Leonard Koen

First topic message reminder :



Koen je rođen 21. septembra 1934. u Montrealu. Otac mu je preminuo kada mu je bilo svega devet godina. No, kao veoma praktičan čovek na vreme je osnovao trust fond za svog sina što je Koenu uz malu mesečnu naknadu obezbedilo bezbrižnu mladost. Mladi Leonard, međutim, nikako nije mogao da preboli gubitak oca. Upada u tešku depresiju, a utehu pronalazi u eksperimentisanju sa drogama. Kasnije će priznati da je jedini način da se izleči bio odlazak krajem šezdesetih u manastir, gde se susreo sa novim religijskim uticajima. Doduše, ne potpuno nepoznatim. Iako je rastao u judaističkoj tradiciji, Montreal je bio uglavnom katolička i protestantska sredina. Kritičari će kasnije ovaj njegov period navoditi kao presudan za stvaranje pesama sa religijskim referencama, poput Story Of Isaac i Hallelujah.
Prekretnicom svog života veliki muzičar smatra trenutak kada je kao petnaestogodišnjak u lokalnoj knjižari naišao na jednu Lorkinu knjigu. Tada se prema sopstvenom svedočanstvu do te mere zaljubio u njegovu poeziju da je često izjavljivao kako mu je Lorka uništio život. Bez ikakvih obaveza, odlučuje da se ozbiljno posveti pisanju. Sa tim kombinuje i muziku, s obzirom na to da je još kao klinac naučio da svira gitaru. Bilo je to u vreme kada se sprijateljio sa izvesnim studentom, inače – zvezdom montrealskih parkova. Pošto ga je ubedio da mu održi nekoliko lekcija iz sviranja gitare, njegovoj sreći nije bilo kraja. No, dobrog mentora je ubrzo izgubio. Kada se Koenov prvi profesor nije pojavio na nekoliko sledećih časova, Leonard je nazvao internat i saznao da je student izvršio samoubistvo.

Početkom 1951. Koen upisuje fakultet, no pre diplomiranja objavljuje prvu knjigu poezije (1956). Nagrada je bila stipendija od 2000 dolara i put po Evropi. Ubrzo postaje poznato ime u kanadskim literarnim krugovima, a početkom 60-ih, sa 1.500 dolara u džepu (koje je zaradio prodajom knjige), odlazi na grčko ostrvo Hidra. Tamo je kupio kuću i u potpunoj izolaciji počeo intenzivnije da se bavi pisanjem. Prvi roman, svojevrsnu storiju o svom odrastanju, objavljuje 1963. Tada je nastala i čuvena pesma So Long, Marianne, posvećena njegovoj tadašnjoj velikoj ljubavi Marien Jensen.

Sredinom šezdesetih vraća se u Ameriku i postaje deo njujorške umetničke scene. Upoznaje krug oko Endija Vorhola i sve se intenzivnije druži sa Luom Ridom, a zahvaljujući Džonu Hemondu, čoveku koji je otkrio Boba Dilana, piše prve folk pesme za nekoliko izvođača, među kojima je bila i Džudi Kolins. Kada joj je ponudio pesmu Suzanne, prvo ju je otpevao preko telefona. Stvar je ubrzo postala veliki hit. No, Koen se ne libi da u to vreme neke svoje pesme izvodi sam po raznim folk festivalima. Tada privlači pažnju Columbia Records, čija je najveća zvezda u to vreme bio niko drugi do Bob Dilan.

Prvi album Songs Of Leonard Cohen iz 1967. prošao je nezapaženo u Americi, ali se zato svideo Britancima. Apsurdno, ali baš na ovom ostvarenju našle su se neke od danas najpopularnijih Koenovih pesama – Suzanne, So Long Marianne, Sisters Of Mercy. Ne obazirući se na kritike, dve godine kasnije Leonard objavljuje još mračniji i nekomercijalniji album Songs From a Room sa kojeg se izdvajaju često obrađivana Bird on a Wire, The Story of Isaac posvećena jevrejskom nasleđu i jedan od najboljih prepeva numere Partisan, posvećene romantičnim borcima za pravdu. Leonardovo stvaralaštvo lirski je neuhvatljivo i za njegove najveće poznavaoce. Služeći se metaforama, parafrazama, ironičnim i humorističkim odnosom prema društvu, u tekstovima se bavi ljubavlju, religijom, seksualnošću, samoubistvima, depresijom, istorijom i međuljudskim odnosima.

U vokalnom smislu takođe pravi velike promene. Karijeru je započeo kao visoki bariton, da bi godine pušenja njegov glas učinile jednim od najdubljih basova na savremenoj muzičkoj sceni. Posle izdanja The Songs of Love and Hate (1971) na kojem su prvi put uvedeni gudački instrumenti Leonard se pozabavio privatnim životom. Ulazi u vanbračnu zajednicu sa umetnicom Suzan Elrod sa kojom dobija dvoje dece, a tokom rata između Izraela i Sirijsko-egipatske koalicije odlazi u Izrael, gde je prvo krenuo u borbu da bi naposletku isključivo nastupao kao muzičar po vojnim bazama.

Najviše poklonika stiče po objavljivanju New Skin for Old Ceremony (1974) na kojem se našla i legendarna pesma Chelsea Hotel No. 2, o noći koju su Koen i Dženis Džoplin proveli u poznatom njujorškom hotelu Čelsi. Zahvaljujući nesmotrenoj ideji izdavačke kuće, sredinom sedamdesetih na albumu Death of a Ladies’ Man produkciju potpisuje Fil Spektor, te ne samo da je nekoliko pesama snimljeno bez Koena (ubačeni su samo demo vokali) već je i čuveni Koenov muzički minimalizam zamenjen orkestrima. Bek vokale je pevao Bob Dilan.
Uz savršeni džez fjužn, uticaje kantautorke Džoni Mičel i romske violinske deonice, Koen se albumom Recent Songs iz 1979. vraća sebi. Izdvajaju se: Our Lady of Solitude, The Gypse’s Wife i The Smokey Life. Iste godine Koen ostavlja Suzan Elrod i ulazi u vezu sa Rebekom de Mornaj. Osamdesete Koenu donose bogatiju i savremeniju produkciju. U pesme ubacuje sintisajzere, električne gitare, jake ritmove, te konačno postaje prihvatljiviji široj publici. Glas mu, međutim, postaje toliko dubok da kritičari njegovo pevanje u šali porede sa pevanjem sveštenika na sahrani. Na ovom albumu započeo je saradnju sa pevačicom Andžani Tomas, s kojom ubrzo započinje ljubavnu aferu. Dekadu zatvara sjajnim albumom I’m Your Man, savršenom kombinacijom umetničke vrednosti i komercijale. First We Take Manhattan, Everybody Knows i I’m Your Man spajaju pesimizam i mračni humor, koji daju onaj dobro znani koenovski pogled na svet.
Devedesete otvara prvi u nizu tribjut albuma I’m Your Fan. Na njemu su Koena obradili: R.E.M., The Pixies, Nik Kejv, Jan Mekkuloh, Džon Kejl. Time se konačno i formalno ističe Koenov širok uticaj na savremenu rok scenu. Sa albumom The Future (1992) vraća se religijsko proročkom stilu. Bavi se temama uništenja prirode, narkomanije, diktatorstva, abortusa, nuklearnog uništenja… Ne samo da je svaka od numera potencijalni hit već se Waiting for the Miracle, The Future i Anthem pojavljuju i u filmskom blokbasteru Olivera Stona „Natural Born Killers“.
Početkom ovog milenijuma na scenu se spektakularno vraća albumom Ten New Songs na kojem sarađuje sa Šeron Robinson, koja je napisala dobar deo muzike i otpevala prateće vokale. Kuriozitet je da je numeru koja otvara album, In My Secret Life, pisao 13 godina! Očigledno obožavan od žena, na sledećem, ovoga puta džez ostvarenju Dear Heather (2004) snage udružuje sa Andžani Tomas. I sa njom deli pevačke deonice, da bi je na narednom albumu Blue Alert (2006) pustio da sve sama otpeva. U martu 2008. Koen je primljen u Rokenrol kuću slavnih u Njujorku, u društvu Madone, Džona Melenkampa i grupa The Dave Clarke Five i The Ventures. Kritičar uglednog britanskog lista Independent, Endi Gil, u svojoj kritici Koenovog živog albuma Live in London nagradio je ovo izdanje maksimalnom ocenom od pet zvezdica.
Umro je 2016. godine u Los Anđelesu.

OTRCANA GENERALNA PROBA
Četiri sata poslije podne i nisam se osjećao najbolje. Rekao sam sebi, “gdje si zlatni dječače, gdje ti je čuveni zlatni dodir?” Mislio sam da znaš gdje svi slonovi liježu, mislio sam da si krunisani princ svih kola Grada Slonovače. Samo pogledaj svoje tijelo sada, nije ostalo mnogo da se spasi i opori glas u ogledalo plače “hej prinče trebaš brijanje.” Sada ako možeš zaustaviti svoje prste da ne drhte, zašto ne pokušaš odmotati taj nehrđajući žilet? Tako je, došlo je dotle, da došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put pema dole?
Nema tople vode i hladna slabo teče. Pa šta očekuješ od mjesta u kojima si živio? Ne pij iz te čaše, sva je skorena i popucala po rubovima. Nije do električnog svjetla, druže moj, to se muti tvoja vizija. Prekrij svoje lice sapunicom, tamo, Djed Mraz si sada.
I imaš poklone za sve one koji će ti aplauze dati. Mislio sam da si trkač, ali nisi mogao pratiti korak. To je sahrana u ogledalu, i zaustavlja se na tvom licu. Tako je, došlo je dotle da, došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put prema dole?
Jednom je postojala staza i djevojka kestenjaste kose, i prošao si kroz ljeta berući plodove sa tog mjesta; nekada je bila žena oh, nekada je bila samo dijete, i čuvao si je u sjenama gdje su rasle divlje maline. I peo si se na najviše planine i opjevao te vidike, i gdje god si lutao ljubav je bila uz tebe. Toga se teško sjetiti, da to te tjera da stisneš šaku. I tada se vene poput cesta pokažu, od zgloba pa dalje.
I da, došlo je dotle, došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put pema dole?
Još uvijek možeš naći posao, izađi i razgovaraj s drugom. Na poleđini svakog časopisa kuponi su koje možeš poslati. Zašto se ne pridružiš Rosikrusianima, oni tvoju nadu mogu vratiti, svoju ljubav možeš dijagramima pronaći na praznoj smeđoj koverti. Ali upotrijebio si sve svoje kupone osim onog koji je izgleda na tvom zglobu ispisan zajedno sa nekoliko hiljada snova. Sada Djed Mraz prilazi, žilet je u njegovoj ruci; i on stavlja svoje tamne naočale i pokazuje ti gdje da udariš; I tad se kamere pomjeraju, na mjesto određeno kaskaderu, to je otrcana generalna proba, to je samo otrcana generalna proba, znaš ovo je samo otrcana generalna proba, to je samo otrcana generalna proba.

DIJAMANTI U RUDNIKU
Žena u plavom ona traži osvetu Muškarac u bijelom (to si ti) kaže da nema prijatelja Rijeka je natekla od prljavih hrđavih konzervi i drveće gori u tvojoj obećanoj zemlji
I nema pisama u sandučićima i nema grožđa na lozama i nema više čokoladica u tvojim bombonijerama i nema dijamanata u rudnicima
Kažeš mi da tvoj ljubavnik ima slomljen ud Kažeš da si nemirna sada i da je to zbog njega Vidio sam dotičnog čovjeka baš prije neku noć Proždirao je damu
tamo gdje se lavovi i krišćani biju
I nema pisama
I nema utjehe
u zavjeri vještice
Neki vrlo mudar doktor je uškopio kuju
I jedini čovjek od akcije (ponos revolucije) pokazao je milionu žena kako ubiti nerođeno dijete
I nema pisama u sandučićima i nema grožđa na lozama i nema više čokoladica u tvojim bombonijerama i nema dijamanata u rudnicima

ČUVENI PLAVI MANTIL
Četiri je ujutru, kraj decembra.
Pišem sada da vidim je li ti bolje Njujork je hladan ali volim gdje živim Muzika na Clinton ulici tokom cijele noći. Čujem da gradiš svoju malu kuću duboko u pustinji Sad živiš nizašta, nadam se da to nekako bilježiš.
I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose Rekla je da si joj ga dao te noći kad si odlučio da se skineš. Jesi li se ikada skinuo?
Zadnji put kad smo te vidjeli
Izgledao si mnogo stariji
Tvoj čuveni plavi mantil bio je izderan na ramenima.
Bio si na stanicama, sretao svaki voz
Kući si se vratio sam bez Lili Marlene
Moju ženu si smatrao pahuljom svog života Kada se vratila nije bila ničija supruga
I vidim te tu, s ružom u zubima
Još jedan mršavi ciganski lopov Vidim Jane se budi Šalje ti pozdrave.
I šta da ti kažem moj brate, moj ubico
Šta je još moguće reći
Valjda mi nedostaješ, valjda ti opraštam
Drago mi je što si mi stajao na putu
Ako ikada naiđeš zbog Jane ili zbog mene
Neprijatelj ti spava i njegova žena je slobodna
Da, i hvala za nevolje koje si uzeo iz njenih očiju Mislio sam da su tamo zauvijek
Zato nikad ništa nisam pokušao.
I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose Rekla je da si joj ga dao te noći kad si odlučio da se skineš.
iskreno, L. Cohen

ZAPJEVAJMO DRUGU PJESMU MOMCI
Ah njegovi nokti, vidim da su slomljeni, njegovi brodovi su u vatri. Lihvareva ljupka kćerkica ah izjeda je, izjeda je požuda. Špijunira ga kroz izloge zalagaonice svoga opakog oca. Pozdravlja ga mikrofonom koji je neki siroti pjevač, kao ja, morao ostaviti njoj. Izaziva ga klarinetom, maše nacističkim bodežom. Nalazi ga kako leži na hrpi; želi da bude njegova žena.
On kaže: “Da, mogao bih poći na spavanje ali pristojno ostavi, ostavi budućnost otvorenu.”
On stoji na strmini,
Oh pretpostavljam da misli da je prvi, ruka mu je na kaišu sada kao da je volan nekog velikog okeanskog broda. I ona će naučiti da se tako dobro dodiruje dok sva jedra plamte poput papira. A on je zapalio niz svojih čuvenih cigarillosa.
Ah nikada neće, oni nikada neće dosegnuti mjesec,
barem ne onaj za kojim su tragali; pluta na otvorenom moru, pogledajte vani
prijatelji moji tamo nema preživjelih.
Ali haj'mo ostaviti ove ljubavnike u čuđenju zašto se ne mogu imati, i zapjevamo drugu pjesmu momci, ova je postala stara i gorka.

JEDINA PJESMA
Ovo je jedina pjesma koju mogu čitati ja sam jedini koji je može napisati Nisam se ubio kada je krenulo naopako nisam se okrenuo drogama ili vježbi Pokušao sam spavati ali pošto nisam mogao spavati učio sam pisati učio sam pisati nešto što bi u noćima poput ove mogao čitati čovjek kao ja

UMIREM
Ja umirem
jer ti nisi
umrla za mene
i svijet te još uvijek voli
Pišem ovo jer znam da su tvoji poljupci rođeni slijepi za pjesme koje te dodiruju
Ne želim motive
tvog života želim se izgubiti među tvojim mislima onako kako slušaš New York City dok uranjaš u san

RUŽAN U SOPSTVENIM OČIMA
Kad god se desi da te vidim na trenutak zaboravim da sam ružan u sopstvenim očima jer te ne mogu osvojiti
Želio sam da izabereš mene od svih muškaraca koje poznaješ
jer sam uništen
u njihovom društvu
Često sam se za tebe molio
ovako
Dozvoli da je imam

NEMA IZDAJNIKA MEĐU ŽENAMA
Nema izdajnika među ženama Čak ni majka sinu ne kaže oni nam ne žele dobro
Ne možeš je savladati razgovorom Odsutnost je jedino oružje protiv odličnog arsenala njenog tijela
Ona čuva poseban prezir za one koji robuju ljepoti
Dopušta im da gledaju kako umire
Oprostite mi, partizani, ovo pjevam samo za one koje nije briga ko u ratu pobjeđuje

NEVIDLJIV VEČERAS
Nevidljiv sam večeras
Samo određene stidljive žene me vide U svim svojim strašnim danima vidljivosti žudio sam za njihovim osmjesima
Sada se izmiču iz svojih jadnih Planova – za – veče da se možemo pozdraviti Sestre moje mog vlastitog uništenog naroda idu za trećerazrednim ljubavnicima smiješe mi se da pokažu da se nikada ne možemo sresti sve dok dozvoljavamo da se održi ovakav red stvari u kojem smo mi bijednici

PRIJETNJA
Ovo je prijetnja
Znaš li šta prijetnja znači
Ja nemam privatan život Izvršićeš samoubistvo ili postati kao ja

MOJA SOBA
Siđi u moju sobu Na tebe sam mislio i sebi se udvarao

UBICE
Ubice koje upravljaju drugim zemljama nagovaraju nas da srušimo ubice koje upravljaju našom Ja lično više volim vladavinu naših domaćih ubica Uvjeren sam
da će strane ubice ubiti više nas
nego što to čini stari poznati ubica Iskreno ne vjerujem da iko tamo vani stvarno želi da mi riješimo naše društvene probleme Sve ovo zasnivam na svom osjećaju
prema komšiji Samo se nadam da neće postati još ružniji Dakle ja sam patriota Ne volim vidjeti zapaljenu zastavu jer to uzbuđuje ubice na obje strane do jadnih pretjerivanja koja se odvijaju veselo skoro nesmetano dok svi ne budu mrtvi

NAJISKRENIJA PRILIKA
Njegovo samoubistvo jednostavno nije bilo
slagalica Posebno za one nas
koji su ga fotografi sali sa otvorenim ustima
iza blatnih naslaga
Vidjeli smo kako susreće djevojku prilično slučajno na posjedu tmurne noći podržane limunovim stablima
što liče na orkestre malih lica
Stajali smo na ivici rupe od metka gledajući dolje dok je on vezao njenu ogromnu novu čizmu stiskom udava
Pjevaj za njega, Leonarde tvoja medena ljubav te određuje da nosiš njegov kišni mantil i njegov losion za brijanje što peče za ovu najiskreniju priliku

BILO KOJI SISTEM
Bilo koji sistem da napravite bez nas
biće srušen
Upozorili smo vas ranije
i šta god ste izgradili nije se održalo
Čujte ovo dok se naginjete nad svojim nacrtima
Čujte ovo dok zavrćete rukav
Čujte ovo još jednom
Bilo koji sistem da napravite bez nas
biće srušen Imate svoje droge
Imate svoje pištolje
Imate svoje Piramide i Pentagone Sa svom svojom travom i mecima više nas ne možete loviti Sve što o sebi uopšte otkrivamo je ovo upozorenje
Šta god da ste izgradili nije se održalo Bilo koji sistem da napravite bez nas biće srušen

POKUŠAVAM BITI U KONTAKTU
Pokušavam se javljati gdje god da sam
Ne kažem da te volim
Ne kažem da sam se sredio
Sunce ulazi kroz prozor na krovu Moj me rad zove slatko poput zvuka potoka pokraj brvnare u Tennesseeu Slušam za svojim pisaćim stolom i skoro da sam spreman oprostiti onima koji su nas pokušali uništiti svojim fi nim sistemima Tvoja ljepota je u svemu što smo sakupili zajedno iz teških vremena
Nikada nećeš osjetiti da te vodim
Zauvjek izbjegavam tvoje poštovanje
Nemam ideja kojima bih te okovao
Nemam ništa na umu za tebe
Nemam molitvi da te u njih stavim Za tebe živim bez sjećanja šta zaslužuješ ili šta ne zaslužuješ

ŽELIO BIH ČITATI
Želio bih čitati neku od pjesama koje su me je odvele u poeziju Ne mogu se sjetiti ni stiha ni gdje da tražim
Ista stvar se desila sa novcem djevojkama i razgovorima do kasno u veče
Gdje su pjesme koje su me odvele od svega što sam volio
da stojim ovdje nag sa mišlju da pronađem tebe

OVO JE MOJ GLAS
Ovo je moj glas
Ali samo šapućem Nevjerovatna vulgarnost tvog stila tjera čovjeka na pomisao da te do smrti muči ali ja samo šapućem Okean šapuće
Otpad šapuće Više ne želimo naučiti ono što ti znaš raditi Nema više zavisti Da ovo razumiješ počela bi se tresti Ali ja samo šapućem svom tomahavku
tako da te prizor sam po sebi može smanjiti do prezira i oslabiti u budućnosti

NOVA KOŽA ZA STARI RITUAL

CHELSEA HOTEL
Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu,
Pričala si tako hrabro i tako slatko;
Zadovoljila me ustima na razmještenom krevetu Dok su limuzine čekale na ulici.
I to su bili razlozi, i to je bio New York, Trčali smo za lovom i mesom; I to su zvali ljubav za radnike u pjesmi, Valjda je još tako, ako je iko od njih ostao.
Ali ti si se izvukla, zar ne, draga
Samo si okrenula leđa rulji
Ti si se izvukla, nijednom nisam čuo da govoriš:
“trebaš mi, ne trebaš mi, trebaš mi, ne trebaš mi” – I svo to cimanje u krug
Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu
Bila si poznata, a tvoje srce legenda
Ponovila si da su ti draži zgodni muškarci Al’ za mene ćeš napraviti izuzetak
I stisla si šaku za ljude poput nas
Pritisnute fi gurama ljepote
Namjestila si se, rekla: “Pa, nema veze ružni smo, ali imamo muziku.”
Ali ti si se izvukla, zar ne, draga
Sve si na zemlju bacila
Ti si se izvukla, nikad nisam čuo da govoriš:
“trebaš mi, ne trebaš mi, trebaš mi, ne trebaš mi” – I svo to cimanje u krug Ne namjeravam reći da sam te volio najbolje,
Ne pamtim svakog palog crvendaća Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu – to je sve, čak i ne mislim često na tebe

UZMI OVU ČEŽNJU
Mnogi muškarci su voljeli zvona koja si na kišu pričvrstila; i svi koji su te željeli, našli su ono što će uvijek iznova željeti – tvoja ljepota izgubljena za tebe, baš kao što je bila gubitak njima –
Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš.
Tvoje tijelo kao svjetiljka.
Moje siromaštvo otkriveno.
Želio bih iskusiti tvoju milost, dok ne zaplačeš:
“Sada moraš probati moju pohlepu.” I sve zavisi od toga koliko blizu mene spavaš –
Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš.
Gladan poput kapije kroz koju su trupe prolazile, stojim u ruševinama iza tebe sa tvojom zimskom odjećom, potrganim kaišem tvoje sandale. Ali volim te gledati golu tamo posebno straga –
Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile;
raskopčaj za mene svoju raskošnu plavu haljinu,
kao što bi učinila za onog kog voliš.
Vjerna si boljem čovjeku.
Pa, plašim se da je on otišao. Dopusti da sudim tvojoj ljubavnoj aferi
u ovoj istoj sobi u kojoj sam svoju na smrt osudio. Čak ću nositi to staro lovorovo lišće koje je on sa svoje glave otresao –
Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš.

TERENSKI KOMANDIR COHEN
Terenski komandir Cohen, bio je naš najvažniji špijun, ranjen na dužnosti, bacajući otrov na diplomatskim koktel zabavama, nagovarajući Fidel Castra da napusti polja i zamkove, napusti sve, i kao muškarac, vrati se ničemu posebnom, poput čekaonica, redova za karte, samoubistava srebrnim mecima, proročanskim mijenama okeana, rasnim vožnjama na toboganima, i ostalim oblicima dosade reklamiranim poput poezije. Znam da sada san ti treba, znam da ti je život bio težak, ali mnogi ljudi padaju tamo gdje si obećao čuvati stražu.
Nikada nisam pitao, ali sam čuo da si svoje mnogo dijelio sa sirotinjom. Kako da sam načuo tvoju molitvu da postaneš ovo i ništa više nego darežljivi, ženama vjerni raspjevani milioner, svetac zaštitnik zavisti i trgovac očajem koji radi za Yankee dolar. Znam da sada san ti treba, znam da ti je život bio težak, ali mnogi ljudi padaju tamo gdje si obećao čuvati stražu.
Ljubavnice, dođi i lezi kraj mene, ako moja ljubavnica jesi. I budi najslađa nakratko, dok ne zatražim više, dijete moje. Tada dozvoli ostalim dijelovima sebe da se ostvare i dođu, dok svi okusi na jeziku ne budu, dok ljubav ne bude izbodena i ljubav ne bude obješena, i sve slobode ostvarene, tada oh ljubavi moja, oh ljubavi moja, oh ljubavi moja, oh ljubavi moja.

RAT POSTOJI
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između onih koji kažu da“rat postoji” i onih koji kažu “da ne postoji”. Zašto se ne vratiš u rat? Ovo je tek početak.
Živim ovdje sa ženom i djetetom. Situacija me čini nekako nervoznim. Uzdižem se iz njenih ruku, ona kaže; “Pretpostavljam tebi je ovo ljubav. Za mene je Posluga u Sobi.” Zašto se ne vratiš u rat? Ne budi turista. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo svi biti nervozni.
Ne možeš podnijeti u šta sam se pretvorio, mnogo ti je draži džentlmen koji sam bio. Bilo me je tako lako poraziti. Bilo me je tako lako kontrolisati. Nisam ni znao da rat postoji. Zašto se ne vratiš u rat? Nek ti ne bude neugodno. Zašto se ne vratiš u rat? Još se uvijek možeš vjenčati.
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između lijevog i desnog, rat između crnog i bijelog, rat između neparnog i parnog. Zašto se ne vratiš u rat? Pokupi svoj mali teret. Zašto se ne vratiš u rat? Tek počinje. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo izravnati račune.

POKUŠAO SAM TE OSTAVITI
Pokušao sam te ostaviti. Ne poričem. Zatvorio sam našu knjigu bar sto puta. I svakog jutra budio se pored tebe.
Godine prolaze. Gubiš svoj ponos. Beba plače pa ne ideš vani. I sav tvoj rad ti je pred očima.
Laku noć, moja draga. Nadam se da si zadovoljna. Krevet jeste malo tijesan, ali ruke su mi širom otvorene. I ovaj čovjek još uvijek radi za tvoj osmijeh.

USPOMENE

Frankie Laine je pjevao “Jezebel”
Zakačio sam Željezni Krst na rever Prišao sam najvišoj
i najplavljoj djevojci
Rekao sam, “Gledaj, ne znaš me sada ali uskoro ćeš me upoznati; pa dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim tvoje golo tijelo.
Rekla je, “Samo me otpleši u tamni dio sale Šanse su,
dozvoliću ti da učiniš skoro sve Znam da si gladan
čujem ti u glasu
I ima toliko dijelova mene da dodirneš možeš sam birati. Ali ne, ne možeš vidjeti, ne, ne možeš vidjeti, ne ne možeš vidjeti moje golo tijelo.”
Plešemo prisno bend svira “Stardust” Baloni i papirne trake padaju na nas Rekla je: ”Ostala ti je minuta da se zaljubiš”
Ovakvom svečanom trenutku dajem svoje povjerenje i svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim njeno golo tijelo.

PAPIRNATI HOTEL

Zidovi ovog hotela su kao papir tanki Prošle noći sam te čuo kako vodiš ljubav s njim Borba usta s ustima uda s udom
Ujedinjeno roktanje kad je prodirao
Stajao sam tamo uhom
na zidu
Nije me osvojila ljubomora
Zapravo pao mi je teret s duše Čuo sam da je ljubav bila van moje kontrole Težak teret pao mi je s duše Naučio sam da je ljubav van moje kontrole
Slušao sam tvoje poljupce kraj vrata Nikad svijet nisam tako blisko čuo
Otrčala si u kadu i počela da pjevaš
Bilo mi je tako dobro da ništa nisam osjetio
Jedva čekam da ti kažem u lice
Jedva čekam da preuzmeš moje mjesto
Ti si Gola Žena
U Mom Srcu
Ti si Anđeo
Raširenih Nogu
Ispisano je na zidovima ovog hotela U raj ćeš otići jednom u paklu si već bila
Težak teret pao mi je s duše čuo sam da je ljubav van moje kontrole

CAFÉ
Ljepota mog stola.
Napukla mramorna površina.
Smeđokosa djevojka udaljena deset stolova.
Pođi sa mnom.
Želim razgovarati.
Uzeo sam drogu od koje želim razgovarati.

SMRT OVOJ KNJIZI
Smrt ovoj knjizi ili jebeš ovu knjigu i jebeš ovaj brak. Jebeš dvadeset šest pisama mog kukavičluka. Jebi se jer si razbila ogledalo i bacila štipaljke za obrve kroz prozor. Tvoj mrtvi krevet iz noći u noć i ništa toplo osim tepanja. Jebeš brak i teologiju i hladno laku noć. Jebeš idolopoklonstvo ljutnji i popove koji tako govore. Kako se usuđuju. Kako se usuđuju. Hvala na tvojim optužbama. Ubistvo i brzi voz za Paris i ja ponovo mršav u svom plavom mantilu, i Barbara koja čeka u Cluny Square Hotelu.
Jebeš nju jer se nikad nije pojavila.

MOJA ŽENA I JA
Moja žena i ja smo vodili ljubav ovo opodne. Skupa smo se sakrili od svjetlosti strasti, čelom prema čelu. Kasnije me pitala, Jesam li ti bila slatka? Draga saputnice, jesi. Ove večeri sam sa užitkom gledao kako se svlači i oblači svoju fl anelnu pidžamu. Držao sam je čvrsto dok nije zaspala. Tada sam ugasio svjetlo i napustio oprezno sobu i sišao ovdje tebi.

FOTOGRAFIJA

Moj tamni saputnik me fotografi še među tratinčicama.
Moj život u umjetnosti.
Prelijepa je kad se smije.
Trebala bi se smijati više.
Iste smo naravi.
Lijeni smo i privlačni.
Jednog dana ću se vratiti na taj potok u Tenesiju i slikaće me dvaes'dvicom.
Uslikaj me sa šeširom.
Imamo dovoljno fi lma.
Naučio sam je kako da pozdravi muškarca ujutro. Ovakve stvari su se izgubile poput svoda i zlatnih palica. Zamolila me je da je učim o njima – zaboravljeni običaji kojih se slučajno sjećam. Pričao sam joj o vremenu
kada su Adam i Eva pokušali izvršiti samoubistvo ali su uniformisana djeca Mliječnog puta digli bunu protiv njih.
Nekoliko tratinčica mi je uz bedro.
Veoma je vedro.
Tratinčice vraćaju svjetlost suncu.
Vjetar glanca vazduh.
Nekakva budala pokušava shvatiti jadikovku.
Uslikaj nas zajedno.

SAHRANIM SVOJU DJEVOJKU
Pitaš me kako pišem. Ovako pišem. Riješim se guštera. Klonim se kamena mudrosti. Sahranim svoju djevojku. Sklonim svoj karakter na stranu pa mi je dozvoljeno da koristim prvo lice onoliko koliko želim bez ugrožavanja svog apetita za skromnost. Tada odustanem. Obavim poslove za svoju majku, ili nekog poput nje. Jedem previše. Optužujem najbliže za uništavanje mog talenta.
Tada mi dođeš ti. Najslađe vijesti su moje.