Novembar 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
| | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | Kalendar |
|
Add This |
|
|
| Aleksa Šantić | |
|
+4roberta_bg krugovi vanja Zana 8 posters | |
Autor | Poruka |
---|
Zana Član
Broj poruka : 32910 Datum upisa : 01.02.2011
| Naslov: Aleksa Šantić Uto Feb 22, 2011 8:01 pm | |
| First topic message reminder :
Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" :
Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je tužna Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet' neće Život je jedan i nema reprizu! | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:08 pm | |
|
SVETA JE PJESMA...
Sveta je pjesma što kroz ponoć zvoni Sa zlatne lire anđelića bijeli'; Svete su suze što ih veče roni I nježnom cvijeću na listiće dijeli.
Sveti su boli što kroz dušu stižu Setrice mlade kada žali brata; Svete su misli što pjesnika dižu U daljne sfere, u zvjezdana jata.
Svet je i šumor lahorovog krila, S pjevanjem slavlja što dolinom bludi, Al' koja viša svetinja bi bila Od suze što je čista ljubav budi?
Mostar, 20. oktobra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:08 pm | |
|
KLETVA
Je li to pomam podzemnoga bijesa, Što mrkle noći kroz turobnu tamu Ledenom stravom u dušinom hramu Spokojstvo stresa?
Je li to vjetar što krilatim hukom Jeseni mutne navješćuje dane? Ili to munja zadrhti i plane I ječi zvukom?
Ne, to je uzdah, što s cikotom stiže, Srbinske majke iz ranjenih grudi; S vihorom jada on kroz ponoć bludi I kletvu diže...
U Mostaru, 10. oktobra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:08 pm | |
|
BRAĆI
Milje, što trenut Života krasi, Mladosti ljupke Zlatni su časi. A mladost šta je Neg' cvjetak ubav, S kime se grli Sreća i ljubav. Pa digni pehar, nek s' hore glasi, Nek rujno vino žeđu nam gasi!
Kô srebren talas Potoka čista Nek sija lice I oko blista! Nek ognja plamen Diže nam grudi, A struja milja Krvcu nam budi! Kô orô što se s oblakom grli, Na krilu sreće nek duh nam hrli!
U poznu jesen Našijeh dana Život će biti Kô gola grana; Prsnuće putir Nebeske slasti, Klonuloj duši Ushit će pasti... Pa dok je mladost, nek s' hore glasi, Nek ljubav sveta dane nam krasi!
U Mostaru, 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:08 pm | |
|
PRITAJI SUZE...
Posvećeno drugu P(eri) M(isiti)
Pritaji suze! Neka duša plače, Al' tvoje oko neka svijetlo biva; Zar ljudi znaju šta te suze znače I onu ljubav što s' u njima skriva?
Onamo hajde - u svetinju mira, Gdje čisti potok kroz dolinu stiže, Gdje nježno svijeće laki lahor dira I svet mu miris na krioca diže.
Tu neka suze padaju na cvijeće Što mirno cvjeta u sanjivoj doli, Niko ih tamo razumjeti neće - Suze su rosa koju cvijetak voli.
Tu plači, plači i izvidaj grudi. Al' kad se nađeš međ' ljud'ma, u krugu, Ponosna čela, svijetla oka budi, Kao da nikad nisi znao tugu.
17. novembra, 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:09 pm | |
|
NA SESTRINOM GROBU
Sve prolazi, pada, Sve zaborav krije, Ali moja tuga Još prestala nije.
Još jednako srce Uzdahe mi vije, Još jednako suza Za tobom se lije.
Ja ne mogu, sejo, Uvenuli cvijete, Zaboravit nikad Uspomene svete.
Ja se sjećam, sjećam Onih zlatnih dana Kad kucahu naša Srca razdragana.
Ja se sjećam svega: Kad, prepuni sreće, Po poljani ravnoj Izbirasmo cvijeće...
Oh, sjećam se, sjećam I ljubavi tvoje, Sa kojom si uvijek Susretala svoje.
Što se više sjećam Sve je tuge više, Još ne može duša Sliku da ti zbriše.
Sve prolazi, pada, Ali tuga tajna U mojoj je duši Kao vječnost trajna.
Valjda samo "časak" Što me minut neće - Sa srca mi, duše Tu tugu odnijeće.
Ja ne mogu, sejo, Uvenuli cvijete, Zaboravit nikad Uspomene svete.
U Mostaru, 21. januara 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:09 pm | |
|
VEČE
Kad bijeli danak za gorama mine, Večeri rujne zatreperi krilo, U svetu prošlost duša mi se vine I sveg se sjetim što je nekad bilo:
Kad svaki zračak onih zvijezda mali' Anđelskim plamom punjaše mi grudi, Sanjivom dolom kad sićani vali Pričahu milje što ga srce žudi;
Kad svaki svijetak što ravnice krasi Stvaraše ushit na licu mi mladom, Kad slavuj-tice zadrhtali glasi Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom...
I sada veče trepti krilom blagim, Po plavom svodu zvjezdice se nižu, I sada zefiri sa mirisom dragim Kô tajni pozdrav do meneka stižu;
I sada slavuj nježnu pjesmu budi, I zvijezde sjaju tajanstvenom draži, Al' moja duša u daljinu bludi, Daleko tamo svoju ljubav traži.
16. septembra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:09 pm | |
|
***
Kad svene milja dragocjeno cvijeće I minu pjesme što sa nade zvone, Besvjesno kad ti mutni pogled lijeće, A sjetno glava na grudi ti klone,
Ti tražiš mjesto poznato i milo, Daleko tamo od svijeta i ljudi, I skrstiš ruke na umorno krilo, A more tuge pritiska ti grudi.
Al' ti se preneš kô iz dugih snova, Zaplamti duša što u bolu tone: Ti čuješ glase s jatom lahorova Nad tobom kako tajanstveno zvone.
Sa tvoga lica osmejak polijeće I opet s vjerom zagrle se grudi, S talasom milja krvca ti se kreće, A čelom zračak ushita se budi.
Pred tobom sve je kô što j' nekad bilo, Ti grliš svijet rukama objema, A tvoje oko što je suzu lilo Radostan pogled u visine sprema.
Al' začas opet sva čarobnost minu, I tvome oku sve je isto tavno, Jer to su glasi što ih prošlost vinu Sa mrtve sreće, zakopane davno.
Mostar, 26. septembra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:09 pm | |
|
***
U svetom času ponoćnjega mira, Kad tiha rosa počiva na bilju I bezbroj zvijezda s dalekog svemira Ljupko se smiješi u anđelskom milju;
Kad blagi šumor mirnim zrakom plove I nježno cvijeće o zorici sanja: Tajanstven glasak mami me i zove Na drago mjesto našeg milovanja.
Kô rujna zora što slavuju budi Milinom slatkom ono srce sjetno, Tako taj glasak napuni mi grudi I dušu diže na prestolje cvjetno.
I prošle sreće zatrepere krila, Na mrtvoj vjeri zablista se nada: Preda mnom sine tvoja slika mila Čarobnim miljem kô boginja mlada.
Sa bajnog prama tvoje guste kose, Što divno pada na bijele ti grudi, Mirisi slatki u nebo me nose, Daleko tamo od svijeta i ljudi.
Ja željno gledam tvoje lice bajno I nježni osmjeh što mi svemoć sprema, A srce vrisne, zaplače očajno: Ja ruke širim - ali tebe nema...
Zaludu pogled u beskrajnost bludi, To samo bješe prizrak noći tavne; Ja spustim glavu na umorne grudi I nijemo snivam cvijet prošlosti davne.
A hladni vjetar leluja mi vlasi I šumom tone sred ponoćnjeg doba - Kô svete tuge prekidani glasi, Kô tajni uzdah sa pustoga groba.
1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:10 pm | |
|
***
Koliko puta kroz beskrajne snove Kad duša bludi u nečujnom letu, Tajanstven glasak mami me i zove Daleko tamo čarobnome svijetu, Gdje ljupko milje i mladosti sveta Vječito cvjeta.
Oh, kad bih imô tako silne snage, S tobom bih, dušo, na mlađane grudi, I vinuo se u predjele drage, Daleko tamo, kuda misô bludi, Kud duša zove raširenim letom, S ljubavlju svetom.
Na tihom krilu pokoja i sreće, Gdje svjetske borbe ne čuju se glasi, Pili bi miris što ga lijeva cvijeće, Lahor bi tvoje lelujao vlasi, A vječna himna oko nas bi bila, Nebu se vila.
U lakom čunu plovili bi ti'o Po plavoj rijeci bisernijeh vala, Nad nama cvrkut slađan bi se vio Od šarenih tica i bezbrojnih ždrala, Nebu bi duše letile nam mirne Kô miris smirne.
U vedre noći, zvjezdane i bajne, Čuli bi nimfu gdje se dolom kreće, I pjeva pjesmu ljubavi beskrajne I njome njiha travicu i cvijeće, I bludi dalje i u noć se gubi Kô zvuk što ljubi.
Al' kad nam java krati želju milu, Daleko kad se drago mjesto krije, Hajdemo, čedo, na dušinu krilu Onamo gdje se vječna mladost pije; Poljupci čisti kao kaplja rose Neka nas nose!
U Mostaru, 23. jula 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:10 pm | |
|
LJELJOV DAR
U zoru ljupkog maja cvjetnu sam ružu brao; Zanesen bajom njenim nepomično sam stao, A Ljeljo, nestašni Ljeljo, na rame moje pade, Milujući me rukom nježno govorit stade:
"Ostavi ružu čelam', sa njene svježe krune Slađanim medom neka košnice svoje pune; Pusti leptira malog neka veselo lijeće I ljubi pramaljeće rosno i mlado cvijeće.
U mome bogatom vrtu obilno cvijeće cvati, Jedan ću mio cvjetak u tvoja naručja dati: Ta gledni djevojče ono! Zar nisu od ruža sviju Njezine usne ljepše, usne što ljubav piju?
Kô osmjeh rane zore njezino lice rudi, A burom želje žive talasaju se grudi, Čarobni pogled njeni u duši nebo stvara - Nek ona bude tvoja, eto ti moga dara!"
I kad te poznah divnu, kao munjevna strijela Pojuri žićem cijelim mlađana krvca vrela. Ostavih ruže, nek ih čelice čedne piju, A duša tebi letnu prepuna milja sviju.
Kao mirisom svojim leptira cvjetak ubav, Poljupcem ti si tvojim primila moju ljubav, - A Ljeljo i sad lijeće i maše svojim krilom. Hvala ti, hvala Ljeljo, na tvome daru milom!
1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:10 pm | |
|
RUŽI
Simvole blagi mladosti i sreće, Ti sveta biljko zanosnoga mira, Duša ti, evo, tihu pjesmu kreće - Sa ljubav-žice tebi zvoni lira.
Volim ti njedra, što ih draži grle, Za kojim' slavuj premire i žudi; Nebeski miris tvoje duše vrle Slatka je hrana mlađanih mi grudi.
Nekad sam vesô dolazio tebi, Srce mi bješe u plamenu nada, Al' sreća moja trajnog sjaja ne bi, Srušenom vjerom pristupam ti sada.
Na ovom mjestu, pokraj ovog džbuna, Prva je ljubav obasjala mene, Ovdje je duša radovanja puna Prhnula nebu sa miline njene.
Al' gdje je sada onaj anđô lijepi? Gdje vreo poljub sa usana rujnih? Kô noćni prizrak, što putnika krijepi, Vidim je samo posred snova bujnih.
Daljina nijema razdvaja nas sada - U mrtvoj tami pogledi se gube, Sudba je trgla cvjetak našeg nada, Srca se naša ne smiju da ljube.
Možda će vrijeme zaborava krilom Presušit izvor bonom uzdisanju, Al' svakog časa sa ljepotom milom Ti, draga ružo, sjećaćeš me na nju...
Sjećat na noći zvjezdane i bajne, Na bijele ruke, usnice i grudi, Na meke kose i na oči sjajne, U kojim' nebo s milinom se budi.
U Mostaru, 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:12 pm | |
|
PRED PROLJEĆE
Kô duša kad se vrati utjeha, pokoj i nada, Vedri se nebo milo. Radosni sunca gled Razgoni zimske studi, na snježne gore pada I tvrdi topi led.
Već nam po koji glasak slavujak šalje mali, I njime nježno budi svoj mili, znani gaj, A s bujnog cvjetnog jutra prelijeću skladni ždrali U dalek tamo kraj
Na vale Dunava plavog. Sa mladom dušom vrelom Ljubim vas, vjesnici sveti oj doba radosnog! Na lakom vašem krilu pones'te Srpstvu cijelom Pozdrave srca mog!
U Mostaru, 28. februara 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:12 pm | |
|
PUNA DUŠA
Puna duša, srce smjelo, A sa lica ushit l'jeće, Slatkog milja bujno vrelo Kroz dušu se blago kreće.
Na pepelu mrtvih nada Boginja se mira budi, Zagrijana krvca mlada, Napojene srećom grudi.
Šta mi vječnu goni tugu U svetinji noćnjeg mira? Da li pozdrav, što u krugu S anđeoskih zvoni lira?
Ili pjesma, što iz granja Zvjezdicama slavuj poje? Ne, To duše tebe sanja Na oltaru vjere svoje...
Mostar, 10. novembra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:13 pm | |
|
ANĐEO LJUBAVI
Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom, Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće? Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće S pjesmom uzdisajnom?
S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu, Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći? Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći Draganu zove milu?
Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje? Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje, I svetu grli liru.
1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:13 pm | |
|
SNOVI
Na tajnom mjestu, gdje smo nekad brali Mirisno cv'jeće pramaljeća sjajnog, Pod krasnim v'jencem ružičica mali' Viđ'o sam opet mog anđela bajnog...
Kroz njene bujne raspletene vlasi Svježi je vjetrić lepršao krilom, K'o čisto sunce, što nebesa krasi, Sjao je osm'jeh na licu joj milom.
A njeno oko bješe tako blago K'o prvi cv'jetak što ga nebo budi, Sveto, k'o ono uzdisanje drago, U pjesmi slavlja, što kroz ponoć bludi...
I sinu vjera i uskrsnu nada Slatka k'o miris ljubice i smilja; Sa pjesmom duša zaigra se mlada I kao potok razli se u milja...
I ja ljubljah tako silno, strasno... K'o zorin zračak onaj cv'jetak mio, Al' kad me iz sna trže sunce jasno Na mutnoj javi ja sam suze lio...
6. novembra 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:14 pm | |
|
MAJČIN GOVOR
Slušao sam slatki žubor I strujanje gorskih vala, Ljupku pjesmu, što je jutrom Nebu šalje tica mala.
Slušao sam blagi šapat Što se s rosom ljubi cv'jeće, Svetu himni, što je anđ'o U tišini zv'jezda kreće.
Slušao sam zvuk zefira, U bokoru ruža mlad', I u sjenci gusta granja Mili cvrkut slavujčadi.
Al' tvoj govor, mila mati, Slađi je od svakog glasa, Slađi nego zvuk zefira I brujanje sa talasa.
Tvoj je govor mili pozdrav, Koji tako srce diže, Sa njime mi rajska pjesma U mlađanu dušu stiže!
Tvoj je govor sveta himna, Koju nebo slavom prati; Ja sam srećan, ja se dičim, Što se Srbin mogu zvati!
U Mostaru, 21 januara 1892.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:14 pm | |
|
SRPSKA VILA
Kad se ponoć svede, kroz zvjezdice sjajne Anđô rajskog mira krene pjesme tajne: Uz visoko stijenje, kuda orô lijeće, Djevojče se jedno tajanstveno kreće; Njezin suzni pogled u daljinu bludi, U očajni uzdah slamaju se grudi.
Kô u poznu jesen listić blagog cvijeta Tužna je, blijeda njena slika sveta; Zlaćane se vlasi po grudima gube, Pa se kadgod tiho sa vjetrićem ljube; A miris se prospe, kô da na sve strane Pomenak se budi i ružice rane.
Katkad ruke skrsti, puna svete boli U nebo pogledi, kô da s' bogu moli, I na stijenje klekne s prekidani dasi, Pa ga ljubi, ljubi, i suzama kvasi; Zatrese se stijenje kô d s' gromi gone I podmukli tutanj u dubini tone.
Ko si, sveto čedo, što te nemir budi? Da l' nevjerna ljubav ranila ti grudi? Il' si, zrače blijedi, siroče bez snage Pa suzama tužnim tražiš svoje drage? Ne, iz suze što je srpska majka lila Stvorilo se čedo - stvorila se vila.
Plači, sliko sveta, kô siroče bludi Koga niko vjerno ne prima na grudi; Zalud more krvi i gomile žrtav': Smrznulo se nebo, spasitelj je mrtav... Plači, vilo sveta, suzam' stijenje kvasi - Rasuo se vjenac što ti čelo krasi...
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:14 pm | |
|
U SNOVIMA
Još i sad, sveto, na duše oltaru, Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna, U ljupkom milju, nježnosti i čaru, Još i sad blista tvoja slika bajna.
Osjećam miris tvoga mekog prama I gledam oči koje život dijele, Osjećam poljub pun nebeskog plama I vrući stisak tvoje ruke bijele.
Kroz moju dušu tvoja rječca zvoni Kô sveti zvuci nadzemnoga svijeta; I kad sam srećan i kad bol me goni, Svuda me bljesak tvoga lica sreta.
Na krilu snova, što ih ljubav kreće, Ja dižem tebe nebesnome hramu, Kao da ne znam da se vijenac sreće Sa moga čela rasuo u tamu;
Kao da ne znam da ledenim mačem Od tebe sudba rastavi me mlada, Kao da ne znam da cvilim i plačem Na mrtvom grobu porušenih nada.
20. augusta 1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:14 pm | |
|
MOJOJ SEJI
(Persi)
Mila moja sejo draga, Zrače što istinom blista, O, kako će da ti bratac Kaže ljubav srca čista?
Ljubav bratsku, ljubav čednu, Koja samim nebom diše, Ljubav koju niti dani Niti samrt krilom briše.
Ti si tako dobra, blaga, Kao rosa nježnom cvijetu, Kô molitva što je anđô Zbori u svom raju svetu.
Sve dobrote, sve čistote Koje daljno nebo krune Tvoju milu čednu dušu, Tvoje blago srce pune.
Ti si kao sunce sjajno, Koje uvijek sreću dijeli, Ti si tvome dobrom braci Uzor-seja, ponos cijeli!
Blago rodu, blago majci Koja take šćeri ima, Što su slične srcem, dušom Nebu, raju, anđelima.
Pa čuj, sejo, - primi ovu Pjesmu što ti bratac piše, Primi kao ljubav bratsku, Ljubav koja nebom diše.
Mostar, 30. oktobra 1893. | |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:15 pm | |
|
O, NIKAD VIŠE...
O, nikad više, nikad moja ruka Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, - K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka Kidaće jadi moju dušu c'jelu.
K'o sjetna tica, što u krugu tavnu Ledenih žica zarobljena stoji, Snivaću i ja o blaženstvu davnu O slatkom raju poljubaca tvoji'.
Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi, Raznese lišće u daleke strane, K'o vječni sužanj, koji zalud žudi Osmejak mili one zore rane.
Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom Prel'jeće sanak nečujno i blago, Besvjesno lutam na grudima s lirom, I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...
Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće, Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu, Nikad mi tebe darovati neće...
Oh, nikad više, nikad moja ruka Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, - K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka Kidaće boli moju dušu c'jelu.
Mostar, 8. januara 1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:15 pm | |
|
TI SI...
Ti si ona sila sveta Ti si onaj Bog, Što si digla nebu, visu Krila duha mog!
Ti si zv'jezda, tvome zraku Sl'jedi putnik mlad, Ti mu digla mrtvu vjeru, Oživila nad!
Ti si nebo, u tvom oku Sunce, raj i Bog! Pa i ova pjesma moja Dar je sjaja tvog!
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:15 pm | |
|
PROLJETNI DAN
Gle, kako je danak mio Kako li sunce zlati! Šarni leptir zagrlio Listak ruže umiljati; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
Po svježini čistog zraka Slatke pjesme trepti glas, A vjetrića jata laka, Miomirnu nose slas'; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
Hajde, lane, hajde, milje, Da beremo šarni cv'jet! Ljubičicu, ružu, smilje Stavimo u jedan splet; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:15 pm | |
|
PROLJEĆNJA NOĆ
U ovom času, kad plavim svemirom Ljupko i milo zvjezdice se zlate, Kad anđ'o snova pozdravlja me s lirom - U slatkoj tuzi ja se sjećam na te.
U ovom času, kad priroda sanja, Meke sam tvoje milovao vlasi, U ovoj noći - sa šumorom granja Ljubavi naše tekli su uzdasi.
Na bujnom plamu mlađanih mi grudi Počivala je tvoja glava mila, A moja duša, što sad mrakom bludi, Beskrajno milje svetih snova pila.
Ja nisam gled'o nebo noći bajne, Ni zlatna jata na njegovom visu, Nebo mi bjehu tvoje oči sjajne Gdje nikad zv'jezde umirale nisu...
Ti si mi bila sve što nebo krasi: Sunašce sv'jetlo i zvjezdice drage, Raj, u kom se čuju heruvimski glasi, I slatki izvor duhovne mi snage.
Al' sve je prošlo kao sanak mio... U ovom času, kad se glas ne hori, Ja samac lutam, a duša mi ti'o Kroz ljubav - suze tvoje ime zbori...
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:16 pm | |
|
***
Nisi samo srcu mila, Što ti čednost lice krasi, I što dahom rajskog cv'jeta Mirišu ti meke vlasi;
Nisi samo srcu mila, Što ti oko suncem grije, Što su tvoje r'ječi blage Anđeoske melodije;
Nisi samo srcu mila, Što osmejak usta tvojih U dubini duše mlade Diže oltar nada mojih;
Nisi samo srcu mila, Što si čedo raja sveta, Već i stoga, što si pupolj Srpske grane, srpskog cv'jeta!
Mostar, 4. juna 1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:16 pm | |
|
RAJ I MILJE...
Raj i milje, sunce, zv'jezde, Sve što ima Bog, Preliva se, sja i blista U plamenu oka tvog.
Ti si slika, koja nebu Diže moga duha let! Ti mi vjera, ti mi nada, Ti mi idol svet!
Tvoja ljubav nebo mi je, U tom nebu Bog, Kom' se moli, kome služi Oltar duha mog!
Mostar, 27. maj 1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:16 pm | |
|
RADI...
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jeka Sebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
Gledaj zv'jezde, sve se žure, Mjesec sv'jetlo sunce prati, A koritom r'jeke jure, Potok mali neće stati.
Snagom svoga burnog leta Or'o sjajnom suncu stiže, Mala čela traži cv'jeta S djela djelu krila diže.
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jeka Sebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:17 pm | |
|
RADI...
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jeka Sebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
Gledaj zv'jezde, sve se žure, Mjesec sv'jetlo sunce prati, A koritom r'jeke jure, Potok mali neće stati.
Snagom svoga burnog leta Or'o sjajnom suncu stiže, Mala čela traži cv'jeta S djela djelu krila diže.
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jeka Sebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
1893.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:17 pm | |
|
BRANKOVA DUŠA
Noć se sklanja... istok rudi, Vijencem kiti zoru sjajnu, A kroz dušu i kroz grudi Čujem milu pjesmu tajnu.
Čujem kako glas se hori Koji vjerom krvcu krijepi, A od milja duh mi gori U plamenu nada lijepi'.
Kô da s neba čeda mila Pružaju mi rajskog slada, Kô da mi se zagrlila S njima moja duša mlada!
O ti mila pjesmo tajna Što mi duhu dižeš krila, Jesi li se s neba sjajna S bijelim dankom razavila?
Il' to anđô zemlje moje Pjeva himnu vaskrsenja? Ili srpska vila poje Sa visoka golog stijenja?
Ne, sa jatom rajskog svijeta Preko srpskih milih strana - To Brankova duša lijeta Na osvitku bijelog dana.
Pa s visine svijetlog svoda Gleda vijenac Srbadije, Gleda nadu svoga roda Kako složno kolo vije;
Gleda kako bratac brata Žarko ljubi, toplo grli, Kako ruka ruku hvata, Kako narod sreći hrli;
Gleda snove, sliku nada, Što ih Branko s "Kolom" spleo; Gleda vijenac bratskog sklada, Što ga Branko započeo;
Gleda kako svete kosti Miloševe nade zgrijeva, Pa od sreće i radosti To Brankova duša pjeva...
Srbadijo, nado mila, Kreni snagom gorskog lava, Nek pod nebo digne krila Srpska sreća, srpska slava;
Nek se kreće kolo lako, Kolo sloge, bratskog rada! Tako će se, samo tako Razvit cvijetak naših nada.
Pričestimo duše mlade, Pričestimo srce žarko Onim pićem što nam dade U "Rastanku đačkom" Branko.
Samo tako dušman slabi Što nam sreći lomi krila, Samo tako Brankova bi Zadovoljna duša bila...
U Mostaru, 22. januara 1894.
| |
| | | roberta_bg Član
Broj poruka : 23353 Datum upisa : 23.12.2011
| Naslov: Re: Aleksa Šantić Pon Jul 02, 2012 10:18 pm | |
|
POKOJNOM VOJISLAVU
Sa tvojom Avalom dragom i naše stijenje plače, Plače i suze lije, I srpska bijela vila čarobno svoje lice U crni veo krije.
Na javor-guslama našim pucaju tanke strune I zvuci tužno lete - Da čistom suzom svojom orose kamen hladni Tvoje grobnice svete.
I moja duša leti svijetlom grobu tvome, Na kom je anđô blagi, I bono tebi kliče: Vrati se, vrati nama, Naš Vojislave dragi!
1894.
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Aleksa Šantić | |
| |
| | | | Aleksa Šantić | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |