Bukovski-matori pokvarenjak i veliki pesnik

First topic message reminder :

Čarls Bukovski (16. avgust 1920 - 9. mart 1994) američki pesnik, pripovedač i romanopisac danas se smatra jednim od najuticajnijih pisaca bitničke generacije (engl. beat generation). Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.

Čarls Bukovski se rodio kao Hajnrih Karl (Henri Čarls) Bukovski Mlađi u Andernahu, u Nemačkoj. Njegov otac Henri Bukovski bio je američki vojnik, a majka Katarina Fet Nemica. 1922. godine porodica Bukovski se seli u Ameriku u Los Anđeles, grad u kome će Bukovski provesti najveći deo svog života.

Bukovski je odrastao u vreme ekonomske depresije koja je zahvatila Ameriku između dva svetska rata. Njegov strog i dominantan otac često je ostajao bez posla, a svoje nezadovoljstvo i frustraciju najčešće je iskaljivao na dečaku redovno ga maltretirajući, o čemu će Bukovski pisati u svom romanu "Ham on Rye". Adolescentske akne koje su ostavile ožiljke na njegovom licu samo su doprinele da se još više oseća kao gubitnik i osobenjak. Pokušavajući da se zaštiti od traumatične stvarnosti, Bukovski se rano okreće alkoholu, ali i knjigama. Kao srednjoškolac mnogo čita, a posebno voli dela Ernesta Hemingveja, Sinklera Luisa, Karsona MekKulersa i D. H. Lorensa. Po završetku srednje škole upisuje gradski koledž u Los Anđelesu i pohađa kurseve novinarstva i književnosti, želeći da postane pisac.

1976 godine upoznaje Lindu Li Bejli, vlasnicu restorana zdrave hrane 25 godina mlađu od njega, kojom će se oženiti 1985 godine i njegov život poprima mirniji tok. Ostatak života Bukovski će provesti u predgrađu San Pedro u lepo uređenoj kući sa bazenom. Vozi crni BMW, otkriva sve prednosti računara, uživa slušajući klasičnu muziku u društvu svojih mačaka i naravno i dalje piše. Druži se sa glumcem Šonom Penom, a grupa "U2" mu posvećuje pesmu na svom koncertu u Los Anđelesu. 1983 godine snimljen je italijanski film "Priče o običnom ludilu" sa Benom Gazaraom i Ornelom Muti u glavnim ulogama po istoimenoj zbirci priča Čarlsa Bukovskog. Bukovski piše i scenario za film "Barfly" koji je snimljen 1987 godine sa Mikijem Rurkom I Fej Danavej u glavnim ulogama. 1992 godine izlazi iz štampe zbirka pesama " The Last Night of the Earth Poems", poslednja knjiga objavljena za života ovog pisca.

Čarls Bukovski je umro 9. marta 1994 godine od leukemije. Sahranjen je u "Grean Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.

Danas su veoma popularni i njegovi romani:

Holivud,
Bludni sin,
Žene,
Zabeleške starog pokvarenjaka,
Palp,
Šekspir ovo nikad nije radio i drugi,
kao i zbirke kratke proze

Đavo je bio vruć,
Priče o običnom ludilu,
Fotografije iz pakla,
Ljubav i ludilo u LA...

Volim da osetim skoro sve na svom ringišpilu života, i mnogo toga sam već osetio. Ono što se desi pojedincu u bilo kojim okolnostima u mnogome zavisi od toga kakav je. Ali mnogo zavisi i od količine sreće u tom sendviču.

ZVIJER
Beowulf je možda ubio Grendela i Grendelovu majku ali on ne bi mogao ubiti ovo: kreće se unaokolo sa slomljenom kralježnicom i očima od pljuvačke ima rak mete metlom
smješka se i ubija mikrobe germane gladiole
sjedi u kadi s komadom sapuna i čita novine o Bombi i Vijetnamu i autoputovima i smješka se i onda iziđe gola ne upotrebljava ručnik odlazi van i siluje mlade djevojke ubija ih i odbacuje u stranu kao kost s goveđeg odreska
ulazi u spavaće sobe i gleda ljubavnike kako se jebu
zaustavlja sat u 1:30 pretvara čovjeka u kamen dok čita knjigu
zvijer kvari slatkiše stvara žalosne pjesme
zaustavlja let ptica
ubila je čak i Beowulfa odvažnog Beowulfa koji je ubio Grendela i Grendelovu majku
gledajte čak i kurve za barom razmišljaju o njoj piju previše i gotovo zaboravljaju posao.

MILOSRĐE, MA GDJE BILO, DOĐI BRZO K MENI I UZMI ME U SVOJE DOBRE RUKE
jalova lica istisnuta iz odvratnih tuba tijela ograničuju me i zasljepljuju za bilo kakvu nagodbu.
najradije bih odgmizao u crni vulkanski kokošji drob i skrio se skrio skrio. slušajte, znam da mislite da sam ogorčen i možda lud, dobro to je u redu ali nađite mi mjesto: vratar u kasinu
gdje mogu odvajati pijance od njihovih florina
ili ispuštati zrak iz gradonačelnikovih
guma
dok godine ne prođu i oni ne spale svijet
dok razlika u licima ne postane nevažna.
ili gledajte sada dok pitam za stvari volio bih vam reći ovo: volio bih kakvu kantu uvijek sam želio kakvu kantu
u većini slučajeva.
mislim na dobar komad ne ono što neprestano dobivam.
želim čistu svilu i haltere i tijelo i zmijsku kretnju i dijamantne naušnice i strani naglasak, i miris malih pamučnih životinja.
ne tražim polje cvijeća u ugljenokopu. ne tražim od vas da date oči šišmišima u pećini.
ne tražim od vas da otopite bombe kao snijeg.
ne tražim lavovsku ljubimčad na travi pred kućom ili
besplatnu vožnju vlakom u St. Louis.
samo nekoliko stvari.
ili to ili moram prodati glasovir.

RAZGOVOR U JEFTINOJ SOBI
neprestano slažem prazne boce u dvorištu iza zgrade ali ih djeca razbijaju o
zidove gotovo istom brzinom kojom ih ja praznim, i stari g. Sturgeon je umro i odnijeli su ga niz stubište dok sam ja bio u donjem rublju; štakori su trčali , za njim poskakujući s prekrasnim repovima kao u mladih kurvi upola pijanih od vina; gledao sam kako se mijenja signal na ulici i svoje cipele u ormaru i svijet je uskoro počeo dolaziti k meni, razgovarajući o -5mrti i ja sam gledao na veliku pivsku reklamu, i upalili smo sva svjetla ali je još bilo mračno i netko je zapalio cigaretu i svi smo gledali u plamen; od toga se soba ugrijala, zidovi dobili sjaj i razbuktala se krunica žuborećih glasova koji su govorili da je soba još ovdje, da su police još ovdje, da će gđa McDonald tražiti stanarinu.
to je sve što se čulo.
uskoro je netko otišao po novu bocu i mi smo razmišljali o nečemu drugom.
ne sjećam se o čemu, samo se signal neprestano mijenjao.

GUBITNIK
sjećam se da sam u sljedećem trenutku ležao na stolu, svi su otišli : hrabrost pod svjetlom, namrgođena, umlaćujuća... i onda se neki kit pojavio preda mnom, pušeći cigaru: »Mali, ti nisi nikakav borac«, rekao je on, a ja ustadoh i sruših ga preko stolca kao u kakvoj filmskoj sceni, ležao je na svojoj velikoj trtici i ponavljao: »Bože, Bože, što je tebi?« a ja se odjenem (vjerovali ili ne vjerovali) gaza još na mojim rukama i napišem svoju prvu pjesmu, i odonda borba ne prestaje.

U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO
posluga je bila slaba i pikolo je neprestano donosio ručnike u krivo vrijeme. pijan, ja ga napokon udarih postrance u glavu on je bio slabašan čovjek i pade kao listopadski list, sasvim gotov, i kad stigoše plavci ja sam već postavio sofu pred vrata i stavio lanac, drugi stavak Brahmsove Prve simfonije i moja ruka na pola puta do kante neke drolje dovoljno stare da mi bude baka i oni razbiše prokleta vrata, odgurnuše sofu u stranu; ošamarih drolju koja je vrištala okrenuh se i upitah: u čemu je problem, gospodo? i neki me mladić koji se nije nikad obrijao sastavi po glavi svojim pendrekom i ujutro sam bio u zatvorskom odjelu svezan lancima za krevet i bilo je vruće, znoj se cijedio kroz bijele besmislene plahte, i oni su me pitali razne vrste glupih pitanja i ja sam znao da ću zakasniti na posao, što me je neizmjerno zabrinjavalo.

DOŽIVLJAJ
niže u hodniku živi gospođa koja slika leptire i insekte i njezina je soba puna malih kipova, radi s glinom kad sam je posjetio sjedio sam na kauču i pio nešto, onda sam zapazio da nam je jedan kip okrenut leđima, stajao je odsutan, jadni nitkov, i ja upitah damu što je krivo s njime? i ona mi reče: zbrkala sam ga sprijeda prilično nespretno. shvaćam, rekao sam, i dovršio piće, vi nemate mnogo iskustva s muškarcima. ona se nasmijala i donijela mi novo piće, razgovarali smo o Kleeu, Cummingsovoj smrti,
Umjetnosti, kako preživjeti itd. vi biste trebali bolje poznavati muškarce, rekoh joj. znam, rekla je ona. sviđam li vam se? naravno, rekao sam ja. donijela mi je novo piće. razgovarali smo o Ezri Poundu.
Van Goghu. svim tim stvarima. sjela je do mene. sjećam se da je imala male bijele brčiće. rekla mi je da izgledam snažno i mužjački. ja sam joj rekao da ima lijepe noge. razgovarali smo o Mahleru. ne pamtim kad sam otišao. vidio sam je ponovno nakon tjedan dana i pozvala me da uđem udesila sam ga reče. koga? upitao sam.
svog čovjeka u kutu, odgovorila je ona.
fino, rekao sam ja.
želiš li ga vidjeti? upitala je ona. jasno, rekao sam ja.
otišla je u kut i okrenula ga.
bio je zaista dotjeran. moj bože, bio je na dlaku sličan MENI! tada sam se počeo smijati i ona se smijala a umjetničko djelo je stajalo pred nama, vrlo lijepa stvar.

GENIJ MNOŠTVA
Postoji dovoljno izdajstva, mržnje,
nasilja,
besmisla u prosječnom ljudskom
biću
da se Opskrbi bilo koja vojska bilo kojega dana.
Najbolji su Ubijači Oni koji propovijedaju protiv ubijanja. Najbolje Mrze Oni Koji Propovijedaju LJUBAV

NAJBOLJE – NAPOKON – RATUJU ONI
KOJI PROPOVIJEDAJU MIR
Oni koji propovijedaju BOGA
TREBAJU BOGA
Oni Koji Propovijedaju MIR Nemaju Mira.
ONI KOJI PROPOVIJEDAJU LJUBAV NEMAJU LJUBA VI ČUVAJ SE PROPOVJEDAČA
Čuvaj se Upućenih. Čuvaj se Onih Koji
UVIJEK ČITAJU
KNJIGE
Čuvaj Se Onih Koji Preziru Siromaštvo Ili Se Ponose Njime
ČUVAJ Se Onih Koji Su Brzi Na Pohvalama JER Za Uzvrat Trebaju POHVALU
ČUVAJ Se Onih Koji Lako Osuđuju:
Oni Su U Strahu Od Onog što Ne Znaju
Čuvaj Se Onih Koji Uvijek Traže
Mnoštvo; Oni Su Ništa
Nasamo
Čuvaj Se
Prosječnog Čovjeka
Prosječne Zene
ČUVAJ SE Njihove Ljubavi
Njihova Je Ljubav Prosječna, Traži
Prosječno
Ali Njihova Je Mržnja Genijalna
Postoji Dovoljno Genijalnosti U Njihovoj
Mržnji
Da Te Se Ubije, Da Se Ubije Bilo Koga.
Ne Želeći Samoću
Ne Shvaćajući Samoću
Oni Će Pokušati Da Razore Sve
Što Ne Odgovara
Njihovim Predodžbama
Nesposobni
Da Stvaraju Umjetnost
Oni Je Neće
Razumjeti
Svoj Neuspjeh
Kao Stvaraoci Oni
Će Uzeti Kao Neuspjeh Svijeta
Nesposobni Da Ljube U Potpunosti
Oni Će VJEROVATI Da Je Tvoja Ljubav
Djelomična
I ONI ĆE TE MRZITI
I Njihova Će Mržnja Biti Savršena
Poput Sjajnog Dijamanta
Poput Noža
Poput Planine
POPUT TIGRA
POPUT Kukute
Njihova Najčišća
UMJETNOST.

KAD USAHNE GRMLJE BOBICA JA ĆU
OTPLIVATI NIZ ZELENU RIJEKU S KOSOM U PLAMENU
odlučna ustrajnost poput
ružina pupoljka ili anarhista
napokon se
istroši kao moljci u tornjevima ili ljepotice na plažama New Jerseyja.
autobusi promočeni ljudstvom razvoze ga kroz večernje ulice gdje je Krist zaboravio na plač dok se ja krećem uvijek nadolje prema umiranju iza spuštenih zastora na prozorima kao čovjek kojega su gušili plinom, kamenovali ili vrijeđali danima.
prolazi štakor s tovarom ljubavi, prolazi čovjek u prljavom donjem rublju, prolazi drobina kao parni valjak, prolazi lijevi branič Notre Dame u 1932, a meni kao Whitmanu ostaju ove stvari:
ja sam lice iza prozora zubobolja uživalac peršina tekući čovjek što zuri u noćni strop nadimatelj plinova povraćalac otrova manji od Boga i ni izdaleka tako pouzdan krvarnik ako sam porezan ljubavnik kad sam sretan čovjek kad sam rođen. mnogo više i mnogo manje.
u šest sati počnu nadolaziti kao plima i večernje novine, i poput lišća bobica sada su nešto drukčiji,
svaki djelić kože sada je umrljan smeđim i kako prolaze dani postaje sve tamnijim kao bradavica probodena iglom; moji su zastori spušteni dok znanstvenici odlučuju kako stići na Mars, kako izići
odavde. večer je, vrijeme za pitu, vrijeme za glazbu.
Whitman leži tamo kao pješčani rak kao zaleđena kornjača i ja ustanem i prijeđem preko sobe.

MILIJUNAŠ
gledajte ga usahnuo čovjek
zacijelo prošao je svoje
nalazio se pod pokrivačima i kuća se stresla od bombardiranja
on nam se nasmiješio
nadam se da nikad neću postati tako star
dio se zida stresao i pao preko njegova kreveta
kažu da je bio žilav momak kažu da je vrijedio milijune
sunčana svjetlost probila se kroz rupu na zidu sunčana svjetlost i dim i grana stabla
ja sam gotovo dovršio čupanje vodoinstalacije tražeći nešto od vrijednosti ali ništa nije ostalo
netko je tamo bio prije
»idemo«
kad smo se uspeli na vrh brijega granata je pala u samu sredinu kuće koju smo ostavili
daske su letjele i on unutra tamo dolje i onda se pojavila vatra brza crvena savršena mi smo otišli u šumu i Harry se bacio kamenom na
vjevericu i promašio.

POLICIJA
3 dječačića trče prema meni pušući u zviždaljke i vičući uhićen si! pijan si! i započnu me tući po nogama svojim palicama za igru. jedan ima čak i značku. drugi ima lisice ali su moje ruke visoko u zraku.
kad odem u prodavaonicu pića oni zuje vani kao pčele izbačene iz gnijezda kupim litru jeftina viskija i 3
čokoladna slatkiša.

10 LAVOVA I KRAJ SVIJETA
u čuvenom nacionalnom časopisu (da, čitao sam ga) vidio sam fotografiju lavova kako prelaze ulicu u nekom selu i uopće ne žure; to je način kako bi trebalo biti i jednog dana kad pogase svjetla i cijela stvar završi, ja ću sjediti ovdje u kredastu dimu misleći na onih 10 prokletih (da, prebrojao sam ih) lavova što su zaustavljali promet dok su cvjetale ruže. svi bismo to trebali učiniti sada dok još ima v
r e m
e n
a.

DANAS SU KOSOVI GRUBI
osamljen kao osušeni i iskorišteni voćnjak prostrt preko zemlje za uporabu i napuštanje.
ustrijeljen kao bivši boksač koji prodaje dnevne novine na uglu.
u suzama kao postarija djevojka iz kora koja je dobila posljednju plaću.
džepni rupčić je na mjestu vaše gospodstvo vaša štovanosti.
danas su kosovi grubi kao
urasli nokti na nozi za vrijeme noći provedene u zatvoru pijanka pijanka jadikovanje, kosovi trče unaokolo i lete unaokolo pjevajući uvijek o španjolskim melodijama i kostima.
i bilo gdje je nigdje -
san je podjednako loš kao pudrijere i ispuhane gume:
zašto nastavljamo s mozgovima i džepovima punim prašine
kao zločesti dječak koji je upravo izišao iz škole kažite mi
vi koji ste bili junaci u nekoj revoluciji vi koji podučavate djecu i vi koji mirno pijete vi koji posjedujete prostrane domove i šećete vrtovima vi koji ste ubili čovjeka i posjedujete lijepu ženu vi mi recite zašto sam ja na vatri kao staro suho smeće.
mi bismo zacijelo mogli imati zanimljivu korespondenciju. zaposlili bismo poštara. i leptiri bi i mravi i mostovi i groblja izumitelji raketa i psi i automehaničari još malo nastavili dok mi ne bismo potrošili poštanske marke
i/ili ideje. ne sramite se ničega; nagađam da je Bog sve to smislio kao brave na vratima.

MORSKI KONJIC
posjedujem krpelja jednog konja njegovu dušu i njegova muda posjedujem način na koji kruži očima način na koji jede sijeno i serka i stojeći spava
on je moj taj stroj
nalik modrom vlaku s kojim sam se igrao kad su moje ruke bile manje i moja pamet u boljem stanju ja posjedujem tog konja, jednoga ću dana zajašiti svoga konja niz sve ulice odjahat ćemo dalje od stabala uz planinu niz dol
krpelj i oči i muda nas dva odjahat ćemo gdje kraljevi jedu maslačke u gigantskom moru gdje misao nije strava gdje oči ne ispadaju kao djeca subotnje noći
konj kojeg posjedujem i ja kojeg posjedujem postat ćemo ponovno plavi i lijepi i čisti
i ja ću sjahati i čekati na te.

KAO LJUBICA U SNIJEGU
što je moguće ranijeg dana u beznadno podne
brzojavit ću ti koščatu
ruku ukrašenu kožom
morskog psa visoki momak sa
žutim zubima i epileptičnim ocem
donijet će je do tvojih
vrata
smiješi se i
prihvati je
i to je bolje
nego alternativa.

PISMO IZDALEKA
poslala mi je pismo iz male sobe nedaleko Seine. kaže da ide na plesni tečaj. ustane, kaže u 5 ujutro i tipka pjesme ili slika i kad osjeti da joj se plače ima posebnu klupu na obali rijeke.
njezina će knjiga Pjesme biti objavljena ujesen.
ne znam što da joj kažem
ali sam joj rekao da povadi sve loše zube i bude oprezna s francuskim ljubavnicima.
njezinu sam sliku stavio uz radio blizu ventilatora i ona se micala kao nešto živo.
sjedio sam i gledao je dok nisam popušio
5 ili 6 preostalih cigareta.
onda sam ustao i otišao u postelju.

ČOVJEK U SUNCU
ona mi čita iz New Yorkera koji ne kupujem, ne znam kako stiže ovamo, ali riječ je o nečemu u svezi s Mafijom o jednom od mafijaških poglavara koji je previše jeo i kojem je bilo prelako previše je finih žena mazilo njegove orahe, i on se udebljao sišući dobre cigare i mlada prsa i sad dobiva te srčane udare -i tako ga jednog dana netko vozi cestom u tom velikom automobilu i on se ne osjeća baš dobro i traži momka da zaustavi i da ga pusti van i momak ga polegne uz cestu u prekrasnu suncu. ne znam je li riječ o Kreti Siciliji ili samoj Italiji ali on leži u sunčevu svjetlu i prije smrti kaže: kako život može biti lijep, i onda izdahne.
ponekad moraš ubiti 4 ili 5 tisuća ljudi prije nego što nekako povjeruješ da je vrabac besmrtan, novac je pišalina i ti si zapravo uzalud trošio vrijeme.

NE POSJEĆUJ ME, ALI AKO ME POSJETIŠ...
je zacijelo, bit ću kod kuće ako nisam vani ne kucaj ako su svjetla pogašena ili čuješ glasove ili možda čitam Prousta ako netko gurne Prousta ispod mojih vrata ili jednu od njegovih kostiju za moju juhu, ne mogu posuditi novac ni telefon niti ostatke svog automobila ali možeš uzeti jučerašnje novine neku staru košulju ili sendvič od mortadele ili prespavati na kauču ukoliko ne vičeš noću i možeš govoriti o sebi to je sasvim normalno; teška su vremena za sve nas samo što ja ne pokušavam podići obitelj da bih je poslao na Harvard ili kupio zemlju za lovište, ja ne ciljam visoko nastojim samo poživjeti još malo vremena, ako dakle pokucaš bilo kad i ja ne odgovorim i žena se ne nalazi unutra možda imam prebitu čeljust i tražim komad žice ili lovim leptire po papiru kojim su obloženi moji zidovi što želim reći jest ako ne odgovorim ne odgovorim, i razlog je u tome što još nisam spreman da te ubijem ili volim, ili čak prihvatim, to znači da ne želim govoriti zauzet sam, bijesan ili zadovoljan ili možda vješam omču; ako su dakle svjetla i upaljena i čuješ zvukove poput disanja ili molitve ili pjevuckanja radija ili kotrljanja kocki ili pisanja na stroju odlazi, nije dan noć, sat; nije riječ o neukoj neotesanosti, ne želim povrijediti nikoga, čak ni kukca ali ponekad skupim neku vrstu dokaza koji traže razvrstavanje, i tvoje plave oči, recimo da su plave i tvoje vlasi, ako ih imaš ili tvoja pamet -ne mogu ući dok uže ne pukne ili se zategne
ili dok se ja ne izbrijem u novim ogledalima, dok se rana ne zatvori ili otvori zauvijek.

ZBOGOM, BUDALAŠTINE
ležao sam cijeli dan u krevetu ali sam napisao jednu pjesmu i sad sam na nogama gledam kroz prozor i kako bi romanopisac mogao reći pijan: oblaci dolaze prema meni kao sudoperke sa zdjelama i noćnim posudama u rukama nešto što drži vrlo zagađenu vodu.
ali ja sam pijani neromanopisac ali sad ovdje stoji jasno oblikovana boca piva i ja strasno razmišljam u nekoj vrsti pjenušave besposlene mašte naprežem se ali sve što mogu iščačkati jesu četverokuti i kružnice koji se ne slažu; u redu dakle messelgneurs reći ću vam istinu: ponovno (u krevetu) čitam još jedan zapisak o D. Thomasu & jednog će dana upaliti moja sreća i sjedit ću unaokol.o i kupiti rog i pitoma orla i sjedit ću na verandi povazdan na bijeloj verandi uvijek u suncu jednoj od onih bijelih verandi sa zelenom lozom unaokolo, i čitati o Dylanu i D. H. dok mi oči ne ispadnu iz glave za orlovu hranu i uzmognem slijep svirati rog. ali čak i sada postaje mračnije večer se tanji u noć kosti dolje zvijezde iznad netko proizvodi škripu madraca u Denveru da bi se još jedan bljuvač mogao roditi.
ja vjerujem da je sve ponjava sunca i najbolje od svega jest kad ja prolazim kroz nju čudeći se čistom živcu životnosti što ne prestaje: usprkos zatvorima bolnicama tvornicama dobrim psima i nesmotrenim leptirima. ali sad sam ponovno na prozoru na radiju daju operu i žena sjedi u stolcu s moje lijeve strane i neprestano ponavlja:
BRATČ BRATŠT BRAATČT!
i drži knjigu u ruci:
KAKO NAUČITI RUSKI LAKO.
ali zbilja nema ničega što možeš učiniti lako: živi ili umri ili prihvati slavu ili novac ili poraz, sve je teško. opera kaže ovo: mrtve ptice mrtve zemlje mrtve ljubavi čovjek ustrijeljen jer je netko mislio da je kanadski jelen jelen ustrijeljen jer je netko mislio da je jelen.
sav čisti živac trajanja ova žena koja želi govoriti ruski ja koji se želim opiti ali treba nam nešto za jelo.

ODERANA MAČKA ODERANO MESO
govori žena po ruski tako da se ja dovijam da je gladna, nismo jeli ima nekoliko sati.

ŠKOLJKA BAJUNETA TUKA SVINJETINA

I SVINJETINA kaže ona, i ja prijeđem razmak i obučem hlače i izlazim da nabavim nešto. šume su daleko a ja nisam vješt s lukom i strijelom i netko pjeva na radiju:

ZBOGOM, BUDALASTE STV ARI.
i sve što mogu učiniti jest da uđem u prodavaonicu živežnih namirnica i izvučem novčanik s nadom da je pun. i na taj način otprilike ja trošim nedjelje. ostatak tjedna ide bolje jer uvijek postoji netko tko mi zapovijeda što da učinim i premda to izgleda ludo gotovo svi to čine bez obzira što.
tako sada ako mi oprostite (ona upravo jede naranču) obut ću cipele i obući košulju i izići odavde - bit će bolje za sve nas.

PIVSKA BOCA
upravo mi se dogodila stvar vrijedna mirakula: prevrnula mi se natraške pivska boca i pavši na pod dočekala se dnom i ostala uspravno, i ja sam je opet položio na stol da se slegne pjena, ali fotografije danas nisu bile takve sreće i postoji maleni uski raspor na koži moje lijeve cipele, ali sve je to vrlo jednostavno: ne možemo priskrbiti previše: postoje zakoni o kojima ništa ne znamo, razni oblici guranja dovode nas do gorenja ili smrzavanja; što ubacuje kosa ravno u mačja usta nije na nama da kažemo, ili zašto su neki ljudi u zatvorima poput pripitomljenih vjeverica dok drugi njuškaju i prekapaju goleme dojke kroz beskrajne noći -to je zadaća i strava, a nas se ne podučava zašto. ipak, sretna je okolnost da je boca pala uspravno, pa premda imam jednu vina i drugu viskija, to na neki način proriče dobru noć, a možda će sutra samo moj nos biti duži: nove cipele, manje kiše, više pjesama.

ISTINITA PRIČA
našli su ga kako hoda auto-cestom sasvim crvena sprijeda uzeo je zahrđalu konzervu i odrezao svoju spolnu mašineriju kao da govori gledajte što ste mi učinili? možete dobiti i ostatak.
stavio je dio sebe u jedan a dio u drugi džep
i tako su ga našli dok je hodao.
predali su ga liječnicima koji su pokušali sašiti dijelove
natrag ali dijelovi su bili savršeno zadovoljni stanjem u kojem su bili.
ponekad razmišljam o svoj dobroj stražnjici koja je predana čudovištima na svijetu.
možda je to bio njegov protest protiv toga ili njegov protest protiv svega.
pojedinačni Marš Slobode koji se nikad nije progurao između
koncertnih prikaza i bejzbolskih rezultata.
Bože, ili bilo tko, blagoslovi
ga.

INTELEKTUALKA
ona neprestano piše kao dugački raspršivač što prska zrak, i neprestano se spori; nema ničega što ja mogu reći a da to zaista ne postane nešto drugo, zbog toga ja zašutim; i napokon ona obrazloži samu sebe van iz kuće izušćujući nešto kao ne pokušavam
ti se nametnuti.
ali ja znam da će se vratiti, one se uvijek vraćaju.
i
u 5 popodne već je kucala na vrata. puštam je unutra.
neću ostati dugo, kaže, ako me ne želiš.
u redu je, kažem ja, moram se okupati.
ona je otišla u kuhinju i bacila se na suđe.
nešto kao biti oženjen: prihvaćaš sve kao da se nije ni dogodilo.