Novembar 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
| | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | Kalendar |
|
Add This |
|
|
| Aleksa Šantić | |
|
+4roberta_bg krugovi vanja Zana 8 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Zana Član
Broj poruka : 32910 Datum upisa : 01.02.2011
| Naslov: Aleksa Šantić Uto 22 Feb 2011 - 20:01 | |
| First topic message reminder :
Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" :
Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je tužna Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet' neće Život je jedan i nema reprizu! | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:21 | |
|
CVIJETAK U ROSI
U plamu rujne boje Daljni se istok sjao, S ljubavlju pjesme svoje Slavuj je ružu zvao;
Večernjeg zvona zvuke Vjetrić je nosio širom - Ti si skrstila ruke S pobožnim, slatkim mirom.
Molila ti se blago Za bolje roda svoga, Za svoje Srpstvo drago Zvala si Spasa Boga;
Tvoje su usne male Šaptale r'ječju tajnom, I čiste suze sjale U tvome oku sjajnom;
A ja sam u tebi, čedo, U tebi, zv'jezdo čista, Najljepši cv'jetak gled'o U rosi kako blista.
Mostar, 19. jula 1894.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:21 | |
| PJESMI
Ne kloni, pjesmo moja, pred zvekom smrtnog mača; Iskro svjetova sjajnih, s tobom je sila jača!
Volja promisli svijetle mome te duhu dala, I nebo tvoj je tvorac, boginjo ideala!
Uz tebe anđô slijedi, nebo te okom gleda, Pa čega da se boje pravedna božja čeda?
Zar mraka ili groba? Ta grob je sve što biva, I što će naprijed biti veo skončanja skriva.
Mračne klisure tvrde Perun će gromom zgruvat, A vjetrovi će pepô po zraku im razduvat.
Ta sav je svijet žrtva u čeljustima smrti, Za svakijem životom jedna se sjenka vrti.
Sve što pred jasnim suncem diše, živi i stoji Praznom se sjenkom zove, i sve se smrti boji.
Al' koje nebo posla da dižu oltar sveti Boginji istine rajske, ti se ne boje mreti.
Na grobovima njinim snova se život diže, I sve je jarko sunce spomenu njinom bliže.
Ne kloni, pjesmo mila, pred zvekom smrtnog mača, Uz tebe anđô slijedi, s tobom je sila jača!
Digni se i zahori kroz svjetlost božjeg lika, Kô silni zvuk gromova, ko poklič osvetnika;
I leti dok ti duhom nebeski plamen gori, Za svjetlost samo živi, za istinu se bori!
Djelo tirana gladnih beskrajnom kletvom prati, A nevoljniku budi dobra i vjerna mati.
Ne kloni, pjesmo moja, kad ljute munje prijete, Zahori svetim zvukom vjere i nade svete!
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:21 | |
|
ZAROBLJENI PJESNIK
Ne gleda nebo plavo ni osmjeh sunca vrela, U vlasti tmine hladne zarobljen pjesnik stoji, A pred svijetlom mišlju visokoga mu čela Kao da i mrak strepi i pred robom se boji.
Uzaman lanci zvone i teretom ga tište, Pokorena je snaga, ali ideja nije: On samo jedno želi, on samo jedno ište - Svjetlost narodu svome, slobodu ljubavi svije'!
Ni mrak ni memla hladna ne ruše vjeru jaku, Njegovo blijedo lice nebeski osmjeh ljubi - On sanja... i pred njime, u najljepšeme zraku, Boginja slobode svijetle božansku himnu trubi.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:22 | |
|
PJESNIK
Prijatelju Svetozaru Ćoroviću
Noseći putir svijetli, punan istine sjajne, On među ljude stupa i s ljubavlju ih druži, On bratstvo mirom brati i zublju vjere trajne Visoko nebu diže i s njome rodu služi.
Po neravnome putu, na kome trnje sreta, On smjelo naprijed grede, preziruć sudbu strogu, U času iskušenja diže ga misô sveta, I on se samo moli nebu i svome bogu.
Sa njegovijeh usta slobodna riječ leti I umorne snage k novome djelu kreće, A kad ga rulja goni, štiti ga anđô sveti, - A koga nebo brani, rulja ga srušit neće.
Što ljudi blagom zovu, njegovo blago nije - Prestolje, moć i sila sve se to začas gubi; On višeg blaga ima, u kome svjetlost grije: Pjesmu i srce mlado, srce što vječno ljubi.
I noseć putir svijetli, punan istine čedne, On će živjeti tako, posvećen hramu mira, A kad mu tijelo klone pod kosom smrti ledne, Na njegovome grobu opojaće ga lira.
10. marta 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:22 | |
|
JEDNA NOĆ DESPOTA ĐURĐA BRANKOVIĆA
(Smederevo. Noć. Sam despot sjedi u svojoj sobi) Umorne oči moje ne sklapa pokoj sveti, Ranjena duša moja od crnih dršće slika: Kô oblak burom gonjen, zloslutna misô leti Po zemlji roda moga, po zemlji mučenika.
Kroz fijuk notnjeg vjetra ja čujem kako kosti Srbalja mojih pršte u žvalji zmije gladne; Uzalud boga molim da jadnom Srbu prosti I s mučenika digne taj pokrov noći hladne.
O Nemanjići hrabri, neokaljana krvi, Čija se slava vije na strunama guslara, Vaše se pokoljenje u tužni raspad mrvi, A manastire vaše nesita ruka hara.
Pod njihovijem svodom ledena samrt bludi, Da zbriše sveti spomen vaših božanskih djela; Iz okovanih grla zalud se kletva budi - Daleko u noć crnu zastala zora bijela...
(Napolju se čuje grmljavina i vjetar) Kô da i nebo sprema, u riku groma plamna, Silu osvete strašne svrh jadne zemlje ove! Čuj kako gore ječe, dršću nebesa tamna, I gladni gavran grakće i traži žrtve nove. O, plamti, munjo, plamti! Porazni grome, tresi, Tresi, gruhaj i lomi krvave gore moje, Al' srpsku misô neće srušit adski bijesi, Srbin će voljno pregnut za sreću zemlje svoje! Al' gdje je sreća naša? O, Srbin sreće nema, Zaludu lavskom snagom u smrtnu borbu kreće, Kad hladna sudba uvijek nemilost grdnu sprema, I na put slave naše bezdani ponor meće. Nesrećni, jadni Đurđe, kako je teška kruna Na glavi tvojoj! Teška kô onaj oblak mutni! Tvoja je dijadema oštroga trnja puna, Kô što je zemlja ova prepuna rana ljuti'. Na svakoj tvojoj stazi crni te udes sreta... O, umri, grešni starče, kad s tobom sreće nije! Možda sa grobom tvojim sinuće zora sveta, Na čelo srpske majke da zlatne vijence svije. U Mostaru, 16. oktobra 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:22 | |
|
RUŽA
U gradini ruža miri, Na licu joj zorin sjaj; Za nju samo vjetrić piri I miluje slatki raj. Lijepi cvijetak, ruža bijela, Ona mi je misô cijela, U oltaru duha mog - Ona vjera, ljubav, bog.
Kad u času noći mirne Tajanstveni šumi let I grančice tanke dirne, Ja osjećam miris svet: To u milju tihog sanka Razvija se mirisanka, I kroz granja bujni splet Njena duša diže let.
Buji, miri, cvijete bijeli, Pratio te rajski hor, Svatovi ti vijenac spleli I doveli u moj dvor! Na proljeću tvojih grudi Da me vječno zora budi, Pa da pjevam slatki poj: Zoro moja, danče moj!
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:23 | |
|
RUŽIN SAN
Pitao sam ružu malu Šta u tihoj noći sanja: Da li danak, da li zoru, Ili pjesmu milovanja.
A ruža se čisto trže, Kao da je vjetrić krenu: "Sanjam, sanjam, rajsko milje... Slatki miris - kosu njenu".
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:23 | |
|
LJUBIM...
Ljubim kad blago pod purpurnim velom Zasija milje zoričinih grudi, Jer tad mi trepti po obzorju cijelom Osmejak što ga tvoje lice budi.
Ljubim kad tajno lahorova krila Pod nebo dižu pjesmu tica mali', Jer tad mi zvoni tvoja riječca mila Što sveti oganj na duši mi pali.
Ljubim kad milo svijetla jata čista Zvjezdica drobnih po beskraju plove, Jer tad mi sunce tvoga oka blista I dušu diže u zlaćane snove.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:23 | |
|
RAJSKI TALASI
Kad pogledam grudi tvoje, Čini mi se kao da su Dva goluba zaplivala Svetog raja po talasu.
Ja poletim tice grlit Na srdašce moje vrelo, Pa u talas svetog raja Utopi se žiće cijelo.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:24 | |
|
MOLITVA
Ti si mirna, sjetno ćutiš, Kao ruža uspavana, A pogled si upravila Put nebeskih blagih strana.
Ti se moliš, a nebo se Tako ljupko na te smije, Jer čistija nigda molba Do raja mu stigla nije.
Oj, moli se! Taku molbu Rado nebo sebi prima, Tvoja molba biće svjetlost Usred raja anđelima.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:24 | |
|
NOĆ
Ne trepti list na grani, Niti se lahor kreće, Džbuni su uspavani: Trava i rosno cvijeće Po tihom zraku siplju mirise daha svog.
Sa jatom snova tajni' Anđeo mira bludi, U visu zvijezda sjajni' Rajska se pjesma budi I po svjetovi zračni s njome se javlja bog.
Podigni oči bajne Hramu nebesa tije', Nek vide zvijezde sjajne Najljepše zvijezde dvije U kojima se rađa svjetlost života mog.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:24 | |
| TVOJ UZDISAJ
Kad s uzdahom duše tvoje Vjetrić digne laka krila, I sa tihim lepršanjem Stigne sjaju neba mila,
Više nije lahor blagi Što nebeske traži vise - S uzdisajem duše tvoje U anđela pretvori se.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:25 | |
|
***
Probudiću oganj od plamene strasti, Poletiću ludo - da obvijem rukom Tvoje vito tijelo i da pijem slasti Sa usana tvojih... Prećutaću mukom Sve što sobom krije veo prošlih dana... Ugušiću bole i sjećat se neću Lažne vjere tvoje, - izvor mojih rana, Što mi oko mute, što mi suze kreću. Iz pepela mrtvog podignuću hrame Uzdanja i sreće, pokoja i mira;
Povratiću snove iz grobovske tame - Na prsima mojim zazvoniće lira Da proljeće slavi uskrsnulih nada. Da, sa usta mojih preletiti neće Ni prekor, ni ruga, niti kletva jada Za obmanu tvoju... Pun ushitne sreće, Poletiću tebi, čist, bez sumnje crne, Kô val što poleti kraju hridi one, Pa je strasno ljubi, na njedra joj srne, Dok razdrobljen o nju u bolima klone...
18. septembra 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:25 | |
|
MOME ANĐELU
K'o ljupki cv'jetak nježni, čednu, bajnu i milu Iz jata zvjezdica sjajnih snio te anđ'o svet, I tvome oku dao božanstvo, moć i silu, Što s dveri duše moje pjesmici širi let.
U divljoj borbi sv'jeta, tvoja me ljubav diže I vrelom snage bujne talasa moju grud; Otkako tebe poznah nebu sam, Bogu bliže, Molim se i uznosim njegov pravedni sud.
Moja se vjera budi, sreća mi snove zlati Kad gledam sv'jetlu zoru čarobnog lica tvog; I u snu i na javi moja te duša prati I tebi v'jence plete moje ljubavi Bog!...
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:25 | |
|
U DUBINU DUŠE MOJE...
U dubinu duše moje Tvoj premili pogled pade, Kao poljub sunca vrela Na njedarca ruže mlade.
Oh, to sveti zračak bješe, U kom rajsko milje leži: Svaki duše osjećaj mi Razvi se u cv'jetak svježi.
I sada je duša moja Perivoj, gdje cv'jeće miri - Svaki cv'jetak tebe sanja, Tebi svoja njedra širi!
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:25 | |
|
***
Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani, Od mene te nikad rastaviti neće. Kad na poljsko cv'jeće Pada zračak rani, Ja te gledam. Kad se zlatno sunce rodi, Milujem ti vlasi. Kad mali slavuji Zapjevaju slatko u šumskoj slobodi, Tvoj mi glasak bruji. Kad lagani vjetrić kroz ružice pirne, Ljubim njedra tvoja. U zv'jezdama sjajnim Gledam oči tvoje; i sred noći mirne Ja se molim za te anđelima bajnim...
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:26 | |
|
ŠTO ZASTAŠE GRUDI MOJE?...
Što zastaše grudi moje, Kao da im nesta daha, Kao da su promrznule Od sumora i od straha?
Ćuti, ćuti, milje drago, Sad mi duša u raj stupa, Posred mora - oka tvoga Zaljubljena krila kupa.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:26 | |
|
VJEČITA MLADOST
Nikad moje srce ostariti neće, U njemu će bujat' i pjesma i cv'jeće, U slađanom žaru, što ga sreća budi, Zgr'jevaće se duša, i krvca i grudi.
Uv'jek će mi ostat' cvjetna polja draga, U njima me dizat' i mladost i snaga, Sa ticama malim, što po šumi l'jeću, Pjevati ću i ja proljeću i cv'jeću.
A ako mi pjesma ne bi laka bila, Draga će joj moja uzdignuti krila, Njene oči blage, dva sunašca s neba, Pružaće mi milje, koje pjesma treba.
Mostar 1. jul 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:26 | |
|
VJEČITA MLADOST
Nikad moje srce ostariti neće, U njemu će bujat' i pjesma i cv'jeće, U slađanom žaru, što ga sreća budi, Zgr'jevaće se duša, i krvca i grudi.
Uv'jek će mi ostat' cvjetna polja draga, U njima me dizat' i mladost i snaga, Sa ticama malim, što po šumi l'jeću, Pjevati ću i ja proljeću i cv'jeću.
A ako mi pjesma ne bi laka bila, Draga će joj moja uzdignuti krila, Njene oči blage, dva sunašca s neba, Pružaće mi milje, koje pjesma treba.
Mostar 1. jul 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:26 | |
|
HODI, MILO ČEDO MOJE
Ala l'jepo tvoje grudi To ubavo cv'jeće krasi, Pa slađani miris budi K'o svilene tvoje vlasi.
I ja imam cv'jeća bajna Koje tako milo cvati, Sve ću cv'jeće tebi dati.
Duša moja perivoj je, A u njemu čisto vrelo, Hodi, milo čedo moje, Ti uzberi cv'jeće c'jelo!
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:27 | |
|
SJETI ME SE...
Kad ti tajni glasak sjetni Mirnog sanka trgne slas', Sjeti me se, cv'jete dragi, To je moje duše glas.
To je ljubav, što se diže Sa prestola srca mog, Pa se moli, da te srećnu Vječno štiti blagi Bog!
Mostar, 28. oktobra 1895.
|
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:27 | |
|
LJUBI!...
Ljubi, al' ljubav treba Da svetim žarom sjaje, K'o jasno sunce s neba Čista i sv'jetla da je!
Kad stupaš njenoj stazi, Istina nek' te prati - S ljubavlju anđ'o slazi, Što će ti sreće dati!
Ljubi! Život se kreće, I sve će naći kraj, Al' tvoja ljubav neće, Nebo joj širi raj!
2. novembra 1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:27 | |
|
JOŠ LJUBITI MOGU...
Usahnuo izvor ushita i sreće, Ne nosi me struja mladalačkih snova, Sa grane života rasulo se cv'jeće U beskrajnu pustoš pokojnih sv'jetova...
Nit' osmejak slatki milozračne zore Ne vraća mi pokoj umrlijeh dana, Nit' pjesmice mile, što se jutrom hore, Ne vidaju grudi pod teretom rana.
Izlio sam suze i bez suza sada Na pepelu nade i pokoja plačem, I vjera mi gine, umire i pada, K'o nevina žrtva oborena mačem...
Ja sam hudi mornar, kom' je sudba dala S okeanom hladnim da se vječno bori, Koji neće stići zoru ideala, Niti slatku čežnju, što mu srce gori.
Niti više nemam ni snova, ni sreće, Samo jedno blago propalo mi nije: Još ljubiti mogu, još se izvor kreće, Koji tvoja slika besmrtnošću grije!
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:27 | |
|
VJERUJ...
Vjeruj u srce moje, sveta je iskra ona, Što ga u plamen diže, Kao molitva blaga zvukom jutarnjeg zvona, Te s tobom nebu stiže.
Vjeruj u pogled ovaj, kome su mile i svete Tvog' lica slatke draži, I duši mojoj, što te, čisti, nebeski cv'jete, Sa milovanjem traži.
Vjeruj u stisak ruke, s njime se želje daju, Koje ti srce sprema, Vjeruj, kao što i ja vjerujem, da u raju Takog anđela nema!
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:28 | |
|
RAJ
Na nebeskom svetom visu Beskonačni živi sjaj, Al' sve draži tamo nisu Jer je u tvom srcu raj.
Oh, raširi dveri svete Toga raja, gdje Bog sja! Da u njemu, l'jepi cv'jete, Vjerni anđ'o budem ja!...
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:33 | |
|
ČELA
Gle kako je sitna, mala, Tek je čuješ kad poleti, Mala čela, al' je zato Veličanstven rad joj sveti.
Hajd', zaviri skromnu kuću Gdje čelica vr'jedna živi, Hajd' pogledaj, pa se čudi I velikom djelu divi!
U košnice radne čele Niko blago metn'o nije. Sama čela svojim trudom, Slatkim medom napuni je!
Nikad nije čela marna "Daj mi!" kao prosjak rekla, Rano raneć', kasno kasneć' Sama sebi blago stekla.
Pa hajd', braćo, k'o čelica Da smo uv'jek duha čilog, Da zbiramo slatke plode U košnicu roda milog.
1895.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:34 | |
|
OSTAJTE OVDJE...
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli, što je branit znaše, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Kô pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naručju sveta; Živite zato da možete mrijeti Na njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas neće; Bolji su svoji i krševi goli No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratsku ruku steže - U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat kô što ovo grije - Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije...
1896.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:34 | |
|
PLIJEN (VERZIJA I) Noć sjeverna. Konjik stiže, Juri preko stepe puste. Mjesec gori... Prah se diže Kô pramenje magle guste. No gle! Junak samac nije, Za njim sjedi cura neka; Vrana joj se kosa vije Kô prosuta svila meka.
Znaš gdje laka srna pase, Voda pada s hridi gole, Kako bršljan obvija se Oko breze i topole? Tako ona, vita, lomka, Obvi ruke obadvije Oko pasa smjela momka Što mu čelo samur krije.
Ne pitaj ih kuda jezde, To ne smije niko znati, Do li ponoć i zvijezde I pun mjesec što ih prati! Ne stoj na put!... Mrko sluti Onaj što kô vihor goni... Rukom drži kindžal ljuti, Krvav kao mjesec oni.
1896.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 22:34 | |
|
***
Susretoh je pokraj bistra vrela, U gorama pod visokom jelom; Kosa joj se po njedru rasplela Kô zrak sunca po mramorju bijelom.
Njeno lice ne miluje sreća; Sjetno oko, oboreno krilo, Kô da tuži, kao da se sjeća: Što je bilo, što je davno bilo.
Njene ruke vijence ne pletu, Skrstila ih na nevine grudi, Kô da šapće molitvicu svetu Što je tuga sa uzdahom budi...
"Vilo moja, vilo roda moga, Što si stala i u bolu svela? Zar već nema cvijetka nijednoga Za vijence što si nekad plela?"
Vila prenu pa podiže krilo, Suza blisnu na oči joj plave: "Ima cvijeća, vijenaca bi bilo, Ali gdje su za vijence glave?"
23. oktobra 1896.
|
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Aleksa Šantić | |
| |
| | | | Aleksa Šantić | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |