticale u tankoj ljetnoj haljini s dekolteom. Mislio je da Mileva to ne primjećuje. Je li u tome tajna ženstvenosti, u stezanju i isticanju, u treptanju očima i umiljatom osmijehu? Ni kao mlada nije pribjegavala tim „ženskim trikovima”, kako je nazivala takvo ponašanje a sada je već bilo prekasno. Pa i Elsa je također bila starija od Alberta, samo godinu dana mlađa od Mileve. Ali je izgledala mlađe. Svijetli ten i svijetla kosa ublažili su bore koje su na Milevi bile sve vidljivije. Odjednom je zbog Else postala bolno svjesna svog izgleda, svoga šepavog hoda i tamnosive haljine od popelina na točkice, zakopčane do vrata.
Izgledam poput kakve uštogljene, ostarjele dadilje. Poput onih koje plaše djecu strogoćom i dijele im packe. Kad bih se barem mogla nonšalantno osmjehnuti, pretvarati se da ništa ne sumnjam. Moje namršteno lice i skupljene usne govore joj sve što o meni treba znati. Ono što joj je Albert sigurno već rekao - da sam dosadna, stara baba - pomislila je gledajući je.
Njišući kukovima, Elsa se uputila djeci. Hodala je kao da je izaziva, da je podsjeti da ona, Mileva, nikada, baš nikada, neće moći hodati tako zavodljivo. Mileva je tada učinila ono čega se bezuspješno pokušava odučiti. Pogledala je njezine cipele. Nosila je lagane cipele s visokom petom, od svijetle kože s remenčićem oko gležnja. Naviku da baci pogled na ženske cipele stekla je još u gimnaziji, u godinama kada je postala bolno svjesna svoje šepavosti. Jednom mjesečno u školi su se održavale plesne večeri. Otišla je samo jednom, na nagovor Desanke, koja je sjedila s njom u klupi. Znaš i sama da mi je teško plesati, jedva hodam, branila se. Barem ćeš uživati u muzici. Mileva je odlično svirala klavir i tamburicu. Cijelu je večer prosjedila na stolici. Nitko je nije došao zamoliti za ples. Znala je unaprijed da će biti tako, a ipak se nadala da će netko doći po nju. Ne iz sažaljenja, već iz pristojnosti. No mladići su se valjda bojali da će im se vršnjaci smijati.
Kad si bila mala, plesala si kao ranjena ptičica, jednom joj je rekao otac. Tu je rečenicu dobro zapamtila. Vidjela je takvu ptičicu, vrapčića kojeg je u njihovom dvorištu ranila mačka. Vrapčić je očajnički pokušao skakutati na jednoj nozi, nespretno, uplašeno. Primila ga je u ruke i osjetila kako njegovo nemirno srce ubrzano kuca kao da će izletjeti. Zato je, kad je otac spomenuo ranjenu ptičicu, vidjela tog ranjenog vrapčića. Ta slika i očeve riječi urezali su joj se u sjećanje. Iako je otac to izrekao dobronamjerno, te je večeri na plesu shvatila da je i on vidi na isti način kao i dječaci iz njezine škole. Kao ranjenu pticu, defektnu djevojku koja ne može plesati. Poželjela je da otac nije izrekao tu rečenicu. Poželjela mu je reći: Ali plesala sam, ipak sam zaplesala! Bila je sigurna da bi zaplesala i te večeri da se našao dovoljno hrabar mladić da joj pristupi. Kasnije je u životu izbjegavala situacije u kojima bi joj šepavost smetala i na plesnim bi večerima radije muzicirala. No očeve su riječi ipak ostavile ožiljak.
Elsa je toga dana prvo Tetea privila na grudi i poljubila mu znojno čelo. Kao da je njezin! Mali se pokušao izmigoljiti iz njezinog zagrljaja. Prema nepoznatima je vrlo nepovjerljiv. Hans Albertse držao pristojno i rukovao se s „tetom Elsom”, kako ju je predstavio. Albert je ostao stajati na vratima dnevne sobe, još u neredu, uživajući u Elsinom prenemaganju pred njegovim dečkima. Ni on ni ona nisu obraćali pažnju na nju.
U tom trenutku Mileva je vidjela da je između nje i Alberta gotovo. Da je iščezlo ono što su nekoć imali, odnos uzajamne nježnosti, razumijevanja i podrške. Za Alberta i Elsu Mileva je već bila sjena iz prošlosti. Osjetila je da je suvišna i napustila sobu.
Čežnja za lijepim cipelama, a ne ortopedskim, podsjetila je Milevu na njezinu ranjivost. Lijepe cipele ostale su njezina neostvarena želja. Elsa je lelujala po njihovom berlinskom stanu dok ju je Albert zatravljen pratio pogledom. Milevi se od pogleda na nju zgrčio želudac. Bila je ljubomorna, jako ljubomorna. Što je bivala starija i što se više udaljavala od Alberta, postajala je sve nesigurnija u svoju ženstvenost. Elsin posjet i Albertovo ponašanje potresli su je više nego što je to očekivala. Da, bila je uvjerena kako se zbog šepavosti ne može izgledom natjecati s drugim ženama, no nadoknađivala je to svojim intelektom i obrazovanjem. Alberta je osvojila pameću, a ne ženskim šarmom. Ipak je ovo dvadeseto stoljeće, žene studiraju i rade, bore se za svoja prava. Marie Curie i sama je prije nekoliko godina osvojila Nobelovu nagradu za kemiju, i to nakon one koju je dobila ranije zajedno s mužem.
Gledajući Elsu, pomislila je kako više nije sigurna u to da žene mogu išta postići u društvu. Jer on, njezin genijalni muž, zaljubio se u ženu čija je najveća kvaliteta bio njezin izgled, koja je pripadala svijetu koji je prezirao i od kojeg je bježao od svoje šesnaeste godine.
Možda ipak još uvijek više živimo u devetnaestom stoljeću, pomislila je prateći Albertov zaljubljeni pogled. Još uvijek su žene muze čiji je zadatak nadahnuti genija. Prije, dok je još bila studentica, činilo joj se da su se žene njezine generacije, poput njezinih prijateljica, odmaknule korak dalje od sudbine jedne Clare Schumann, koja je u prvoj polovici devetnaestog stoljeća zapisala u svoj dnevnik: Želim komponirati, ali to nije za žene. Bila je najpoznatija pijanistica svoga vremena i tek pred kraj života usudila se komponirati. A sudeći prema Milevinom iskustvu ni fizika nije bila za žene. Ili barem ne za nju.
Mileva je ljubomorna, iako svjesna da sebi ne može priuštiti ljubomoru. Za izdržavanu ženu ljubomora je luksuz. Jer kad svoj položaj promotri bez emocija, on se svodi na njezinu potpunu financijsku ovisnost o Albertu. Satovi matematike i klavira koje je davala studentima u Zürichu nisu bili dovoljni za život. Ne bi mogla uzdržavati ni sebe, a kamoli i dvoje djece. Zato je, iako joj se to sada čini nestvarno, jučer na Uvjete preko Habera odmah odgovorila pristankom.
Da, Alberte, pristajem na sve tvoje uvjete.

Prva joj je pomisao bila kako to čini zbog djece. Štoviše, kako se, žrtvuje za djecu, što je samo dijelom bilo točno.
Kako sam ti mogla odgovoriti drugačije? Obuzeo me strah, strah kakav do tada još nisam osjetila. Sama, s djecom, bez posla, bez prihoda... Od čega ćemo živjeti? Moje se samopoštovanje istopilo. Moj ponos bio je još samo maska. U vlastitim sam očima pala na razinu prosjaka. Haber ti je prenio moj odgovor, ali ti nisi prestajao sa svojim zahtjevima. I dobro je da nisi, Alberte, jer to me spasilo. U vremenu između tvoje dvije poruke - a jedna je bila okrutnija od druge - ipak sam došla k sebi. Kao da sam se probudila, ili se u meni probudilo ono prkosno biće koje si upoznao davnih dana. Ne mogu živjeti kao služavka nakon što sam s tobom doživjela ravnopravan odnos, ma koliko kratko on trajao. Znam da ni ja više nisam ista osoba i da - to mogu priznati - ne zaslužujem tvoju pažnju na isti način. Ali zahtijevam poštovanje. Naravno da je tvoja obaveza da nas i dalje izdržavaš. Odlazim s djecom, razvod ti neću dati, a ti s Haberom sastavi prijedlog ugovora o našem izdržavanju.
Napokon su se vrata kuhinje otvorila i pojavila se Clara u jutarnjem ogrtaču. Otkad tako sjediš, pitala je. Nisam mogla spavati, rekla je Mileva. Pa zašto me nisi probudila? Zato sam tu, da ti pomognem. Mileva se osmjehnula, prvi put nakon dugo vremena. Ima ljudi kojima je stalo, pomislila je, koji se trude. Bolje mi je, zaista. Ustala je da i Clari skuha čaj.
Pripreme za povratak ipak su potrajale desetak dana. Mileva je bila zaokupljena pakiranjem i pospremanjem. Maja, Albertova sestra, došla je po dječake i odvela ih na izlet na Wansee i u zoološki vrt. Albert im se pridružio. Tete joj je rekao da je tati žao što odlaze, ali obećao je da će i on brzo doći za njima. Hans Albert ga je ispravio, uvijek je volio preciznost. Mama, rekao je kako će doći u posjet, a ne za nama. Mileva nije željela dječacima otežati situaciju. Naravno da će doći, potvrdila je. Bila je uvjerena da će Albertu biti teško bez dječaka i da će ih nastojati posjećivati što češće.
Čekala je i da iz Trsta doputuje njihov zajednički prijatelj Michele Besso. Kad mu je Albert napisao kako se Mileva odlučila s djecom vratiti u Zürich, Besso se ponudio da joj pomogne i otprati ih. Njoj je laknulo jer će joj biti lakše nego da putuje sama s dječacima. I još mu k tome nije trebala previše objašnjavati pojedinosti. Ako se Mileva vraća ostavljajući Alberta u Berlinu, znao je, dogodilo se nešto više od obične svađe. Poznavao ih je oboje godinama i znao je kako Albert može biti nagao i nepromišljen. I kako ga ona može izluditi svojom bolesnom zlovoljom.
U međuvremenu je od gospođe Hurwitz dobila adresu pansiona i dogovorila dolazak. Kupila je karte za vlak. Spakirala je stvari. O detaljima odlaska obavijestila je Alberta pismeno. To je, naravno, značilo da nema namjeru s njim živjeti pogotovo ne pod uvjetima koje joj je pokušao nametnuti. Morat će shvatiti kako je njoj važnije brinuti se za djecu nego za njegovo rublje.
Kad je primio njezin definitivni odgovor da ne pristaje na Uvjete i da napušta Berlin, Albert je poslao popis stvari koje smije ponijeti sa sobom natrag u Zürich.
Gledaj, pokazala je Clari popis, pa on mi odobrava da spakiram servis koji sam ponijela iz kuće u Novom Sadu! Moj servis, koji su mi poklonili roditelji. I ormar i krevete koje je moj otac dao izraditi od hrastovine. Sve je to ionako moje, kao i posteljina, zavjese, stolnjaci. On misli da mi treba njegov pristanak! Time me samo pokušava dodatno poniziti i osiromašiti, ali više nema tu moć.
Albertova sitničavost kojom je sastavio popis ipak ju je malo iznenadila, ali odlučila je da se više neće dati isprovocirati. Kad je već jednom donijela odluku da ga napušta, dogovor o takvim detaljima svest će na tehničko pitanje. Jednostavno će zanemariti njegovu namjeru da je dodatno vrijeđa.
Zadnji susret s Albertom dogovoren je u stanu Haberovih. Ni u jednom trenutku nije je pokušao spriječiti da otputuje. Pojavio se u srijedu popodne, dan prije njihovog odlaska. Prvi put promatrala ga je s distancom. Ne baš kao potpunog stranca, ali kao čovjeka kojeg sve manje poznaje. I to je bila istina, dok se spremala otići iz Berlina, zaista je imala dojam da to nije čovjek s kojim je živjela. Ponašao se službeno. Oboje su ostavljali dojam neznanaca koji su došli zaključiti ugovor u odvjetničkoj kancelariji.
Nisu bili sami, Fritz je posredovao u dogovoru o praktičnim pojedinostima, ponajviše o tome kako će se život nje i dječaka od sada odvijati. Oboje su prikrivali emocije. Albert olakšanje, Mileva razočaranje i strepnju.
Potpisala je dokument koji je Albert donio, prihvaćajući iznos koji će slati za uzdržavanje. Za uzvrat je tražila da djeca, kad mu dođu u posjet, ne viđaju njegove rođake. Mislila je na Paulinu, ali prije svega na Elsu. Mjesečni iznos od 5.600 maraka bio je premali za njih troje, ali bilo je to pola njegove plaće. Pristala je. Dok je potpisivala ugovor o uzdržavanju, pomislila je: A što će sada biti s tvojim Uvjetima, Alberte?
Ni on ni ona nisu izgovorili riječ razvod.
Osjećala se još uvijek razapetom između prezira i odanosti. Nadala se da će zadnje večeri u Berlinu još jednom posjetiti dječake, da će se s njima oprostiti. Sjedila je s njima, igrali su karte, ostali budni do kasno u noć, uzbuđeni što se vraćaju u Zürich. U jednom trenutku Besso se vratio od Alberta. Bio je šutljiv i Milevi se činilo da strepi kako će ga ona ispitivati o Albertu. Da joj je imao što reći, sigurno bi rekao. Ali ona nije bila toliko ljubopitljiva koliko tužna. Dio njezine prošlosti završava u Berlinu, mislila je dok je spremala dječje igračke i odjeću u kovčeg. I da ostanu zajedno, ništa više ne bi bilo isto.
Albert je u njezinim očima konačno postao običan muškarac. Slab, vrijedan prezira kao i mnogi drugi. I zbog toga joj je bilo žao. Na trenutak je zastala, neodlučna, s Teteovim medvjedićem u rukama. Zatim je i njega spremila i spustila poklopac kovčega.
Na željezničkoj stanici, dok nosači unose njihove stvari, Albert Milevi daje fotografski aparat. Molim te, slikaj dječake i pošalji mi fotografije, kaže. Mileva kima glavom, naravno, slat ću ti fotografije. On zahvaljuje Bessu što im se našao pri ruci u ovoj, kako kaže, nenadanoj situaciji. Ne baš tako nenadanoj i ti to znaš, misli Mileva, ali šuti. Gotovo je s njezinim prigovaranjem. Od sada će njihova pisma i razgovori biti službeni i odnosit će se isključivo na dvije teme, djecu i novac. Mileva je već izračunata da je svota koju im je odredio nedovoljna za njihove potrebe i da će morati držati privatne satove klavira i matematike. I Haber ih je dopratio na stanicu, nastoji biti koristan, ali samo tužno gleda dok se dječaci penju u vlak. Albert im dugo maše. Zadnja slika koju pamti iz Berlina je Albert koji stoji na peronu u bijelom odijelu i postaje sve udaljeniji dok maše šeširom. Napokon se stapa sa sivim berlinskim nebom u pozadini.
Srijeda je, 29. srpnja. Jučer je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji. Jučerašnje novine crnim masnim slovima na naslovnoj stranici prenose vijest iz Wiener Zeitunga „Objavljen rat Srbiji!” Kakva nesretna podudarnost, misli Mileva. Odjednom se našla usred dva rata. Ovog privatnog s Albertom i onog drugog, pogibeljnog i krvavog. Oba su zastrašujuća. Stisnula se na sjedalu kupea. Što ih čeka? Hoće li smoći snage da sama podnese ovu promjenu u svom životu i užase koje navješćuje objava rata?
Čim je vlak za Zürich napokon krenuo, dječaci su zaspali. Tete spava s glavom u njezinom krilu. Hans Albert sjedi preko puta nje, knjigu je odložio na prazno sjedalo do sebe. Izgleda umorno, blijed je. Razumije više nego što treba. Bilo joj je dirljivo kako je pomogao Bessu dodajući mu torbe. On je sada njezin zaštitnik, misli Mileva gledajući dječakova uska ramena, tanke ruke i šiljata koljena koja proviruju iz kratkih hlača. Michele Besso čita novine, ali i njemu se sklapaju oči. Zaključuje da je najbolje da se i sama pretvara da spava.
Mileva zna da nema pravo očajavati. Nije sama, nipošto nije sama. Ima dva dječaka. Izdržat će već nekako. Prevladat će svoju bolest. Zna da mora, radi djece.

U vlaku
1914.
MILEVA OTVARA OČI. Mora da je zadrijemala. U kupeu je i dalje mirno. Dječaci su se umorili, a i Besso. Bole je zglobovi i kuk, jedva se popela u vlak. Sada je barem mirna, tužna ali smirena. Za razliku od Berlina, u Zürichu će barem biti u poznatom gradu, okruženi prijateljima i ljudima koje poznaju.
Mora sebi priznati da je njezina situacija prilično neugodna, iako je sama tako odlučila. Vraća se u Zürich s dvoje djece, i to ne u stan nego u pansion pokraj željezničke stanice. Bez posla je i bez novca, posve ovisna o mužu koji ju je upravo ispratio, vjerojatno jedva čekajući da vlak iščezne na horizontu.
Ovo što se dogodilo u Berlinu nije početak, nego vrhunac njezinih problema. Otkako je rodila Lieserl, njihovi životi kao da su krenuli u suprotnim pravcima. Uzrok je bila odluka da zadrže prvo dijete, djevojčicu. Bila je to njihova zajednička odluka, samo što je Albert bio premlad i zapravo nije imao pojma što takva odluka znači. Sjedili su u njezinoj sobici u potkrovlju pansiona. Tek je bio stigao izvana, malo uspuhan od penjanja na treći kat. Kasno je, Mico, idemo završiti onaj zadatak, sutra ujutro već u osam moramo biti u laboratoriju, govorio je dok je izvlačio bilježnice iz torbe i raspoređivao ih po stolu. Ona je stajala i čekala da prestane govoriti. Napokon je zapazio vazu sa svježim buketom ruža na stolu. Kupila ih je na obližnjoj tržnici jer su je podsjećale na vrt u Kaću. Slavimo li nešto? Ne znam, Alberte, to ćemo tek vidjeti, rekla mu je tajanstveno se osmjehujući. Bio je očito zbunjen njezinim zagonetnim ponašanjem i već je bio zaustio da joj dobaci neku od svojih šala. Stavila mu je prst na usta, a zatim uzela njegovu ruku i položila je na svoj trbuh. Sjeća se iznenađenja na njegovom licu. Trebao mu je trenutak da shvati, a zatim ju je privukao k sebi nježno, kao da se boji da će je povrijediti njegov i najmanji dodir.
Sjećam se, osjećala sam se tako sigurno u njegovom zagrljaju. Kao da mi se više nikada ništa loše ne može dogoditi. Njegova me prisutnost štitila od strahova i samoće. Albert je bio moj čarobni štit od svijeta. U tom sam trenutku povjerovala da smo nerazdvojni, da smo jedno drugom dovoljni i da će tako ostati zauvijek.
U kupeu je mračno, čuje samo kloparanje vagona. Mjesečeva svjetlost povremeno osvjetljuje usnula lica oko nje, blijeda, kao iz drugog svijeta. Zamišljeno rukom gladi plišano sjedalo kao da se želi uvjeriti da je zaista i ona u vlaku, s dječacima.
Osjeća da još uvijek nije sasvim prisutna, da lebdi negdje između njih i Alberta. Hoće li se i ubuduće osjećati tako rascijepljenom?
Ne može njemu pripisati baš svu krivnju za rastanak. Nije se promijenio samo Albert, ona se promijenila možda i više od njega. Nije riječ samo o tome da je ostarila pa se jedva prepoznaje u ogledalu, već dugo pati od napada tjeskobe i sve joj je gore. U zadnjih desetak godina, zapravo sve od smrti Lieserl, ima osjećaj da je jedva živa. Da je nitko ne čuje. Da Albert ne mari za nju.
Pomisli li on ikada na Lieserl? Je li činjenica da su mu bile samo dvadeset i dvije godine kad se ona rodila opravdanje za sve što se poslije dogodilo? Je li se ponekad pitao kako je bilo Milevi kad se u ranu jesen 1902. vraćala u Zürich bez djeteta? Lieserl je već prepoznavala lica oko sebe. Alberte, sliči na tebe. I smije se poput tebe, rekla mu je kad ju je dočekao na željezničkoj stanici. Ne brini se, uskoro ćemo po nju, samo da dobijem posao. Do tada, moramo čuvati tajnu. Znaš i sama koliko sam molbi poslao svojim profesorima, svim živim poznanicima. I koliko se njih oglušilo. Još da saznaju da imamo vanbračno dijete! Tko bi mi od tih malograđana napisao preporuku? Strpi se, vjenčat ćemo se čim dobijem posao i onda će Lieserl biti s nama, tješio ju je.
Te jesenje večeri ulica je mirisala na kišu. Albert ju je čvrsto držao za ruku.
U polusnu, Mileva vidi sebe kako stoji pred ogledalom u svojoj sobi u Kaću te davne rane jeseni 1902. prije povratka u Zürich. Posljednjih mjeseci trudnoće tijelo joj je bilo teško, jedva se kretala po kući i dvorištu šepajući još jače. Nije odlazila u selo kako bi sakrila trudnoću od znatiželjnih očiju. Ali osam mjeseci nakon poroda trbuh joj je posve splasnuo i vratila joj se lakoća pokreta. Zato se i ohrabrila obući suknju od prošlog ljeta.
Zakopčava je posve lako, a zatim se okreće oko sebe. Da, ova joj suknja od šifona s visokim strukom dobro stoji, ističe joj struk i grudi, koje kao da su se povećale nakon poroda. Malo je steže. Zavidi sestri koja se odijeva poput seljanke. Ali Zorku nije briga ni za običaje ni za modu, ionako se izbjegava družiti s nepoznatim ljudima.
Popravlja čipkastu kragnu bluze. Previše je uštirkana, morala bi reći Julki da u zadnju vodu stavlja manje štirke. Ali majka voli da je sve jako uštirkano, i odjeća i stolnjaci i jastučnice. I plahte, koje šušte kao da su od papira kad se navečer među njih uvuče. Je li ovo kuća koju najviše voli jer u njoj nalazi mir? Nije više tako sigurna. Kao da je razapeta između Kaća i Züricha, ne pripada više posve ovamo, ne može se vratiti u djetinjstvo, sjediti na vrhu drvene kule i čitati, biti sama, biti svoja. Nije više ni sama ni samo svoja. Albert je to promijenio, a sada je došla i Lieserl.
Ispitivački se promatra u ogledalu. Nevisoka je, crnomanjasta, s istaknutim obrvama i raspuštenom crnom kosom koju još nije ukosnicama skupila na vrh glave. Sama sebi čini se nekako mlađom, kao da su se s trbuhom istopile i njezine godine i više nema dvadeset i šest nego dvadeset. Uskoro će na put, natrag Albertu i na studij. Pa ne izgledam lošije od Helene ili Ružice ili Milene, pomisli. Odavno se pomirila s tim da nije ljepotica iz modnih žurnala, mondenka poput onih švicarskih dama koje kupuju u finim dućanima u centru grada. Ali isto tako odrasla je s uvjerenjem da joj nije najvažniji izgled, nego ono što nosi unutra, ljubav za muziku, matematiku i neizmjernu znatiželju. Veza s Albertom joj to samo potvrđuje. Okružen je ljepoticama u Zürichu, ali samo je ona od svih tih djevojaka upisala Politehnički fakultet, baš kao i on. Vjeruje da ima dovoljno znanja i znatiželje, ali i analitičkih sposobnosti, i da je to ono što je razlikuje od njezinih prijateljica. I druge kolege sa studija, primijetila je, također je smatraju zanimljivom i drže do njezinog mišljenja.
Baca se na krevet raširenih ruku i nogu, onako kao što se nekada, kao dijete, zajedno sa sestrom Zoricom znala u dvorištu baciti na leđa u prvi snijeg. Obris tijela ostajao bi u snijegu sve dok ga ne bi zasule nove pahulje.
Mileva zna da ogledalo ne pokazuje ono po čemu se, osim interesom i talentom za znanost, razlikuje od svojih prijateljica s kojima je u vrijeme studija živjela u pansionu. Okret pred ogledalom, gotovo kao plesni korak, izvela je prilično spretno, ali to je samo zato jer ima nove cipele. Otac joj je naručio nove ortopedske cipele u Novom Sadu, kod njezinog postolara, majstora koji ih izrađuje za nju još od kad je bila dijete. Baš jučer je dobila očev poklon. Za put, da ti budu udobne. Možda joj otac tako želi pokazati da podržava njezinu odluku da im ostavi djevojčicu, da je svjestan koliko joj je to teško. Sada možeš i zaplesati, rekla je Zorka i uhvatila je za ruku i zavrtjela je. I Zorka šepa, iako jače od svoje starije sestre. Čak se i majka ustala i uhvatila s njima za ruke. Njezine dvije djevojke plešu, kakav prizor! Kad je krajičkom oka pogledala oca, učinilo joj se da u njegovim očima vidi suze.
Zatim se naglo otrgla iz njihovih zagrljaja i odšepala u sobu. Ne, nikada neće biti poput ostalih. Nikada neće plesati poput svojih prijateljica. Zašto uopće pokušava? Zbog toga se i treba vratiti u Zürich. Učenje i diploma bili su njezin jedini izlaz iz ove situacije. Roditelji su se toliko brinuli za nju, omogućili joj da završi gimnaziju, poslali je na studij u Švicarsku. Dogodilo se upravo ono čega su se najviše bojali, misli, i dalje ležeći. Osramotila sam ih. Vratila sam se trudna s vanbračnim djetetom. I bez diplome.
Kad je prošlog ljeta stigla k roditeljima, nije im odmah priznala da je trudna, nije smogla hrabrosti za taj razgovor čim je stigla s puta. Njezin se trbuh još mogao sakriti ispod malo šire haljine. Kad je napokon ocu Milošu rekla da čeka dijete, najprije je sjeo. Zatim je pogledao prema njoj, čekajući da mu potvrdi, kao da nije dobro čuo.
Je li moguće, Mico? Nisi mi ništa pisala.
Ali oče, zaustila je, a on je samo podigao ruku.
Zapamtila je tugu u njegovom glasu, kao da mu je netko upravo priopćio da je njegova ljubimica umrla. Danima se nije povratio od šoka.
Kopile, tako kod nas zovu vanbračno dijete. Naša je Lieserl, dragi moj Alberte, bila obično kopile. Poput one novorođenčadi koju majke noću ostavljaju pred crkvom. I to u bogatoj i poštovanoj kući Miloša Marića. Roditelji su sve poduzeli da zataje njezinu trudnoću. Otpremili su Milevu i dijete na imanje u Kaću, gdje nitko od susjeda i prijatelja nije imao pristupa. Za njezino je stanje znala samo Julka i sluge na imanju, a Miloš je znao kako će spriječiti širenje glasina.
Odluka da Lieserl nakon poroda ostavi roditeljima, koji će je dati na usvojenje u dobru i pouzdanu obitelj, bila je već donesena. Dogovorila se o tome s Albertom, pa i da je htjela nešto promijeniti, bilo je prekasno. Otac je već u susjednom selu našao obitelj koja će uzeti dijete. Kako se uopće mogla suprotstaviti odluci da malenu da na usvojenje?
Mileva je sigurna da je već s tom odlukom nastala prva pukotina između nje i Alberta. Ona se, naime, nadala da će se to promijeniti kad on dobije posao. I da otac neće odmah poduzimati sve što je potrebno za usvojenje.
Dok leži na svom starom djevojačkom krevetu, razmišlja o povratku u Zürich bez djeteta. Kako će ga ostaviti? Ne može podnijeti pomisao da, kada ode, više neće vidjeti djevojčicu. Najradije bi se okrenula na bok i tako zaspala. Najradije se ne bi ni pomaknula a kamoli otputovala. A istovremeno želi pobjeći od svega. Okreće se prema zidu. U polusnu joj se čini da je na čamcu. Na obali stoje njezini roditelji, Albert, Zorka, prijatelji. Ne vide je, njihovi glasovi ne dopiru do nje. Ona im maše i maše pa klone. Shvaća da je ostala sama, s djevojčicom u naručju. Čamac plovi u maglu.
Izbjegavala je o tome razgovarati s ocem. Što bi mu rekla? Oče, nisam imala snage, nisam mogla preboljeti Lieserl. Bila sam rastrgana između nje i Alberta, između Novog Sada i Züricha. Oboje su me trebali. Bilo je to previše za vašu ljubimicu.
Iz obamrlosti je budi glas djeteta. Gleda je dok se meškolji. Oči su joj pune suza. S osam mjeseci Lieserl je već prepoznaje, osmjehuje joj se i maše ručicama kad joj priđe. Tako je mala, a već zna da će je uzeti u naručje, šetati s njom, pjevati joj dok ne zaspi. Nije plačljivica i satima miruje u kolijevci čak i kad je budna. Roditelji Milevi nisu dopustili da kolijevku drži u svojoj sobi. Otac je inzistirao da obitelj usvojitelja uzme Lieserl odmah nakon poroda, ali Mileva ga je uspjela nagovoriti da dijete ostane u kući do njezinog povratka u Zürich. Tako će ti biti samo teže rastati se od nje, rekao je otac. Znala je to i sama. Lieserl spava sa sluškinjom koja je i doji. Da se ne navikne na nju.
Ali ja se želim vratiti po nju, brzo ću se vratiti, čim Albert dobije neki posao. Molim te, nemoj je odmah dati od kuće, sačekaj da ti javim kako napreduje traženje posla. Otac na to odmahuje glavom, beskrajno tužno. Mileva nije sigurna je li to zbog nje ili zbog Lieserl. Sumnja li da će se Milevin plan ostvariti?
Nadala se da će u međuvremenu, dok je ona još kod roditelja, Albert javiti da je dobio posao. Odmah bi se vjenčali i naknadno se upisali kao djetetovi roditelji. Jedini način da prihvati okrutnu odluku, bila je njezina nada da će se uskoro, čim se srede, vratiti po Lieserl. Vjerovala je da njihova odluka nije konačna i da će Miloš uslišiti njezinu molbu. Njezin otac, a pogotovo majka, znaju koliko je očajna.
Nije sve izgubljeno, mala moja, mama će se uskoro vratiti po tebe, tepa Lieserl dok je uspavljuje. Riječ „mama” zvuči joj neobično. Još se nije navikla da je postala majka.
Mileva zna da je njezinom ocu Albertovo i njezino vanbračno dijete udarac na koji nije bio pripremljen. Ipak, nije joj zabranio povratak u Švicarsku, niti uskratio uzdržavanje nego joj je pružio i drugu šansu da diplomira. Na neki način je bila ponosna na njega, njezin je otac bio napredniji od mnogih, pa i od Albertovih roditelja. Otac ju je podržavao otkad je stala na noge, od kad je shvatio da njegova Mica nije djevojčica kao ostale, da je ne čeka što i njih, muž i djeca. Djevojke poput nje u njihovom bi kraju obično ostajale uz roditelje, njegovale ih, čuvale djecu braće i sestara, održavale kuću i imanje. Ali kad je vidio kako je dobra učenica i željna znanja, kako niže odlične ocjene, mnogo čita i svira klavir, odlučio je da njegova kći zaslužuje da studira. Malo je bilo žena koje su studirale, ali Mileva je imala najbolje ocjene iz svih predmeta, ne samo iz matematike, što mu je olakšalo odluku.
Otkako sam prohodala, otac je znao kakav me život ovdje očekuje. Zato me i poslao u Zürich na studij, daleko od sredine u kojoj su takve žene manje vrijedne. Šepavici poput mene nije se smiješio čak ni brak, nego samoća i vezanost za roditelje. Jedini način da mi pomogne bio je da me školuje.
I dalje leži nepomično na krevetu. Kad je krenula u školu u Rumi, prvi put je čula riječ „šepavica”. Bilo joj je sedam godina. Djeca su vikala za njom Mica-šepavica, a ona je bježala od njih najbrže što je mogla, ako se njezino brzo šepanje uopće moglo nazvati trčanjem. Saplela se i pala na prašnjavi put. Prvi udarac nogom dobila je u leđa. Zapljuštala je kiša udaraca nogama, čupali su joj kosu, trgali odjeću, raskrvarili usnu. Većina učenika nije imala cipele tako da je udarci nisu jako boljeli. Boljele su je riječi, njihova mržnja koju nije razumjela. Nije vikala niti plakala pred njima. Zaplakala je tek kod kuće, kad je skinula sa sebe haljinu s tragovima njihovih prljavih nogu. Znala je samo da je drugačija od ostale djece po tome što ima najbolje ocjene. Prva joj je pomisao bila da je djeca tuku jer je bolja učenica od njih. Tek joj je ta strašna riječ „šepavica” otkrila pravi razlog. Nije njih bilo briga za učenje. U njihovim je očima Mileva bila gora od njih jer je bila drugačija, bila je invalid. Kad je rekla ocu što joj se dogodilo, on je problijedio i stisnuo šake. Od tada je iz škole žurila ravno kući a otac bi po nju poslao nekog od slugu s imanja.
Kad god pomisli na oca, osjeća grižnju savjesti. U njegovim ju je očima mogla iskupiti jedino diploma. Vjerovao je u nju i povratak iz Novog Sada u Zürich je zbog toga doživljavala kao dvostruki poraz. Kao što je Albert izdao njezina očekivanja, ona je izdala očeva.
Ni Albert se ne bi usudio postavljati joj uvjete zajedničkog života da je samostalna žena koja zarađuje svoju plaću. Zato se i školovala na Politehnici, upravo zato da bi postala neovisna. Mileva se po tko zna koji put pita kako bi, da je uspjela diplomirati, danas izgledao njezin život.
Diploma bi joj promijenila život jer bi bila u prilici birati. Pa čak i da je odabrala isti život, bio bi to njezin odabir a ne prisila. Kad žena ima svoje zanimanje, ima i šansu da zarađuje i postane neovisna o mužu ili ocu. Nikada nije ni pomišljala da će ostati kod kuće i biti domaćica ili guvernanta. A sada, sada se našla u situaciji kao da je pohađala djevojačku školu za domaćice a ne studirala matematiku i fiziku na zahtjevnom Politehničkom fakultetu. Čak ni njezina majka nije onakva domaćica kakvu Albert želi napraviti od Mileve. Ona za kuhanje, pranje i pospremanje kuće ima sluškinju. A Mileva je od prvog razreda bila najbolja u matematici, i to u svim školama koje je pohađala. U zagrebačkoj Kraljevskoj gimnaziji dobila je posebnu dozvolu ministarstva da može slušati predavanja iz fizike, jer žene na to nisu imale pravo. Njezini profesori tvrdili su da je izvanredno talentirana. Zar bi inače njezin otac trošio toliki novac da školuje žensko dijete u Švicarskoj? Mogao je umjesto toga napraviti novi krov na štali ili kupiti konja. Ne, on je ulagao u obrazovanje svoje kćeri. Svoje male šepave mudrice. Bio je brižan, mislio je da za djevojku s takvom urođenom manom i s takvom pameću nema boljeg rješenja od toga da se osamostali.
Ali Mileva očevu šansu nije uspjela iskoristiti. To je ustvari njezina priča, stane u dvije rečenice. Preostaje joj da sada, poslije svega, razmisli o tome kako i zašto se to dogodilo. Ali to neće umanjiti njezin osjećaj poraza i očevu tugu što ga je razočarala. Možda, ako ponovo zaspi, ako jako čvrsto zaspi, kad se probudi, sve bude drugačije. Neće više biti šepava. Neće više biti usamljena. Tako je maštala u djetinjstvu. I onda kad je ostavila Lieserl.
Mileva otvara oči. U vagonu je mirno, dječaci spavaju, a Michele lagano hrče zabačene glave.

Kad se te jeseni vratila u Zürich bez djevojčice, ništa nije ispalo kako se nadala. Konačna odluka o usvajanju djeteta ovisila je o Albertu i njegovoj sposobnosti da nađe posao. Diplomirao je, ali je bio bez posla i prilično izgubljen. Kao i za vrijeme studija, povremeno je pomagao ujaku, držao satove fizike ili predavao kad bi mu se za to pružila prilika. Jedina je mogućnost bila da Lieserl ostane kod njezine obitelji, odnosno da bude usvojena - samo mu je nedostajalo da se među profesorima pročuje, i to dok traži mjesto na fakultetu, da ima vanbračno dijete. Nade da će ga zaposliti na univerzitetu ionako su bile male. Profesori na Politehnici, naročito profesor Weber, nisu mu bili skloni. Sve kolege s godine već su našle posao, samo je njezin Albert naišao na poteškoće. Neobične ideje, provokativne teorije, sklonost vicevima, zabavama, ogovaranju - tko bi njega uzeo za asistenta. Profesor Minkowski mu je lijepo rekao: Vi ste bistri, ali ne dopuštate da vam se bilo što prigovori.
Albert je bio nezaposlen, ambiciozan, nezadovoljan i nezgodnog karaktera. Ono na što Mileva nije računala bilo je da je i emocionalno nezreo. Ubrzo je sasvim prestao spominjati Lieserl. Mileva je u početku vjerovala da je tako bolje. Moglo bi se dogoditi da je nehotice spomene u društvu. Ali on dijete nije spominjao ni kad su bili sami. Nije ju pitao što joj piše otac, ima li vijesti kako mala napreduje, govori li? Uobičajene stvari koje roditelji inače pitaju. Pročitala bi mu odlomak iz očevog pisma, a on bi slušao nekako rastreseno i nezainteresirano. Tako joj se barem činilo. Ponekad se pitala nije li to odsustvo interesa bilo znak da je odustao od Lieserl?
Ni njezin joj otac u to vrijeme nije bio od pomoći. Kao da se i on zavjetovao na šutnju, sve je rjeđe spominjao posjete djevojčici, a njegove su se riječi svodile na: dobro napreduje, zdrava je, vesela, prohodala je... Je li otac već tada posumnjao da Mileva neće doći po Lieserl? Je li ocijenio da je dijete za njih oboje, u situaciji u kojoj su se našli, preveliki teret? Otac još nije bio upoznao Alberta. Možda nije imao povjerenja u njega zbog njegove mladosti, ali i zato što još nije oženio njegovu kćer.
Možda se predugo nadala da će Albert ubrzo dobiti posao koji će im omogućiti da se vjenčaju i uzmu dijete k sebi. Kako su prolazili mjeseci od njezinog povratka iz Novog Sada, Milevu je izjedao strah da više neće vidjeti svoje dijete. Ta je zima bila dugačka i jako hladna. Povukla se u sebe, nije sudjelovala na njihovim sjedjeljkama nakon koncerata. Radije je ostajala u krevetu. Bilo je dovoljno da vidi ženu koja gura kolica pa da se rastuži.
Nešto se s njom događalo, a nije znala što. Samo je osjećala da sve više tone u beznađe.
Od kada je rodila Ljubicu (njezini roditelji odabrali su Lieserl to krsno ime), čini joj se da ništa više u njezinom životu nije bilo isto. Ni tijelo joj nije bilo isto, iako je opet bila vitka kao i prije trudnoće. Ali više nije bila okretna i puna energije kao ranije. Njezino tijelo, umjesto da bude lako, poslije povratka u Zürich postalo je olovno teško. Kao da je bila prikovana uz krevet, neka sila pritiskala ju je k zemlji. Nikada prije to nije iskusila. Gušila se. Novi osjećaj težine činio ju je i fizički bespomoćnom.
Pitanje, koje je sebi bezbroj puta postavila predugo je ostalo bez pravog odgovora: Zašto sam je ostavila? Zapravo s Albertom nikada nisam razgovarala o tome zašto nismo otišli po Lieserl čim je on dobio posao u Uredu za patente u Bernu. Ili čim smo se, odmah zatim, vjenčali u siječnju 1903. Kad bih mu rekla: Zašto sam je ostavila, Albert bi me zagrlio i odgovorio: Zato jer nisi mogla drugačije. Sada te ja trebam više nego ona. Trebam te, Mico. Radio je na doktoratu. Ali kad je pisao profesoru Alfredu Kleineru i predložio mu temu svog doktorskog rada, ovaj ga je odbio. Albert je bio obeshrabren. Uistinu se nije pretvarao kad je zatražio moju podršku. Nije se žalio, ali vidjela sam da mu je doista jako teško.
Prvi put je pokušala diplomirati 1900., kad i Albert. Tada je na ispit izašla utučena jer je nedavno bila saznala da njegovi roditelji nikako ne odobravaju njihovu vezu. Nakon toga imala je ozbiljnih problema s koncentracijom. Dogodilo bi joj se da ne zapamti ono što je upravo pročitala pa bi se morala vraćati na tekst. Rastresenost, najobičnija rastresenost, tješila ju je prijateljica Ružica kojoj se potužila. Znala je da je to više od rastresenosti. Odbacivanje Albertove obitelji jako ju je potreslo. Bila je potištena. Mučila ju je nesanica. Noću bi osluškivala Albertovo disanje, zvuk kiše, promatrala bi pruge svjetlosti na stropu i preplavio bi je osjećaj nesavladive tuge. Činilo joj se da ništa nema smisla, pa ni ustati iz kreveta.
Upravo takva besana, mučna noć prethodila je prvom ispitu. No imala je poslije barem neko opravdanje što nije položila diplomski. Prije nje, na tom je fakultetu od pet upisanih žena samo jedna diplomirala, odnosno doktorirala.
Tu sam ispriku smislila tek naknadno, misli Mileva.
Albert je diplomirao. Ona je morala pokušati ponovo. Ali kad je drugi put izašla na ispit, bila je već trudna i imala mučnine, a morala je to skrivati od svih, naročito od profesora. Tog dana nije se osjećala dobro. Bila je zabrinuta i uznemirena. Prozori dvorane bili su širom otvoreni i proljetna toplina prodrla je unutra. Zagledala se u zelene krošnje topola, a zatim se trgnula. Znala je da može uspješno odgovoriti na pitanja samo ako se uspije usredotočiti. Ako je opet ne napadne glavobolja. Već na putu prema zgradi Politehnike osjetila je kako je probada u zatiljku, ali je odlučila da na to ne smije obraćati pažnju.
Dok je sjedila pred komisijom na čelu s profesorom Weberom, koji je već bio prihvatio njezin diplomski rad - ujedno i tezu doktorata, jer takav je bio sistem - uslijedio je takav napad glavobolje da joj se učinilo da će se onesvijestiti. Zatvorila je oči. Sunčeve zrake koje su se probijale kroz mlado lišće stabala, sada su našle put do njezinih očiju i mozga i pretvarale se u tanke igle koje probadaju lubanju kroz čelo i izlaze na zatiljku. Morala ih je zaustaviti. Zamolila je dopuštenje da izađe iz dvorane. Svi su je pogledali kao da ne vjeruju da se netko usuđuje izaći. Jedan član komisije, profesor Fiedler koji naročito nije podnosio žene, podigao je obrve kad je ustala i krenula prema vratima. Gospođice Marić, jeste li dobro? Ona je kimnula glavom i požurila, u stvari pobjegla iz dvorane ispraćena tišinom i začuđenim pogledima. Njihovi podrugljivi izrazi lica, nalik onima zagrebačkih gimnazijalaca, samo su pogoršavali njezinu strepnju. Srce joj je lupalo i vrtjelo joj se u glavi.
U mračnom hodniku odmah joj je bilo lakše. Povratila je u umivaonik i umila se hladnom vodom. Bila je u iskušenju da se ne vrati na ispit, da jednostavno izađe iz zgrade, dođe do svog kreveta i pokrije se po glavi dok se bol ne smiri. No vratila se i izdržala do kraja. Na sva je pitanja odgovorila, iako nije bila sigurna oko teorije funkcija, Fiedlerovog područja.
Znala je da je sa studiranjem gotovo ako sada ne položi.
Osjećala je nepodnošljivu nelagodu, kao da više nije bila ista osoba.
Kad je za nekoliko dana došla po rezultate i stala pred fakultetsku oglasnu ploču, bila je na zadnjem mjestu, s najnižim ocjenama. Gledala je ploču s imenima. Bila je jedina žena među njima, i jedina nije položila usmeni dio diplomskog, i to po drugi put. Srušio ju je upravo profesor Fiedler. I popis ostalih ocjena, lošijih nego obično, ukazivao je da nešto s njom ozbiljno nije bilo u redu. Je li se neki od njezinih profesora nad tim zamislio? Je li se upitao zaslužuje li ipak prolaznu ocjenu? Kako je bilo moguće da odlična studentica Mileva Marić s već prihvaćenom tezom i položenim pismenim ispitom, u kratko vrijeme padne usmeni dio ispita, i to dva puta zaredom? Ponovo joj je pozlilo. Ovo je moj kraj, pomislila je glave nagnute nad zahodskom školjkom. Kraj.
Od tog trenutka Mileva Marić iz Novog Sada, uspješna studentica Politehnike i buduća znanstvenica, više nije postojala. Na ploči je u svojim ocjenama vidjela ispisanu svoju budućnost. Rekla je sebi: zaboravi diplomu, zaboravi znanost, zaboravi karijeru.
S fakulteta se uputila u obližnju kavanu. Za jednim stolom zatekla je Bessa. Blijeda si, loše vijesti? Samo je kimnula glavom. Donio joj je čašu vode. Mileva, oprosti što ti ovo govorim, ali brinem se. Vidim da ti je već duže vrijeme loše. Ne izlaziš s nama, povlačiš se u sebe, potpuno si se promijenila. Prije si se rado družila s nama, što se s tobom događa? Jesi li bolesna? Ili te Albert ljuti? Ne, ne, nije problem u Albertu nego u meni. Ali ne mogu o tome govoriti, vjeruj mi. Radi se o intimnim stvarima.
Kad mu je rekla svoje rezultate, Albert nije shvatio koliko je to jako muči pa je dosta neobazrivo rekao: Nije to kraj svijeta. I odmah je nastavio, u istom dahu: Nego, znaš, razgovarao sam s Grossom. Već sam izbezumljen od traženja posla. Njegov otac je obećao da će se potruditi da dobijem neki posao u Uredu za patente u Bernu. To je trebala biti dobra vijest i Mileva nije mogla nego zatomiti svoj očaj zbog gubitka diplome i nasmiješiti mu se. Zaista se trudio naći posao. Samo što je to njoj bilo sve manje važno. Već je tonula u sumorno raspoloženje. Zar Albert još uvijek ne shvaća da postaje domaćica, žena bez zvanja. Ništa od samostalnosti. Još manje od bavljenja znanošću. Ostaje na razini zainteresirane amaterke bez šanse. Tko će je zaposliti u istraživačkom laboratoriju ili u školi? Ali Albert je bio neuobičajeno veseo i optimističan, smiješio mu se posao u Uredu za patente i jedino ga je to zanimalo. Kao da ga nije bilo briga za njezinu diplomu?
Kao da mu nije stalo, ponaša se kao da moja diploma nije važna, sjeća se da je tada pomislila. Zašto je uopće povjerovala da će je razumjeti ili se zabrinuti? Alberte, zar ne shvaćaš da je ovo kraj mojih ideala - došlo joj je da vrisne na sav glas, ne bi li se trgnuo.
Bilo bi bolje da je zaista vrištala.
Odmah nakon što je pala na ispitu i drugi put, vratila se u Novi Sad. Odlučili su da je najbolje da tamo rodi i nadala se da će dijete samo privremeno ostaviti kod roditelja, dok se Albert ne zaposli. No ništa se od onog što je planirala nije ostvarilo. Vratila se iz Novog Sada bez Lieserl u nadi da će se Albert uskoro zaposliti, da će ona diplomirati, da će se vjenčati i vratiti po nju.
Nije diplomirala. Nije ni otišla po dijete. Osjećala je strašnu krivnju. Zar tek rođenoj djevojčici nije bila potrebnija nego Albertu?
Već godinama živi sa spoznajom da je zbog Alberta ostavila dijete.
I ja sam trebala Alberta, Lieserl. To je prava, moja istina. On mi je ulijevao sigurnost. Zbog njega sam se osjećala stvarnom. Jedino sam s njim mogla biti žena.
Prisjeća se onog trenutka kad je Albert položio dlan na njezin trbuh. Osjetila je savršeni mir. Trinaest godina kasnije svjesna je da je taj njegov prisni dodir bio trenutak njezine potpune ispunjenosti, tim veće što je bila neočekivana. Od kada je ležeći na tlu usta punih zemlje u zaprljanoj haljinici shvatila da je drugačija, bila je osuđena na usamljenost. Odrastala je s onom vrstom usamljenosti koju poznaju djeca čiji izgled ili ponašanje odudaraju od većine - ona debela, nespretna djeca, ona koja nose naočale, koja šepaju ili ne mogu potrčati. Poput grbave Anice iz novosadske niže gimnazije čije je jedno rame bilo više od drugoga.
Kasnije, ona je bila ta koja ne može nositi fine cipele. Ona s kojom nitko ne pleše. Ona koja ne poznaje čeznutljive poglede i poljupce mladića.
S mladićima je imala malo dodira. Nije to bilo samo zbog tjelesne mane. Mileva nije postala povučena ni sramežljiva. Njezina ozbiljnost činila ju je starijom od vršnjakinja. Djevojkama u višim razredima udaja odmah po završetku škole bila je glavna tema. Većina njih je već bila zaručena. Mileva je, međutim, već tada vjerovala da udaja nije za nju. Zanimao ju je studij, što je u njezinoj sredini bilo nespojivo s udajom. Žena koja želi studirati izazivala je gotovo jednaku vrstu sažaljenja kao šepavost ili psihička bolest. Gle, pa ona bi htjela biti muško! U svojoj okolini nije imala uzora pa je zbog toga bila dodatno usamljena. Čak ni na Politehnici u njezinoj generaciji ne samo da nije bilo ni jedne studentice - već niti profesorice.
Vjerovala je da će njezin život biti lišen „romantičnih fantazija”, kako je nazivala maštanja svojih vršnjakinja o idealnom muškarcu. Studij, zatim profesorska karijera. Živjet će okružena knjigama, a muške kolege će joj biti prijatelji - to je bila njezina vizija vlastitog života.
Susret s Albertom i njihovo zbližavanje bio je za nju neka vrsta čuda. Tim više što su se počeli družiti uslijed zajedničkih interesa. Jedno su u drugom prepoznali glad za znanjem. Mileva je prvi put upoznala takvu osobu. Zbližilo ih je učenje i diskusije o pročitanim knjigama i lekcijama. I Albert je bio usamljen jer je bio osobenjak. Nije podnosio pravila, ni školska ni društvena. Napustio je školu sa šesnaest godina, vratio je njemačko državljanstvo da ne bi morao služiti vojsku i postao apatrid, pokušao se upisati na Politehniku godinu prije mature. Bio je poput velikog, pomalo izgubljenog dječaka koji ipak dobro zna što hoće. Ona je shvatila kako funkcionira njegov um, kako mu intuicija i vizualna predodžba pomažu u rješavanju teorijskih problema čak i kada ne slijedi ustaljena pravila, zapravo baš zato jer ih ne slijedi. Njegova dječja iskrenost koja se drugima činila brutalnom, bila je njegova jedina obrana od svijeta koji nije razumio. Mileva ga je prihvatila upravo takvog, pomalo djetinjastog, pomalo nesigurnog, ali briljantnog uma. On se divio njezinoj inteligenciji i radnim navikama. Njezina mu šepavost tada nije bila važna.

Odjednom Mileva više nije bila usamljena. Povjerovala je kako je našla svoju drugu polovicu, svoju srodnu dušu, kako takvo što ne postoji samo u ljubavnim romanima već i u stvarnom životu. Da dvoje može činiti jedno, da je njihovo zajedništvo čvrsto poput stijene. Postali su ein Stein - jedna stijena, baš kao što je govorilo njegovo prezime. Poput djevojaka iz škole kojima se još nedavno podsmjehivala, osjećala je isti ushit, istu vrstu romantičnog zanosa. Albert joj je doduše pisao banalne fraze kao srce moje drago, lutkice, mačkice, zloćko mala... i slao uobičajene nježne poljupce i tople zagrljaje. Ona je u svemu tome uživala i nije se pitala zašto zaljubljene osobe pišu takve gluposti, premda sama u svojim pismima nije davala oduška mašti. Odmjerenost je smatrala vrlinom.
Danas joj se čini da je taj zanos, moglo bi se čak reći ljubavna groznica, trajao vrlo kratko. Samo četiri godine. S obzirom na njezina očekivanja, da, bilo je to kratko. Mileva tada nije mogla zamisliti da će doživjeti udarac koji će ih razdvojiti i da će to imati veze s Lieserl. Godinama kasnije, Mileva u vlaku razmišlja kako se, kad je ostavila Lieserl kod svojih roditelja, otvorila pukotina koju ni rođenje njihova dva dječaka nije više moglo ispuniti.
Prvo nisam željela ništa osim diplome Politehnike i zaposlenja. Zatim sam, uz Alberta poželjela znanstvenu karijeru. Posao, djeca, ljubav... bila sam uvjerena da sve to mogu postići. Prije drugog izlaska na diplomski ispit sve mi se još činilo mogućim.
Pripremala sam se cijelo ljeto, odslušala sam i dodatni semestar. Bila sam sigurna u svoje znanje. Ali već sam bila trudna. Sjećam se toga dana kad više nije moglo biti sumnje i kad još nikome nisam ništa rekla. Zastala sam pred nekim izlogom. Svjetlo je padalo tako da sam jasno vidjela svoj odraz. Pomislila sam kako sada imam sve ono o čemu nisam mogla niti sanjati. Samo što nisam diplomirala, već su mi nudili posao u fakultetskoj knjižnici, uskoro će i dijete. Tako neočekivano za šepavu provincijalku koja uz to nije naročito privlačna, ali ima nešto u glavi. Nasmijala sam se toj svojoj misli. Zaista, zašto kao žena ne bih mogla postići sve što i muškarac? Možeš ti to, govorio mi je moj odraz u izlogu, naravno da možeš. Tog sam časa osjetila takvu lakoću kao da bih se, poput balona, mogla uzdići k nebeskom plavetnilu.
Prije nego što se zbližila s Albertom svoje je tijelo doživljavala kao teret. Postojala je ona i postojalo je njezino tijelo. Ponekad u manjoj, ponekad u većoj mjeri stalno je osjećala tu podvojenost. On joj je svojim dodirima vratio osjećaj cjeline i to mu ne može zaboraviti. Za Milevu nitko drugi nije mogao imati takvu iscjeliteljsku moć.
Dok te noći na putu u Zürich prebire po sjećanju, pokušava razumjeti što se točno dogodilo. Trudnoća ju je iznenadila. Osjećaj ushićenosti nije dugo trajao, zamijenili su ga zabrinutost i strah. Morali su računati s otporom njegovih roditelja, koji nisu željeli ni čuti za Milevu. Znala je da ni njezini neće biti skloni njezinoj želji da zadrži dijete, k tome vanbračno. Da, oboje su bili lakomisleni. Dijete im je došlo neočekivano i prerano. Albert nije imao pojma kakve to obaveze podrazumijeva. Ni kasnije, a pogotovo u mladosti, društveni običaji i obiteljske obaveze nisu mu bili važni.
Otac je bio u pravu. Od njih dvoje ona je bila starija i odgovornija, trebala je toga biti svjesna. Kad je odlučila roditi dijete, on se samo složio i tako prebacio brigu na nju. Preostalo joj je da se nosi s tijelom koje se mijenja i izobličava, s jutarnjim mučninama, povraćanjem i iscrpljenošću. Najteže joj je bilo što mora skrivati trudnoću i od njihovih najboljih prijatelja u Zürichu i od svojih prijateljica. Vanbračno dijete izložilo bi Alberta skandalu, a vjenčati se nisu mogli dok je Albert ovisio o roditeljima i bogatoj rođakinji.
Mileva se ipak nadala da će vijest o trudnoći ublažiti razočaranje njezinih roditelja što nije uspjela diplomirati. Zar nisu priželjkivali da bude kao i sve druge djevojke, da se uda i ima dijete? Tješila ju je pomisao da će, čim se Albert zaposli, sigurno sve doći na svoje mjesto.
Lieserl se rodila u siječnju 1902. Uz pomoć oca svog prijatelja Marcela Grossmanna, Albert je potkraj toga ljeta dobio posao u Uredu za patente u Bernu. Sada je mogao ispuniti obećanje koje joj je dao pred porod, da će se vjenčati čim dobije posao. A zatim će napokon otputovati u Novi Sad i uzeti k sebi Lieserl, napisala je Mileva ocu. Njezina su pisma sada posve promijenila ton, bila su puna nade. Otac je, međutim, ostao suzdržan, osjetila je to u njegovim odgovorima. Draga kćeri, molim te nemoj žuriti, Ljubici je ovdje dobro, nemaš razloga za brigu.
Lieserl je bila upravo navršila godinu dana kad su se vjenčali u Bernu 6. siječnja 1903. Na pravoslavni Božić, ali ne u crkvi nego u općini. Nisu pozvali njezine roditelje ni njegovu majku Paulinu. Albertov otac Hermann, koji je nedavno preminuo, na samrti je sinu udijelio blagoslov za vjenčanje. Imala je dojam da je očev pristanak Albertu bio važan, kad se već Paulina toliko odupirala njihovom vjenčanju. Nije joj ništa ni rekao, kamoli tražio blagoslov. Mileva je sama sašila haljinu, nisu imali novaca da kupi novu. Vjenčanje nije moglo biti skromnije, prisustvovali su samo mladenci i svjedoci. Umjesto Grossmanna i Bessa, koji tada nisu bili u Bernu, bili su to Maurice Solovin i Conrad Habicht, Albertovi studenti i pomoćnici, iz grupe „Akademije Olimpia” koja je brojala njih trojicu članova. Milevu nisu uključili, ona nije bila članica. Ponekad, pogotovo kad bi se sastanci - u stvari diskusije uz obaveznu večeru, koju bi zalili pivom - održavali kod njih u stanu, ona bi slušala, ali ne bi sama sudjelovala. Činilo joj se da nema pravo miješati se u ono što su, iako u obliku diskusije, trebali biti plaćeni satovi poduke studentima. Osim toga, netko je trebao pripremiti večeru, premda su to najčešće bile samo kobasice i sir, a zatim pospremiti kuhinju.
Nenavikla na ulogu domaćice kod kuće u Novom Sadu, teško se na nju priviknula, ali bila je sretna što napokon žive zajedno. Još samo da odu po Lieserl! Hoćemo, naravno, samo da riješim ovo s doktoratom, govorio je Albert. Samo da napišem ovu molbu. Ili da završim ove bilješke, eksperiment.
Zašto nisu odmah otišli po Lieserl? Što su zapravo čekali? Zašto Mileva nije otišla sama? U najgorim trenucima mučila bi je mračna sumnja da je Alberta bilo sram priznati njihovo vanbračno dijete. Svi bi za to saznali, šefovi, kolege, njegovi profesori. Pročulo bi se i među znanstvenicima s kojima se dopisivao - svijet teorijske fizike bio je malen. Zar smo zaista oboje takvi malograđani, znala se pitati? Te su je sumnje gurale u sve dublju potištenost. Čekala je ljeto kad će uštedjeti dovoljno novca da otputuje roditeljima da vidi dijete, makar i sama, bez Alberta.
Nestrpljivo je iščekivala očeva pisma jer je znala da će u svakom barem šturom riječju spomenuti Lieserl.

Daleko od nje, trebala je očevu potvrdu da Lieserl stvarno postoji. Nakon toliko vremena, činilo joj se ponekad kao da je djevojčica duh, san kojeg se još samo ona sjeća. Katkad bi čak pomislila daje Lieserl nestala, da je više nema. Koverta na kojoj bi očevom rukom bili ispisani njezino ime i adresa, ne bi ništa otkrivala. Otac uvijek koristi iste koverte. Bijele, podstavljene sivim svilenim papirom. Prvo bi pogledala pečat. Dan prije sigurno je posjetio Lieserl u Kaću da vidi kako je. Sutradan je, ako nije imao posla u gradu, pismo dao poštaru da ga otpremi, gurajući mu u ruku sitniš. Ili bi sam odšetao do glavne pošte u Novom Sadu i na šalteru predao pismo. Poslije toga sjeo bi u kavanu, naručio tursku kavu i otvorio novine.
Ponekad se pitala zašto je ni otac ni Albert nisu oštrije suočili s njezinim neuspjehom na diplomskom? Zašto prema njoj nisu bili zahtjevniji? Vjerovala je da Albert nije ozbiljno shvatio njezinu potištenost zbog toga što je ostavila Lieserl na brizi svojima. A za oca je sumnjala da se suzdržavao pokazati svoje razočaranje jer je znao koliko joj je moralo biti teško ostaviti dijete. Već je otprije poznavao njezine napadaje tuge.
Napisala mu je da joj u posljednje vrijeme nije baš najbolje, da bez djeteta jedva preživljava. Svaki je dan bez Lieserl iznova proživljavala agoniju napuštanja. Otac ju je želio poštedjeti, bila je sigurna u to, premda je sam jedva preživio Milevin neuspjeh na diplomskom i rođenje vanbračnog djeteta.
Nakon Milevinog odustajanja od diplome, predao se i otac. Njegovo se zdravlje pogoršalo. Jednog dana stiglo je pismo od Zorke. Dobro se sjeća kako je otvarajući poznatu kovertu poderala papir. I kako je dlanove znojne od nervoze obrisala o haljinu i spustila u krilo. Zorka joj javlja da je ocu loše i moli je da odmah dođe. Otac je imao srčani udar.
Samo da preživi, samo da ne umre, ponavljala je u sebi grozničavo.
Novosadska željeznička stanica u rano je jutro bila još prazna. Zorka je čekala na peronu. Vidjela je da je zabrinuta i da se pribojava susreta. Zagrlila ju je i pomogla joj oko kovčega. Putem nisu puno razgovarale.
Kad ga je ugledala, onako skrhanog i blijedog, prišla je postelji da ga zagrli. Oče, kako ste? Je li vam bolje? Tako ste smršavili, brinem se. Otac je odmahnuo rukom kao da je njegova srčana boljka zanemariva sitnica, iako je bilo očito da mu je stanje ozbiljno. Posjeo ju je pored sebe.
Draga moja Mico, započeo je. Učinilo joj se da oklijeva. Moram ti reći... moram ti reći da smo jučer pokopali Ljubicu. Bolovala je od šarlaha - rekao je. Bila je navikla da otac djevojčicu zove krsnim imenom, sigurno su je tako zvali ljudi koji su je uzeli k sebi, ta neće je valjda zvati njemačkim imenom Lieserl, kako su je zvali ona i Albert.
Ljubicu ste pokopali? Moju Ljubicu? Moju Lieserl? - šapnula je kao da govori samoj sebi.
Naslonjen na jastuke, blijed, otac je šutio. Nije joj imao što više reći.
Zatreslo joj se cijelo tijelo. Čula je svoje zube kako cvokoću, ali joj se činilo da taj zvuk proizvodi netko drugi. Možda je to i bio netko drugi. Neka druga Mileva. Molim te, Zorka, odvedi me na njezin grob, to je sve što je uspjela izustiti.
Kad je poslije razmišljala o njihovom susretu, Mileva je shvatila da je otac vjerovao kako će joj smrt djeteta, ma kako bila teška, olakšati situaciju jer se ona i Albert još nisu posve sredili. Ali bojao joj se to reći kako je ne bi još više povrijedio. Mileva nikada neće moći zaboraviti taj kolovoz. Za nekoliko mjeseci Lieserl bi navršila dvije godine. Sigurno je već izgovarala prve riječi: da-da, na-na, možda i ma-ma i hodala pridržavajući se za ruku. Pred očima joj je neprestano bilo njezino lišće uokvireno crnim uvojcima, osjećala je miris njezine tek okupane kože, prisjećala se trenutka kad je ispustila njezinu ručicu iz svoje.
Grob njezinog djeteta bio je svježe iskopan, zemlja se još nije bila slegla. Na mjestu nadgrobnog kamena stajao je drveni križ bez imena, samo s datumom rođenja i smrti. Položila je na grob buketić običnog poljskog cvijeća koje joj je nabrala Zorka.
Njezin je grob morao ostati neobilježen, svakako bez njezinog pravog imena, napisao je Albert i zamolio Miloša da nastoji urediti stvari oko dokumentacije*. Zapravo, da uz pomoć svojih veza učini da nestane svaki mogući dokaz o postojanju njihovog djeteta. Dok je Lieserl bila živa nikada se nije njome toliko bavio, mislila je Mileva ogorčeno, svakodnevno posjećujući grob. Kao da se sada, nakon Lieserline smrti, još više boji da se ne sazna da je Lieserl bila vanbračno dijete.
Poslije joj se često vraćala u sjećanje slika rastanka od Lieserl, trenutka kada ju je zadnji put vidjela Lieserl. Već odjevena, dok je kočija čekala da je odveze na željezničku stanicu, vratila se u sobu da je još jednom poljubi. Lieserl je spavala. Imala je dugačke crne trepavice. Obje je ručice držala podignute na jastuku stisnutih prstiju. Nježno je otvorila šaku, i poljubila prstiće s malim savršenim noktima. Još prije nekoliko mjeseci bile su jedno. Mogu li se njihova dva bića ikada razdvojiti? Ne mogu. Čak i kad drugo biće više ne postoji.
Doći ću uskoro po tebe, rekla je kao da je djevojčica razumije.

Rekla je to više sebi nego njoj. Tada nije mogla ni zamisliti da će to postati još jedno njezino iznevjereno obećanje.
Sjetila se kako joj je Albert pisao nakon poroda: Toliko je volim, iako je još ne poznajem*. A nikome iz svoje obitelji nikada nije rekao da je dobio kćer! Potpuno ju je zatajio. Bojao se Paulinine reakcije! Ni sestri Maji, s kojom je bio blizak, nije se usudio priznati da Lieserl postoji. Njih dvoje dogovorili su se da je nikome ne spominju dok se ne srede i ne uzmu je k sebi, i Albert se samo čvrsto držao toga dogovora, branila ga je Mileva sama pred sobom. Ipak mu to nije zaboravila. Smrt djeteta je tako samotno iskustvo, čak i kad dijete ima oba roditelja. Njihova bol nikada nije zajednička. Očeva i majčina bol toliko su različite.
Možda se Albert tako ponašao jer to dijete za njega nije bilo stvarno. On Lieserl nikada nije ni vidio. Nije je držao u rukama, uspavljivao, pjevao joj. Za njega je ona postojala samo u pismima. Mileva je tek mnogo kasnije shvatila koliko je muškarcima teško razumjeti odgovornost koju žena osvijesti rađanjem, u trenutku kad iz njezinog tijela izađe novo biće, u potpunosti o njoj ovisno.
Poslije bolnog iskustva s Lieserl, naše sinove Hansa Alberta i Tetea nisam ni trenutka ostavljala same godinama nakon njihova rođenja. Bila sam bolesna od straha za njih. Jedino sigurno mjesto je majčin trbuh, a zatim majčin zagrljaj. Ali ni majkama se ne može do kraja vjerovati, zar ne? Kako sam mogla ostaviti Lieserl?
Nakon njezine smrti bila sam slomljena. Bila je živo biće sazdano od moga mesa i kostiju. Bila je dio mene. Da sam je povela sa sobom u Zürich, bi li i ona sada bila sa svojom braćom u kupeu? Ne prestajem sebi postavljati besmislena pitanja, iako Lieserl odavno nema. Možda je baš zbog toga moj bolesni osjećaj krivnje koji me proganja, sve veći i veći.
Sjećanje na Lieserl razbudilo je Milevu. Noć je, pored prozora promiču udaljena svjetla. U mraku skida šal i prebacuje ga preko Tetea. Nema načina da stvarno zaštitiš svoje dijete, čak ni kad je uz tebe. Pogotovo ga ne možeš zaštititi od sebe.
Hoće li izdržati tako sama? Kako će svladati ovaj novi val tuge koji ju upravo preplavljuje? Rukom gladi baršunastu površinu sjedala. Dodir baršuna zadržava se u stvarnosti, u vlaku, u toploj ljetnoj noći.
Činjenica da je ostavila Lieserl kod roditelja i možda je zato izgubila, bio je to početak njezinog gubitništva. Posljedica je bila njezina nesposobnost da se sabere i položi diplomski ispit koji bi joj omogućio zaposlenje. A da je položila, sada bi možda sjedila u vlaku za Novi Sad a ne Zürich. Tamo bi se s dječacima smjestila u novoj kući u Kisačkoj ulici. Roditeljska kuća je dovoljno velika za sve njih. Zatim bi potražila posao kao nastavnica fizike i matematike.
Na trenutak se prepušta mašti. Rado bi se zaposlila kao nastavnica u Novom Sadu. Često je, još kao studentica, tako razmišljala. No bilo je to prije nego što je upoznala Alberta. Prije nego što je rodila Lieserl i zbog njega ju ostavila. Prije nego što je pala na diplomskom.
Mileva otvara ručnu torbicu i opipava paketić zavezan vrpcom. U njemu su Albertova pisma iz vremena dok je čekala porod i nakon Lieserlina rođenja. Ta su pisma jedini dokaz njezinog postojanja. Dodir pisama je tješi. Ne postoji više ni njezin krsni list, nijedan jedini dokument koji bi potvrdio tko su njezini roditelji. Nema fotografija. Postoje samo sjećanja njezinih roditelja i Zorke. Kad sve njih proguta zemlja, Lieserl će ponovo umrijeti. Koliko puta čovjek umre nakon što je već mrtav? Albert ju je zamolio da spali ta pisma. Bilo mu je važno uništiti baš sve dokaze Lieserlina postojanja kako glasine ne bi mogle naštetiti njegovom zaposlenju. Obećaj mi da ćeš ih spaliti, rekao je. Da, hoću, potvrdila je i obrisala suze.
Srećom, nije tražio od nje da ih spali pred njim. Namjeravala je to učiniti na Lieserlinom grobu i pepeo pomiješati sa zemljom. Ali kad je vidjela grob i kad joj je otac rekao da je naručio samo bijeli kamen, bez i jednog obilježja, Mileva se pokolebala. Njezino tijelo nosi ožiljke od poroda. Cijelo će njezino biće pamtiti Lieserl. Obećala joj je da će doći po nju kad njezin otac dobije posao. Iznevjerila je svoju djevojčicu. Nakon toliko godina razlozi više nisu važni. Zar će zaista dopustiti da, kad nje više ne bude, iščezne baš svaki trag kratkog života malene?
Polako razvezuje vrpcu. Sama je u kupeu. Vadi Albertova pisma, slaže ih. Najdraže joj je ono od 4. veljače 1902. iz Berna, nakon teškog poroda:
Jadno drago srdašce, koliko mora da si patila kad mi nisi mogla pisati! Grozno da je naša Lieserl morala tako doci na svijet... Je li zdrava, plače li kao i sve bebe? Kakve su joj oči? Na koga od nas dvoje više sliči? Tko je doji? Je li gladna? Mora da je sasvim ćelava. Toliko je volim, iako je još ne poznajem! Kad prizdraviš, možeš li dati da je fotografiraju? Da li već gleda uokolo?*
To joj je pismo dragocjeno jer u njemu najviše piše o njihovoj djevojčici - uzbuđenje, sve ga zanima. Za razliku od prijašnjih pisama u kojima jedva da je spominje s pola rečenice. Ipak čuva i ta pisma kao dokaz, kao i ono u kojem je spominje posljednji put:
Jako mi je žao zbog toga što se dogodilo Lieserl. Od šarlaha lako mogu ostati trajne posljedice...

Kako je uopće registrirana? Moramo poduzeti mjere da kasnije ne bi bilo problema. Vrati mi se brzo. Tri i pol tjedna su već prošla i dobra supružnica ne bi trebala duže ostaviti muža samog.*
Napisao je to snažnoj i neovisnoj osobi, koju je smatrao jednakom sebi. Gdje je sada ta osoba, gdje se izgubila? Ili je taj dio nje pokopan zajedno s njezinom djevojčicom? Zajedno s njezinom znatiželjom, s interesom za učenje, za uspjeh i svim onim drugim osobinama kojima je osvojila Alberta.
Preživjela je gubitak djeteta, ali se nije mogla oporaviti. Albert to nikada nije shvatio, možda zato jer je sve više i više bio zaokupljen svojim znanstvenim radom. I sve se više okretao sebi jer u njoj više nije nalazio ravnopravnog partnera.
Iznenada se prisjeća pisma koje je prije poroda pisala Heleni. Osjećala se tako usamljenom s tajnom koju nikome, pa ni njoj nije smjela ni spomenuti. Tada je opisujući svoju ljubav prema Albertu upotrijebila neobičnu riječ koja joj se sada vraća u sjećanje: volim ga tako zastrašujuće. Kao da joj je život ovisio o Albertu i njegovoj ljubavi. Kao da se bojala snage te ljubavi jer je slutila koliko je vezuje za njega i da je spremna sve učiniti kako bi ostala s njim.
Možda je odgovor koji duguje Lieserl baš u zastrašujućoj ljubavi prema njezinom ocu. Toliko sam ga voljela da ga nisam mogla ostaviti. Između ljubavi prema tebi i one prema njemu, odabrala sam njega.
Ponovo pažljivo slaže i vezuje pisma. Više ih nikada neće čitati. Spremit će ih nekamo, samo će ona znati gdje su. Dok postoji tih nekoliko pisama, postojat će i Lieserl.
Mileva zbraja svoje pogreške, krive odluke i neuspjehe. Putovanja su takva prilika za razmišljanje, sabiranje računa. Između odlaska i dolaska putnik ima vremena za sebe, vremena koje inače pojede svakodnevica.
Ponekad u očima svojih sinova vidi Lieserlin pogled. Vidi ono isto dječje povjerenje od kojeg se sledi jer nije sigurna, nipošto ne može biti sigurna da ga neće ponovo iznevjeriti. Je li izdala Lieserl, ili je njezina krivnja ipak manja zato što se našla u bezizlaznoj situaciji? Zašto je to još uvijek muči?
Jedini razlog koji ima da ne skoči iz jurećeg vlaka je briga za dječake.
Ne štitim ja njih, oni štite mene. Spašavaju me od mene same, misli Mileva posve budna.
Dosad je izdržala. Bila je prisebna, organizirana, praktična. Potpisala je ugovor s Albertom, spakirala je kovčege, kupila karte, unajmila sobu, ukrcala se u vlak.
Iskrada se iz odjeljka i pažljivo zatvara vrata. U pustom hodniku otvara prozor i duboko udiše noćni zrak.
Poslije razmišlja o tome da Albertu napiše odgovor. Dragi Alberte, napisala bi mu. Dragi? Može li mu se nakon svega obratiti tim riječima? Pa sam joj je naložio da se ne intimizira. Dakle, samo - Alberte. Alberte, čitam po ne znam koji put tvoje Uvjete i teško mi je povjerovati da si ih napisao. Oni otkrivaju svu bijedu tebe kao osobe. Istina je da razum i intelekt često nisu u skladu s moralnošću. To je, na žalost, tvoj slučaj. Ne odnosi se to na tebe kao znanstvenika. Kao takvog te poštujem. To doista zaslužuješ. Ali ima ljudi koji su cjelovite ličnosti i onih koji to nisu. Ti živiš u dva svijeta, imaš dva života, što dokazuje i tvoje pismo s Uvjetima. Znam da vjeruješ da si ti čovjek budućnosti. Tvoj znanstveni rad svakako pripada budućnosti. No kao muškarac u poimanju odnosa prema ženama, nisi otišao dalje od svog oca Hermanna i 19. stoljeća. A upravo me uvjerenje da si ti drugačiji privuklo k tebi. U početku naše veze bio si drugačiji. Već se neko vrijeme naš odnos mijenja, a sada vidim da je od intelektualnog partnerstva degradiran na odnos služavke i gospodara.
Jesi li se ikada ozbiljno upitao zašto sam takva kakvu me sada opisuješ majci i prijateljima - mračna, depresivna, ljubomorna? Jesi li razmišljao o tome što je odricanje od Lieserl za mene značilo? Ili zašto nisam diplomirala? Razmišljaš li sada o tome što će biti s dječacima? Strepim što brigu za njihovu budućnost ne mogu podijeliti s tobom. Međuljudski odnosi, čak odnosi s vlastitom djecom, sve su ti manje važni, pogotovo kad te opterećuju odgovornošću. Želiš jedino mir. Razumijem te, stvaralaštvo traži mir. Ali za tebe je znanost istovremeno i bijeg od stvarnosti, pogotovo od odnosa s bližnjima. Napustila sam te, ali si ti zapravo napustio nas, a time i svoju supružničku i očinsku odgovornost, koja nije apstraktna nego vrlo konkretna. Lakše ti se brinuti za cijelo čovječanstvo nego za tvoja dva dječaka. Ipak, zahvalna sam ti što si obećao kako ćeš se financijski brinuti o nama, kad već ne mogu ja sama. Jer vidiš, dogodilo se da se ni ja nisam iskoprcala iz prošlog stoljeća, iako sam to barem pokušala. Tvoja bivša supruga, Mica.Inače se tako ne potpisuje. Taj je nadimak iz djetinjstva rezerviran samo za njezine roditelje, Zorku i malog brata Miloša. Nije voljela ni kad bi je prijateljice tako zvale. Albertu je dopustila da joj tako tepa, ali bilo je to davno. Sada bi tim potpisom potvrdila da se sjeća te njegove male nježnosti, da joj ona još uvijek nešto znači.
Ali pismo neće napisati. Takvo bi pismo bilo preblago, suviše pomirljivo. Nikada nije naučila izražavati osjećaje u pismima. Čim bi riječi stavila na papir, one bi se preobrazile u nešto drugo. Previše je suzdržana. A i nije još vrijeme za pomirenje.
Mileva ponovo osjeća potrebu za slatkim, ali nema džema ni bombona da se barem malo utješi.
U Zürichu ih je dočekao ljetni pljusak. Stigli su sinoć kasno navečer, no na sreću pansion je bio u blizini stanice. Jedva se popela na prvi kat Augustinerhof Hostela, smjestila pospane dječake u krevet i odmah sama utonula u san. Jutro je vedro. Dobro bi joj došla šalica jake crne kave. U blagovaonici se nekoliko stanara već okupilo oko stola. Čitaju novine, spominju nekakav proglas. Mileva toči kavu, vijesti je trenutačno ne zanimaju. Treba se raspakirati, ponovo organizirati život u Zürichu.
Prilazi joj stariji muškarac. Jučer je Austrija objavila rat Srbiji, kaže. Kimne glavom, to već zna. Beograd je bombardiran, dodaje muškarac.
Istog časa obuzima je osjećaj kao da je baš ona odgovorna za bombardiranje i početak rata. Zna da je uzaludna nada kako će brat i prijatelji ostati pošteđeni najgoreg. Misli na prijateljicu Helenu. Što će biti s njom? Osjeća kako gubi i ono malo snage koju je jedva prikupila posljednjih dana. Selidba u Berlin. Rastanak. Povratak. Sad još i rat. Ima li kraja njezinim mukama? Kako će preživjeti dva rata, onaj s Albertom i ovaj što je započeo u Srbiji? Suze joj se kotrljaju niz obraze. Postaje ih svjesna tek kad joj čovjek pruži maramicu. Ustaje, vraća se u sobu i uvlači u krevet pored Tetea. On se u snu meškolji. Grli ga, malo prejako jer usnuli se dječak odmiče od nje.

U bolnici
1916.-1919.
MILEVA SLUŠA KAKO LIJEČNICI oko njezinog kreveta tihim glasom raspravljaju je li imala jedan srčani udar ili više njih. Dok ih sluša, osjeća čudnu ravnodušnost, kao da razgovaraju o nekoj njoj nepoznatoj osobi.
Leži na podignutim jastucima i gleda ruke položene na plahtu, svoje reumatične ruke. Neki su se prsti skvrčili i ne može ih više ispraviti. Palac na desnoj ruci je natečen, ali ne osjeća bol. I vlastite ruke joj izgledaju strane. Ne osjeća ništa. Jesu li joj dali injekciju protiv bolova? U metalnoj posudici na noćnom ormariću je prazna šprica, a do nje vaza s narcisima. Koliko dugo već leži u ovoj sobi? Pokušava se sjetiti kako je ovamo dospjela. Sjeća se jake boli u lijevoj ruci, ambulantnog vozila i užurbanosti ljudi koji su je okružili. Zatim medicinske sestre koja je presvlači, ledenog dodira platna na leđima, nečije ruke na čelu i utonuća u san. Ili je to bila nesvjestica?
Pogledom klizi niz bijeli metalni okvir kreveta, pa pogleda plahtu. Na porubu piše „Theodosianum”. Mileva ponovo i ponovo čita slova izvezena plavim koncem. Šapatom izgovara slovo po slovo, kao da je riječ o čarobnoj formuli koja će je, ako je dovoljno puta ponovi, uvjeriti da zaista leži u bolnici toga imena, da joj se sve to događa na ovom, a ne na nekom drugom svijetu.
Ne smijem ostaviti dječake same, misli, moram im se što prije vratiti.
Zatim se hvata za najbliži predmet, za čašu vode. Umiruje je dodir glatkog, hladnog stakla. Čim se usredotoči na nešto izvan sebe, već je spašena.
Popodnevna tišina tjera je u drijemež, ali mu se odupire. Ne može samo tako mirno ležati dok ne sazna kako su joj djeca. Zvoni, ulazi sestra. Gdje su moji dječaci? Sestra je njezinih godina. Gospođo Einstein, vaši su posjetitelji maloprije otišli. Nisu vas htjeli buditi, ostavili su vam cvijeće, dva krasna dječaka u pratnji elegantne gospođe. Odmorite se, sada je to najvažnije. Je li to Ida Hurwitz dovela dječake i donijela cvijeće? Ili je to bio netko drugi? Zorka? Je li moguće da je doputovala iz Novog Sada? Učinilo joj se da je kroz san čula njezin glas, ali možda je sanjala? Istina je da mjesecima nije pisala svojima, što joj nije bio običaj. Možda su se zabrinuli i poslali Zorku da izvidi situaciju? Je li ih Albert obavijestio da je u bolnici? Ne, nije moguće da je to bila Zorka, nju nitko ne bi nazvao elegantnom, a kamoli gospođom.
Još od odlaska iz Berlina pati od psihotičnih poremećaja a otkad joj se pogoršalo stanje, nije željela pisati svojima u Novi Sad. Što da im napiše? Kako da im objasni šutnju, mrzovolju, tugu zbog rastanka s Albertom? A sada i bolest koja ju je pogodila, ne čudi se tome, u samo srce. I to ne neposredno nakon razlaza s Albertom, nego tek dvije godine kasnije.
Čini joj se nemogućim da su prošle dvije godine od kada su se vratili iz Berlina. Pamti svaki trenutak zadnjih berlinskih dana, kao da je to bilo jučer. I kako su se smjestili u podstanarstvu ovdje, u Zürichu, i živjeli jadno, unatoč njezinim naporima da dječaci to ne osjete. Albert doduše piše dječacima, nastoji s njima održati vezu, ali Hans Albert mu nevoljko odgovara. Albert zbog toga optužuje Milevu, misli da starijem sinu govori protiv oca. Mileva je iscrpljena od neprestanih uvjeravanja kako nije kriva. Piše mu da je Hansu Albertu dvanaest godina, da se mijenja i polako odrasta. A trebala mu je napisati: Nedostaješ njemu i Teteu, jako im nedostaješ. Jesi li svjestan da su preko noći ostali bez oca i da je to za njih veliki šok? Nikakva pisma ne mogu nadoknaditi tvoju prisutnost u kući, zajedničke izlete, igre, ručkove. Ne možeš od njih očekivati da razumiju razloge tvoje odsutnosti niti da ti oproste. Djeca su sebična, Alberte. Sjeti se sebe u njihovim godinama.
Zašto mu sve to ipak nije napisala? Zbog tvrdoglavosti i ponosa. No je li time dječacima nanijela više štete nego koristi? Dok leži u bolnici, ima vremena za razmišljanje. Jasnije vidi stvari. Da, njezina povrijeđena taština dječacima je otežala situaciju s ocem. Nije mogla zatomiti svoj osjećaj razočaranja, ljubomoru prema Elsi, svoju povrijeđenost. Nije to bila svjesno smišljena osveta zbog Uvjeta. Čak je Hansa Alberta znala poticati da piše ocu. Ali je teško podnosila Albertove kritike i povremeno bi jednostavno odustala od pedagoškog pristupa i dala oduška svojim osjećajima. Neka mu sin ne piše ako mu se ne piše, neće ga siliti u ime dužnosti! Niti će Albertu vječito tumačiti da treba biti nježniji i pažljiviji prema dječacima.
Bila je svjesna da joj u poticanju dječaka da se redovito dopisuju s ocem, nisu bili na umu isključivo interesi djece. Kako bi i bili? Nije mogla misliti samo na njih nego i na sebe. Nakon Berlina su živjeli u neizvjesnosti. U pansionu, u skučenim prilikama, čekajući da stigne namještaj kako bi se mogli preseliti u unajmljeni stan, jer nije imala novaca da kupi novi. Zbog rata, pošiljku s namještajem iz Berlina čekali su gotovo puna četiri mjeseca.
Evo što bi još dometnula u pismu kao opravdanje za svoju ogorčenost i ljutnju: nisam imala novca ni da platim boravak u pansionu. Brojala sam svaki franak. Na kraju sam morala posuditi novac od prijatelja. Hans Albert je to vidio, on je moj svjedok da nisi izvršavao obećanja, da si novac slao neredovito, iako si znao da sasvim ovisimo o tebi. Moram ti priznati da mi je ponekad bilo jedino zadovoljstvo što uživam u djeci, dok ti bez njih patiš.
Međutim, zna da bi ga takvo pismo samo razbjesnilo, a ne želi ga provocirati. Ne boji se njegovog bijesa, već je navikla na njegove promjene raspoloženja, ispade, zatim dugačka pisma u kojima moli oprost. Albert je znao biti nagao, poznaje ga dobro. Zato i jest suzdržana.
Ponekad, kad ima više snage, žali što je tako suzdržana. I u pismima i u razgovorima. Ono što smatra svojom dobro osobinom zna se okrenuti protiv nje i od vrline postaje mana. Često je zamišljala što bi mu trebala reći, ali to ipak nikada nije izgovorila. Od takve bi joj mentalne vježbe bilo još gore i razbjesnila bi se na sebe. A kad se bijes i nemoć pomiješaju, njezina psiha jedini izlaz pronalazi u paralizi. Kad upadne u takvo stanje, zaista ništa ne može poduzeti pa dileme i muke naprosto na tren iščeznu. To joj se dogodilo kad je Albert ipak zatražio razvod, nakon dvije godine uvjeravanja da to nikako ne želi. Poznajući njegovu nepredvidivost, mogla je znati da će promijeniti mišljenje i tako sebe poštedjeti iznenađenja. Zar ga ne poznaje dovoljno? I prije ju je izluđivala njegova osobina da mijenja mišljenje i odluke, zbog čega nije mogla imati mira ni osjećaj sigurnosti. Neizvjesnost joj oduzima snagu, kao da je izjeda iznutra.
Oštra bol koju je prilikom infarkta osjetila u lijevom ramenu podsjeća je daje ovaj put prošla gore nego inače. Uvjerena je da je svaka fizička bol podnošljivija od psihičke, s kojom živi godinama, no taj ju je napad pokolebao. Prvi put bila je sigurna da umire.
Kada nakon injekcije bol mine, nije joj mrsko biti u bolnici. Sama je u sobi i uživa u miru kojeg kod kuće nema. Tamo mora o svemu voditi računa, prije svega paziti na Tetea. Čak i kad je bolesna. Dobro je i za Hansa Alberta i za njezine prijatelje da se odmore od brige za nju. Zangger se najviše trudio. Dok je ležala kod kuće dolazio je svakog dana izmjeriti tlak i puls i poslušati pluća. Zbog njega je već bila gotovo odlučila da sama ode u bolnicu. Trenuci kad ne osjeća bolove u zglobovima ili nogama, vrijeme koje ima samo za sebe makar bila u bolničkom krevetu, za Milevu su blagodat. Još kad bi se ovdje mogla doista odmoriti, kako joj savjetuju liječnici. Smirite se, u pitanju je vaš oporavak. Kapi. Prašak. Injekcije. Kupke. Masaže. No čim se umiri i ponada da će utonuti u san, napadaju je sjećanja. U njoj se nakupilo tuge za nekoliko života.
Prošlost je talog kojeg se ne uspijeva riješiti.

Nakon odlaska iz Berlina njezin je život i dalje ostao tijesno povezan s Albertovim, jer se svaka njegova odluka i raspoloženje odražavaju na dječacima, a zatim i na njoj. Michele Besso više joj je puta rekao kako mu je Albert povjerio da nema namjeru oženiti Elsu. Zbog dječaka, napisao mu je. On i Zangger, dvojica prijatelja na koje se mogla osloniti, pogotovo kad se radi o interesu dječaka, što joj je bilo najvažnije, odgovorili su mu kako je to razumna, dobra odluka. Čemu ih izlagati situaciji koja će ih još više zbuniti? Ionako ih rijetko viđa, najbolje da ih ne opterećuje novim promjenama, sad kad su se jedva nekako privikli živjeti bez oca.
Ali nedugo nakon što je izjavio da se nema namjeru ponovo ženiti, Albert šalje Milevi pismo u kojem traži razvod! Priložio je i detaljan financijski plan. Uvjeti i plan - na to se sveo Albertov odnos prema Milevi. To je taj poslovni odnos, kako je definirao kad su se vidjeli kod Haberovih dan pred odlazak iz Berlina. Nudi joj da će položiti dodatnih 6.000 maraka u fond za dječake, a iznos za njezino izdržavanje povećati na 5.600 godišnje. Ton tog pisma bio je sasvim drugačiji od prethodnoga. Kad ga je pročitala, pomislila je da ga je sročio u advokatskoj kancelariji.
Dakle, želi razvod, pomislila nije dugo trajao. Doduše, spomenuo je to u jednom pismu veljači, ali tada mu se udostojala odgovoriti. Što bi otpisati? Da zna da ga na to nagovara Elsa, kojoj nije dosta što živi s njim, nego se želi za njega udati? No Mileva je odlučna da mu ne popusti. Ne želi ni čuti za razvod jer što bi tada Elsu spriječilo da kao zakonita supruga nastavi sa svojim zahtjevima? Možda bi ga spriječila da šalje novac za djecu ili da im dolazi u posjet. Elsa bi najradije njih troje izbrisala iz Albertovog života, a Paulina joj u tome sigurno pomaže. Već dvije godine nije ni tražila da je dječaci posjete. Mileva je sama inzistirala da njezina zabrana posjeta Albertovoj rodbini uđe u ugovor, ali Paulina je svejedno mogla barem zatražiti da vidi svoja dva jedina unuka. Nikada to nije učinila. I samim dječacima bilo je to čudno, iako nisu bili privrženi toj baki, nego novosadskoj baki Mariji.
Milevi se nije svidjelo čime je Albert opravdao promjenu mišljenja o vjenčanju. To uopće nije bilo zbog Else, tvrdio je, barem ne izravno zbog nje. Usudio se napisati joj kako je Elsina starija kći Ilse u godinama kad mora misliti na udaju, a situacija njezine majke koja živi u vanbračnoj vezi, ne ide joj baš u prilog. On možda nije ni bio svjestan da joj iznosi najgori zamisliv razlog, onaj isti koji je prezirao kod Milevinog oca: što će reći ljudi? Albert se brine za Ilsu i njezinu reputaciju! A ne brine se za bolesnu Milevu, za boležljivog Tetea, niti što njihovi prijatelji imaju reći o njegovom zanemarivanju sinova koje je vidio jednom u dvije godine nakon odlaska iz Berlina. Ne, njemu je važna Ilsina reputacija! Da je nije spomenuo, Mileva bi možda našla snage da mu smireno i pristojno odgovori. Ovako je bila previše ljuta da bi mu pisala. Nije mogla sročiti pristojan odgovor. Zato je zatomila svoj bijes i šutjela. Ponovo je šutjela. Nije imala snage za sve bitke, morala je pažljivo birati u koju će se upustiti.
Ipak, kad joj je nekoliko mjeseci kasnije javio da stiže u Zürich i da bi rado vidio djecu, poslala je dječake Zanggerovima da se tamo s njima susretne, kako je Albert predložio. On je taj koji postavlja uvjete. I uvijek će biti tako, rezignirano je razmišljala. Uzdržavanje mu daje pravo da određuje kada i gdje će ih viđati. Ali bila je zadovoljna zbog djece, naročito zbog Tetea, koji je bio oduševljen da će vidjeti oca. Hans Albert nije pokazao nikakvo veselje, naprotiv. Bio je naduren kao pravi pubertetlija i pravio se posve ravnodušnim.
Po Hansu Albertu mu je poslala pismo, vrlo kratko. Molila je Alberta da se, dok boravi u Zürichu, sastanu i porazgovaraju o razvodu, ali i o novcu za dječake, kojima treba sve više, s obzirom da rastu. Iznos namijenjen za uzdržavanje bio je utvrđen onim ugovorom iz Berlina koji joj je Haber donio prije puta. Ali ipak mu je više puta pisala da joj ne šalje dovoljno i da još uvijek duguje poznanicima. Ona drži satove klavira i matematike, čini koliko može, no on bi morao znati da je u Švicarskoj, premda nije u ratu, sve poskupilo a naročito hrana. Ako ga brine promjena raspoloženja Hansa Alberta i ako je to razlog da sinu ne piše, neka zna da ona nije kriva, da se drži dogovora i ne govori djeci protiv oca. Nagovijestila mu je da Tete i dalje ima zdravstvenih problema, česte infekcije dišnih puteva, čak je prebolio i upalu pluća, a boravci u dječjem sanatoriju koštaju. Smije li otac štedjeti na njegovom oporavku? Albert će joj vjerojatno poručiti da pretjeruje sa svojim strahovanjima. To zapravo znači da nije voljan o njima slušati. Ako uopće pristane na razgovor, sigurno će željeti razgovarati samo o razvodu.
Umorna je i željela bi da odnos s Albertom postane već jednom mirniji i da njegov posjet konačno doživi kao posjet starog prijatelja. Ali berlinska epizoda još je uvijek svježa u njezinom sjećanju: jutro kod Haberovih kad je primila kovertu sa šokantnim Uvjetima koje još uvijek zna napamet, nevjerica, njegov rukopis, miris hrane, panika koja je hvata, grozničavost a zatim odluka da se vrate u Zürich. Pamti njegov ispraćaj na željezničkoj stanici, lice uokvireno prozorom, suze koje mu klize niz lice. Jesu li ih dječaci opazili? Hans Albert je, sjeća se, uvrijeđeno okrenuo glavu od oca. Je li želio sakriti vlastite suze? Mali Tete mu je mahao još dugo nakon što je vlak napustio kolodvor.
Dok su dječaci kod Zanggerovih, gdje će se susresti s ocem, njoj preostaje jedino da zamišlja kako će taj susret izgledati.
Vidi kako Albert otvara vrata, a Tete mu se odmah baca u naručje. On ga podiže na ramena, kao nekada kada su tako hodali gradom na opće čuđenje prolaznika. Tete nije suzdržan poput Hansa Alberta, koji se samo rukuje s ocem.
Prijatelji su joj rekli da je Albert osijedio i smršavio, da ga već dulje vrijeme muči želudac, premda, kako je čula, Elsa dobro kuha. Barem neka korist od te nepodnošljive spletkarice. Budući da će u Zürichu držati predavanja na univerzitetu, vjerojatno na sebi ima bolje odijelo, premda ni to nije sigurno. Čak i kad obuče novu novcatu odjeću, djeluje pomalo nemarno, na njemu sva odjeća izgleda zgužvano. Naprosto, nije muškarac koji može izgledati elegantno. Mileva se uvijek trudila da bude barem čist. Sada sve te poslove koje je u Uvjetima namijenio njoj, radi neka služavka a ne Elsa. Elsa je sada velika gospođa.
Mileva je uzbuđena čak i kad samo zamišlja njihov susret. Kad primi njegovo pismo, kad stigne bilo kakva vijest od njega, u njoj se uskomešaju osjećaji za koji je vjerovala da ih je zaboravila i probudi se čežnja da bude s njim. Svjesna je da je to potpuno iracionalno. Kad je Tete ponekad pita: Mama, voliš li ti tatu?, iskreno odgovara da ga voli. Ali to je jako komplicirano, dodaje da bi izbjegla daljnja dječakova pitanja. Ni sama ne zna kako bi mu objasnila svoje često suprotne osjećaje - duboku privrženost i odanost Albertu, bez obzira na sve što ih razdvaja. Ali i prezir, ljutnju, na trenutke čak i mržnju. Njih dvoje imaju zajedničku prošlost i djecu. Nikakve Else ne mogu poništiti tu činjenicu.
Na trenutak poželi da je i ona kod Zanggera s dječacima i da prislanja obraz uz Albertov. Želi osjetiti njegov poznati miris, mješavinu duhana i njegove kože. Zadrhtati baš kao nekada, kad bi se vraćala vlakom iz Novog Sada a on bi je dočekao na stanici. Voljela bi barem šutke sjediti preko puta njega i samo ga gledati. Pa on je još uvijek moj muž, misli Mileva i na trenutak zaboravlja na njihov „poslovni odnos”.
Da se sastanu, da je i ona kod Zanggerovih, zamolila bi Alberta da nakratko odu u drugu sobu. Ne bi joj to mogao odbiti, kad bi se već našla tamo. Sjeo bi za stol i polako napunio lulu. Mileva bi mu rekla kako nije u redu da sama donosi sve odluke u vezi s dječacima. I da zaista nema snage svađati se s njim zbog novaca za nove cipele ili školske knjige. Oni rastu, imaju veće potrebe, Alberte - rekla bi mu. Tete će uskoro krenuti u školu.
On bi pružio ruku preko stola i primio njezinu. Ne bi se odupirala. Previše joj je dragocjen njegov dodir. Nemoj tako, rekao bi joj blago, znaš da samo otežavaš i meni i sebi.
Tada bi ipak povukla ruku, bojeći se da nakon suviše intimne geste slijedi nešto neugodno. Ovo što ću ti reći, teško mi pada, rekao bi joj. Znam, Alberte, želiš razgovarati o razvodu, dodala bi ona.
Da, moramo razgovarati o razvodu, vrijeme je, potvrdio bi.
Nije vrijeme, Alberte, još nije vrijeme.

On bi uzdahnuo i odmahnuo glavom - tvrdoglave li žene, teške li naravi. Mileva bi naglo ustala i napustila sobu. Kad bi se našla na sigurnoj udaljenosti od njega, osjetila bi kako je noge odjednom izdaju.
Eto, čak i kad maštam o tome, naš susret završava svađom. Iscrpljuje me već samo zamišljanje naših svađa. Da Albert ipak pristane na razgovor, zna točno što bi mu rekla: Alberte, vjeruj mi, nisi mogao naći gori čas! Neću te opterećivati svojim brigama, ali znaš li da je Miloš na fronti u Rusiji? Ne znamo ništa o njemu, ne znamo je li poginuo ili je možda zarobljen. Nismo već dugo od njega primili pismo, izbezumljeni smo od brige, Zorka ludi, ja sam bez posla i u dugovima. Bojim se kako ću izaći na kraj sama s dječacima koji će uskoro izrasti u mladiće. Nemoj sada inzistirati na razvodu, molim te. Pričekajmo još malo.
Rastužuje je što osim svađe, više i ne može zamisliti ništa drugo. Još više je rastužuje što joj je Albert po sinu poručio da se ne želi susresti s njom.
Umjesto da zbog te odluke pobjesni na njega, Mileva primjećuje kako je rezignirana. Nakon dvije godine pregovora, baš kao u stvarnom ratu, ostala je bez snage za borbu i mora proglasiti povlačenje. Ponekad joj se čini da će je njegove promjene raspoloženja oko svega, od ponašanja Hansa Alberta do novca, sasvim izludjeti. U jednom je trenutku ljubazan, u drugom nepravedno zahtjevan. Ne može ga više braniti pred djecom zbog toga što ne nalazi vremena da ih posjeti. Da nema nekoliko bliskih prijatelja, bilo bi joj neizdrživo. Zangger i Besso, a naročito Zangger, preuzimaju na sebe velik dio brige za Hansa Alberta. A sada Albert iznenada želi njezin pristanak na razvod s tako jadnim opravdanjem. Uz to, ne pristaje se s njom sastati. Zna da je to zato što se ni ovaj put nema hrabrosti suočiti s njom.
U bolničkoj sobi je tiho. Čuje samo udaljavanje medicinske sestre.
Je li dječake u posjet ipak dovela Zorka? Narcisi su njezino omiljeno cvijeće. Ne sjeća se da je najavila dolazak, je li moguće da je doputovala? Možda se Hans Albert više nije mogao brinuti za Tetea? Zorka i samoj sebi teško može pomoći, a kamoli njoj. Povučena je, sve jače šepa, ne nosi ortopedsku cipelu. Često se otresa na majku. Otac piše kako se sve više udaljava od njih, a pogotovo od drugih ljudi. Prema njima se ponaša sumnjičavo i tvrdi da joj svi žele nanijeti zlo. Najgore je što je s njom sve teže raspravljati, ona ne prihvaća nikakve razumne argumente, Mico. Moramo se naviknuti živjeti s njezinom bolešću, piše joj. Teško mu je priznati samome sebi kako im je, a kamoli to napisati: jedna kći u Zürichu sama podiže djecu, druga je sve bolesnija, a od sina nikakvih vijesti.
Sve ju je to shrvalo. Shrvalo je baš dobra riječ. Borila se s nevidljivim neprijateljem i on je pobijedio. U posljednje vrijeme stalno gubi bitke. Kad se usred noći probudila od jakih bolova u lijevoj ruci, čekala je da se probudi Hans Albert pa da ga pošalje po Zanggera. Odmah je došao. Možda si imala srčani udar, kaže joj, morala bi u bolnicu. Nije imala snage ustati. Nije se željela pomaknuti. Puna dva tjedna ležala je kod kuće. Nije joj bilo bolje i eto, napokon je u bolnici.
Tek sada vidi da je na noćnom ormariću koverta. Otvara je, prepoznaje Helenin rukopis:
Draga Mico, danas popodne posjetila sam te s tvojim dječacima. Upravo si bila dobila injekciju protiv bolova i zaspala pa smo brzo otišli. Ali ponovo ću te posjetiti sutra u tri, kad su mi rekli da primaju posjete. Ništa ne brini za dječake, samo se brzo oporavi. Voli te Helena.
Voli te Helena... doputovala je iz Lausanne da je vidi. Još ima ljudi kojima je stalo do nje. Zaslužuje li uopće toliku pažnju stare prijateljice? Plače: Nema razloga zadržavati suze i praviti se hrabrom kad nema nikoga da ih vidi.
Dok je Mileva u bolnici, Albert piše prijateljima kako je uvjeren da ona glumi bolest. U tom ga uvjerenju ne podupire samo Elsa nego i Paulina. Zangger, koji je posjećuje, uvjerava ga da je riječ o ozbiljnoj situaciji i da je Mileva doživjela niz manjih srčanih udara zbog emocionalnog stresa. No emocije Albertu nisu ozbiljan razlog, on ne priznaje stres, pogotovo kad je ona u pitanju, i čak piše Zanggeru kako Mileva nema nikakvih razloga da se žali jer ...živi bezbrižnim životom, ima uz sebe dječake, u prekrasnom je dijelu grada i slobodna je svojim vremenom raspolagati kako hoće!*
Ništa, baš ništa joj ne priznaje, ni njezinu depresiju, koja je prati otkako je napustila Lieserl, ni njezin napor oko dječaka, a naročito oko boležljivog Tetea, niti trud da radi i zaradi novac kako bi dopunila svotu koju joj šalje za uzdržavanje. Kao da svojim grubim riječima želi izbrisati cijeli njezin život.
Mileva vjeruje da je to još jedan ispad pod utjecajem žena kojima je okružen i da će već sutra promijeniti mišljenje. Zaista, nedugo nakon što je dospjela u bolnicu, Albert javlja Zanggeru kako je ipak privremeno odustao od razvoda. Ni on sam se nije rastao od obitelji bez zdravstvenih posljedica. Napad bolova u želucu srušio ga je u krevet i jedva se oporavio. Mileva zna da to nije slučajno, ali Albert sebi neće nikada priznati da tijelo može reagirati na patnju. Ako i ne pati zbog Milevinog odlaska, nesretan je zbog dječaka. Nedostaju mu, iako ih nema vremena posjećivati. I dalje nastoji pobjeći od bio kakve obaveze koja ga udaljava od istraživanja.
Mileva je ponovo u bolnici, ni sama više ne zna koji put. U posljednje vrijeme živi na relaciji bolnica-kuća, baš kao da ima više adresa. Sada je u Bethanienheimu. Bila se oporavila nakon što je Albert privremeno odustao od razvoda. Koliko dugo je trajalo to odustajanje? Dvije godine, točno toliko. U međuvremenu se bitka oko novaca nastavila. Dopisuju se samo o novcu. Kad je zaključio da se Mileva dovoljno oporavila da podnese njegov novi udarac, ponovo je zatražio razvod. U pismu u kojem zahvaljuje Heleni za brigu o Teteu dok je Mileva u bolnici, objašnjava joj da je ...odvajanje od Mice bilo pitanje života ili smrti za mene. Naš je zajednički život postao nemoguć, čak depresivan, zašto, to ne mogu reći.* Ali u istom tom pismu također piše: Ona jest i uvijek će ostati amputirani dio mene.* Potresla je ta rečenica koja savršeno precizno izražava i njezin vlastiti osjećaj pripadnosti. Ona se još uvijek osjeća dijelom njegovog života, čak i nakon što ju je proglasio fizički i psihički inferiornom osobom. Još uvijek je upravo zastrašujuće ovisna o njemu. Ipak, čudi je da Albert, nakon što su se već rastali, tako otvoreno priznaje da i on nju osjeća kao dio sebe. Znači li to da razumije da su previše vezani prošlošću i djecom pa i njega boli njihovo razdvajanje? Ili to samo potvrđuje da sada može mirno o njoj pisati na takav način baš zato što je njihov brak za njega napokon prošlost?
Amputirani dio mene.

Voljela bih da mogu vjerovati takvim njegovim izjavama, misli Mileva u bolničkom krevetu. Ali znam da su njegovi izljevi ljubavi promjenjivi, jednako kao i njegova ljutnja, odbojnost, pa čak i mržnja. Ni jedno od nas nema snage iščupati se iz pomiješanih osjećaja i tako će zauvijek ostati. Ja ovisim o njemu više nego on o meni, čak više nego dječaci. Oni će odrasti i postati samostalni. Ja ću, bojim se, biti sve ovisnija o Albertu jer je naša zajednička prošlost jedino u mom životu što je vrijedno pamćenja. Zato mi je teško zaboraviti je.
Spušta se sumrak, u sobi je sve mračnije. Ugodna svježina hladi joj lice. Pokušava se pridignuti u krevetu i sjesti. Sestra joj pomaže da se namjesti jer ni to ne može sama.
Ni ovdje, u bolnici ne može pobjeći od računanja. Ali nije to matematika koju je nekada voljela, već zamorno zbrajanje i oduzimanje, preračunavanje, pribrajanje troškova jer i bolnicu će trebati platiti. Najradije bi otišla kući, barem bi uštedjela na bolničkim troškovima. Čak i da uzme njegovateljicu, bilo bi jeftinije nego ostati ležati u bolnici, u kojoj ima mir, ali liječnici ne znaju kako bi joj pomogli.
Ovaj put, za razliku od prije dvije godine, nije u pitanju srce. Sada je paralizirana od struka nadolje. Ne može stati na noge. Liječnici su zbunjeni. Kad im kaže da pri svakom pokretu u leđima osjeća oštru bol, oni odgovaraju da nema nikakvog vidljivog fizičkog uzroka toj boli.
Slomljena sam, kaže im napokon, slomljena mi je kičma, gospodo.
Učinili su mi to Albert, Zorka i Tete, moji najbliži, misli. Nosila sam ih na svojim leđima koliko god sam mogla. Sad je previše, ovo je predaja, odustajanje. Tijelo protestira, ne može više izdržati teret. Ne mogu protiv njega, protiv same sebe. Šef odjela dr. Stern gleda je sumnjičavim pogledom koji je već primijetila kod drugih medicinara. Gospođo Einstein, kaže napokon, savjetovao bih vam da vas posjeti psihijatar. Vi znate da sam ja ortoped, ali s ortopedske strane vam ne možemo pomoći. Ima nekih indicija da bolujete od psihološkog poremećaja.
Hvala, kaže mu. Znam to i sama.
Nije to samo osjećaj da živiš u skučenom prostoru, kao u rupi ili grobu. Još gora je težina u udovima i u glavi. Grob je iskopan u živom blatu, uzalud je batrgati se. I tako, toneš. Svakoga dana sve dublje, ali tako da ne potoneš sasvim. Zato je njezina bolest čudna. Nema izlječenja, ali nema ni kraja tom „odvraćanju od stvarnosti”.
Mileva je nedavno bila pročitala tekst Sigmunda Freuda „Tugovanje i melankolija”, koji ju je jako zainteresirao. Iz njegovog je teksta shvatila ono što joj njezini liječnici nisu znali objasniti, da to što već godinama osjeća nakon Lieserline smrti nije obično tugovanje. Tugovanje je prema Freudu normalan proces iz kojeg se osoba vraća u stvarnost, dok je melankolija upravo odvraćanje od stvarnosti. I još gore - okrivljavanje sebe, zbog čega se osoba osjeća još manje vrijednom. „Gubitak objekta preobražava se u gubitak ega” - piše Freud.
Gubeći Lieserl izgubila sam samu sebe. U početku sam za to krivila Alberta, ali već godinama krivim samo sebe, misli Mileva. Krivnja, moja vlastita, udaljila me od njega i od drugih ljudi. Prazna sam, osim bola u meni ne stanuje ništa. Opsjedaju me sjene prošlosti, čak me i sada priječe da ustanem i odem iz ove bolnice u kojoj za moju bol - ni onu u kičmi, kao ni u glavi - ionako nema pomoći. Zaista, kako ovim liječnicima objasniti da me tijelo ne sluša jer mu to ne dopušta glava? Zar je tako teško razumjeti da je osoba više od hrpe mišića i kostiju omotanih kožom koju oni vide pred sobom?
U bolnicu do nje dopiru glasovi kako Albert priča uokolo da boluje od tuberkuloze. Netko mu je utuvio u glavu da Mileva sigurno ima tuberkulozu mozga, koju je Tete od nje naslijedio! Najlakše mu je njezinu bolest tumačiti fizičkim uzrocima. Kad kaže da je riječ o tuberkulozi, njezina mračna raspoloženja postaju razumljiva. Tko može kontrolirati tuberkulozu u mozgu? Uostalom tko zna što sve takva bolest može izazvati: razaranje mozga, rastakanje osobe, nepredvidive napade bijesa ili tuge.
Da, bolesna sam, ali ne od tuberkuloze nego od neizlječivog „odvraćanja od stvarnosti”. Radi se o nekoj vrsti tuberkuloze duše.
Dr. Adolf Meyer iz klinike Burgholzli vjerojatno bi zaključio da je kod mene riječ o nečem zlokobnijem, naime o kroničnoj depresiji. Znaš li što to znači? Između ostalog, da sam posve izgubila samopouzdanje. No s tim se još i mogu nekako nositi, ali ne i s osjećajem krivnje za smrt male Lieserl. Mislio si da sam je odavno zaboravila? Ne, nisam. Čak bih rekla da sve više mislim o njoj što sam starija. O tome kako sam je napustila i da zbog toga više nije živa. Moja je bolest takva da mi nema povratka u normalan život. Zbog toga, vjeruj mi, ponekad poželim da sam „samo” fizički bolesna. Fizičke bolesti najčešće imaju fizičke simptome. Vidiš promjenu i poboljšanje. Postoje lijekovi, postoji nada. Mogu biti smrtonosne, ali su vidljive i razumljive. Za razliku od ove unutarnje tamnice u kojoj živim, a koja tebi, pogotovo tebi, izgleda nestvarnom i nerazumljivom.
Svaka je bolest tijela podnošljivija od psihičke bolesti. Vjeruje to čak i nakon srčanog udara koji je pretrpjela prije dvije godine. Uvjerila se u to i na primjeru Zorke, koja je gotovo dvije godine provela u züriškom sanatoriju Burgholzli. Nakon što joj je došla pomoći oko djece dok je bila u bolnici zbog srčanih poteškoća, završila je u ustanovi za umno poremećene. Mileva je tek nedavno uspjela organizirati njezin povratak u Novi Sad i smještaj u bolnicu. Otac više nije mogao plaćati sanatorij u Zürichu. Da je barem Zorkina bolest fizička. Psihički poremećaj stvara kaos i beznađe u čovjeku i oko njega. Njezini roditelji su primorani živjeti sa Zorkinom shizofrenijom, dijagnozom koju je konačno dobila u Zürichu. Oni moraju prihvatiti da je i to, ponekad nasilno, strano biće koje ih odbija od sebe njihova kći. Trebaju se za nju brinuti, trebaju joj pomoći, prihvatiti je u svim njezinim stanjima. Mileva se divi smirenosti kojom podnose svakodnevicu. Oni Zorkinu bolest prihvaćaju kao neizbježnu nesreću, kao što bi se vjerojatno pomirili s činjenicom da im je požar uništio kuću. I što je najvažnije, roditelji za Zorkinu bolest ne krive sebe.
Naravno da se pita jesu li psihičke bolesti nasljedne? Što je s okolnostima? Ili s karakterom? Mileva ne zna od koga potječe Zorkina bolest. Majka ponekad, šapatom, spomene neku daleku rođakinju po baki koja je također bila „čudna”. Takve su osobe bile obiteljska sramota, trebalo ih je skrivati od očiju drugih, zaključavati u kuću. Često i zbog njihove vlastite sigurnosti. Hoće li tako biti i s njezinom bolesnom sestricom? Hoće li se ikada vratiti kući?
Sjeća se Zorke u Teteovim godinama. Bila je živahna poput njega. U školi su djeca prema njoj bila okrutna i Mileva vjeruje da se upravo tada počela družiti i razgovarati sa životinjama na imanju, psima, mačkama, kunićima, svim živim stvorovima osim ljudi. Udaljila se i od roditelja, jer je vidjela da je ne mogu zaštititi od „neprijatelja” ili nevidljivih demona, kako ih je nazivala majka. Vjerovala je jedino njoj, starijoj sestri. Kad bi s njom izašla prošetati, ili kad bi Mileva došla po nju pred školu, djeca joj se ne bi usudila dobacivati i Zorka se osjećala sigurnije.
Sa zebnjom misli na Tetea. Ne sjeća se da joj je Zorka pričala kako je u njegovim godinama, kao dijete, čula neobične zvukove ili glasove. Ili da se noću budila zbog halucinacija, što se njezinom Teteu ponekad događa. Muče je sumnje u njegovo psihičko zdravlje. Boji se da više nije kadra razlučiti koliko je realan strah da bi Tete mogao naslijediti bolest očito prisutnu u njezinoj obitelji, a koliko taj strah proizlazi iz njezine vlastite psihoze. Vidi li zbog vlastite bolesti simptome kojih nema? Kako može biti sigurna da je psihički zdrav?
Tete ponekad zaista pokazuje neobične simptome i Mileva u početku u svojim pismima Albertu o tome šuti. Sjeća se kako je u pismu Heleni napisala gotovo protiv svoje volje: „Tete često ima misteriozne bolove u ušima.” Bila je zbog toga jako uplašena, inače ne piše o problemima, ne tuži se, barem ne tako izravno. Teško joj je bilo prijateljici priznati da njezin sin ponekad ima poteškoća. Ali dok je ispisivala te riječi, Milevi je bilo nekako lakše, baš kao da je na sudu nakon dugog skrivanja priznala zločin.
Odvela ga je liječniku nakon što se to prvi put dogodilo, dok je bio još mali. Gospođo Einstein, ne vidim razlog da se vaš sin tuži na bolove. Nalaz ušiju i sluha je uredan. Oprezno priznaje liječniku da strepi ne radi li se možda o tumoru, ali on odlučno otklanja takvu sumnju. Ne, taj simptom ne prati nijedan poznati oblik tumora. Možda vaš Eduard ima bujnu maštu? Jeste li možda primijetili nešto čudno u njegovom ponašanju? Je li pretjerano uznemiren? Možda ima noćne more? Ili napade bijesa?
Ne, Tete je savršeno normalan dječak, veseo i društven. Dobro spava. Dobro jede. Malo je previše vezan za nju, preosjetljiv. Kod nje u Novom Sadu, rekli bi da je razmažen.
Ali to nema veze s bolom u ušima, zar ne?

Ne, naravno, kaže liječnik.
Ipak, možda je on želi samo utješiti?
Zato je i napisala Heleni da su bolovi misteriozni. Liječnik im nije mogao odrediti uzrok. Tete ne zna opisati što osjeća, samo kaže „boli me”, iako mu možda zuji ili šumi u ušima. Možda naprosto ima preosjetljiv sluh pa mu smeta buka? Ali s obzirom na Zorkino stanje, koje pedijatru nije spomenula, Mileva je već duže na oprezu. Vreba znakove bolesti kod Tetea i pritom se osjeća bijedno. Jesu li njezine sumnje i strepnje opravdane? Da li da o svojim strahovima piše i Albertu? I on je kao mali bio pomalo neobično dijete. Progovorio je tek s dvije godine, roditelji su mislili da je zaostao. A kad je progovorio, ponavljao je riječi i fraze kao da ih uvježbava. Nije se družio s vršnjacima, nego se sam zabavljao konstruirajući vlastite igračke. Kad je ipak svoju brigu o Teteovom preosjetljivom sluhu podijelila s Albertom, nije joj odgovorio, valjda je mislio da pretjeruje. Dramatiziraš, znao joj je napisati kad bi mu se požalila na svoje zdravstvene probleme. Sigurna je da bi pokušao umanjiti problem s Teteovim sluhom.
Inače, nakon Berlina, Hansu Albertu piše službena, suha pisma. Ali u svakom dječacima obećava da će ih posjetiti. Mileva zna zašto je neko vrijeme bio tako suzdržan, ne samo prema njoj. Kažnjavao je djecu, lišavao ih je svoje brige, a za to je nju smatrao krivcem. Na umu mu je samo razvod i vjenčanje s Elsom. Istina, nije mu bilo jednostavno doputovati iz Berlina, nije više raspolagao svojim vremenom. Njemačka je bila pogođenija ratom od Švicarske, vrijednost marke je pala, a Albert je premalo zarađivao da bi mogao uzdržavati jednu obitelj u Njemačkoj, a drugu u Švicarskoj.
Njegov zahtjev za razvodom doživjela je kao konačni poraz. Dugo to nije mogla prihvatiti, nije željela potpisati službeni dokument. Već i od same pomisli na razvod, koji bi Zangger katkad spominjao kao da je iskušava, zaboljela bi je glava. Kao Tetea uši! Možda Tete doista na taj način bježi od stvarnosti? Kad čuje nešto što mu se ne sviđa, tuži se na bol. Je li to moguće? Morala bi o tome s nekim ozbiljno razgovarati, zaključila je.
Bježim od Alberta i od razvoda. Bježim ponekad od djece, a najviše bježim od sebe. Posve je nevažno što je nemoguće pobjeći od tuge koju nosim u sebi, ma kako je liječnici nazivali.
U meni žive tri tuge, misli Mileva. Prva je Lieserl. Ona spava u meni kao nekada dok se ljuljuškala u mojem trbuhu. Nikada je više neću napustiti. Druga je Albert. Tuga koju osjećam u vezi s njim je drugačija, to je tuga za bliskošću, za prošlošću. I napokon, Tete. Moje najmlađe dijete, moj nadareni, briljantni dječak kao da je još uvijek vezan za mene pupčanom vrpcom. Jesam li ga ja učinila suviše ovisnim o meni, kako misli Albert? Ili je rođen takav, emocionalno preosjetljiv, fizički neotporan, dječak kojem treba posebna pažnja?
Troje djece, tri poroda, tri posve različita odnosa.
Prvi mi je porod bio najteži. Kažu da se ti bolovi brzo zaborave, zar bi inače žene rađale ponovo i ponovo? Ja ih nisam zaboravila, možda zato jer ništa u vezi s Lieserl nisam zaboravila. Kad je umrla, moja bol održala ju je živom barem u sjećanju. Pogotovo jer s Albertom o njoj nisam mogla razgovarati. On je svako spominjanje Lieserl doživljavao kao moj pritisak da konačno odem po nju. Ja sam sve više i više šutjela. Sada mi se čini da je moja šutnja bila poput izdaje. Da sam barem više inzistirala na razgovoru, da je barem Lieserl bila s nama u Bernu - možda ne bi dobila šarlah. Ne bi umrla. Uzaludno je misliti tako o djevojčici koje više nema. Njezin dolazak na svijet nije bio lagan. Mora se odmah naučiti na teškoće, napisao mi je Albert. Baš utješno! On, naravno, nije imao pojma o čemu govori. Kako bi ijedan muškarac mogao znati što je porod? Sati i sati trudova. Najprije lagano bockanje u dnu trbuha. Jednom sam kao dijete pojela košticu šljive. Mama je bila u panici. Osjećaš li nešto? Bockanje? Bolove? Boli li te trbuščić, je li ti muka? - ispitivala me. Kod nas vjeruju da koštica može probušiti crijeva i da tada dijete umre u mukama. Takve sam muke iskusila s trudovima, kao da mi je koštica probušila crijeva pa umirem.
Ležala sam u krevetu iscrpljena. Nakon dva dana u meni više nije bilo ni mrvice snage. Sjećam se kako se mama prepirala s Julkom, našom domaćicom, koja je govorila: Gospođo Marija, nemojte da se Mica toliko muči. Neka ustane iz kreveta i čučne kao seljanke u polju. Dijete će lakše izaći, sigurno. Mama joj je nervozno odbrusila: Pa Mica nije seljanka, danas je to drugačije, ovo je dvadeseto stoljeće. Dvadeseto stoljeće! Unatoč bolovima, i danas se sjećam maminih riječi. Kako ih je ponosno izgovorila i što su one u tom času značile: Moja kći studira u Zürichu, ona je jedna od prvih žena koje studiraju fiziku, mi smo napredna obitelj, mi držimo do znanosti, ovo je novo vrijeme. Pozvala je primalju i tek kad mi je ona rekla da se moram napregnuti ili će se beba udaviti, smogla sam snage, ne znam odakle, i Lieserl je iskliznula iz mene.
Kad pomislim da je već tada, još prije poroda, bila u smrtnoj opasnosti, čini mi se da bi bilo bolje da je odmah umrla. Ne zbog teškog poroda, nego zato što je živjela tako kratko da je iza sebe stigla ostaviti samo bol.
No nisam tako mislila kad sam je prvi put primila u ruke. Kad nakon poroda, dok je tijelo puno boli, primiš u ruke živo i toplo tjelešce, dogodi se nešto zastrašujuće, jer je izvan tvoje volje, izvan kontrole svijesti. Tvoje tijelo naprosto spontano reagira. Bolovi nestaju i jedino što osjećaš jest kako ti grudi natiču od mlijeka. Kad dijete prisloni usta i mlijeko poteče, osjetiš blaženo olakšanje. Ono diktira tijelu kako će se osjećati, ono određuje tvoj ritam. Treba ti vremena da ponovo dođeš k sebi.
Ja se nikada nisam posve vratila k sebi, misli Mileva dok leži sama u bolničkoj sobi.
Prije rođenja, Lieserl je bila moje i Albertovo dijete. Postojala je samo u mojem trbuhu i u našim razgovorima i pismima, ali nekako je bila zajednička, bila je nešto što nas povezuje. U trenutku poroda nema množine, postojala sam samo ja i moje tijelo koje se otvara da bi donijelo na svijet dijete, koje je također dio mene. Čudno je to, ali od toga trenutka nisam je više doživljavala kao naše dijete. Lieserl je bila moja. Štoviše, kad sam ugledala njezino zgužvano lišće i crnu kosicu, bilo mi je posve svejedno tko joj je otac, ali to nikome nisam priznala, pogotovo ne Albertu.
Milevi je posve jasno da je upravo taj njezin osjećaj razlog što je kasnije preuzela na sebe svu odgovornost za Lieserl. Pa i za njezinu smrt. Kao i za Tetea i njegovo zujanje u ušima.
I Hans Albert je na svijet došao kao da se tome odupire. Primalja u Bernu strpljivo je vodila porod, objašnjavala sve što se događa, ne znajući da Milena ne rađa prvi put. Lieserl je nedavno umrla i Milevi je prvi porod bio u svježem sjećanju. Utoliko joj je bilo teže, a ne lakše, roditi Hansa Alberta. Činilo joj se nekako prebrzo poslije tri godine imati još jedno dijete, kao da će uz novo dijete lakše zaboraviti Lieserl. Kao da je uopće moguće jedno dijete zamijeniti drugim. Nema tu zamjene, svako od njih je toliko drugačije da se ponekad, kad gleda svoja dva sina, pita kako je moguće da su od istih roditelja. A i dječak je možda osjetio njezin strah, njezin podsvjesni otpor rađanju? Oklijevao je, odupirao se, predomišljao, prilično dugo. Nije neobično da porod traje tako dugo, uvjeravala ju je dobroćudna primalja. Na kraju je morala naleći na njezin trbuh i svom ga snagom pritisnuti ne bi li nekako izgurala dijete. Nisu unaprijed odabrali ime, jer nisu znali hoće li dobiti dječaka ili djevojčicu. Ali kad je ugledala svog prvog sina, učinio joj je se toliko nalik ocu da je odmah odlučila da će se zvati Albert. Mali Albert. Hans Albert.
Kad je bio mali zvala sam ga Adu. Moj Adu, samo moj.

Zašto sam ga prestala tako zvati?
Dugo se oporavljala, a oporavak bi potrajao i duže da uz nju nije bila majka. Ona je znala kako je prošao njezin prvi porod, koliko je bio naporan, dijelom i zbog Milevinih „slabih kukova”, kako se to govorilo, pa nije bilo razloga da drugi porod prođe lakše. Ona se prvih mjeseci i brinula za dječaka, dok se Mileva oporavljala. Albert je bio veseo i ponosan, ali nekako odsutan. Možda se zbog mame tada nije bavio dječakom onoliko koliko je Mileva željela. Bilo je to njihovo zajedničko dijete. Sjetila se tada kako joj je u jednom pismu, nakon Lieserline smrti, kad mu je javila iz Novog Sada da je ponovo trudna, napisao da je razmišljao o tome kako bi bilo dobro za nju da rodi drugo dijete. Mileva je znala da je to njegov način iskazivanja brige za nju, ali ju je ipak zaboljelo što misli da bi drugo dijete moglo biti lijek za gubitak prvoga. Da bi dijete bilo dobro za nju poput kakve ljekovite kure sumpornom vodom ili boravka na svježem zraku. Ne, ovaj dječak nije došao na svijet kao Lieserl. Povezuje ih jedino to da je osjećaj nakon rođenja isti, da su djeca „amputirani dijelovi mene”.
Kad joj je bilo bolje, uživala je u njemu dok ga je kupala, hranila i vodila u šetnju. Ponekad bi pomislila da je Albert i ne znajući bio u pravu. Hans Albert nije mogao zamijeniti njezinu djevojčicu, ali je sasvim sigurno bio velika utjeha i pomoć. Nije se micala od njega. Imala ga je samo za sebe, uz sebe. U početku je, ne vjerujući sama sebi, satima sjedila i držala njegovu malu ruku u svojoj. Tek da osjeti kako je topla i živa, bez straha i iščekivanja što će s njim biti. Kad bi ga držala u naručju, činilo joj se da od njega dobiva neku životnu energiju koja joj je inače nedostajala. Dok je sjećanje na Lieserl u njoj izazivalo sumorno raspoloženje, Adu ju je uveseljavao svojim osmijehom, koprcanjem, gugutanjem i zadovoljnim podrigivanjem. Nije to bila ravnopravna borba dviju sila unutar nje, ali zbog njega se morala usredotočiti na svakodnevicu. Napokon je imala nešto za što se mogla čvrsto uhvatiti. Iako sasvim mali, Adu je za nju bio poput pojasa za spašavanje.
Mileva i Hans Albert kao da su bili sami na svijetu. Sve dok se šest godina kasnije nije rodio Eduard.
Tete je od samog rođenja zaokupio svu njezinu pažnju, ostavljajući joj malo vremena za druge, pa čak i za brata. Ni treći porod nije bio lagan. Zapravo je trajao duže nego kada je rađala Hansa Alberta. Liječnici su ustanovili da je to zbog problema s kukom i preuske zdjelice. Nije mogla bez teškoća obaviti ni tako jednostavnu stvar kao što je porod.
Tete je od prvog trenutka bio nemirno, zahtjevno dijete. Noću nije htio zaspati osim ako bi ga položila pokraj sebe u krevet. Albertu se to nije sviđalo, ali čim bi ga polegla u njegov krevetić, Tete bi se odmah probudio. Hansa Alberta je mogla posjesti bilo gdje, dati mu igračku, i bio bi miran. Tete ni jednog trena nije imao mira. Rano je naučio čitati, ali je zahtijevao od nje da čitaju zajedno ili da on njoj čita. Tako je bilo i s muzikom. Rado je svirao klavir, ali je morala biti uz njega. Tete je zahtijevao pažnju. Mileva je ispunjavala sve njegove želje, odgovarala na svaki njegov zahtjev, posvećivala mu sve svoje vrijeme. On nije mogao zamisliti da ga mama odbije, ali ni ona više nije znala reći ne. Lakše joj je bilo da mu podilazi i ugađa. Bio je pravi mali diktator.
Bila je uvjerena da je dječaku koji odrasta bez oca njezina podrška još potrebnija. Pogotovo što ga je otac u rijetkim pismima kasnije omalovažavao, nikad hvalio. Svaka Albertova riječ, svaka pohvala ili pokuda za Tetea je imala drugačije, veće značenje nego Milevina. Njezino se odobravanje podrazumijevalo. Očevo je trebao zaslužiti. Teško je podnosio ako prema očevim kriterijima nije bio dovoljno dobar u onome što je radio.
Odrastao je između nedostižnog oca i nekritične majke i Mileva se pitala je li to, i u kojoj mjeri, uzrokovalo njegovu osjetljivost i „nervoznu dispoziciju” kako su Teteovo ponašanje nazivali liječnici. Teško je uočiti promjenu ponašanja kad s nekim živiš iz dana u dan. I čudno ponašanje čini se normalnim. Zato je ponašanje koje odstupa od uobičajenog možda lakše primijetiti u nesvakidašnjim situacijama, na praznicima ili u gostima.
Mileva je završila u bolnici Bethanienheim zbog napada bolova u leđima koji su je vezali za krevet. I u ovoj bolnici, kao i u Theodosianumu, liječnici su uzalud tražili uzrok. Stariji liječnik vjerovao je da je kralježak nagnječio živac, ali mlađi se usudio izraziti pretpostavku da su razlozi psihosomatski. Freudove teorije očito su kolale i u švicarskim liječničkim krugovima, no još se nitko, barem ne pred njom, nije usudio izgovoriti moguću dijagnozu, iako je vjerovala da su o tome raspravljali iza zatvorenih vrata.
Milevu su nakon nekog vremena provedenog po bolnicama prestale zanimati liječničke pretpostavke o mogućim uzrocima njezine tajanstvene paralize, jer je znala bolje od njih da se oni kriju u njoj samoj. U njezinom umu, u doživljaju svijeta, u njezinoj prošlosti i traumama. Bilo joj je besmisleno upuštati se u razgovore o psihijatriji s internistima, ortopedima ili kardiolozima. Odavno već sama uspijeva održati krhku ravnotežu između vanjskih okolnosti svog života i vlastitog, unutarnjeg osjećanja svijeta. Jedva uspijeva ne podleći napadima bolesti koja ima toliko imena, melankolije koja bi se u njoj pretvorila u žilavu zvijer snažnih zuba. Živi u grudnom košu, blizu srca. Miruje, pritajena, ali Mileva zna da vreba. I čim osjeti da je slaba, da je na rubu - ona napada. Poput krvožedne kune ili gladnog štakora, zvjerka je trga iznutra i jede živo meso ne bi li izašla iz kaveza njezinog tijela. Mileva to ne želi nikome reći, ne želi ovim liječnicima opisivati kako se točno osjeća a da ne pomisle da je sasvim poludjela.
No, daleko više od njezinog psihičkog stanja počelo ju je brinuti Teteovo zdravlje. Ponajprije njegova sklonost bronhitisu i upali pluća. Zbog toga je, kad se ponovo ozbiljno razbolio od teške upale pluća, bila zadovoljna što ga je uspjela smjestiti pored sebe. Tri su mjeseca zajedno ležali u istoj sobi. Možda to nije bila dobra odluka, mogla ga je prepustiti njezi u nekoj drugoj bolnici, to više što se sa svojih boravaka u lječilištima i dječjim ljetovalištima kući uvijek vraćao s pohvalama o pristojnom ponašanju. Ali ovako je bila blizu njega. Bojala se za njega ne samo zbog upale pluća nego i zato što ga predugo ostavlja samoga. Bolje da je uz njega, pa makar i sama bila bolesna, mislila je. Ponekad joj se činilo kako zapravo ta uzajamna ovisnost preteže na njezinu stranu: bolje da je on uz nju. Bez njega, bila bi bez oslonca, bez nekoga za koga se čvrsto drži dok visi iznad provalije vlastitog očaja.
Tete je danima imao visoku temperaturu. Dok je noćima osluškivala njegovo plitko disanje, susprežući vlastiti dah, Milevi je bilo važno samo da diše, da je živ, da postoji. Njegov joj je dah bio najdragocjeniji na svijetu, upravo taj dah, kao lagan, proziran oblačak, držao je na životu ne samo njega nego i nju. Nema gore neizvjesnosti i straha od osluškivanja bolesnog djeteta kako diše. U takvim trenucima njih dvoje bili su sami na svijetu, njezin strah povezao ih je u jedno biće. Nije bilo ni Alberta, ni Hansa Alberta, ni njezinih roditelja ni liječnika. Postojali su samo njih dvoje, zapravo jedno. Nije mogla zamisliti Tetea kao osobu odvojenu od nje. Njegove osobine koje su drugi smatrali čudnima ili zabrinjavajućima, njoj su dugo bile potpuno nevidljive. Nije mogla riskirati da se psihički ili fizički dovoljno udalji od njega kako bi ih uočila. U njezinoj podsvijesti svako je udaljavanje moglo prouzročiti njegovu smrt. Kao što se to dogodilo Lieserl.
Nikad, nikada više neće se dovesti u situaciju da drugima ostavi nemoćno dijete, pa makar to bili i njezini vlastiti roditelji.
Milevi je postupno postalo očito da Tete na neki način plaća cijenu napuštanja prvog djeteta. Ali slutila je da razlog nije samo njegovo slabo zdravlje, nego to što je drugačiji od druge djece. Tete ima nešto u sebi što ga čini slabim, izloženim. On treba zaštitu i uvijek će trebati njezinu pomoć.
Sjetila se kako joj je bilo teško kad je od Helenine kćeri Julke čula da je Tete, kad je bio kod njih u Lausannei, a ona ležala u bolnici zbog srčanog udara, bio izoliran od ostale djece. Izbjegavala su ga jer ga nisu razumjela. Nisam znala da on još uvijek tepa, napisala joj je Helena. Istina, i sa šest godina ponekad bi se u poznatom društvu zaboravio i tepao ili ubacio neke riječi koje bi sam izmislio. I druga djeca znaju tepati, ali obično u toj dobi već nauče pravilno govoriti. Nije to neka strašna mana, tješila se Mileva. Nije njezin Tete po tome poseban. No pokazalo se da su ga djeca izbjegavala upravo zbog njegovog neobičnog govora.
Kao mene i Zorku zbog šepavosti... Zato me je tako zapeklo kad sam čula to za Tetea. Znam kako se morao osjećati u situaciji kad misliš da si kao i drugi, dio grupe, a ipak te ne primaju, okreću ti leđa, smiju ti se. U oči ti naviru suze a znaš, iako si dijete, da ih moraš progutati, inače će ti se još više smijati.
Ponovo misli na Zorku i roditelje koji žive s njezinom teškom psihičkom bolešću.

Kako su se pomirili s tim da Zorka toliko vremena provodi u sanatoriju? Sada je u umobolnici u Novom Sadu. Ako je ponekad i puste kući, tamo je sve dok ne postane nasilna, a onda je otac ponovo vraća u bolnicu. Baš kao što se i Mileva vraća u bolnicu iz psihičkih razloga. Samo što se u Milevinom slučaju bolest manifestira na drugi način, noge joj otkazuju poslušnost.
Zorka je sedam godina mlađa od nje. Kad je Mileva otišla na studij u Švicarsku, bila je još djevojčica. Voljela je životinje. Jedna od uspomena koje je ponijela sa sobom od kuće bila je slika Zorke i njezinog psa duboko urezana u sjećanje. Imali su starog mješanca Žuću, koji joj je bio jako privržen. Kad je bila sasvim mala, onako šepava pridržavala se za njega i tako hodala. Kako li se samo dosjetila, smijao se otac. A kad je Žućo uginuo, Zorka se od njega nije dala odvojiti. Ustani Žućo, probudi se, idemo u šetnju, govorila mu je. Nije plakala. Sjeća se kako joj je to bilo čudno, dijete koje ne plače nego sjedi uz tijelo psa zagledano u jednu točku i ne miče se. Ostala je uz njega sve dok je otac nije uzeo u naručje, posve iznemoglu od tuge.
Na jednoj fotografiji iz Milevinih studentskih dana na kojoj su njih troje malih Marića, Zorka se stišće uz nju i naginje glavu prema njoj kao da traži da je zaštiti. U prvom je planu sa začuđenim, možda upitnim izrazom lica. Obrve su joj podignute, a kutovi usana spušteni. Doima se kao da prvi put vidi kameru. Ili da nije svjesna da ih fotografiraju. Iako ju je fotograf, s glavom ispod crnog platna, nekoliko puta upozorio da se nasmiješi, Zorka kao da ga nije čula. Je li bila zbunjena postupkom fotografiranja? Ili se uplašila? Nije se nasmiješila pa je njezino lice izgledalo kao da je naknadno izrezano s neke druge fotografije i tu zalijepljeno. Kada čovjek primi u ruke tu fotografiju, odmah usredotoči pogled na Zorkino lice. Druga dva, Milevino s podignutom kosom, visoka čela, malo nasmiješeno, i Miloševo, dječačko, s ušima koje malo strše, uz Zorkino ostaju nezamijećena.
Njihovi roditelji nisu bili zadovoljni s fotografijom. Htjeli su da se djeca ponovo slikaju, ali Zorka se nije dala nagovoriti. I u životu je, kao na toj fotografiji, ostala izdvojena i čudna. Mileva je fotografiju ponijela sa sobom u Zürich jer je to bilo pravo lice njezine sestre, lice na kojem se ocrtavalo nešto od njezinog nepripadanja svijetu u kojem živi, od njezine neprilagođenosti.
Neprilagođenost, međutim, nije prava riječ za Zorkino stanje. Kao i Tete, Zorka na prvi pogled može zavarati promatrača. Kad je Mileva prvi put završila u bolnici nakon srčanog udara, Zorka je doputovala u Zürich da joj pomogne. Upisala je biologiju da bi dobila studentski status i brinula se o Hansu Albertu, dok je Tete bio kod Helene u Lausannei. Zorka je kuhala i održavala stan. Njih dvoje su se dobro slagali jer su oboje bili povučeni. Družila se s kolegicama sa studija, izlazila je u društvo i činila se zadovoljnom. Mileva je zaključila i da se proljepšala jer je s njezinog lica nestao onaj čudni, namršteni izraz. Hans Albert joj je povjerio da je neki naočiti mladić prati do kuće. Je li baš zbližavanje s njim bilo uzrok da je odjednom izgubila unutrašnju ravnotežu? Mileva nije željela optužiti mladića koji nije znao ništa o Zorkinoj bolesti, ali je pretpostavila da su je emocije, premda pozitivne, mogle previše uznemiriti. Znala je da Zorka slabo podnosi bilo kakvu vrstu pritiska. Njezine su nevolje u Zürichu počele kad su obaveze na fakultetu, vođenje domaćinstva, novo prijateljstvo, a vjerojatno i briga za Milevino zdravlje, za nju postali prevelik teret.
Te zime završila je na psihijatrijskoj klinici Burgholzli. U sablasno mršavoj, nijemoj pojavi praznog pogleda Mileva je jedva prepoznala svoju sestru. Tugu koja ju je tada obuzela samo je dodala onoj koju je osjećala zbog svoje izgubljene djevojčice. Tuge se zbrajaju, kao u matematici, pomislila je gorko.
Sada je Zorka postala njezina, a ne samo roditeljska briga. Posjećivala ju je, razgovarala s liječnicima, molila Alberta da joj pošalje više novaca. Bolest je skupa - Teteova bolnica, njezina bolnica, sad još i Zorkina, sve to košta. Albert je reagirao burno, vrijeđao je, žalio se na nju prijateljima, kao da je Zorkina bolest njezina krivica. Kad god bi se uplašio, ponašao bi se kao da je posve izgubio glavu. Zorkina bolest nije ga brinula samo zbog nje same, Mileve ili zbog njihovih roditelja. Ni on nije mogao a da ne misli na Tetea i ne pita se što će biti s njim. Jesu li znakovi koje sve češće pokazuje, od pretjerane osjetljivosti do izrazite agresivnosti, možda povezani sa Zorkinom bolešću? S druge strane predbacivao je Milevi da je Tetea razmazila i pretvorila u umišljeno derište, no ona je to primala bez obrane, uvjerena da je to njegov način da se brani od pomisli da mu je sin možda psihički bolesnik. Ovisno o situaciji, kolebao se između te dvije posve suprotne ocjene, ponekad je u jednom danu mijenjao mišljenje. Dobio sam djecu sa fizički i moralno inferiornom osobom i ne mogu se tužiti ako i oni ispadnu takvi!* Kad je prvi put završila u bolnici, a Tete se razbolio od upale pluća, pisao je prijateljima kako je dječak toliko boležljiv da je možda bolje da umre.
Naravno da sam znala za ta pisma, naši su se prijatelji, ponajprije Zangger, ozbiljno ljutili na njega. Ne znam je li Albert doista takvo što i mislio, a zatim to i napisao, ali vjerujem da je takva izjava mogla biti samo rezultat trenutačnog, nekontroliranog izljeva bijesa. Jer zapravo je nastojao pomoći, razmišljao je o tome da Hansa Alberta uzme k sebi, a da bi za Tetea bilo dobro da živi s njegovom sestrom Majom i njezinim mužem, koji nisu imali djece. Ideja je propala, ali njegova je zabrinutost bila iskrena, samo što ju je ponekad pokazivao na neobičan način.
Mileva se na to navikla i zato ga je branila pred prijateljima, čak i kad ju je napadao. Znala je da mu nije bilo lako, ma što da joj je napisao ili rekao. I sama je živjela s najgorim slutnjama. Iz dana u dan pratila je promjene u Teteovom ponašanju. Pitala se jesu li promjene uočljive i prijateljima koji je posjećuju. Tete se uglavnom ponašao pristojno, znao je biti zabavan, recitirati svoje aforizme ili prepričavati knjigu koju je upravo pročitao. Mileva bi točno znala kada bi se previše uzbudio: zanio bi se u govoru i bilo ga je teško zaustaviti, čak bi se naljutio na onoga tko bi ga prekinuo. Zahtijevao je pažnju, svačiju pažnju, i ponašao se kao da je posjetitelj došao k njemu a ne Milevi. No ponekad bi otišao u drugu krajnost: zavukao bi se u sobu i ne bi htio izaći niti da pristojno pozdravi stare prijatelje, kao Lisbeth Hurwitz. Mileva bi najčešće odmahnula rukom, bio je još dječak.
Ali negdje duboko u sebi osjećala je da nije problem samo u Teteovoj razmaženosti niti njezinoj pretjeranoj potrebi da ga zaštiti, i to ju je tjeralo u još veći očaj. Kod kuće na komodi u dnevnoj sobi drži fotografiju s dječacima. Snimljena je u Berlinu prije odlaska iz stana, još su u ljetnoj odjeći, ona u bijeloj bluzi, a Tete i Hans Albert u mornarskim košuljicama od lagane prugaste tkanine. Sjeća se kako je počešljala Teteovu kosu mokru od znoja. Namjeravala ga je ošišati, ali se nije dao. Mrzi šišanje. U posljednje vrijeme sve se češće vraća toj fotografiji, iako je Tete svakodnevno uz nju. Gleda ga dok nešto radi, dok sjedi ili čita. Ali ne može reći da ga vidi.
Zašto su na fotografiji njihove dvije glave tako blizu da se dotiču? Zapravo se Tete nagnuo kako bi glavu naslonio na njezin obraz. Nismo se nikada ni odvojili, misli Mileva. Za razliku od njega, Hans Albert stoji iza nje. Odsutan i nekako zabrinut. Na toj fotografiji toliko sliči na Alberta da pogled na njegovo lice Milevu fizički boli.
Na toj fotografiji jasno vidi nešto što inače može vidjeti samo ako njih dvoje stoje mirno pred ogledalom. Na njoj vidi koliko su ona i Tete slični. Ne samo da su im slične oči, nos, usta i malo isturena brada, nego i izraz lica. Njegov izraz lica najviše je čudi. Ozbiljan je, kao da oponaša majku. To nije izraz lica četverogodišnjaka. Mileva gleda ravno u kameru, ozbiljna je, i inače se rijetko smiješi. Tete je njezina suprotnost. Treba ga uloviti, umiriti, skrenuti mu pažnju na nešto da bi se usredotočio na fotografiranje. On ne zna pozirati. Odakle ta jedva vidljiva, a ipak prisutna crta ozbiljnosti? Možda joj se pričinja? I ako je tako, što to Mileva vidi? Vidi li duhove?
Sjena koju uočava na Teteovom licu u njoj izaziva sumnju. Ne, ne podsjeća je na Lieserl. Od nje najviše pamti crne oči nalik Albertovima. Nastoji ih ne prizvati u sjećanje svojevoljno. Ionako same iskrsnu pred njezinim očima. Teteovo lice podsjeća je na Zorkino. Ona se kao djevojčica znala naglo uozbiljiti usred igre. Možda bi nešto čula ili opazila što bi joj privuklo pažnju. Tada bi zastala i ukočila se u jednoj pozi. Ostala bi tako nekoliko trenutaka. A možda njezino ponašanje nije imalo veze s vanjskim svijetom, možda je tako izgledala jer se usredotočila na neku unutrašnju sliku ili osjećaj? Milevi bi tada izgledala poput mehaničke lutke. Otac bi je znao opomenuti: Što si se tako ukočila, Zorice, znao bi reći. Tada još nisu znali da je Zorka bolesna i da će bolest toliko napredovati da će je povremeno morati odvojiti od svijeta i zatvoriti u sanatorij.
Zašto sam, dok je Tete još bio dječačić, u njegovim očima naslutila Zorkinu bolest? Je li to bilo zbog straha da je psihička bolest poput zaraze? Podilazi je jeza od vlastitih misli. Ponekad, dok je Tete bio još mali, okrenula bi fotografiju prema zidu, da je ne gleda. Je li njezina vlastita dugotrajna bolest kriva za njegovo pogoršanje? - pita se. Toliko vremena provodi u bolnicama prepuštajući drugima da se brinu za njega.
Ponekad osjećam da nisam dovoljno jaka da se Tete osloni na mene, ali svjesna sam da nemam pravo biti slaba. Najlakše je dići ruke i odustati, kao što je to učinio Albert. Ne mogu doprijeti do njega, ne čuje me, Mico - žali joj se ponekad. On, naravno, misli na onog Tetea od ranije, kojeg poznaje, pametnog i dragog dječaka, sveznalicu koji izvrsno svira klavir. Pa on i dalje svira. Ta osoba je naš sin, i onda kad je izvan sebe, kad je izgubljen. Pogotovo mu tada netko mora pomoći. Ne smije mentalno i emocionalno ostati zatvoren u sebe. Ne smiješ ga odbaciti svojim grubim ponašanjem, nemoj mu, Alberte, prigovarati da se pravi važan, ne kritiziraj ga, piše mu. Više od toga ne može učiniti.
Njezini roditelji žive sa Zorkom koja, kad je puste kući, živi u štali s kravama i kokošima, mačkama, psima... Tete čuje vukove koji zavijaju u njegovoj glavi, glasove koji mu naređuju što da radi. On mora imati nekoga u vanjskom svijetu u koga se može pouzdati, a nema nikoga osim nje.

Na balkonu
1925.
MILEVA NAPOKON ŽIVI U svom vlastitom stanu u vili na adresi Huttenstrasse 62. Nema dugo da se s dječacima uselila u taj stan u četverokatnom secesijskom zdanju. Vilu je kupila novcem od Albertove Nobelove nagrade, koji je dobila baš kako je to stajalo u dokumentu o razvodu. Ostale stanove u njoj iznajmljuje.
Nakon dvije godine boravka u bolnicama postupno se oporavila i sad joj je mnogo bolje. Hoda sporo, vuče nogu više nego prije, ali ipak hoda. Našla je snage i za obilaženje stanova i kuća dok nije našla ovu vilu na uzvisini, iz koje se pruža pogled na grad, rijeku i brda u daljini. I nebo. S njezinog balkona pogled na beskrajno nebo baš ništa ne ograničava. Najdraže joj je što se stalno mijenja. Kao da sjedi pred velikim platnom nekog majstora pejzaža, a slika je stalno iznenađuje. Ako dovoljno dugo sjedi i zagleda se u horizont, na nebu će prepoznati sva svoja raspoloženja, od onih tmurnih nalik na teške oblake do dramatičnih poput crvenih zalazaka sunca; od pospane blijede zore do sivila u kišna popodneva. Navika promatranja neba ostala joj je od vremena provedenog s Albertom, oboje su voljeli gledati nebo.
Samo što sebi više ne postavlja pitanja o svemiru.
Na balkonu je, u fotelji u kojoj provodi puno vremena razmišljajući. Ima mjesta i za policu s kaktusima. Ima ih mnogo vrsta, čak joj je Albert donio neke iz Brazila. Sviđaju joj se, možda zato što ne zahtijevaju puno pažnje. I naoružani su bodljama. Mirnija je i sigurnija nego ikada prije. Odnos nje i Alberta napokon se poboljšao.
Ipak je s vremena na vrijeme zna uznemiriti. Kako joj je mogao napisati da se želi oženiti Elsom jer je bolestan a Elsa će ga njegovati? Živjeli su zajedno, nije im trebao dokument da bi ga ona njegovala. Elsa me vratila u život, napisao joj je. Mileva je bila svjesna da je novi pritisak da pristane na razvod posljedica tog njegovog uvjerenja. Elsa mu je kuhala dijetnu hranu, to je sve. Čak nije kuhala ona već njihova služavka koju je Elsa zaposlila čim se domogla njegovog novca. A kad se oporavio od bolesti, bio je toliko sretan i zahvalan da ga je bilo lako nagovoriti da ponovo pokuša prisiliti Milevu na razvod. Nakon vremena provedenih po bolnicama, ona pak više nije imala volje boriti se s njim. Neću više biti prepreka tvom vjenčanju s Elsom, odgovorila mu je. I tako je u veljači 1919. napokon potpisala dokument o razvodu. Albert nije dugo čekao i već je istog proljeća ispunio Elsinu želju da mu postane zakonita supruga.
Nakon četiri godine svađa i bolesti postalo joj je besmisleno da mu se odupire. Mileva je konačno fizički i psihički klonula pred njegovom opsadom. Tako je njezin mali, privatni rat s Albertom završio gotovo istovremeno kada i Veliki rat u Europi. Pokušavala je svoj poraz sagledati iz te perspektive. Rekla je sebi da njezino stradanje i poraz nisu ništa u usporedbi s gotovo deset milijuna poginulih i dvadeset milijuna ranjenih. Europa je bila klaonica, zašto bi ona i njezina obitelj ostali pošteđeni? Brat joj je nestao u ratnom metežu negdje u Rusiji, sestra joj je bila zatvorena u psihijatrijskoj ustanovi, muž se ponovo oženio, mlađi sin se razbolio, a sama je bila iscrpljena neprestanom brigom o novcu. Popustila je. Odustala je od bitke.
Poput Alberta, vjerovala je da je svaki rat strahota koja nikome, pa ni njoj, ne donosi ništa osim nesreće, iako rat nije previše poremetio njegov život. Nije mu osporavala angažman, potpisivanje peticija i agitiranje protiv rata, ali cijena koju je sam platio bila je mala. Bavio se svojim istraživanjima, svirao violinu, okružio se prijateljima. Berlin je za jednog pacifista bio dovoljno daleko od fronte.
Na kraju svog privatnog rata s Albertom, Mileva je potpisala dokument o razvodu, no odmah je potom završila u bolnici u kojoj je ostala sljedeće dvije godine. Prikovana za krevet, paralizirana iz nepoznatog razloga i bez dijagnoze.
Sada ima kuću u kojoj iznajmljuje stanove i uz to od Alberta prima 9000 maraka apanaže, umjesto 6000, koliko je primala do sada. Novac od Nobelove nagrade položen je u banku na njezino ime, može slobodno raspolagati kamatama, a za trošenje glavnice mora se konzultirati s bivšim suprugom. Na njezin zahtjev čak je i novac koji je bio položio u neku američku banku prebacio u Švicarsku.
Dok sjedi na svom balkonu, razvod, njezin srčani udari i paraliza, kao i Albertovo vjenčanje već su iza nje. Opipava vitice ograde od kovanog željeza. Čini to često, godi joj dodir željeza. Ulijeva joj osjećaj da je napokon kod kuće. Ograda je pouzdaniji oslonac od plahti, papira, šalica, predmeta svakodnevice za koje se obično hvata kako ne bi sasvim potonula u beznađe.
Kad je početkom 1919. s Albertom potpisala ugovor o razvodu, činio joj se pomalo neobičnim. Obećavao je novac koji tada nije imao i bilo je neizvjesno hoće li ga ikada dobiti. Mileva je znala da, unatoč dobroj plaći, Albert nije imao nikakve ušteđevine. Elsa nije bila oličenje skromnosti, a Milevi se ponekad činilo da namjerno troši što više na nepotrebne gluposti, na odjeću za sebe i kćeri, možda čak i zato da bi što manje ostalo dječacima. Ona je pak morala izmoliti svaku dodatnu paru koju je trebala za njihove rođendanske poklone ili izlete. Njezina su se pisma svela na moljakanje, a njegova u opravdavanje što joj ne šalje novac.
Molim te, treba mi za Teteovu bolnicu, Hansu Albertu za knjige.
Pa što ti misliš, da ja imam banku! Pitaš li se ikada kako je meni, budi malo skromnija.
No Mileva se više nije osjećala poniženom njegovim, često grubim, odgovorima. Nije osjećala ništa osim zabrinutosti majke koja ne želi da njezina djeca budu uskraćena. Davala je privatne satove kad god je mogla, kad nije bila u bolnici. U jednom trenutku Albert joj je predložio da se preseli u Konstanz, u Njemačkoj, jer bi mu ih tamo bilo lakše i jeftinije uzdržavati. Ne bi morao mijenjati marke u franke i tako gubiti na promjeni valute. Mileva se nije željela svađati, ali joj se činjenica da bi njihova selidba za njega značila uštedu nije činila dovoljnim razlogom da prihvati taj prijedlog. Odgovorila mu je samo da je već nabavila krumpir i ugljen za zimu.
Shvatila je kasnije da nije bila u pravu i da je Albert bio očajan, jer je u jednom razdoblju poslije rata na promjeni valute gubio i do trideset posto vrijednosti novca. Preseljenje je predložio iz očaja. Albert naprosto nije imao dovoljno novca za sve potrebe. U Berlinu je uzdržavao Elsu i njezine kćeri, sluškinju i šesterosobni stan. U Zürichu njih troje. Dodatno bi zaradio povremenim predavanjima i nagradama. Mogao je računati samo na svoju zaradu. Nije imao nikakvog obiteljskog nasljedstva, ništa na što je u slučaju potrebe mogao računati. Svaka izvanredna situacija, svaki boravak u bolnici prijetio mu je financijskom katastrofom. Istina, već se nekoliko godina u znanstvenim krugovima i Švedskoj akademiji govorilo kako bi Albert trebao dobiti Nobelovu nagradu za fiziku. No ozbiljno računati na taj novac Milevi se činilo kao računati na dobit na lutriji. Albertove teorije nisu bile općeprihvaćene među kolegama, on sam nije bio omiljen, a tu su bile i razne druge kalkulacije, uključujući i one političke. Osobno se nije tako izjašnjavao, ali za druge je ipak bio Židov. Kad je iznos Nobelove nagrade stavio u ugovor o razvodu, bilo joj ga je žao. Što je drugo taj čovjek imao osim svoje nadarenosti, svog genijalnog uma i svoje profesorske plaće? Računati na novac od te nagrade bila je spekulacija. No ipak je prihvatila tu njegovu ponudu, više zbog toga da pokaže kako vjeruje u njegovu genijalnost. A i zato što joj ništa drugo nije imao ponuditi. Dvije godine nakon razvoda Albert je dobio Nobela. To veliko priznanje, međutim, nije mu donijelo zadovoljstvo jer u obrazloženju Švedske akademije nije bila uključena njegova teorija relativnosti. Umjesto toga, naveli su kako mu komitet dodjeljuje nagradu za njegove zasluge u teorijskoj fizici, posebno za otkriće zakona o fotoelektričnom efektu*. Iako su mjerenja Arthura Stanleyja Eddingtona u vrijeme pomrčine Sunca u listopadu 1919. potvrdila Albertovu teoriju relativnosti, Akademija tu činjenicu nije željela uzeti u obzir. Bio je toliko uvrijeđen da nije otputovao na svečanu dodjelu.

Mileva mu stoga nije ni čestitala. Kad mu je kasnije napisala da unatoč službenom objašnjenju, nije mala stvar dobiti Nobela, samo je odgovorio: Što mi imaš čestitati, pa oni ništa nisu razumjeli. Znaš i sama koliko je nebulozno njihovo objašnjenje. Podsjetila ga je kako je još davno u pismu Heleni predvidjela njegovu slavu kad je napisala:
Nedavno smo završili jako značajan rad koji će mog supruga učiniti svjetski slavnim.*
Tada smo još bili jedno, pomislila je snuždena. Zato je tako i formulirala rečenicu. Iako su zajedno radili na njegovim teorijama, Mileva je uskoro postala svjesna da će njihov uspjeh biti zabilježen isključivo kao njegov. Ona je već tada, bez diplome i s malim djetetom, ostavila iza sebe sve znanstvene ambicije. Je li trebao potpisivati i Milevu? Bez diplome, bez šanse da dobije akademsku titulu nije imalo nikakvog smisla da je potpiše i tako joj oda priznanje za suradnju. Albert nije mogao riskirati da mu se kolege smiju što svoju ženu potpisuje kao stručnu suradnicu. Nije potpisao ni Michelea Bessa, ali mu se barem javno zahvalio. Milevi je tada bilo jedino važno da Albert objavi svoje tekstove u uglednom znanstvenom časopisu i tako prikupi reference za akademsku karijeru koja mu je stalno izmicala.
Poslije je čula zlobna ogovaranja o tome kako ju je novcem od nagrade Albert „isplatio” za njezin udio u otkrićima. Mileva nije očekivala nikakvu plaću niti zahvalu. Bila je uvjerena da su se njezina pomoć i doprinos podrazumijevali i bili uobičajena suradnja u braku dvoje ljudi koji se bave istom znanošću.
Kao da se oni naši beskrajni razgovori, prepričavanja knjiga i ideja, matematičke provjere, na stotine ispisanih stranica, neprospavane noći mogu platiti novcem? Nisam željela ništa za sebe. Da jesam, i sama bih pisala tekstove i dalje bih se bavila istraživanjima. Bez diplome nisam se mogla zaposliti.
Jedina je istina da sam zbog Lieserl doživjela psihički slom i da više nisam marila ni za priznanja ni za karijeru.
Novac od Nobelove nagrade koji joj je pripao po sporazumu o razvodu, Mileva nije shvaćala ni kao iskupljenje za nevolje koje joj je prouzročio, niti kao vrstu obeštećenja za nju. U vrijeme kad su taj sporazum potpisali, iako je obećanje da će dobiti novac od Nobelove nagrade bilo puko obećanje, ona je u njemu vidjela nešto sasvim drugo. Vidjela je Albertovu istinsku želju da osigura budućnost svojoj djeci. Nije imao ni želje ni prilike sudjelovati u njihovom odgoju, dijelom zbog njihovog lošeg odnosa. Ponekad su surađivali i odlučivali zajedno, a ponekad je mjesecima među njima vladala ledena šutnja. Povjerio joj je novac od nagrade jer je znao da će se ona najbolje brinuti za interese dječaka. U tome je u nju imao potpuno povjerenje.
Zato sada, dok sjedi na balkonu, napokon osjeća da ima više samopouzdanja nego prije. Da, ima perioda kad bolje podnosi stvarnost. Međutim, uvijek je to samo podnošenje, ne i užitak. Čak joj ni Teteovo sviranje klavira, sa željom da je oraspoloži, ne može izmamiti više od tužnog osmijeha. Dogodilo se već nekoliko puta da Tete najavi kako će odsvirati neku Mozartovu sonatu ili kompoziciju za klavir Franza Schuberta, Albertovih omiljenih kompozitora, ali ono što bi uslijedilo nije bilo muziciranje talentiranog učenika nego buka. Neugodna buka koju proizvodi klavir kad po njemu lupa netko nevješt. Kad se to prvi put dogodilo, Mileva nije mogla povjerovati da Tete namjerno proizvodi takvu užasnu buku. Spustila je poklopac klavijatura da ga zaustavi.
Tete, zaboga, što ti je? Što to radiš, kakvo je to bezvezno lupanje po klavijaturi? - viknula je na njega uzrujana.
Ali, mama, to je muzika koju imam u glavi, zar ti se ne sviđa? - branio se Tete.
Što mu je mogla odgovoriti? Kao majka, s kaosom u njegovoj glavi živiš ili ne živiš, prihvaćaš ga ili ga odbijaš. Mileva se nije silom mogla boriti protiv tih zvukova koje on naziva „muzikom iz glave”. Kad mu je nakon tog prvog ispada rekla da joj se ne sviđa njegova muzika, Tete je uvrijeđeno ustao i zatvorio se u sobu. Drugi put kad ga je uhvatio napad, susjeda iznad njih je pokucala i zamolila da nešto poduzme jer joj dijete ne može zaspati. Teteovo ponašanje sve je češće uznemiravalo stanare. Lupao bi po klaviru, glasno vikao kad bi imao noćne more, udarao šakama po vratim sobe pa bi ga Milena bila primorana zaključati. Ponekad je znao biti vrlo nasilan, odgurnuo bi je ili je prejako primio za zapešća, tako da bi joj danima ostale masnice. Petnaest mu je godina, velik je i jak, ona ga više ne može svladati. Počela ga se pribojavati.
Eduard, njezina maza, bio je nadareno dijete, koje je već s pet godina znalo pisati i čitati. Muzikalan je, podučava ga klavir. Ima fotografsko pamćenje. S osam godina počeo je čitati Shakespearea, ubrzo potom i njemačke filozofe. Sastavlja aforizme, piše poeziju. Šalje ocu svoje eseje i žalostan je što on nije oduševljen Freudom, koji je postao njegov idol. Zbog njega želi postati psihijatar. Albert piše Milevi da je mali suviše ambiciozan i pun sebe za gimnazijalca. Piše zanimljivo, ali ipak nije literarno posebno nadaren pa bi bilo bolje da se ne zanosi svojim umišljenim pjesničkim talentom. Predbacuje joj da mu previše podilazi - dakle, ona je kriva za Teteovu umišljenost. Mileva se s njim ne slaže. Ona zna koliko je mladić osjetljiv i da bi svakome na njegovom mjestu bilo teško imati Alberta za oca.
Bojati se vlastitog djeteta - kakav poraz, kakav užasan osjećaj.
No, Tete više nije dijete. S balkona joj se ponekad svijet čini idiličnim mjestom. Zvuci koji dopiru s ulice su prigušeni, miriše lipa u cvatu a nebo je bez i jednog oblačka. Naslanja se na ogradu i duboko udiše, svjesna da iluzija traje tek trenutak. Takvi trenuci mira su rijetki i kratki, predah između nevolja koje se nižu.
Nedavno ju je tako uznemirila vijest da Albert sastavlja oporuku. Kad ju je Albert o tome obavijestio, bilo joj je čudno da o tome uopće razmišlja. Tek mu je četrdeset i pet godina i nije smrtno bolestan. Na vrhuncu je karijere, najslavniji živući znanstvenik na svijetu. Uz to, nedavno je dobio Nobelovu nagradu. O čemu on to razmišlja? Zašto piše oporuku? Objašnjenje je saznala iz njegovog pisma u kojem ju je molio da napiše potvrdu kod advokata. U potvrdi bi trebalo pisati da se Hans Albert i Tete odriču sveg drugog nasljedstva osim novaca od Nobelove nagrade, već položenog u banci na njezino ime, zbog čega je bio potreban i njezin pristanak. Mileva nije dvojila tko ga je na to nagovorio. Jer kad bi se njegovi sinovi odrekli svakog drugog nasljedstva i pristali samo na novac koji im ionako već pripada - premda je na Milevinom računu - ono bi, naravno, ostalo Elsi i njezinim kćerima Usi i Margot, koje je Albert u međuvremenu službeno usvojio. Ako se ne odreknu, ostatak nasljedstva dijelilo bi se na Elsu i sve četvero djece. Bolje je, naravno, da novac ostane u obitelji Lowenthal. Bilo joj je lako zamisliti kako mu Elsa objašnjava da su dobili sav novac od Nobela, pa što bi više htjeli.
Ah, Albert! Sigurno nije ni pisnuo, misleći kako mu je lakše nešto zahtijevati od Mileve nego od dosadne Else, koja uvijek tjera svoje i brine se samo za svoje dvije odrasle, za život nesposobne kćeri. Je li zaboravio da prema sporazumu o razvodu, koji su oboje potpisali, sav novac od nagrade pripada njoj, bivšoj supruzi, Milevi? Podrazumijeva se da je namijenjen prvenstveno dječacima i da će oni naslijediti novac nakon njezine, a ne očeve, smrti. Ipak, Mileva se boji njegove popustljivosti toj nepodnošljivoj ženi i povremenoj nebrizi koju on pokazuje za dječake. Mučno joj je po tko zna koji put dopisivati se s njim o novcu, ali potiče je briga za sinove, koji bi mogli ostati bez svog zakonitog dijela očevog ukupnog nasljedstva.
Odbila je potpisati pristanak. Morala ih je zaštititi od Elsine sebičnosti. Dosjetila se kako bi ga mogla prisiliti da odustane od tog, po njezinom mišljenju, nepravednog zahtjeva. Namjerno mu je napomenula kako razmišlja o tome da napiše memoare, u kojima bi detaljno opisala njihovu suradnju i kako se dogodilo da je ta suradnja ostala nezabilježena, u obliku barem kurtoazne zahvale. Zato bi ga ljubazno zamolila, dodala je, da joj pošalje kopije tekstova iz Anala fizike na kojima je surađivala. Sada, kad si dobio Nobelovu nagradu, možda bi javnost zanimale pojedinosti o tome kako su ti tekstovi nastali, Alberte - dodala je.
Odgovor je stigao odmah. Nije očekivala nikakvu posebnu reakciju kakvu od njega već nije doživjela.

Bijes, ljutnju, negodovanje - sve je to iskusila nebrojeno puta i zato je naučila ne shvaćati ih ozbiljno. Uzela je nož za papir i sjela uz prozor. Vani je već bilo prohladno i nije mogla sjediti na svom omiljenom mjestu na balkonu jer ju je baš te jeseni ulovila reuma u zglobovima. Razrezala je kovertu i izvadila pismo.
Baš si me nasmijala kad si mi zaprijetila memoarima, zar ti nije palo na pamet kako nikoga ne bi bilo briga za takve škrabotine da čovjek o kojem pišeš nije postigao nešto izuzetno. Ako je netko nula, nema mu pomoći, taj treba biti fin i skroman i šutjeti. To ti je moj savjet.* - napisao joj je.
Bilo je to 24. listopada 1925., sjeća se točno jer je datum bio napisan svjetlijom tintom, a ne tamnoplavom kao sva njegova pisma pa i ovo. Očito, u bijesu je zgrabio prvo nalivpero koje mu se našlo pod rukom. Mora da je tinta bila na kraju. I neuredan rukopis govorio je o tome koliko je bio uznemiren dok je pisao.
Morala je sebi priznati da ju je ipak iznenadila njegova agresivnost. Još uvijek je njegove riječi doživljavala kao udarce i zbog toga je bila ljuta na sebe. No bilo je još nečega u toj uvredi, jedna nijansa koja ju je zasmetala. Albertov interes za nju i poštovanje za njezin rad očito su s vremenom sasvim izblijedjeli. Ona samopouzdana, racionalna, znatiželjna Mileva koju je Albert poštovao i pamtio, zauvijek je iščezla.
Dakle, sad sam još i nula. Prazna i šuplja osoba bez ijedne kvalitete.
Još nikada joj nije rekao da je bezvrijedna.
Ali zašto me baš ta rečenica natjerala na plač? Zato što mi je tu uvredu uputio Albert ili zato što je to istina? Teško mi je što sam u njegovim očima u posljednjih deset godina prošla put od ljubavi njegovog života do ovog, kako piše, ništavnog, bića. Od obećavajuće fizičarke do gubitnice. Napisao je to samo da me uvrijedi. Ali ja znam da je to istina, premda je bolest ta koja me postupno pretvorila u ruševinu. Sve sam vrijeme svjesna što mi se događa. Bila bih puno sretnija i veselija da nije tako. Promatram sebe kako nestajem, a ne mogu se tome suprotstaviti. Istina je da sam nemoćna, da sam slabija nego što sam mislila. Ne mogu si to oprostiti. Živim s osjećajem urušavanja i pitam se dokle ću uopće potrajati.
U međuvremenu, držim se za ogradu balkona, za svoju djecu, čak i za tvoje ružne riječi. Pa i za sam papir na kojem si ih napisao.
Nije mi najgore to što sam postala bezvrijedna, kako ti misliš Alberte. Najgora mi je svijest o vlastitoj slabosti da to spriječim.
Mileva je uvjerena da se Albert uplašio kako bi u svojim memoarima pisala o tome kako je kao mladić bio nesiguran. Ne bi mu bilo drago da javnost to sazna, niti da se sazna tko mu je pomagao u pisanju. Nije se htio vraćati u vrijeme kada je tek tražio posao u akademskom svijetu a nije mogao dobiti preporuke svojih profesora niti drugih znanstvenika. Pišući o tome, Mileva bi ga povrijedila tamo gdje ga najviše boli jer je samo ona znala koliko se u svom radu oslanjao na nju, ali i Marcela Grossmanna, posebice u geometriji, na Jakoba Laubea, pa Otta Sterna i Michelea Bessa. Znala je još nešto: da je Albert nerado navodio citate onako kako to zahtijeva znanstveni rad. U akademskom svijetu neki su mu to ozbiljno zamjerali. Nije bio pedantan. Naprotiv, bio je nemaran i mislio je da to sebi može dopustiti. Kad bi pisala o svim tim, naizgled nevažnim pojedinostima, bilo bi to vrlo neugodno za njegov svjetski ugled. Sve je to Mileva znala kad mu je spomenula mogućnost pisanja memoara. Time mu je zapravo željela pružiti priliku da povuče nerazumni zahtjev u vezi s oporukom. Odlučila je da će mu dati vremena, a zatim ga podsjetiti na dogovor koji su oboje potpisali, ali i na još neke druge stvari. No neće mu pružiti zadovoljstvo da nasluti koliko ju je uvrijedio. Uvredu mu neće niti spomenuti.

Pažljivo je presavila list i umetnula ga u kovertu i napisala adresu. Odjednom je postala svjesna suhog dodira na jagodicama i savršene lakoće lista koji je držala u rukama. Kako je važan papir u našim životima - sva ta pisma, računi, ugovori, bankovni izvještaji, telegrami! Sve bitne stvari koje nas povezuju i koje bilježimo. Svi ti izračuni, teorije, časopisi, knjige. Sada još i novine. Iza mene neće ostati ništa od svega toga. Čak niti pisma.
Vjerujem da Albert moja uništava zbog Else, ali nisam sigurna. Zar je zaista povjerovao da bih napisala memoare? Je li papir dovoljno izdržljiv materijal da bih mu povjerila svoj život? Bojim se da bi se tinta razlila po njemu ili bi to bile suze. Nema tog papira, Alberte, koji bi izdržao moju bol.
Odustao je od zahtjeva, bez obzira na svoju slabost prema Elsinim kćerima i na Elsin apetit za novcem. Ponekad je sama sebe morala podsjetiti da on više nije onaj Albert s kojim je raspravljala nad jednadžbama prostrtim na kuhinjskom stolu njihovog stana u Bernu. Nisu više bili jedno, nije ih spajalo ništa osim sinova i brige za njih. I prošlost, koja je i dalje veže za njega više nego što to želi.
Nakon što je primio to pismo, Albert nije više spominjao potvrdu za oporuku. Mileva sjedi leđima okrenuta suncu, godi joj toplina. Zatvara oči i u polusnu osluškuje zvukove iz stana. Postala joj je to navika. Nikada se ne može posve opustiti. Mora stalno biti na oprezu i osluškivati što radi Tete. Čuje da se Tete ushodao. Mora da nešto traži, osjeća njegovu nervozu i odjednom više ne mari za sebe.
Teško je reći kad ju je Teteovo ponašanje počelo ozbiljno brinuti. Dok je bio dijete, bilo je mnogo lakše naći isprike za njegovo neobično ponašanje. Sve ih je iskoristila: nedostatak oca, razmaženost, pretjerana pažnja majke, nadarenost. Pa i nakon što su zaredale noćne more i pojačale se slušne halucinacije, Mileva je i dalje, usprkos dijagnozi, željela vjerovati da se radi o pubertetskim ispadima. No u jednom trenutku ništa od toga nije moglo objasniti Teteove sve češće noćne more i ispade agresivnosti.
Prisjeća se dana kad je sinovima rekla za razvod. Hodali su prema slastičarnici, udisala je svjež zrak; nije još bilo toplo, ali zapamtila je da je svjetlost bila jaka, blistava. Gledala je svoja dva sina. Hans Albert je bio više nalik ocu, već je bio gotovo mladić. Imao je njegove crte lica naročito oko usta. A Tete je sličio na njezinu obitelj. Na Zorku, mislila je dok su jeli kolače. I to najviše u izrazima lica i gestama, i u načinu na koji ponekad izbjegava pogled i nemirno šara pogledom. Ili, poput nje, stišće šake kao da ga na to tjera neka nevidljiva sila. Sjeća se dobro, najviše se brinula kako će Tete primiti vijest, ali znala je da se obično pristojno ponaša kad su vani. Bilo mu je tada gotovo deset godina, ali kad bi se uznemirio, znao se ponašati poput derišta, srušiti stolicu, lupati nogama, baciti se na pod. U takvim situacijama, njegovo je ponašanje bilo nepredvidivo.
Tete je želio da odu u slastičarnicu, Hansu Albertu je manje-više bilo svejedno. On je već bio gimnazijalac i maštao je o upisu na studij građevine, iako protiv očeve volje. Albert je to smatrao manje vrijednim zanimanjem, ali mu je sin odbrusio da on u tome nema pravo glasa. Što, zapravo, nije bilo točno i on je to znao. Sve dok je otac financirao njegovo školovanje, imao je i te kako pravo odlučivati o tome. Ali Albertu nije bilo stalo razgovarati o studiju, još manje se svađati, jer bi mu to oduzelo previše vremena i energije. Pitala se je li Albertu možda bilo neugodno da mu sin bude običan građevinar? Mileva se nije suprotstavljala tom izboru. Hans Albert je bio odličan učenik, koji je odavno znao da želi studirati građevinu na Politehnici.
Morala je dječacima konačno reći da su se Albert i ona i službeno razveli. Od 12. veljače 1919. njih dvojica postali su djeca razvedenih roditelja. Napokon je i to bilo iza njih. Dugo se borila s Albertom da osigura djecu i sebe. I eto, njihov je rat napokon završen. Godine su minule od onog pisma s Albertovim sramotnim Uvjetima koje je čitala u Clarinoj berlinskoj kuhinji. Ponekad se sjeti Clare i njezine patnje zbog muža. Nije odobravala što je Fritz sudjelovao u razvijanju bojnih otrova korištenih u ratu sa strašnim posljedicama i zbog toga je psihički oboljela. Misli na ruševine koje su ostavili za sobom, na svoju bolest koja je kulminirala paralizom, na porušene odnose s prijateljima, na svoju traumatiziranu djecu - baš kao u pravom ratu, ali na minijaturnom bojnom polju. Odnos njih dvoje je napokon postao bolji. Nakon dugog razdoblja u kojem su se u njihovom odnosu izmjenjivale krajnosti, bliskost i neprijateljstvo, sada su uspostavili ravnotežu.
Znate i sami da već gotovo pet godina ne živimo s tatom. Danas je stiglo rješenje o razvodu. Mislila sam da to trebate čuti, izgovorila je Mileva u dahu sve vrijeme gledajući Tetea. Hans Albert se sa svojih petnaest godina, visok i ozbiljan, doimao starijim. Albert mu je prestao prigovarati što mu ne piše dovoljno često, prestao je Milevu sumnjičiti da čita njegova pisma. Njezinom starijem sinu poznate su sve faze kroz koje su prošli posljednjih godina, od sumnjičenja i međusobnih optuživanja, do Milevine rezignacije i Albertovog trijumfa. Albertu je sada na umu samo vjenčanje s Elsom, misli Mileva dok čekaju kolače, sada već ravnodušna. I nekako joj je lakše što je tako. Još se sjeća kako je patila kad je pročitala što je Hans Albert napisao ocu prije Uskrsa 1915., kad su se tek bili vratili iz Berlina i uselili u stan:
Prošli smo Uskrs proveli sami, moramo li i ovaj? Kad bi nam napisao da dolaziš, nama bi to bio najljepši uskršnji zečić. Znaš da nam je dobro, ali ako se mama jednoga dana razboli, ne znam što ću učiniti. Ne bi nam preostao nitko osim služavke. Zato bi bilo bolje da si s nama.*
Alberta te riječi nisu dirnule. Nije došao. Milevi je bilo teško zbog djece, ali zapravo je sama s njima bila mirnija. Bilo joj je daleko teže kad je Hansu Albertu za Božić te iste godine kao poklon od oba roditelja kupila skije, koje je toliko želio. Poslije se s Albertom svađala oko toga da joj pošalje novac jer je taj poklon smatrao luksuzom. Zaista se naljutila na njega. Živjeli su skromno, sama je dječacima šila i plela odjeću. Ali božićne poklone im je ipak željela priuštiti. Znala je da Albert nije bio bezosjećajan prema djeci, nego nepromišljen i pod utjecajem Else. Bilo je dovoljno da se ona namršti i Mileva bi dobila opomenu za rastrošnost.
Dok je boravila u bolnicama, na Hansa Alberta je pala sva odgovornost za brata. Svakoga dana išao je u kupovinu i vodio Tetea u školu. Bojao se njezine bolesti. Ako se mama jednog dana razboli... On je njezin svjedok, tihi i šutljivi svjedok nemoći, očaja i potonuća u sve dublju depresiju iz koje je nitko pa ni njezina djeca ne mogu sasvim izvući, samo je održavaju na površini.
Tete je pojeo zadnji komadić čokoladne torte. Što to znači, mama? - pitao je. Hoćemo li opet živjeti negdje drugdje? Neće se ništa promijeniti, Tete. Živjet ćemo kao i do sada. Otac će vas posjećivati kad god bude mogao. Zapravo, to znači da smo se sve dogovorili i stavili naš dogovor na papir da se ne bismo morali neprestano prepirati. Znate i sami koliko sam se zbog toga nervirala.
Hans Albert je zaustio da nešto kaže, ali se predomislio.
Tete joj se nije činio uznemirenim i bila je zadovoljna zbog toga.
Zatim su kroz park odšetali do kuće. Na golim granama izbijali su prvi svjetlozeleni listići, znaci ranog proljeća.
Kod kuće joj se predvečer Tete potužio kako mu opet jako zuji u ušima. Mileva je protrnula, obično bi zujanje prethodilo uznemirenosti, a katkad i napadu agresije. Hans Albert je bio s njima kod kuće. Osjećala se bolje kad u takvim trenucima nije bila sama, iako je bilo nepravedno od njega, koji je i sam dijete, očekivati pomoć. No nije se dogodilo ništa. Legli su, i tek kad su već pozaspali, Mileva je začula urlik. Ne plač ili viku, nego urlanje. Tete je urlao iz sveg glasa šćućuren u kutu svoje sobe. Pokazivao je prstom na nekoga u mraku koga je samo on vidio. Mileva ga je zagrlila. Sjela je uz njega ljuljajući ga i pjevajući mu uspavanku. Bilo je već jutro kad je zaspao. Sablasna svjetlost zatekla ih je oboje na podu, zagrljene.
Sve teže ga je bilo obuzdati. U stvari, sama to ne bi ni mogla bez Hansa Alberta. Ako se mama jednog dana razboli... Kako će biti kad se on zaposli i odseli od njih? Koliko je Hans Albert svjestan njezine bolesti? Nikada ga to nije pitala.
Toliko prešućenih stvari među njima, odnosa koji se nikada neće rasplesti.

U sanatoriju
1933.
MILEVA SE S TETEOM U ambulantnim kolima vozi prema sanatoriju Burgholzli. Ovo nije prvi put, ali ipak sluti da će sada biti drugačije. Bolničari bi ga mogli odvesti i bez nje, nije im potrebna. No potrebna je Teteu, želi da on vidi kako ga nije napustila ni nakon ovog napada ludila - jer ne može taj čin nazvati nikako drugačije, iako bi to željela.
Sjeća li se on uopće što se dogodilo?
Voze se ambulantnim automobilom uzbrdo prema bolnici. On sjedi između dva bolničara. Ona na sjedalu iza njega. Tete se okreće, provjerava je li tu. Najgore mu je kad ostane sam. Mama, ne volim biti sam, kaže joj. Tako joj je govorio i kad je bio sasvim mali, samo što je tada bilo normalno da se boji samoće, mraka, zatvorenih vrata, buke, groma...
Sada čuje glasove. Ne može ih zaustaviti. Govore mu ružne stvari. Njegove utvare nagovaraju ga da šakom razbije prozorsko staklo. Ili da skoči s balkona. Ovaj put naredili su mu da ubije majku.
Mileva gleda njihovu ulicu kao da se još danas neće njome vraćati. Promiču stabla kestena, izlozi, kiosk s novinama. Iz automobila na putu za ludnicu, ljudi na ulici izgledaju joj tako bezbrižni.
Mileva je još znala izaći na kraj s Teteovom bolešću dok je bio mlađi. Kako je odrastao, morala je sve više paziti kako bi ga spriječila da ne učini nešto sebi ili drugima. Ponekad joj se činilo da je ta pažnja, to njezino „špijuniranje” vlastitog sina, kako je to u sebi nazivala, najviše iscrpljuje. Čak je i noću bila na oprezu. Naročito od kada je Hans Albert otišao od njih. Nije spavala mirno. Budila bi se čim bi čula korake ili šumove u susjednoj sobi. Tete noću često nije spavao. Čitao je ili pisao iza zatvorenih vrata svoje sobe, u koju više nije imala pristupa bez njegovog dopuštenja. Bez obzira na bolest, smatrala je da ima pravo na privatnost. Nije rado ni ulazila u tu sobu u kojoj je na zidu iznad kreveta uz Freudovu fotografiju pričvrstio fotografije iz pornografskih magazina. Ipak, kad bi čula kako škripe parketi dok ubrzano korača s jedne strane sobe na drugu, usred noći, satima, hvatao bi je strah da ne digne ruku na sebe. Od toga je najviše strepila nakon što su je liječnici upozorili da je to čest slučaj sa shizofreničarima, naročito s mladim, inteligentnim muškarcima. Prevrtala bi se u svom krevetu, neodlučna treba li mu dati na znanje da ju je probudio. Ali kako je mogla biti sigurna hoće li ga to odvesti u još gore stanje? Kad mu je jednom pokucala usred noći, Tete je naglo otvorio vrata, odgurnuo je tako da je pala na pod i zalupio vrata. Vrisnula je od boli, nije se mogla ni pridići koliko ju je od pada zaboljela ruka. Hans Albert joj je pomogao da ustane. Oboje su lupali na Teteova zaključana vrata, ali on nije izlazio iz sobe. Tko zna koga je vidio u majci?
Ostatak te noći provela je plačući. Hans Albert je nije mogao utješiti. I opet ga je, nakon što je po tko zna koji put svjedočio Teteovom čudnom ponašanju i napadima, molila da o tome ne piše ocu. Neka ga poštedi cijele istine. Nakon jednog Teteovog dužeg posjeta Berlinu, Albert je naslutio da u njemu, ma koliko da je inteligentan, „nema ekvilibrijuma”. Jako uzbuđeno diskutira o nekoj omiljenoj temi, o poeziji ili filozofskom problemu. Intelektualno je pretenciozan, sve je umišljeniji. Bilo bi bolje da razmišlja o tome kako će studirati nešto praktično i obično, a ne kako će postati pjesnik - pisao joj je tada. Tete je upisao medicinu jer je želio specijalizirati psihijatriju, poput Freuda. Ali Albert nije odobravao njegov izbor. Psihijatrija mu nije imponirala, a studij medicine je, bio je uvjeren, prenaporan za Teteove „slabe živce”.
Kako opisati Albertu to njezino svakodnevno špijuniranje? To razumije samo Teteov liječnik dr. Hans W. Maier, koji ga prati već nekoliko godina. Na primjer, mora paziti da vrata između dnevnog boravka, kuhinje i po mogućnosti njegove sobe uvijek budu malo odškrinuta. Nastoji pritom biti diskretna. Pazi da on to ne primijeti. Ali mora ga stalno imati na oku jer njegovo ponašanje postaje sve nepredvidljivije. Naročito mora paziti pred posjetiteljima. Dogodilo se da im je jednom bila u posjeti poznanica iz Beograda. Neko vrijeme Tete ju je pažljivo slušao, čak je sudjelovao u razgovoru. U jednom je trenutku opazila kako stalno pogledava iza gošćinih leđa. Vrata njezine sobe bila su otvorena i na tepihu ispred kreveta ostavila je cipele na visoku petu. Tete od njih nije mogao odvojiti pogled. Možda zato jer nikada nije vidio takve ženske cipele. U njezinoj kući nije bilo lijepih ženskih cipela. I inače joj se činilo da ga privlače, možda i uzbuđuju, elegantno odjevene žene. Ili možda samo njihova odjeća? Uplašila se da Tete pred gošćom ne napravi kakav ispad. Ustala je i zatvorila vrata. On je na to naglo ustao i bez pozdrava otišao iz sobe, kao da mu je upravo iz ruke uzela omiljeni slatkiš.
Tete je prije par godina dobio dijagnozu: shizofrenija. Nije to bila nova bolest, ali je dobila novo ime. I Zorka je patila od iste bolesti. Zato je Mileva o toj bolesti i previše znala, od simptoma kao što su halucinacije, katatonija, apatija, pa do načina liječenja: vezanje za krevet, hladni tuševi, liječenje inzulinom i elektrošokovima, čak operacija mozga.
U dijagnozu više nije bilo nikakve sumnje. Dok je postojala sumnja, Mileva se nadala da je riječ o nekoj drugoj, blažoj psihičkoj bolesti. Dugo nije bila u stanju Albertu priopćiti tu dijagnozu, nije ju mogla napisati niti izreći. Za nju je imenovanje bilo koje bolesti bila ozbiljna stvar, kao nekakva službena potvrda. Kad je napokon saznao, Albert se nije toliko zabrinuo. Iako je znao za Zorkin slučaj i koliko je dugo provela zatvorena na psihijatriji, nije bio upućen u pojedinosti liječenja takvih bolesnika. Bio je uvjeren da je to ipak poremećaj ponašanja, a ne ozbiljna bolest i da se može popraviti uvjeravanjem, prijetnjama i zabranama. Kad je bila riječ o ljudskoj psihi i psihičkim bolestima, držao se pozitivističkog pristupa. Albertovo razmišljanje o Teteovoj bolesti bilo je tim čudnije što je tvrdio da je do svih svojih teorijskih zaključaka došao upravo obrnuto, instinktom. Ima bujnu maštu, ne brini se - odgovara Albert kad mu piše kako Tete piše stihove. Ali nakon postavljene dijagnoze, Mileva Teteovu bujnu maštu više nije mogla tumačiti kao sklonost kreativnom izražavanju. Za nju je njegova poezija postala isto što i sviranje klavira prema diktatu njegovih demona, simptom koji ulijeva strah. Da je i sama posjedovala barem malo Albertove vjere u mogućnost izlječenja, možda bi na takvo Teteovo ponašanje gledala drugačije. Za razliku od Alberta, Mileva je Teteovu dijagnozu doživjela kao doživotnu osudu. Iskustvo sa Zorkinom bolešću nije joj nimalo pomoglo, samo ju je još više uplašilo.
Teteu su dvadeset i tri godine i Mileva se više ne može s njim boriti.

Strepi da će ga ovaj put u bolnici zadržati duže nego inače. Možda i vrlo, vrlo dugo, jer nasilne pacijente ne puštaju kući ako su opasni za okolinu. Ovaj posljednji ispad nije bio poput dosadašnjih, niti je Tete više u pubertetu. Pokušao ju je zadaviti. Mileva zna da to nije bio Tete nego njegova bolest, da je u tim trenucima njegovim postupcima ovladalo ludilo. Suviše je dobro poznavala situacije u kojima gubi kontrolu da bi ga zbog toga osuđivala. Ali sada se voze u bolnicu jer ne može riskirati da Tete počne napadati druge ljude. Nema vremena za sažaljenje. Time se može baviti poslije, kad bude sama kod kuće. Sada ga treba otpratiti i smjestiti na psihijatriju, na sigurno. Nažalost i na sreću istodobno, ondje ga gotovo svi poznaju.
Tu mu je drugi dom, kao i meni u raznim bolnicama - misli Mileva dok ambulantno vozilo prolazi kroz bolnički park i približava se ulazu u golemu zgradu. Park završava čistinom, savršeno pokošenim travnjakom obrubljenim gredicama cvijeća. Uređuju ga naši štićenici, ponosno joj je rekao čuvar na ulazu kad je prvi put dovela Tetea. Zgrada joj je izgledala prijeteće, ali znala je da je to zato što je riječ o ludnici, makar je nazivali psihijatrijskom klinikom ili sanatorijem. Već i sam naziv zvuči zastrašujuće. Odlučila je da će je zvati sanatorijem, zvuči joj manje strašno. Ali sada joj je i to posve svejedno. U tu impozantnu trokatnicu na čistini na vrhu brežuljka dolazila je na neka predavanja kao studentica. Sjeća se dr. Bleulera, a jednom prilikom upoznala je i Carla Junga. Prva joj je misao bila da izgleda kao zatvor ili kasarna, a ne zdravstvena ustanova. Bilo je nešto u tom njezinom dojmu, shvatila je to kad je upoznala zgradu iznutra i život pacijenata koji se odvijao prema strogom redu. Kao u zatvoru. Kao u kasarni. No kasnije se navikla. Kad bi Teteu išla u posjet ili, kao sada, zajedno s njim žurila prema prijemnom odjelu, više na to nije obraćala pažnju
Bio to sanatorij, psihijatrija ili ludnica - ta će zgrada ponovo progutati njezinog sina, sakriti ga od nje duboko u svoju ledenu, sivu utrobu.
Albert je daleko, no javit će mu što se dogodilo. Ovaj put neće mu ništa zatajiti. Zašto mu je uopće tajila probleme njegovog vlastitog sina? Nije željela da on sazna koliko je Teteu loše, a on nije mogao steći pravu sliku o njegovom stanju iz onih tjedan-dva koje bi s njim provodio na ljetovanju ili na putu. Zajedno su jedrili, svirali, šetali, razgovarali, a Tete se trudio ostaviti dobar dojam. Znala je, kad bi shvatio svu dubinu psihičkih problema koji su postajali sve očigledniji, Albert bi ih vjerojatno poželio riješiti na svoj zdravorazumski način. Nije vjerovao u metode Sigmunda Freuda, kojima su u Teteovoj bolnici bili skloni. Freuda nije podržao ni kao kandidata za Nobelovu nagradu, što mu ovaj nikada nije oprostio. Čak ga je ismijavao pred Teteom, kojem je on bio idol.
Iznova se pita kad se nemir živahnog, znatiželjnog i pažnje željnog dječaka pretvorio u nešto drugo i može li se to uopće odrediti. Kada je njegovo ponašanje prešlo granicu onog što smatramo normalnim i s vremenom postalo nepodnošljivo za njegove bližnje? Je li to bio trenutak kada mu se Mileva više nije usudila reći što doista misli?balkandownload Sjeća se kako je Tete u gimnaziji volio pisati aforizme. Bila je presretna, dijelila ih je prijateljima, slala u Beograd Heleni i njezinim kćerima. Albert joj je pisao neka pripazi, nije dobro za Tetea da ga toliko hvale ni ona ni prijatelji.
Ne, nisu svi njegovi aforizmi i pjesme bili jednako dobri, no Mileva ih je ipak hvalila. Kad je jednom blago primijetila da ne može sve što napiše biti jednako dobro, kamoli genijalno, Tete je drsko odgovorio: Da? Ali zato je genijalno baš sve što napiše otac, zar ne? Trebala je reagirati na takvu usporedbu, reći mu da se nema pravo uspoređivati s ocem, odakle mu hrabrost za takve riječi? Ali nije to učinila. Znala je da Albert zna biti vrlo strog prema dječacima i da misli da im uvijek mora reći istinu. Kao kad je njoj prepričavao baš svaku riječ koju je o njoj izrekla Paulina pokušavajući ga odvratiti od njihovog vjenčanja. Kao kad joj je dok je ležala u bolnici paralizirana od bolova u kralježnici - kojima, doduše, nikada nije pronađen pravi uzrok - u pismima prenosio od riječi do riječi, baš sve što mu je Paulina o njoj rekla: Pretvara se, izvodi samo zato da izazove tvoju samilost, da joj se vratiš! Sve pokušava, ta vještica! Nije mu palo na pamet da je toga poštedi, da barem ublaži Paulinine riječi.
U nastojanju da prizemlji Tetea, njegov je otac bio izravan i nesvjesno okrutan. A on je žudio za očevim priznanjem. Već tada je bio svjestan da ga ni na koji način ne može premašiti. Lijepo je imati superiornog oca, ali ponekad i teško - napisao je Tete u jednom školskom sastavku. Čovjek se osjeća tako beznačajnim.*
Često se prisjećala tih riječi svog mlađeg sina koje otkrivaju njegov osjećaj potpunog beznađa. Što je taj njihov dječak uopće mogao učiniti u životu ako mu je otac bio mjerilo uspjeha?
Tete je oscilirao između divljenja ocu i strastvene mržnje. Ni u tome nije mogao naći „ekvilibrij”. Koliko su samo puta i otac i on prekidali s dopisivanjem? Tvrdoglavost je bila osobina koju je naslijedio od oca. A otac se tvrdoglavio kao da je i on u pubertetu, a ne samo njegov sin. Mileva je uvjerena kako se Albert nikada nije upitao koliko je njegova odsutnost kriva za Teteovo stanje. Kad su se iz Züricha preselili u Berlin i za par mjeseci vratili u Zürich, za četverogodišnjeg dječaka promjena je bila dramatična. Sve vrijeme očekivao je da će se otac vratiti i da će nastaviti živjeti kao prije. Nije prestao pitati za njega, nije mogao razumjeti da je tako naglo ostao bez obožavanog oca.
Obožavanje i mržnja, neispunjena očekivanja, nepremostive poteškoće, napetost. Svađe oca sa sinovima. Pokušala se postaviti između njih. Obojicu je nastojala zaštititi od njegovih grubosti.
Samo se njima bavila, samo je zbog njih živjela. I što je postigla? Stariji sin joj je rekao: Ne petljaj se u moj život. Od kada se oženio, jedva joj se javlja, iako će uskoro dobiti drugo dijete. Mlađi joj je zalupio vrata u lice, gurnuo je, napao i u svom ludilu pokušao ubiti.
No sad je sve to svejedno, ni njezina sjećanja ni osjećaji više nisu važni. Kad sazna što se dogodilo, novi upravitelj dr. Maier možda neće pustiti Tetea kući za vikend, iako ga već poznaje jednako dobro kao što ga je poznavao njegov prethodnik, dr. Bleuler. Gospođo, rekao joj je policajac prije nego što je nazvao ambulantna kola, pa zar nije bolje da ga smjestite u bolnicu nego da ga ja odvedem u zatvor? Bio je to neki razuman čovjek, iako zatvor za Tetea ionako nije dolazio u obzir. Eduard Einstein imao je dugu povijest bolesti, s potvrđenom dijagnozom. Mileva je uvijek imala pri ruci pismo liječnika u kojem stoji da je Tete pacijent psihijatrijske ustanove Burgholzli. Služilo joj je baš za takve prilike. Kad su došli po Tetea u njihov stan u Huttenstrasse, ona se u sobi još oporavljala od njegovog napada. Nije mogla pokazati pismo policajcima, kao što to obično čini, ali susjedi su im objasnili da je Tete bolesnik klinike Burgholzli. Dok je došla k sebi, bolničari su mu već navukli luđačku košulju i vodili ga niz stepenice. On se otimao ispuštajući neartikulirane krikove. Smirio se tek kad je vidio da ona ide za njim, da je ušla u ambulantni auto. Inzistirala je da ga prati, unatoč svom stanju. Činilo joj se da nije svjestan da ju je maločas stiskao vlastitim rukama i kako je malo nedostajalo da je udavi.
Možda bi tako bilo bolje, pomislila je. Zašto mu se uopće odupirala? Njezina bi patnja napokon prestala. Ali ne i njegova. Dužna je kao majka biti uz njega sve dok diše, dok ima u njoj i mrvica života, dok mu može pomoći. Ili dok on ipak ne dokrajči sebe ili nju. Svezala je svileni rubac oko vrata i sjela s njim u auto.
U autu je pružila ruku i dodirnuta mu obraz. Tu sam, Tete, tu sam i uvijek ću biti uz tebe, rekla je. Zatim se lecnula. Upravo ga je opet, unatoč savjetu njegovog bivšeg liječnika dr. Eugena Bleulera, zazvala dječjim nadimkom, a ne njegovim imenom. Nešto ju je priječilo da izgovori Eduard. Bojala se da bi ga tako samo zbunila, pogotovo dok je izvan sebe. Možda i ne bi odmah shvatio da se obraća njemu. Jedino su ga školski profesori zvali Eduard. Zvuči nekako previše službeno. Draga gospođo Einstein, shvaćam vaše oklijevanje, ali ovako samo pogoršavate njegov osjećaj podijeljenosti, rekao joj je dr. Bleuler. Je li shvatio da Tete nije samo podijeljena ličnost, samo njegov pacijent? On je dijete, njezino osjetljivo dijete, bez obzira na to koliko mu je godina i kako ga ona oslovljavala.
Mileva laže Teteu da će biti uz njega, zna da mu laže. Ostavit će ga u klinici-tvrđavi, ovaj put ne može znati na koliko dugo.
Zašto samo ona laže svojoj djeci? Gdje je sada Albert, sada kada treba odvesti Eduarda u „ustanovu zatvorenog tipa”, kako piše u dokumentu koji je morala potpisati. Zašto je u takvim situacijama uvijek sama, zašto je uvijek zapadne najteži dio roditeljstva? Baš kao i njezinog oca. Misli na Zorku i kako je otac bio taj koji ju je uvijek vodio u bolnicu. Često misli na oca od kada je umro prije više od deset godina, onemoćao i uništen od brige za Zorku i neizvjesnu sudbinu sina Miloša, koji se ni nakon završetka rata više nikada nije javio niti se ikad saznalo što se s njim dogodilo. Na kraju je i financijski propao. Zbog golemih troškova za Zorkin bolnički smještaj morao je prodati imanje u Kaću. Novac od prodaje privremeno je spremio u peć u kući u Novom Sadu, a Zorka ga je spalila. Nehotice ili u napadu mahnitosti, to više nije bilo važno. Nakon toga se više nije oporavio, nije ni pokušavao. Ugasio se, rekla joj je majka.
Nedostaje joj njegova podrška. Nije je osuđivao ni kad mu je bilo najteže, kad je rodila vanbračno dijete, kad nije diplomirala, kad je ostavila Alberta... Naprotiv, pitao se je li on kao roditelj u nečemu pogriješio. Gledala ga je kako se muči s pitanjima na koja mu nije mogla odgovoriti. Kad mu je napisala da se i službeno rastala, pamti da joj je otac odgovorio: Mico draga, poštujem Alberta jer je on otac moja dva unuka i veliki je znanstvenik. Ali on nije bio dobar muž. Vidio sam to odmah, ali kako sam ti mogao reći? Nisam imao snage upozoriti te na vrijeme i zato se sada grizem. No prekasno je za kajanje. Javi ako ti ikako mogu pomoći.
Otac je umro od briga. Tješi me da mu je možda bilo lakše umrijeti nego tako živjeti, baš kao i meni sada.
Bez njega sam još usamljenija. Nema ga više da po mene pošalje kočije.

Oče, i ja se gasim, misli Mileva u autu.
Auto se zaustavlja pred ulazom u zgradu i Tete mirno izlazi. Pridržavaju ga dva snažna bolničara u bijelim mantilima. Valjda ih baš takve biraju, prema snazi. Bolesnike najčešće treba fizički savladati. Primijetila je da Tete u nekim situacijama pokazuje nevjerojatnu snagu. Penje se za njima širokim stubištem do prvog kata. Ne idu u prijemnu ambulantu nego k upravitelju. Tete je sada dobre volje, okreće se i govori joj: Mama, vidiš kako su fini prema meni, ipak sam ja jedan Einstein! Sekretarica otvara vrata i nudi je da sjedne, dr. Maier će ih odmah primiti, ima stranku.
Sjeća se kad je prvi put dovela Tetea ovamo bivšem upravitelju dr. Eugenu Bleuleru. On je prvi dijagnosticirao bolest pod imenom shizofrenija samo nekoliko godina prije nego što se Tete rodio. Mileva sina nije prepustila nepoznatim rukama. Preporučili su joj najbolju adresu, Burgholzli i dr. Bleulera. Je li to onaj koji se zalaže za eugeniku, pitao je Albert kad mu je rekla ime liječnika. Istina je, potvrdila je, piše o tome kako psihičkim bolesnicima ne bi trebalo dopustiti da imaju djecu i da prirodnu selekciju treba potpomoći sterilizacijom kako rasa ne bi propala. Taj piše opasne gluposti, prokomentirao je Albert zamišljeno. Složila se s njim. Ali on je najbolji stručnjak za psihičke bolesti. I Zorka je bila kod njega, branila se.
Još tada joj je dr. Bleuler objasnio kako se Teteova bolest manifestira kao podjela između emocionalne i intelektualne funkcije osobe. On je znao da je Tete intelektualno vrlo napredan i da je s dvanaest godina čitao njemačke filozofe.
Rekao je također da on nastoji izbjeći institucionalizaciju svojih pacijenata i da vjeruje da je dobro da, koliko god je to moguće, borave u obitelji i društvu. Milevi je bilo važno da Tetea puštaju kući, barem povremeno. Izluđivala ju je pomisao da bi njezinog dječaka zauvijek zatvorili u sanatorij. Toliko da je znala posumnjati u sebe i svoju odluku da se Tete liječi kod dr. Bleulera.
Je li možda moja želja da ga imam uz sebe bila glavni razlog da sam odabrala tog liječnika, pita se Mileva u čekaonici.
Novi upravitelj dr. Maier rukuje se s njom a Tetea pozdravlja tapšanjem. Kako si danas, Eduarde? Čujem da je bilo nekih teškoća? Tete sliježe ramenima, ma prošlo je, profesore, sada sam samo umoran. Sredit ćemo to, ne brini se. Evo ovi će ti mladići pokazati tvoju sobu, a majka će te posjetiti malo kasnije. Znaš da će ti ovdje biti dobro.
Bolničari ga odvode, Mileva sjedi u kabinetu s druge strane golemog stola zatrpanog knjigama. Iza njega, portret u ulju dr. Bleulera u mlađim danima, uokvirene diplome, pohvale, veliki bakrorez bolnice iz 1870. u zlatnom okviru. Zna da Teteu neće biti dobro. Neko će vrijeme provesti zavezan, dok se ne smiri. Sada je već u sobi, smješten, kako ovdje govore. To je eufemizam jer prvo što će učiniti jest zavezati ga za krevet. Samo se nada da se Tete neće odupirati, jer tada bolničari znaju biti grubi. I ne, neće joj dopustiti da ga vidi prije odlaska. Vjerujte, gospođo, nije to lijep prizor, znali su joj govoriti kao da je ona navikla gledati samo lijepe prizore. Radi se o njezinom sinu, ona vrlo dobro zna što sve on može prirediti.
Dovoljno je da uđe u njegovu sobu i ugleda nered u kojem živi, a koji ne da pospremiti. Zar ga nije baš ona - u bolnici znaju za tu epizodu - u posljednji trenutak spriječila da se baci kroz prozor njihovog stana? Pamti svaku sekundu, od trenutka kad je otvorila vrata i ugledala ga kako se jedva pridržava za okvir prozora, a bose noge prijete da će svakog časa skliznuti u prazninu, dok se nije divljački, svom snagom, bacila na njega i povukla ga u sobu. Pali su na pod jedno na drugo. Skočila je i zatvorila prozor a Tete je ostao ležati. Ramena su mu se tresla od jecaja.
Bojala se ipak da ga možda ne tuku dok je u agresivnoj fazi, čula je takve priče. Čula je i urlike dok je prolazila hodnicima. Tete bi poslije rekao da njega nikada nisu tukli, samo vezali. Misliš, vežu ti ruke na leđima, Tete? Ne, vežu me za krevet. Više se nije usudila pitati. Mogla je zamisliti što to znači, na koji način takve bolesnike hrane, na koji način su primorani obavljati nuždu. Ponekad bi na povratku kući pitao čini li joj se da zaudara na mokraću. Znači, ipak se nečeg sjeća?
Kad je o tome pitala liječnika, rekao joj je, vi razmišljate logički, zamišljate sebe u toj situaciji. Zaboravite to, samo sebi štetite. Pacijenti poput vašeg sina drugačije doživljavaju svijet, drugačije pamte. Ne morate se uživljavati u njegovu situaciju da biste ga razumjeli i da biste mu pomogli. Znate, to vam je isto kao kada se tuži da čuje nepostojeće zvukove i glasove. Vi mu u tome ne možete pomoći. Možete ga saslušati, možete možda pokušati umanjiti strahove. Psihičkim bolesnicima nije potrebno razumijevanje, vi ne možete razumjeti njihov svijet. Njima treba pomoć da koliko-toliko funkcioniraju.
Ali ipak pamti vonj, kaže Mileva poluglasno.
Dr. Maier je, kao i obično, srdačan i pun razumijevanja. Manje suzdržan od bivšeg upravitelja Ali sada je, kada je Tete odveden, ozbiljan. Nešto zapisuje, zatim je moli da mu prepriča što se dogodilo.
Molim vas opišite mi incident, kaže i namješta se u stolici, spreman je pažljivo saslušati.
Mileva mu priča kako već neko vrijeme ima dojam da Tete, kad se jako uznemiri, ne može vladati sobom i postane nasilan. Više ga ne može fizički spriječiti, pogotovo od kada živi sama s njim. Dok je bio mlađi, znala bi ga primiti za ruke i posjesti na kauč. Zatim bi mu umirujućim glasom govorila bilo što da mu odvrati pažnju od njegovih misli. Pričala bi mu o nekom događaju iz djetinjstva. Ili obećavala kako će u nedjelju ići na izlet u planine, kako će se kao nekada voziti čamcem po jezeru. Tete voli jedrenje. Dok je bio mali, otac bi ga posjeo u jedrilicu i jedrili bi uz obalu jezera jer Albert tada još nije znao plivati. Čim bi se malo umirio, pjevala bi mu uspavanke. Njezin zagrljaj i glas obično bi ga uspavali. Takvi su napadi bili iscrpljujući. Sada Mileva više nema snage. Tete je visok i snažan mladić. Dok je Hans Albert bio s njima a napad uslijedio, primio bi ga s leđa oko pojasa i tako držao neko vrijeme dok napad ne bi prošao. Mileva mu se mora maknuti s puta ili ga, ako u tome uspije, zaključati u njegovu sobu i slušati kako skače po krevetu, lupa šakama po vratima, urla... Naučila je već da je uzaludno tražiti povod napadu, moglo ga je isprovocirati bilo što, bilo kakav zvuk, pokret ili riječ.
U kabinetu je tiho. Čuju se samo otkucaji zidnog sata. Mileva se pokušava prisjetiti detalja ovog posljednjeg napada, iako to zapravo ne želi. Gleda portret u ulju koji visi na zidu iza stola. Pokušava se usredotočiti. Ovaj događaj potresao ju je više nego prethodni, ne toliko zbog fizičkog napada, već zato što je svjesna posljedica. Misli samo na to kako će joj oduzeti njezinog dječaka, jedini razlog njezinog postojanja. Ovaj put sigurno će ga dulje zadržati. Možda i zauvijek? I ona je, poput dr. Maiera, ozbiljna.
Dakle, bio je dobre volje? - pita je.
Da. Ništa se neobično nije dogodilo cijelog dana. Nismo izlazili niti smo imali posjete. Jedino je stiglo pismo od moga muža. Kad sam ga otvorila, vidjela sam da se radi o nekim financijskim pojedinostima pa ga nisam pročitala na glas kao inače. Ali i on je želio pročitati pismo. Poslije, rekla sam i odložila u ladicu. Najprije se umirio. Mislila sam da je pismo zaboravio, ali je počeo vikati da mu ga dam, odmah. Taj čovjek, bijesno se derao, taj moj otac! Mrzim ga, mrzim ga, mrzim ga! Mrzim i tebe, zašto puštaš da se miješa u naše živote?
Još mi je djelovao razumno, takvi izljevi bijesa događali su se i prije. Umiri se, Tete, molim te. U redu, neće nam više pisati, neće. Obećavam! Ustao je i prijeteći se nagnuo prema meni. Obećavaš? Usuđuješ se meni nešto obećavati, ti odvratna lažljivice! Ti nisi moja majka, hoću moju majku, moju pravu majku, počeo je odjednom vikati. Primijetila sam kako se fizički mijenja, kako mu se lice izobličava u masku i moj Tete postaje netko koga ne prepoznajem, nepoznati odrasli strašno nasilni muškarac.
Lažljivice, zaurlao je, dojurio do mene, primio me za vrat i stisnuo. Prestani mi već jednom lagati, ti prljava kujo!

Susjedi su čuli njegovo urlanje i pozvali policiju. Vrata stana bila su otključana.
Više se ničega ne sjećam.
Moram li mu baš sve ispričati?
Zapravo je važnije sve ono što mu ne govorim, nego ono što mu kažem - misli Mileva. Čini li me prešućivanje lažljivicom? Na neki način da, ima Tete pravo. Obična sam lažljivica. Nije liječniku nabrojala sve psovke i uvrede koje joj je uputio, bilo ih je više i bile su gore nego što se usudila priznati ili ponoviti. Rekao joj je da nije njegova majka. Pa i nije bila ništa drugo nego njegova majka, kao što joj je predbacivao Hans Albert! Znala je da Teteove riječi ne smije uzeti ozbiljno, da ih je najbolje zanemariti. Ne izgovara ih on, nego bolesnik u njemu - koliko su joj puta to već rekli. Ali to je nije moglo utješiti, barem ne dok je sjedila nasuprot dr. Maieru.
Željela bi mu reći kako je cijeli ovaj put do Burgholzlija, od strepnje zbog Teteovog ponašanja do prepoznavanja simptoma, od nevjerice do prihvaćanja bolesti, prošla sama.
I da je samoća u boli strašna, da se na nju nikada nije naviknula.
Ima dva sina. Jednome od njih učinila je strašnu nepravdu. Zanemarivala ga je. Od kada su se vratili iz Berlina, Hansu Albertu je posvećivala sve manje pažnje. A i on je još bio mali, i njemu je trebala majka. Ponekad se pravdala sama pred sobom kako je njemu manje potrebna nego Teteu. On je bio vrlo samostalan i Mileva ga je prepuštala samome sebi. Tek je s vremenom postala svjesna da se više brine za mlađeg sina, zbog silnog straha da nešto s njim nije u redu.
Ta se neravnoteža među njezinim sinovima uspostavila davno i Mileva je bila uvjerena da je za to sama kriva.
Osjećala je kako se Hans Albert, naročito nakon Berlina, iz dana u dan sve više udaljava. Čak je to što je njega oslovljavala imenom, a Eduarda nadimkom, bilo pogrešno. Dok je Hans Albert bio mali, zvali su ga Adu. Poslije joj je bilo sve teže izustiti njegovo dječje ime. Tako je rano postao ozbiljan! I Albertu i njoj činilo se da je Hans Albert otporniji, čvršći, ali ni on nije odrastao bez posljedica, bez dubokih ožiljaka.
A on je bio sam sa svojom ogorčenošću i ljutnjom na oca. Nije mu želio pisati, niti odgovarati na njegova pisma. A kad bi mu ipak pisao, pisma su bila oštra i optužujuća. Albert se Milevi žalio da je drzak, stalno ju je sumnjičio da podbada djecu protiv njega. Upozoravao ju je da ne čita njegova pisma dječacima, da im ne govori protiv oca. Nakon što je pristala na njegove dodatne uvjete, svjesna da zapravo nema izbora, Mileva se držala dogovora. Puštala je Hansa Alberta da se drži po strani, vjerovala je da je njemu tako lakše. Istina je, međutim, da nije imala snage baviti se obojicom. Morala se baviti onim slabijim, sve bolesnijim Teteom. Tako je bilo i kod njezinih u Novom Sadu. Majka Marija bavila se više Zorkom nego njom. Ne samo zato jer je Zorka bila mlađa, njihova majka osjećala je da je ona slabija od dvoje djece.
Kriva sam i za njegov brak s Friedom Knecht, misli Mileva.
Ona je Friedu, prijateljicu iz Leipziga, dovela u svoju kuću. Kad bi ih posjećivala u Zürichu, Mileva nije vidjela ništa loše u tome da deset godina starija Frieda i Hans Albert sviraju udvoje, odlično je svirala klavir. Štoviše, uživala je u njihovom skladnom muziciranju. Frieda se divila njezinim dječacima, često joj je govorila kako su pametni i dobro odgojeni. I zgodni, dodala bi sa smiješkom. No ona nije obraćala pažnju na komplimente koji su se tek poslije pokazali dvosmislenima. Svoje sinove nije doživljavala kao muškarce. Za nju su oni bili dječaci. Kad joj je Frieda jednom rekla: Nemoj Hansa Alberta zvati dječakom, on je odrastao muškarac, Mileva joj je odgovorila da mu je tek dvadeset. A onda je, sjeća se, zastala. Frieda je bila u pravu, s dvadeset godina više nije bio dječak. Bio je visok, guste tamne kose i očevih crta lica. Ozbiljan izraz lica činio ga je još starijim. Možda je Frieda na to mislila? Možda ju je to privuklo njemu?
Ali što je njega privuklo Friedi? Bila je toliko starija od njega, uz to jedva sto i trideset centimetara visoka. Izdaleka je izgledala poput djeteta. Ništa u njezinom izgledu nije bilo privlačno - ni lice, ni oči, ni kosa. Kad bi njezin izgled trebala opisati jednom riječju, rekla bi - obična. Toliko obična da bi svatko pored nje prošao ne primjećujući je, da nije bilo njezinog upadljivo niskog rasta. Kad su se upoznale, privukli su je Friedina živost i odlučnost. Oduševila ju je njezina hrabrost da glasno i u svakoj prilici kaže svoje mišljenje, i to usprkos svom patuljastom rastu. Frieda je svoju manu ignorirala. Mileva je svoje bila neprekidno svjesna.
Je li Hans Albert u njoj vidio drugu majku? Je li Milevi na način pokazao da ga je zanemarila? Ili je naprosto bio bez iskustva, naivan kad su u pitanju žene, kao što je mislio Albert? Kad je Hans Albert odlučio oženiti se Friedom, Albert je iz bijesa i očaja za to optužio Milevu. Da si ga pustila da studira u Münchenu, kao što je želio, da živi s drugim studentima, a ne ga držala uz sebe u kući, do toga ne bi došlo, predbacio joj je. Držala si dječake uz sebe, nisi im dala da dišu! To su muškarci, ne smiješ ih previše vezati uz sebe, kako misliš da će se osamostaliti?! Sebična si, uvijek si bila takva.
Albert je govorio iz osobnog iskustva. Da sa šesnaest godina nije otišao od kuće u Ulmu, takoreći pobjegao u školu u Aarau da završi gimnaziju, pitanje je bi li ga Paulina pustila od sebe. Nikada ga nije puštala na miru, zahtijevala je da je sluša i kad je već bio odrastao. On se od nje branio omalovažavanjem i ironijom. No u jednome je Paulina ipak pobijedila, napustio je Milevu i oženio se Židovkom Elsom. Bila je to njezina osobna zasluga.
Mileva se i sama znala upitati štiti li previše svoje sinove. Je li posrijedi bila briga za njih, ili briga za sebe, kao što joj je spočitavao Albert? Ako se radilo o brizi za njihovo dobro, onda ih je, kao što on kaže, trebala pustiti da ranije odu od kuće. Barem Hansa Alberta, a možda i Tetea, premda je bio boležljiv. Trebala ga je smjestiti u internat - ta i ona je tako studirala i to joj je bilo divno doba najvećih prijateljstava. Hans Albert je bio sramežljiv prema djevojkama, što je Albertu naročito smetalo. Moraš mu pružiti priliku da bude s vršnjacima, da upozna žene, upozoravao je Milevu. Pa njega zanima samo studij, danonoćno uči. Kad ne uči, vježba klavir. Kad bi uopće imao vremena za druženje s djevojkama, branila se. Istina je da je Albertu stalno prigovarala da nije zainteresiran za njihov odgoj, ali kad bi poželio sudjelovati u odlukama, ona bi se ispriječila između njega i dječaka. Kao da ih je uvijek, baš uvijek, trebala braniti od cijelog svijeta, pa i od oca. Čak i kada je otac bio u pravu.
Kad je saznao za vezu s Friedom, Albert u početku nije bio zabrinut. Mislio je da je dobro da njegov stariji sin napokon „stekne iskustvo”. To je prolazno, ne brini se, uvjeravao je Milevu, a možda i samoga sebe.
Odmah nakon diplome Hans Albert je potražio posao. Dobio ga je u Dortmundu i odmah pozvao Friedu k sebi. Albert je tada shvatio da je njihova veza ozbiljna, i to mu nije dalo mira. Ta ga je žena ulovila! Nitko je drugi nije ni htio! - bjesnio je. Bilo bi neodgovorno od njega da takva djeca dođu na svijet! Friedin nizak rast toliko ga je zabrinuo da je čak od stručnjaka zatražio mišljenje o tome kolike su šanse da se u tom braku rode patuljasta djeca. Ne savjetujemo potomstvo, rekli su mu. Na svoj neugodan način, on je to bez okolišanja priopćio Hansu Albertu. Vjerovao je da će ih tako oboje spasiti patnje. Tko bi želio djecu patuljke? Čak bi se bio pomirio s brakom pod uvjetom da nemaju djece. Postigao je samo to da je Hans Albert bio sve hladniji i udaljeniji.
On srlja ravno u propast, pisao je Milevi, kao da bi ona na bilo koji način to mogla promijeniti. Morala je sebi priznati da je i ona protiv tog braka. Strah za sina ujedinio ju je s Albertom. Ali usred drame Mileva se ipak pitala: zašto Albert reagira tako histerično? Vidi li i on u Friedi Milevu, ženu s tjelesnom manom, invalidnu osobu poput nje koja će svome mužu donijeti samo nevolje? Zbog Friede je imala lošu savjest. Kako je moguće da joj žena kojoj se još jučer divila kako hrabro živi sa svojom manom - kako ne voli tu riječ! - odjednom postane mrska. Zar više nije imala dovoljno suosjećanja da se stavi u njezinu situaciju i zamisli kako je živjeti u stanu a da ne možeš pogledati kroz prozor? Kako je susretati ljude kad stalno moraš podizati glavu i gledati prema gore? Nikada ih, osim ako sjede, ne možeš pogledati ravno u oči. Kad ništa nije po tvojoj mjeri: stolovi su previsoki, na stolice sjedaš s naporom, u dućanu jedva dopireš do pulta...
Sjetila se kako se osjećala kada je one večeri u gimnaziji jedan jedini put otišla na ples, a nitko nije došao po nju. Trebala je znati da se nijedan mladić neće usuditi s njom plesati. Već kao djevojčica osjetila se izdvojenom od društva, manje vrijednom. I sama je iskusila prezirne poglede, ljubaznu snishodljivost i zle primjedbe koje su šaptali iza njezinih leđa. Ispričala je Friedi kako su djeca za njom šepala, imitirajući njezin hod. I dan danas kad ode u Novi Sad, na stanici se nađe poneki besposličar kojem je zabavno šepati za njom. Znala je s Friedom razgovarati o tome kako je zanimljivo da ljudi fizičku manu poistovjećuju s psihičkom. Odnose se prema invalidima kao da su mentalno zaostali, rekla je Frieda. Upravo je takav primitivan odnos najviše ljutio njezinog oca. Bio je to jedan od razloga da podrži njezino školovanje i život daleko od kuće. Otac je, naime, vjerovao da su u civiliziranoj Švicarskoj ljudi pristojniji i znaju obuzdati niske porive. Obje su se s tim složile.
Sjetila se tog razgovora i nije mogla a da se ne posrami same sebe. Kakvo moralno pravo ima jedna šepavica rugati se ženi patuljastog rasta? Po čemu je ona bolja? Koliko mora biti arogantna da osobu prosuđuje po visini? Strah za sina ne može biti opravdanje za takvu predrasudu, napisala je u pismu Albertu. No Albert se malo smirio tek kad je Hans Albert nakon vjenčanja doputovao u Berlin da ga upozna s Friedom. Tipično za njega, pismo koje je napisao Milevi bilo je puno oduševljenja za snahu. Da samo znaš kako je simpatična i razložna, pisao joj je, zaboravljajući da je Frieda njezina prijateljica i da je dobro poznaje. I ni riječju nije spomenuo njezin rast.
Još donedavno su oboje bili u panici kad su saznali da čeka dijete. Hoće li roditi patuljka? Kad je rodila sina, Mileva im je otišla u posjet da vidi malog Bernharda. Dječačić je posve normalne veličine i težine za svoju dob, ima lijepe oči, dobro jede i često se smiješi. Izgleda zadovoljno - izvijestila je Alberta.
Trebala bi dr. Maieru ispričati i o Friedi, da zna kako je razvod utjecao i na starijeg sina. I kako je zbog njezine posvećenosti Teteu, iako je razlog bila njegova bolest, Hans Albert bio zakinut. Napokon, za potpunu sliku bilo bi nužno sagledati utjecaj razvoda na njihove živote. No jedino o razvodu ne želi govoriti. Kakvo bi to svjetlo bacilo na njihovog oca i na njegov ugled znanstvenika. I drugi se parovi razvode, ali djeca zbog toga ipak psihički ne obolijevaju. Ne vjeruje da bi Eduardu pomoglo ako bi s liječnikom raspravljala o očevoj odgovornosti. Ponovo joj padaju na pamet Teteove riječi o ocu koje mu citira: Lijepo je imati superiornog oca, ali ponekad i teško. Čovjek se osjeća tako beznačajnim.*
Dr. Maier kima glavom kao da ih odobrava.

Imali smo, kao roditelji, posve različite pristupe, kaže mu. Ja sam bila sretna što Eduard pokušava biti kreativan. I sve što se činilo normalnim, pozitivnim - sve sam to podržavala. Bojala sam se da bi ona druga, agresivna strana mogla pretegnuti. Za njegovog je oca Eduardova bolest bila apstraktna. Nije imao priliku vidjeti kako se u jednom danu njegovo raspoloženje zna nekoliko puta promijeniti. Kako lako i bez ikakvog vidljivog povoda od mirnog, pristojnog dječaka postane neugodna i opasna osoba. Za razliku od Alberta, ja sam bila uvjerena da bolesno dijete treba zaštititi. Da ga moram zaštititi, ponekad i fizički, od samoga sebe. Ali Albert je u meni vidio oba uzroka Teteove bolesti, onaj koji dolazi iz moje obitelji i onaj koji dolazi odgojem, pretjeranom majčinskom zaštitom. U svakom slučaju, ja sam snosila veći dio odgovornosti, jer je živio sa mnom.
Prošlo je dosta vremena, možda i previše, prije nego što sam zapravo razumjela ono što mi je dr. Bleuler govorio: da su manijakalne epizode i ekscentrično ponašanje, jednako kao i emocionalna ravnodušnost i povlačenje u sebe, znakovi iste bolesti. Upravo je nagli prijelaz iz jednog ekstrema u drugi, kao kod Tetea, karakterističan za shizofreniju. Nikada ga, međutim, nisam pitala o mogućem utjecaju odgoja na bolest. Ili na utjecaj traume kao što je to razvod, niti sam mu rekla kako vjerujem da to za Eduarda nije moglo proći bez posljedica.
Nemojte se time opterećivati, gospođo Einstein. Nije potrebno, niti će mu pomoći da optužujete sebe. Moramo se pozabaviti liječenjem, kaže dr. Maier.
Da, sada se morate time pozabaviti, misli Mileva. Ali da je drugačija osoba, vrlo je vjerojatno da bi drugačije odgojila sinove. Da i sama nije patila od psihičkog poremećaja koji je danas moderno nazivati depresijom, bi li sada sjedila u njegovom uredu? Bila je svjesna toga i trudila se češće slati dječake ocu, ali je on rijetko za njih imao vremena. Slala ih je na ljetovanje s prijateljima, iako se užasavala ostati sama. Ili bi nekamo otputovala. Nije podnosila prazan stan. Odsutnost sinova osjećala je kao fizički nedostatak. Obojica, a naročito Tete, bili su dio nje. Njezin produžetak. Još gore od toga, bili su njezina jedna jedina veza sa životom. Kako ih je mogla pustiti da odu od nje?
Jednom će Albertu priznati da je bio u pravu.
Bila sam sebična, reći će mu. Nisam ih mogla pustiti zbog sebe. Bilo bi to ravno samoubojstvu. Nekoliko puta sam bila na rubu. Jer biti sama, za mene je značilo biti sama sa svojim stanjem, s vlastitom bolešću. Ne optužujem te, ali ti u tome nisi bez odgovornosti. Ne radi se o tome da bih sebi nanijela zlo, ne bih skočila kroz prozor niti bih se objesila. Nije tu riječ o strahu od smrti, koja ionako živi u svakome od nas. Smrt, slučajna smrt, u mojem bi slučaju bila razrješenje. Samoubojstvo nije dolazilo u obzir zbog djece. Vidiš, tako su me djeca održavala na životu: dok sam se osjećala odgovornom za njih, morala sam biti živa.
Sve bih to zapravo trebala reći liječnicima, Maieru ili Freudu, kad bih za to imala priliku, svakako nekome tko se bavi psihom.
Bi li psihijatri rekli da to možda znači kako sam dječake podsvjesno činila ovisnima o sebi kako bih sama preživjela? Moguće. Ne odbijam mogućnost da je moja psiha manipulirala mojim ponašanjem prema njima. Veći su mi problem predstavljale mračne emocije koje bi me obuzimale, nesavladivo beznađe i tuga. Sve ovo vrijeme i sama sam suočena sa stanjem na rubu života, što jedva prikrivam. Ostajala bih u krevetu danima. Nisam se prala, ni češljala, ni presvlačila. Ležala bih i tonula u sve dublji očaj. Znaš li ti kako je to kad ti je život bez smisla? Djeca ne liječe, nego tek ublažavaju taj osjećaj. A što ako sam ja sama bolesnija od našeg sina?
Ovdje je zbog Tetea, on je taj koji pati. Ona nema pravo na patnju, ne ovog časa. Je li možda njegov posljednji susret s ocem izazvao krizu? Prije puta u Ameriku došao se s njima oprostiti. Mico, napuštam Berlin. Ti znaš da sam, otkako je Hitler na vlasti, postao državni neprijatelj. Koliko zbog mojih mirovnih aktivnosti i dugačkog jezika, toliko zbog toga što sam Židov. Paradoksalno je što se cijelog života izbjegavam tako deklarirati, a sada mi to određuje sudbinu. Prijetnje i napadi na mene nisu više samo u novinama, postali su stvarni. Zašto čekati da me neki idiot na ulici raspali po glavi ili da me uhapse? Ne, Elsa i ja odlazimo, a Ilse i Margot će nam se pridružiti. Razmišljao sam o tome da povedem i Tetea. Ali liječnici s kojima sam se savjetovao se protive, kažu da bi mu putovanje i promjena sredine pogoršali stanje. Osim toga, u Zürichu ste sigurni.
Tete je shvatio da se otac namjerava preseliti na drugi kontinent, ali što je to značilo u njegovoj glavi? Je li ga uznemirila pomisao da ga više neće viđati? Možda je njemu to zazvučalo kao da ga nikada više neće vidjeti - kao da će kad ode, biti isto kao da je mrtav?
Toga proljetnog dana Albertov posjet i ručak protekli su mirno kao nekad davno dok su bili obitelj. Sve troje je uživalo u pečenoj guski, a Mileva je čak uspjela nabaviti jagode, Albertovo omiljeno voće. Pa ti pamtiš da volim jagode, začudio se. Mileva se zacrvenjela. Kako bih to mogla zaboraviti, Alberte. Napravila sam ti i čokoladnu tortu. Primijetila je da ga je to dirnulo. Zatim su Tete i on svirali Mozarta. Zvučali su skladno, kao da svakoga dana sviraju zajedno. Albert je bio zadovoljan i pohvalio je Tetea. Tek kad je odlazio, Tete se rastužio. Oče, zar vas zaista više neću vidjeti? - pitao je. Ne pretjeruj, Eduarde, naravno da hoćeš, odgovorio je ozbiljno. Samo dok se ova histerija s Hitlerom smiri. Dolazit ću u Europu, moj je posao takav da često putujem. Postoje redovite brodske linije, a moguće je putovati i avionom. Za jedan dan, zamisli! Nije li to fantastično? Tete se na te riječi razveselio i rastali su se bez poljubaca, rukujući se i tapšući jedan drugoga po ramenu. Kao pravi muškarci.
Nju je čvrsto zagrlio i izljubio. Hoću li ga ikada više vidjeti, pomislila je Mileva i stresla se od te pomisli. Dok je za njim zatvarala vrata, obuzeo ju je predosjećaj da ga vidi posljednji put.
Dr. Maier napokon ustaje i hoda po kabinetu. Očito ga je nešto u Milevinim riječima uznemirilo, iako vjerojatno primjećuje da je suzdržana u opisivanju samog incidenta. Ovaj put situacija je drugačija, kaže. Do sada vas njegovi napadi nisu ugrožavali. Hoću reći, nije pokazivao toliki stupanj agresivnosti. Morat ćemo ga zadržati na promatranju. Bojim se da će to potrajati, razumijete? Teško je predvidjeti koliko. Znate da mi ovdje ne podržavamo duge boravke u sanatoriju. Ali kad je riječ o vrlo agresivnom pacijentu, to je ponekad potrebno. Vi nemate ništa protiv, nadam se?
Evo, sada govori i o njoj, o opasnosti za nju. Ne, Mileva nema ništa protiv. Ona više ne zna što bi s njim kod kuće. Počela ga se bojati. To, dakako, nikako ne može priznati liječniku jer bi tada Tetea dovela u opasnost da ga možda uopće ne puste. A Mileva ga, unatoč svemu što se dogodilo, očajnički želi imati pored sebe.
Bojite li se ponekad Eduarda? Odgovorite mi iskreno, važno je. Znam da mislite na posljedice po njega, ali morate misliti i na sebe.
Shvatio je. Pročitao je njezine misli. Iskusnom liječniku to sigurno nije teško. Mileva lagano kima glavom. Izdala ga je. Ponovo i ponovo. Tako se osjeća svaki put kad ga dovede u kliniku. Kao da je to samo do nje, kao da ga je baš ona dovela u stanje u kojem se nalazi. Kaže mu to.
Dr. Maier je gleda, čini joj se pomalo sažaljivo. Zar ne mislite da sebi možda pridajete preveliku odgovornost za njegovu bolest? Gospođo Einstein, ipak nije baš sve do vas. Nešto je i do drugih ljudi, do okolnosti, vanjske sredine, naslijeđa - ne mislite? Liječnik dakako misli na Zorku, zna za njezin slučaj jer je boravila u Burgholzliju 1917. i 1918.
Ipak, priznaje da se boji, i to na nju djeluje oslobađajuće. Osjeća da joj suze teku niz lice. Umorna je. Napetost popušta. Neugodno joj je što pred njim plače, ali zna da je na to navikao. Plaču pacijenti. Plaču njihove majke... možda čak i poneki otac. Bi li Albert sada plakao, pita se. Ne može a da u ovom trenutku ne misli na njega. Ne prestaje se pitati što bi on učinio ili rekao. Naravno da ga je o Teteovom stanju redovito izvještavala, čak mu je telefonirala kad je dobio telefon. Ali on odluke uvijek prepušta njoj. Ti bolje znaš, kaže joj, jer živiš s njima. I ponavlja da joj sasvim vjeruje.
Možda i previše, dragi Alberte.

Mileva zna da je to njegova linija manjeg otpora, a to je žalosti. Ne bi bio od pomoći ni sinu ni njoj. Međutim, dok čeka da liječnik obavi sve formalnosti oko prijema, sumnja da je prestroga prema Albertu kao ocu. Koliko otac koji ne živi sa svojom djecom može uopće utjecati na njihov odgoj? Sjeća se, kad su dječaci bili mali, kako bi Adua posjeo na ramena, a Tetea u kolica pa bi tako odšetao s njima do parka, na čuđenje prolaznika. S Hansom Albertom puštao je jedrilice da plove po jezeru i igrao se loptom, što tada nije bio običaj. Takvo se ponašanje odraslih muškaraca smatralo neozbiljnim. Upirali su prstom u njega. Srećom on to nije zamjećivao. Možda bi bili drugačiji da je imao više dodira sa sinovima, da se više njima bavio, da su ga češće posjećivali u Berlinu... Zašto mu se nije obratila za savjet kad je primijetila da se Teteu svidjela Helenina rođakinja Stana? Teteu je bilo šesnaest godina, Stana je bila tek nešto starija, studirala je u Beogradu. Na povratku iz Pariza, bila je kod njih u gostima tjedan dana. Tete se na očigled promijenio. Bio je veseo i šarmantan. Sastavljao je pjesme posvećene Stani, pokazivao joj svoje omiljene knjige. Kad god bi nekoga poželio osvojiti, Tete bi svirao klavir. Kad je poželio da sviraju zajedno, Stana ga je odbila. Ljupko je rekla da ona ne zna tako dobro svirati, da se ne želi sramotiti, Mileva je primijetila kako Tete teško prihvaća odbijanje. Imao je nešto djetinjasto u sebi. Ako je zamislio da Stana s njim svira, onda tako mora biti. Ona ga je odbila kao što bi odbila uporno, nerazumno dijete. I bila je u pravu. Ali on to nije mogao podnijeti, molio je, kleknuo pred nju, sve dok smijući se nije zajedno s njim odsvirala nekoliko taktova.
Prvo joj se činilo da je njegovo ponašanje prema Stani normalno, jer je očito bio u nju pomalo zaljubljen. Osjetila je čak i malo ljubomore, jer Stana mu je tih dana bila u centru pažnje. Nastojao je stalno biti s njom u društvu. Ali jednog ga je jutra zatekla kako stoji pred vratima njezine sobe. Bila su malo odškrinuta. Stana je očito još spavala. Kad se Mileva pojavila u hodniku, nije se nimalo zbunio. Došao je k njoj i šapnuo: Mama, ona je tako lijepa. Kimnula je i pomilovala ga. Ali ne smiješ viriti u njezinu sobu. Ona bi se naljutila da to sazna.
Sjeo je uz prozor, još zanesen prizorom. Stana je bila zgodna, moderna djevojka kratko ošišane kose. Danju joj je pokazivao grad. Svake su večeri izlazili u obližnju pivnicu u kojoj su se okupljali studenti. Gledajući njegovo lice osvijetljeno nježnom svjetlošću, Milevi je bilo žao sina. Djevojka će otputovati. Njoj poznanstvo s Teteom ne znači više od površnog prijateljstva. Vjerojatno i ne primjećuje da se on trudi oko nje, ili to smatra zabavnim. Mileva je bolno svjesna da on svaki njezin pogled i svaki slučajni dodir doživljava ozbiljno.
Tete je naučio - naučila ga je Mileva - da njega i njegovo ponašanje mama doživljava ozbiljno. Odlično svira klavir, zar ne? - hvalila bi ga pred gostima. Nije li ova poema fantastična? - pitala bi zatečenog posjetitelja. Zar nije maštovit? Izuzetno je nadaren, zar ne? A sada ga osoba čiju pažnju želi privući ne uzima suviše ozbiljno. Ne divi mu se dovoljno. Kako će preživjeti njezin odlazak? - pitala se Mileva sluteći nevolju.
Prisjeća se i studentice koja je unajmila sobu. Iznajmljivala je sobu Hansa Alberta mladim ljudima kako bi Tete imao društvo. Činilo joj se da je ta studentica fizike pomalo zaljubljena u Tetea. On nije pokazivao nikakve znakove da ga ona zanima, ali je navečer rado s njom izlazio na piće ili na ples. Nakon povratka s njihovog zajedničkog izleta djevojka joj je ispričala kako ga je jedan događaj jako isprovocirao. Kad se jedan njezin kolega s njom udubio u malo duži razgovor, Tete je postao neugodan. Ostavi djevojku na miru, što je gnjaviš svojim glupostima, dobacio mu je. Bilo je očito da je spreman na njega nasrnuti fizički. Rekla je nešto što Mileva kasnije nije mogla zaboraviti: pogled mu se smračio, u njegovim sam očima vidjela opasan bljesak.
Kako je to dobro opisala, pomislila je Mileva, ni sama ne bih mogla bolje. Znala je točno o čemu djevojka govori. Kad je bio sasvim mali i naljutio se, pogled bi mu postao točno takav, nekako natmuren. Zatim bi počeo razbacivati stvari ili lupati nogama. Često bi svojim malenim šakama udarao po njoj ili bi se bezrazložno rasplakao. Umirivala ga je zagrljajima i umirujućim riječima. Ni kasnije se nije promijenio. Po njegovim očima znala je kada je uznemiren. Prvo bi malo spustio glavu i počeo brzo šarati pogledom lijevo-desno. Uslijedio je ružan pogled, zatim bi iz njega prokuljala nasilnička energija, potreba da nekog uvrijedi ili fizički napadne.
Mileva je svjesna da ponovo zbraja svoje promašaje, ali ne može drugačije. Napustila je Lieserl zbog Alberta. Zapustila je jednog sina zbog drugog, a Alberta zbog djece. I napokon, zapustila je sebe.
Misli kako u njezinoj svakodnevici već dugo nema mjesta ni za fiziku ni za Alberta. Zna li Albert kako je to priznati sebi da je dijete bolesno, iz dana u dan gledati ga kako se muči, kako ludi, kako postaje nasilno? Bio je toga pošteđen. Ona nije. U tome je razlika među njima.
Razdvojili smo se zbog djece, zbog Lieserl, Hansa Alberta i Tetea.
Ne zna što bi stavila na drugu stranu vage, osim da je pokušala biti dobra majka i suradnica, dobra supruga i kći - ali je bila preslaba, sve slabija i bolesnija. Puno slabija nego dok je bila mlađa i dok nije bila sama. Tek ju je odlazak iz Berlina osvijestio koliko je bila ovisna o Albertovoj podršci, bez obzira što joj fizički nije pomagao. Dok su bili zajedno, bila je snažna jer je imala osjećaj da nije sama i da ne snosi svu odgovornost za njihov život. Nakon odlaska iz Berlina, nakon definitivnog rastanka od Alberta, nakon Teteove bolesti koja ju je skršila, jedva životari. Ponekad danima ne uspijeva izaći iz kuće.
Da liječniku i to prizna?

Trebala bih mu već jednom priznati da sam i ja pacijent. Zašto se pretvaram da sam psihički zdrava, da sve mogu izdržati? Zašto mu ne ispričam kako sam nakon Albertovog zahtjeva za razvod mjesecima bila u bolnici nepomična, bez dijagnoze? Zašto oklijevam govoriti o tuzi koja me pritiska već tri desetljeća? Ali ta će pitanja ostaviti za neki drugi posjet bolnici. Ovdje je sada zbog sina, da njega smjesti, da njemu pomogne, ako može. I da pomogne sebi. Ne može više živjeti u strahu da će Tete sebi ili nekome drugom nanijeti zlo, a ona ga u tome neće moći spriječiti.
Zadnjih godina njezin se život gotovo isključivo vrti oko Tetea, živi dan po dan, ponekad sat po sat. Ako je dan dobar, znači da je protekao mirno i obično. Tete je ustao kasno, uvijek ustaje kasno. Ako ga rano ujutro zatekne za stolom, to nije dobar znak. Pričaju, slušaju radio. Čitaju, ona kuha. Odlazi u kupovinu, premda nerado. Kad ga je jednom ostavila samog i otišla do dućana, na povratku je pred kućom zatekla policiju. Tete je bacao stolice s balkona. Kad se popela u stan, vidjela je da ga drže dvojica policajaca. Još im se otimao i urlao. Spustila je torbu na pod i zaletjela se na policajce, tukući ih šakama. Ostavite moje dijete, pustite ga, zar ne vidite kako pati! Jedan je oštro reagirao: Smirite se, gospođo Einstein. Shvatite već jednom da vaš Eduard više nije dijete!
Drugi ljudi ne vide ga kao ona, oni ne vide da je, premda je visok i jak, još uvijek samo dijete.
Mama, je li da me nikada nećeš napustiti, znao ju je iznenada upitati. Ona bi pretrnula. Napustiti, ta je riječ zauvijek vezana uz Lieserl. Ne, ljubavi, mi ćemo uvijek biti zajedno, odgovorila bi mu. Nije ga znala drugačije umiriti.
Dok su još sve troje živjeli zajedno, Hans Albert bi je na te riječi znao prijekorno pogledati. Zašto mu to govoriš, znao bi joj dobaciti dok su obojica bili još mali. Je li on, možda i prije Mileve, osjetio da je Tete bolestan? Ili je, kao i ona, dugo vjerovao da je njegov brat posve u redu, samo se ponekad čudno ponaša? On je njezin svjedok, ali i sudac. Boli je kad vidi da njegovo lice u takvim situacijama poprima ravnodušan izraz. Je li mu stalo do brata ili je i on digao ruke od njega, poput oca? Kada je točno shvatio da je njegov brat bolestan? Je li ona bila dugo slijepa zato što mu je suviše blizu?
Sve češće zatiče sebe kako je na oprezu. Ne pazi samo na njegovo ponašanje, izgled, govor, nego ulazi u njegovu sobu, zaviruje pod krevet, pretražuje mu odjeću. Ako je zatekne, opravdava se da skuplja prljavo rublje. Kad je dobre volje, on joj se smije, pa zna valjda i sam odložiti rublje. Mileva ni sama ne zna što točno traži. Znakove, traži znakove, ali problem je da oni mogu biti bilo što. Korice kruha i trule jabuke u krevetu. Ne radi se o neurednosti - piše Albertu. Valjda mogu razlikovati neurednost od poremećenosti.
Tete mi objašnjava da hrani životinje koje ga noću posjećuju. Ponekad mislim da se šali jer to govori sa smiješkom, ali i potpunim uvjerenjem. Kad to kaže dijete od deset godina, još mu vjeruješ. Ali mladić od dvadeset godina? Znam, poremećenost je ozbiljna riječ, ali sada je zapisana u njegovom bolničkom dosjeu.
Zaista, kako mogu bilo kome objasniti onaj osjećaj u dnu želuca kad Tete stavi prst na usta i kaže mi: Tiho, mama, inače ćeš ih uplašiti. Eno ih tamo u kutu, vidiš? Stisnuli su se jer se boje naših glasova. Jedina mi je utjeha da se to ne događa često, ali što, zaboga, u njegovom slučaju znači često?
Ponekad se pretvara u lovca na riječi i geste, promjene raspoloženja. Naučila je unaprijed prepoznati znakove oluje: nemir se pojavljuje prvo u očima i ubrzanom govoru, tek onda u pokretima. Kad počne lupati vratima i razbijati stvari, već je kasno. Njezine riječi više ne dopiru do njega, njezina pojava samo pogoršava njegov bijes. Ali Tete ipak zna da je ona jedina koja i tada ostaje uz njega, jedina na koju se uvijek može otresati, koja ga neće napustiti. Ni kada napadi postanu sve učestaliji i nasilniji, kad galami, izlazi na balkon, baca stvari, dok ne stigne policija.
Tete, ja sam tvoj policajac i bolničar, misli gorko.
Dr. Maier ponovo sjeda i piše. Moći će Tetea posjetiti vjerojatno za nekoliko dana, a u međuvremenu neka se pokuša smiriti, trebat će joj snage. Ne mogu ga napustiti, kaže tužno, glasom koji je dr. Maiera natjerao da digne glavu i zadrži na njoj pogled.
On zna da je na životu drži još samo Tete.
On me treba. Mogu li, molim vas, ostati uz njega, šapće Mileva.

Naravno da vas treba. Ali vi ga sada nećete napustiti, gospođo Einstein, samo ćete ga prepustiti nama. Ovdje vam je recept za tinkturu, molim vas uzimajte je barem tjedan dana tri puta dnevno. Kako ćete pomoći Eduardu ako ne pomognete sebi?
Mileva se pozdravlja i odlazi. Masivna ulazna vrata klinike Burgholzli za njom se zatvaraju. Prolazeći kroz park, gleda prema prozorima, ali zna da je Tete ne može vidjeti. On već spava, sigurno spava, tješi se. Sada se za njom zatvaraju i vrata željezne ograde.
Iz bolnice je put vodi nizbrdo. Teško hoda. Sama je, nema se na koga osloniti, nema nikoga koga može primiti pod ruku da je pridrži. Ipak, ne želi ići taksijem. Ovo je put koji dobro poznaje i kojim će svakodnevno prolaziti posjećujući Tetea. Uhvatit ću se za štap, pomisli. Tako je, od sada će se oslanjati na štap kojem se toliko odupirala. Držat ću se čvrsto za njega. Došlo je vrijeme za to. Moram izdržati. Tete me još treba.
Alberte, tako sam sama.
Putem kući prisjeća se prizora iz bolnice. Kad je izlazio iz upraviteljeva ureda, Tete se na vratima okrenuo i rekao: Zašto me ostavljaš, mama? Učinilo joj se da to iz njega progovara Lieserl. Zadrhtala je.