Novembar 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
| | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | Kalendar |
|
Add This |
|
|
| Aleksa Šantić | |
|
+4roberta_bg krugovi vanja Zana 8 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Zana Član
Broj poruka : 32910 Datum upisa : 01.02.2011
| Naslov: Aleksa Šantić Uto 22 Feb 2011 - 20:01 | |
| First topic message reminder :
Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" :
Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je tužna Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet' neće Život je jedan i nema reprizu! | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:53 | |
|
NA RAD
Na rad, nek' nas sloga vodi! Koga srpska majka rodi, Nek' ne žali truda svog! Ta zdrave su naše grudi, U njima se plamen budi Čelikom nas stvori Bog!
Prezirimo l'jenost, pak'o, Poskočimo hitro, lako, Složno, braćo, svi na rad! Sa radom se meti stiže I novoj se slavi diže Čvrst i stalan jaki grad!
Sjetimo se prošlog doba. Sjetimo se da u groba Mnoga stara sreća spi!... Sa odvažnim voljnim radom, S pouzdanjem, vjerom, nadom Možemo je dići mi!
Na rad, nek' nas sloga vodi! Koga srpska majka rodi, Nek' ne žali truda svog! Ta zdrave su naše grudi, U njima se plamen budi Čelikom nas stvori Bog!
U Mostaru, 20 oktobra 1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:55 | |
|
MOME BRATU U DALJINI Jeftanu, koji je otišao u Novi Sad, u gimnaziju
Iz kršnijeh ovih st'jena, Gdje 'no krvca premilena Srpskog roda vri; - Gdje 'no srpska vila živi, Gdje se leže soko sivi, - Kojemu se svijet divi Kad poklikne, poleti;
Otiš'o si, brate mili, Sa drugovi tvoji čili Na daleki kraj; - Otiš'o si Fruškoj Gori - Al' je divno, Bože, stvori! - Tu se srpska pjesma hori, Tu je zemni raj!
Otiš'o si brate mio, Tu si knjigu prigrlio Da iskustva stečeš zrak, Da t' nauka snage dade, Jer ona je sve nam sade, Bez nje moći ne imade, Ona goni mrak.
Pa de uči, brate mili, Sa drugovi tvoji čili - Trud polaži knjizi toj! Kad "naučiš", tvoji dani Biće srećom obasjani; Kad naučiš, onda počni Radit', živit' za rod svoj!
U Mostaru, 1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:56 | |
|
***
Ja na brdu - zora sviće, Vas miriše kraj, A rosica na cvjetiće Prosula je sjaj.
U rumenu mile zore Jedna zvjezda sja, Mrakovi se s njome bore - Danica je ta.
Podig'o se oro suri - Krilim' goni mrak, I soko se s njime žuri, Polet mu je jak.
U tišini, u milini, Slušam tičiji hor; Pogled bacih: - u daljini Jedan srušen dvor...
Vas u gustoj crnoj tami Krije mu se lik, (Iz daljine izgleda mi Kao mučenik.)
Sve mu mrtvo, mukom muči, Iščezn'o mu glas, Katkad samo sova buči - Noći na užas.
Kam po kamen sve se ruši, Hladan kao led, A u zimskoj crnoj duši, Otrova je jed.
Prema njemu ona stala - Ta on joj je rob... Sa radošću zaciktala, Njegov vidi grob...
Po njemu se bršljan vije. S kraja do na kraj, - K'o da tužne suze lije Za minuli sjaj...
Oh, i jeste slavan bio Obasjav'o nas, Ali ga je porušio Jedan tužni čas...
Na njemu je sunce sjalo Rasipalo moć, Al' se sunce stropoštalo Prikrila ga noć...
Na njemu je odsjajiv'o Zlatni sreće cv'jet - Više njega soko živo Razavio let.
Pa se pitam ovdje sada, Pijuć' cvjetni mir. I gledajuć' kako pada Iz kamena vir:
Kada će se porušeni Obnoviti dvor? Kad će s njega crna sjeni Poći na umor?
Kad će sunce, što još spava, Rasvijetlit' noć? Kada će mu prošla slava Ra෫iriti moć?
K'o da čujem odgovora. K'o da šapće cv'jet: Kada svane sloge zora, Srca bratski splet.
U Mostaru, 25. juna 1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:56 | |
|
ĐURI JAKŠIĆU
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st'jenu golu, Šibaju je b'jesni vali, Predavaju ljutom bolu.
Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same. Ta stijena usred mora, Na tvoj život potsjeća me.
I tebe su boli trli, Lomila te crna tuga, - Al' ti nisi, Đuro, vrli, Nikom htio biti sluga. -
Trpio si... Nemilosno, Sudbina ti jade slala, Al' za milost nije s' nikom Tvoja glava preklanjala.
Imao si divnu vilu, Mehlem tvojih ljutih rana, Njoj si pjev'o pjesmu milu, Lučom svetom obasjana.
Pa i Srpstvu pjevao si, Moć mu pjesmom srcu liv'o; - Tvoju pjesmu slava nosi, Vječnost joj je Bog dariv'o.
Oni mnogi, što su bili Za vremena tužna tvoga U kadifi i u svili, Sred groba su ledenoga.
Za ime im ne zna niko - K'o da nisu nigda bili - A tebi se, naša diko, Lovorovi v'jenci svili.
Tvoje ime svijet znade, Tebe Srbin obožava, Jer ga tvoja pjesma kr'jepi I duši mu snage dava.
Pa dok srpsko sunce blista, - Kog, v'jekovi kivni, gase - Dopiraće tebi gori, Ti ćeš čuti roda glase;
"Neka mu je vječna slava! Za Srpstvo je rad polag'o, Pjevao mu noću, danju - Ostavio njemu blago!"
U Dubrovniku, 15 augusta 1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:56 | |
|
MITI POPOVIĆU srpskom pjesniku
Nadasmo se, da će skoro, Kroz mrakove, što te kruže, Zasijati sunce sv'jetlo - I procvjetat' tvoje ruže...
Nadasmo se, da ćeš naše Suze gorke ublažiti, I sa pjesmom srca tvoga Našu dušu osnažiti.
Nadasmo se, da će opet Oživiti tvoja vila, I nad Srpstvom tvojim milim Raširiti draga krila.
Nadasmo se, da će opet Pjevat' srpske slave zori; - Od pjesama v'jence viti Srb-junaku što se bori.
Al' nam nada evo pada - Tebe nema više, Mito... Pod zemlju je tvoje sada U tuđini t'jelo skrito.
Panulo ti sunce sjajno, Uvehnule tvoje ruže; Gore, polja mirisava I slavuji s njima tuže...
Al' te braća mila neće Izgubiti iz pameti: Dok se burno kolo kreće, I dok srpska pjesma leti.
Tvoje će se ime znati Dok je srpskog neba plava, Na grobu ti braća klicat': Oj, slava ti, Mito, slava!
U Mostaru, 14. juna 1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:57 | |
|
VIDA
Kraj stazice, sred travice, Pune milja, pune baja, Gdje rosice miljenice Pokazuju nevin-sjaja:
U ritama Vida sama, K'o tičica bez svog jata - Tužno sjedi, bolno gledi Jad joj srce obuhvata.
Ljubičica i ružica Kotarica kod nje mala; Ruzmarina, divnog krina, U kitice savezala.
Pružila je, podigla je U ručici te miline; Niti zbori, nit' govori, Samo gledi u visine...
A po stazi sv'jet prolazi - Sred mirisnog stiže kraja, Pesmu pjeva, grudi zgr'jeva, Nestaje mu svakog vaja.
Al' ni jedno čedo b'jedno, Oko nije pogledalo, Nit' na licu boljeticu Njemu tužnu pročitalo:
"Pomoć, pomoć, sv'jete, pomoć!... Bolna mi je mila mati, Nema sanka, svakog danka Sve to veće bolje pati...
Za paricu naj ljubicu, I kiticu krina meka; Za paricu naj ružicu, - Pa da kupim majci l'jeka...
Da ublaži, da osnaži S njim bolane svoje grudi, Pa da gleda još svog čeda, Što se za njeg muči, trudi...
A ja šta bi', snaga slabi' 'Vako mala na sv'jet bila? Kad bi raka gustog mraka, Moju majku zapljenila? -
Pomoć, pomoć, sv'jete, pomoć!... Ta ne meni, siročetu; - Majka čeka davno l'jeka, Da ublaži bolju kletu...
Zašto, ljudi, pogled tudi Dolje na me ne baciste? I paricu za ružicu Siročetu ne pružiste?
Zar ne znate, zar nemate Dužnost svetu pred očima? Zar u sjaju, uživanju Sa srca se vašeg snima?
Vršite je! Ona sve je! Plete v'jenac vašoj glavi! Nakon vaše smrtne čaše Ona živi, a u slavi!
Na grob sije, što vas krije - Svjetlost joj je vječnost prava! - Vršite je! Ona sve je! Spomen vašoj glavi dava!"
1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:58 | |
|
TICI U ZATVORU (II)
Tico moja, tico mala U zatvoru, Zar ti srce, malo srce Jad ne mori?
Zar te boli ne slomiše, Što te tudi Zatvoriše, usamiše Gr'ješni ljudi?
Zar ti jošte i u ropstvu Sija nada? Zar je žica zlokobnica Ne savlada?
Ta zar ti je pjesma jača Od svih zala, Te još i tu pjevat' možeš, Tico mala?
"Ta zar može ljubav Zatrt' koja sila, Ljubav što se u gorici Razavila?
Zar i pjesmu može kogod Da zaguši, Dogod traje iskre žara Još u duži?
Zar ko može iščupati Miris cv'jetu? - Zar bez nada može živit' Rob na sv'jetu?
Nad i ljubav pjesme moje Snažaju me, - Bogu lete, Bog ih čuje, Bog razum'je".
1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 19:59 | |
|
NOĆNA PJESMA MALIJEH SRPKINJA
Oj zvjezdice naše mile, Što širite treptav sjaj! Poigrajte lake, čile, Drž'te bratski zagrljaj.
I mi ćemo zagrljeni, Pjevat', širit' kola splet, Nek se njiha premileni Od pjesmice gorski cv'jet.
Pjesmom ćemo slavit' Boga, Pozdravljati srpski rod, I reći mu: " Samo t' sloga, Obnoviće slavni hod.
Zasjat' će ti sunce sreće, Rasvijetlit' tavnu noć, A sa svake strane - teć' će Vrela, što će davat' moć.
PaŃće okov sred ponora, Tvojoj muci doć' će kraj; Pjevaće ti vila s gora, Minuće je ljuti vaj.
A soko će letit' sivi, Udešavat' burni klik, Kad ti sloga, hoj oživi, Kad cjelivaš njezin lik!"
Rodu ćemo tako reći, Nas malenih čuće glas; Zbližiće se slozi, sreći Kucnuće im željni čas.
Ded zvjezdice bajne, mile, Raširite kola splet. I mi ćemo s vama, čile, Igrat', pjevat', slavit' sv'jet!
1888.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:00 | |
|
DIVNA JE ZORA
Divna je zora Kad jutrom s gora Razgoni mrak
Divno je sunce Kad na vrhunce Rasiplje zrak
Divno je cvijeće, U njemu sreće Gledamo lik
Al' ništa nije Da dušu grije - Kô pjesme klik.
U Mostaru, 19. maja 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:00 | |
|
BOLNIK
U tiho, mirno doba, kad anđô sanka lijeta I nečujno krilom šumi poviše grešna svijeta, Kad ciglog glasa nema da se otkuda čuje, U sobi bolnik sjedi samcat, u tihom miru, I oslabljenom rukom on željno grli liru, Lagano žice dira i žice skladno bruje Kao anđelski hor.
Al' kakav šum prohuja? - Gle! "Pod vijencem mirisni' ruža" Pred bolnika blijeda sa neba anđô sleti I blago zborit poče ta neba čista duša: "Čuo sam tvoju liru; pjevô si pjesmu sreće, Njom dizô narod sveti,
I tvoja duša nije nigda za tugu znala, Al' sudba, eto, hoće da ti počupa cvijeće; Ja sam anđeo tuge i žalim tebe mlada". To reče, a suza čista mu s oka kanu. Sad bliže bolniku stupi, u skladne žice dirnu, I lira tužno zabruja kroz tihu ponoć mirnu. Al' bolnik snagu skupi, pa živom riječi planu: "Ta zašto zvuci tuge da teku s moje lire? Srpske sam krvi ja!
Pa i oblaci nek se po mome nebu šire, Viš' moje mlade glave; duša mi nema strave, U njojzi nada sja.
Pjevaću pjesme one koje sa duše gone Milog mi roda plač. Ne, tužiti neću! Kô tvrda, jaka stijena, Zavičaja mi milog snosit ću bola jad, - Ja nisam slaba žena!
Hladno ću, ako treba, dočekat smrti mač!" I na te žive zbore vinu se anđô gore. A s crkvice malo zvono navijesti početak danka, I sunce zlatno granu. Iz čudnog tog sanka Trže se bolnik mlad.
U Dubrovniku, 29. decembra 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:01 | |
|
GOLOM STIJENJU
Gledao sam sinje more, Mnoge rijeke, mnoge gore, Mnogi ubav kraj; Gledao sam mnoga sela, Gdje žubore hladna vrela, Gdje tičica prevesela Sunčev zdravlja sjaj.
Ali ništa, stijenje milo, Srce nije prisvojilo Mlađano mi - kao ti; Ništa dušu moju tako, Plahovito, silno, jako, Bujno, snažno, vrelo, žarko, Sa ljubavlju ne napi.
S tobom mi se srce veže, Tebi moje želje teže, Ti si predmet sanka mog; Tu mi srpsko cvijeće cvjeta, A vila ga čuva sveta, Oko njega brižno lijeta, - U nadi je štiti bog.
Pa zdravo mi, stijenje golo, Milo gnijezdo sokolovo, Gdje s' Milošev rađa soj! Ja te ljubim žarko, vrelo, Kao majka čedo bijelo, Kao slavuj goru, vrelo - Za te živi sinak tvoj!
U Mostaru, 21. januara 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:02 | |
|
MORNARU
Hajde, hajde brodi smjelo, Razapinji jedro bijelo Uz veseli pjesme glas! Nek se laka šajka vine Preko mora u daljine, Nek udari u talas!
Hajde, hajde preko mora, Ne malakši od umora, Traži luku cilja svog! Nek poteče znoj ti s čela, Nek zaplamti krvca vrela U grudima srca tvog!
Kad se smrkne, kad navali Bjesni vjetar, gordi vali U pomami paklenoj, Čvrsto stani, soko budi! Ne salamaj stravom grudi Na pučini nesitoj!
Sve teškoće, nepogode, Svaku muku i nezgode, Što će stati na put tvoj, Trpi smjelo, trpi brate; Vjera, nada nek te prate, Kao stanac kamen stoj!
Pa ćeš tako preko mora, Preko mora i ponora Stići luci, cilju svom, Odmarat se od umora, Gledat kako ljepše zora Rudi, sviće žiću tvom.
Hajde, hajde brodi smjelo, Razapinji jedro bijelo Uz veseli pjesme glas! Nek se laka šajka vine Preko mora u daljine, Nek udari u talas!
U Mostaru, 25. marta 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:02 | |
|
AKO HOĆEŠ...
Ako hoćeš da o zori Pjevam tebi pjesme moje, Oj, ne bježi sa prozora, Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam O sunčanom toplom sjaju, Oj, pogledni okom na me, Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam Onu tihu nojcu milu, Razvij tvoju gustu kosu - Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam Miris divnog pramaljeća, Oj, razgrni njedra bijela - Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu moju O izvoru slasti bujne, Hodi, hodi na grudi mi, Da ti ljubim usne rujne!...
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:03 | |
|
NADA
Kad oblaci nebo skriju, I u crno sve zaviju, Pa od danka stvore noć, Ko nam veli: "Sve će minut, Kroz oblak će opet sinut Sunce sveto, božja moć"?
Kad nam snijeg dolje skrije, Kad nas zima ledom bije I srdito širi jed, Ko nam duši glasa kreće: "Doć će opet pramaljeće, Rastopiće tvrdi led"?
Pa i starca, kom su dani Već života izbrojani, Kom je grobak iskopan, Ko ga tješi u toj bijedi, Pa mu Šapće: "Starče sijedi, Još ćeš živjet koji dan"?
Kad nas sudba bičem šine, Pa nam sreća naglo mine, A dušu nam stegne vaj, Ko nam ne da malaksati, Ko nas milim glasom prati: "Svakoj bijedi dođe kraj"?
To je tajna sila sveta, Što oko nas vječno lijeta; To je nada - rajska moć! To je zvijezda najmilija, Što nas krijepi, što nam sija Kroza mrklu tavnu noć.
U Mostaru, 17. februara 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:04 | |
|
PRED ZORU
Mrkla se ponoć gubi i tavna sjenka njena; Suri se orô budi sred mrkih, golih stijena I željno očekuje zoru i sunčev zrak. Umukla mrska sova, sve ređi glas joj biva; Daleko, daleko bježi, od svjetlosti se skriva, Od lika svete zore što kopljem lomi mrak.
Vedrije nebo biva. I gle, istok već rudi, U cvijetnom mirnom gaju sjetni se slavuj budi, Istoku pozdrav šalje, sa pjesmom ljulja kraj I zove zoru dragu da rodi danak bijeli, Da iz sna budi, diže oni divni i vreli, Okrijepljen božijom silom, slobodni sunčev sjaj.
Oj, svani, svani, zoro! Razagnaj tminu kletu! Oh, daj nam, daj nam danak, svjetlosti iskru svetu, Ta dugo nas je trala ta kivna, teška noć. Bolne su naše grudi... Daj nam svjetlosti nove! Ostvari one slatke paćene duše snove! Oj, svani, svani, zoro, probudi silu i moć!
U Mostaru, 15. aprila 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:05 | |
|
ROB
U tvrdom stegu lanca obje mu ruke stoje; U gusti mrak je bačen, ne vidi svjetlosti zraka, Okolo njega guje i akrepi se roje, Memla ga bije jaka.
Ali mu ipak licem po koja radost sine: U nebo pogled šalje, molitvu bogu pjeva, Sred ovog crnog mraka, sred ove mrske tmine U nadi srce zgrijeva.
Nadaj se, patniče, nadaj, i sanjaj sanak sveti! U tvrdoj vjeri nade tješit se, krijepit znaj, Ta bog će čuti molbu, puknuće lanac kleti I ropstvu biće kraj!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:06 | |
|
GDJE MNIDIJAH...
Gdje mnidijah da je Mirisavi cvijet - Tu j' otrovna biljka, Tu je pakô klet...
Gdje mnidijah da su Izvori vrline - Otrovna su vrela, Otrovne gorčine.
U kom srcu mišljah Da žar pravde tinja - To je srce pusto, Kukavica sinja.
Koju dušu držah Da ljubavi diše - Satana je mrska, Od pakla je više.
O kom mišljah da je Svojoj vjeri stanac - Sa poganom dušom Rodu kuje lanac.
Koji za rod bjehu Na braniku prvi - Sad eto ih - gmile U prašini crvi.
O kojima mišljah Da dom srećni krune - Sa krvavom suzom Sad ih narod kune.
Kog čuh zborit: "Istina Od sveg mi je draža!" - Sad je pljuje, gazi Malodušna laža.
Gdje mnidijah da je Mirisavi svijet - Tu j' otrovna biljka, Tu je pakô klet.
U Mostaru, 23. jula 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:06 | |
|
NA OČEVU GROBU
Baš kad svanu pramaljeće, Kad izniče šaren cvijet, Kad s' probudi punan sreće Iz mrtvila cio svijet;
Kad mišljasmo preveseli U zeleni hodit gaj I uživat oni vreli, Taj jutarnji sunčev sjaj;
Kad mišljasmo trčat gori, Uz veseli pjesme glas, - Zao nam se udes stvori, Plač i tuga stiže nas.
Ti nam ode, oče dragi, Baš na sveti Đurđevdan; Tebe zovnu bože blagi U nebeski vječni stan.
Ti izdahnu iznebuha, Tek za jedan tili čas. Ljuta bolja tebe svlada, Ne nađosmo tebi spas.
Obvio te sanak vječni, Tvom životu dođe kraj... Ti ucvijeli sinke tvoje - Čuješ li nam, oče, vaj?
Zbogom, oče, diko naša, Spavaj mirno vječni san! Bog ti dao srpskoj duši U svom raju sveti stan!
Zbogom, oče!... Na grobu se Opraštamo s tobom mi, Al' u srcu sinak' tvojih Tvoj će spomen živiti.
U Mostaru, 24. aprila 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:07 | |
|
OJ ISTOČE...
Oj istoče, oj rumeni, Sitnim zvjezdam' nakićeni, Sjajnom zorom zagrljeni, Oj, divno li sjaš! Oj, divno li rajske gore Božanstvene svete dare Ispod krila razvijaš!
Sa tebe nam najpre sine Zlatno sunce, pa se vine U nedogled, u daljine, Šireć svijetu zagrljaj, Pružajuć nam milo svima sa vrelijem poljupcima Ružičasti onaj sjaj.
Još nam tihim glasom zbori. "Neka svako dobro tvori, Nek se trudi, nek se mori, Ta ljenost je sram; Preziri je Srpče svako, Budi krepko, budi jako, Budi živi plam!"
Oj istoče, oj rumeni, Zvjezdicama nakićeni, Svijetlom zorom zagrljeni, Ta divno li sjaš! Ti sa lučom zraka tvoga Silu mraka nemilnoga Jednim mahom otimaš.
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:07 | |
|
SLATKI SANČE!
Slatki sanče, mili dragi druže Mladalačke zanošljive duše! Ao sanče, šta bi od nas bilo, Da nas tvoje još ne tješi krilo? Ti nas čaraš, ti nam duši stvaraš Nove dane slavom obasjane, Ti nam vraćaš uvehnuto cv'jeće, Ti nam vraćaš ono sunce sreće Što je davno s našeg neba palo, Pa se u grob hladni stropoštalo. Ti nam vraćaš, ao sanče mili, Novu snagu izgubljenoj sili... Ti nas dižeš na prestole moćne, I od tame rastavljaš nas noćne. Sve to, sanče, ti nam duši stvaraš, Sve to, sanče, nama obećavaš. Ali, sanče, sve je to badava: Jer u grobu srpska sloga spava... Prezrena je od sinova svoji'! Usamljena s tugom dane broji... Ao, sanče, sve je, sve badava: Jer brat brata za zlato prodava, Pljuje ime, vjere se odriče, U duši mu crni pak'o niče, Ne zna Boga - ne znala ga sreća! - Krsta huli, Hristova raspeća, Nevjernik je - svoju vjeru m'jenja, Nema duše nit' ima poštenja; Sa jatom se tuđijem udruži Pa na štetu roda njemu služi... Rodu plete oštre biče muka - Pratila ga kletva kao Vuka! Koljeno mu utrlo se crno, U ponora vječnoga posrn'o, "A zemlja mu kosti izmećala" - Oj Srbine, tebi sreća cvala!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:09 | |
|
TVRDA STIJENA
Usred mora nesitoga, gdje vječiti pokret vlada, U pomami srdžbe ljute nemilosnih gordih vala, Gdje umorna mnoga šajka sred ponora hladnog pada - Tu je tvrda st'jena stala.
Ne straši se ona kada na nju gnjevni vali jurnu: Sokoli se nad njom viju - njeni sinci vjerni, mili! Snažnijem je krilom brane, kličuć' jasno pjesmu burnu, Prkoseći morskoj sili.
A spasenja anđ'o blagi nad njom svoja širi krila, Krijepeć' joj sinke vjerne, sokolove, munje prave! A slobode pjesmu svetu bijela joj hori vila, Kiteći je v'jencem slave!
Oj ti tvrda, sveta st'jeno, primi pozdrav srpskog sina! I dalje mi smjela budi, kad se more na te hiti! Ta ne boj se, ti si jaka! Bog te gleda sa visina, Desnicom te moćnom štiti!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:09 | |
|
SRBADIJI
Srbadijo, vatro živa, Srbadijo, orle moj! Nebo ti se razgaljiva, Sve se većma gubi, skriva Petstoljetna mrska tama, Sa kopljem je svjetlost slama Veseli se, pjesmu poj!
Utri suze čemer jada Nek' umukne gorki vaj, Uskrsnuće tvoja nada, Što je gaji duša mlada; Tvojih milih svetih snova Rodiće se zora nova, Rodiće se Srpstvu maj!
Patili smo pet-sto ljeta Al' je tako htio Bog: Da nas sudba goni kleta, Da okuša da l' će znati Srbin borbu održati, I k'o soko sa vrleti Trzat' lanac vrata zlog.
Haj, budi se, moj sokole! Već je blizu jadu kraj - Zaboravi teške bole, U budućnost smjelo brodi, Digni slogu na prestole, Ta ona te sreći vodi, - Ona rađa slave sjaj!
1889.
|
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:09 | |
|
PEPEO SVETOG SAVE
Spališe na Vračaru Svetog Savu, Predadoše ognju, žaru Srpsku slavu.
U pep'o se stvori t'jelo Svetitelja; Namršti se Srbu čelo S jada velja.
Proplaka mu usred gore B'jela vila, A tama mu sv'jetle zore Slomi krila...
Bič podiže na nj sudbina Teških jada, - Moć mu pade, s njim tavnina, Mrak zavlada.
Suzu proli i uzda'nu Iz dubine... Sunce sreće njemu panu Sa visine...
Al' gle čuda - božjih sila! Vihor sleti, Pa podiže sveca mila Pep'o sveti!
Podiže ga na krilima U visinu, Pa ga lako krajevima Srpskim vinu.
A pep'o je Srbu svakom Srcu pao, Do danas ga s vjerom jakom Održao!
Kr'jepio ga, budio mu Vrelu nadu, Tješio ga u gorkomu Svome jadu.
Kad mu nebo posta tavno S mrakom gori: On ga diže, da se slavno S mrakom bori!
Da razbije tminu kletu Što ga tare, Da ugleda zoru svetu Slave stare!
Da mu opet domovina Srećom pjeva, Da ga opet sa visine Sunce zgr'jeva.
Pa hvala ti, oj pepele Srpske slave, - Pa hvala ti, oj pepele Svetog Save!
Srbin će te poštovati Dokle živi! U duši te njegovati Soko sivi!
Sa tobom će uv'jek snažno Ginut', mr'jeti! I žurit' se on odvažno Svojoj meti!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:10 | |
|
NA BRIJEGU
Na visu br'jega stojim i gledam u daljne strane; Plavo se nebo krije pod tavnim oblaka velom, Ne može sunce sveto da prodre i da nam grane I zrakom obasja vrelom...
Pomamni vjetar šiba, paklenom žudnjom kletom Povija c'jelu goru i strepi grana svaka... I soko ne može sivi da s' vine gori vrletom - Brani mu bura jaka...
Al' gle, šta se to tamo kroz oblak tavni sija?! Gle svjetlosti mila, divna, sv'jetli nam šalje zrak! U njoj se sivi soko počeo da lagano vija, Da goni sa nje mrak!
Oj, dođi!... dođi... Zablistaj i nama, svjetlosti mila! Kroz tavni oblaka veo prožiži moćni sjaj... Željni smo tebe... željni... Oj širi sveta krila I sleti u naš kraj...
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:10 | |
|
MOJE SRPSTVO
Što je nebu sunce sjajno, što krepošću višnjeg blista; Što je polju cv'jeće bajno, a cvijeću rosa čista;
Što j' sokolu krš i st'jena gdje šstari, gdje se vije. Više koga razjarena čsto ljuta munja bije;
Što je orlu smjelog leta ta visina neba sveta, S koje gordo, u prašini, on prezire crva kleta;
Što je gori izvor-vrelo, lipe cvjetne, jele vite, I u travi mirisave ljubičice one skrite;
Što j' lahoru miris ruža tihim letom što ga nosi, Pa ga milo svakom daje, njim se diči i ponosi;
Što je pjesma slavlju milom, što je tici lako krilo, Što je oku vid i svjetlost: to je meni Srpstvo milo!
Kao oganj, vatra živa u mom srcu ono gori! S njime moja duša sniva, o novome danku, zori...
Svi oblaci da s' razviju - srdžbe strašne ponajveće, Pa na njega da se sliju, ugasit' ga srcu neće!
Da s' njega gorda sila digne, demon... onaj ljuti, Iskru svetu Srpstva mila ne može mi otrgnuti.
Njemu služim, vjerno, pravo, svetinja mi mila to je! Zdravo da si, Srpstvo slavno, ponajveće blago moje!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:11 | |
|
NEMILOSNOM BOGATAŠU
Al' si sretan, bogatašu, Imaš srebra, zlata; Uživanja razna Od Boga ti data.
Bez muke i briga Sjediš u tvom stanu, A od leda mrzne Srce sirotanu.
Kao guja cvili, Pa te tužan moli, Da mu dadeš hljeba, Da gladi utoli.
A ti kanda ne znaš, Ne čuješ mu glasa, Ne razum'ješ muku, Strepnje i užasa.
Na mekanoj svili, Pokraj tople peći, U spokojstvu ležiš, U najvećoj sreći.
Al' sjeti se, sjeti I tog sirotana, Pomozi mu sada Sred čemernih dana.
Ud'jeli mu jadnom, Ne goni ga s praga, Oh, tako ti Boga! Oh, tako ti Blaga!
Imaj srce, s kojim Osjećaj se spaja; Ne zaborav' na to U svili, sred sjaja.
Vrši dužnost svoju, Budi srcem čovjek, Sirotana tješit' Slava ti je dov'jek.
Ud'jeli mu jadnom, Ne goni ga s praga, Oh, tako ti Boga! Oh, tako ti blaga!
1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:13 | |
|
CRNKU
Čini mi se, Srbo brate, Cv'jetak sreće da t' ne cvate, Kao da te mori jad; Vesele ti nisu grudi, U njima se već ne budi Oni prvi vatren nad.
Tvoje srce suze l'jeva, O veselju već se pjeva - U pjesmi ti tuga, vaj; Više nije kao prije Sa radošću da ti sije, K'o da joj je sreći kraj?
Al' ne kloni, Srbe brate! Crna tuga obvila te A ti mahni njom - Nek propjeva opet vrela Ona pjesma prevesela U srdašcu tvom!
I patnika sirotana, Koga gone sa svih strana Neće satrt' noć! Ne malakši bolom, jadom Već se uzdaj s čvrstom nadom U božju pomoć!
1889.
|
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:14 | |
|
JA TE LJUBIM...
Ja te ljubim, sunce sveto! Kruno neba vječne moći, - Ti nam zrakom goniš tamu I mrkle nam gluhe noći.
Ja te ljubim, zoro bajna, Navjesnice b'jelog danka! Ti me uv'jek tvojim čarom Sred slađanog bacaš sanka.
Ja te ljubim, orle suri, Ti se viješ u visini! Prezirući slabe crve, Što gamižu u praūini.
Ja te ljubim, čarna goro, - Željo moja prevelika, Ti si uv'jek zaštitnica Bila srpskih mučenika.
Ja te ljubim, milo slavlje, U mirisnom tvome lugu, Ti sa slatkom pjesmom tvojom Blažiš mnogom srca tugu.
Ja te ljubim, šarno cv'jeće, Prepuno si milja, baja, Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi, Nema srca, osjećaja.
Ja te ljubim, oštra sabljo, Tebe moja pjesma hvali, S tobom su nam pradjedovi Sveto ime održali.
Al' od svega ponajviše Tebe ljubim, rode mili! Za te živim! Tebi dajem Pjesme mojih nada čili'.
U Mostaru, 21. januara 1889.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon 2 Jul 2012 - 20:14 | |
|
PRED PROLJEĆE
Jošte samo malo dana - Prohujaće k'o za čas, Pa sa naših milih strana Veselja će brujit' glas.
Doće milo pramaljeće, žuboriće hladan vir, Ono rosno meko cv'jeće Pružiti nam rajski mir.
Kroza dole i lugove Horiće se slavlja poj; Navjestiće dane nove Vrjedni' čela skladni roj.
Zarudiće sv'jetla zora... Da joj čujem sveti gred - Zime ljute, tog zlotvora, Rastopiće tvrdi led.
Kroza mutne oblačine Zasinuće sunčev sjaj, Mile naše domovine Ozariće svaki kraj.
Oj doleti, pramaljeće, Iz sna dugog širi let! - Ti si puno milja, sreće, Daj nam, daj nam dragi cv'jet!
Oj doleti, pramaljeće, Čekamo te željno svi, Ta bez tebe nema sreće Našoj bujnoj mladosti.
Tek u tebi, u milini, Blagovanja znamo sv'jet, Oj proljeće, sini, sini, Daj nam onaj divni cv'jet...
1889.
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Aleksa Šantić | |
| |
| | | | Aleksa Šantić | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |