Bukovski-matori pokvarenjak i veliki pesnik

First topic message reminder :

Čarls Bukovski (16. avgust 1920 - 9. mart 1994) američki pesnik, pripovedač i romanopisac danas se smatra jednim od najuticajnijih pisaca bitničke generacije (engl. beat generation). Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.

Čarls Bukovski se rodio kao Hajnrih Karl (Henri Čarls) Bukovski Mlađi u Andernahu, u Nemačkoj. Njegov otac Henri Bukovski bio je američki vojnik, a majka Katarina Fet Nemica. 1922. godine porodica Bukovski se seli u Ameriku u Los Anđeles, grad u kome će Bukovski provesti najveći deo svog života.

Bukovski je odrastao u vreme ekonomske depresije koja je zahvatila Ameriku između dva svetska rata. Njegov strog i dominantan otac često je ostajao bez posla, a svoje nezadovoljstvo i frustraciju najčešće je iskaljivao na dečaku redovno ga maltretirajući, o čemu će Bukovski pisati u svom romanu "Ham on Rye". Adolescentske akne koje su ostavile ožiljke na njegovom licu samo su doprinele da se još više oseća kao gubitnik i osobenjak. Pokušavajući da se zaštiti od traumatične stvarnosti, Bukovski se rano okreće alkoholu, ali i knjigama. Kao srednjoškolac mnogo čita, a posebno voli dela Ernesta Hemingveja, Sinklera Luisa, Karsona MekKulersa i D. H. Lorensa. Po završetku srednje škole upisuje gradski koledž u Los Anđelesu i pohađa kurseve novinarstva i književnosti, želeći da postane pisac.

1976 godine upoznaje Lindu Li Bejli, vlasnicu restorana zdrave hrane 25 godina mlađu od njega, kojom će se oženiti 1985 godine i njegov život poprima mirniji tok. Ostatak života Bukovski će provesti u predgrađu San Pedro u lepo uređenoj kući sa bazenom. Vozi crni BMW, otkriva sve prednosti računara, uživa slušajući klasičnu muziku u društvu svojih mačaka i naravno i dalje piše. Druži se sa glumcem Šonom Penom, a grupa "U2" mu posvećuje pesmu na svom koncertu u Los Anđelesu. 1983 godine snimljen je italijanski film "Priče o običnom ludilu" sa Benom Gazaraom i Ornelom Muti u glavnim ulogama po istoimenoj zbirci priča Čarlsa Bukovskog. Bukovski piše i scenario za film "Barfly" koji je snimljen 1987 godine sa Mikijem Rurkom I Fej Danavej u glavnim ulogama. 1992 godine izlazi iz štampe zbirka pesama " The Last Night of the Earth Poems", poslednja knjiga objavljena za života ovog pisca.

Čarls Bukovski je umro 9. marta 1994 godine od leukemije. Sahranjen je u "Grean Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.

Danas su veoma popularni i njegovi romani:

Holivud,
Bludni sin,
Žene,
Zabeleške starog pokvarenjaka,
Palp,
Šekspir ovo nikad nije radio i drugi,
kao i zbirke kratke proze

Đavo je bio vruć,
Priče o običnom ludilu,
Fotografije iz pakla,
Ljubav i ludilo u LA...

OBA VIJEST
labudovi utopljeni u smrdljivoj vodi, skinite natpise, ispitajte otrove, odvojite kravu od bika, nadničare od sunca, odstranite lavandine poljupce iz moje noći, istjerajte simfonije na ulice kao prosjake, pripremite čavle,
šibajte leđa svetaca, omamite mačkama žabe i miševe, zapalite očaravajuće slike, popišajte se na svitanje, moja je ljubav mrtva.

KNJIŽEVNA RASPRAVA
Markov tvrdi da pokušavam probosti njegovu dušu ali ja bih više volio njegovu ženu.
položim noge na stolić za kavu a on kaže:
ne smeta me što stavljaš noge na stolić za kavu osim što je klimav i stvar će se svakog trena raspasti.
ostavljam noge na stoliću ali bih više volio njegovu ženu.
radije bih, kaže Markov, ugostio kopača kanala ili prodavača novina jer su oni dovoljno ljubazni
da ostanu pnstojni premda
ne razlikuju Rimbauda od otrova za štakore.
moja se prazna limenka piva kotrlja na pod. da moram umrijeti
smeta me manje nego crno pod noktom, kaže Markov, moj je dio igre da moram živjeti što bolje mogu.
grabim njegovu ženu u prolazu, i onda se njezina kanta nađe na rnorn trbuhu, a ona ima fina koljena i prsa i ja je poljubim.
nije tako loše biti star, kaže on, smirenost uđe u čovjeka, ali tu je kvaka: kako držati smirenost odvojenu od mrtvila; nikad ne gledati na mladost kao nešto bezvrijedno jer si ti star, nikad ne gledati na godine kao mudrost jer ti imaš iskustvo. čovjek može biti star i budala ima ih mnogo, čovjek može biti mlad i mudar -malo ih je. jedan –
za Boga miloga, viknuh, umukni!
on je othodao do svog štapa, uzeo ga i izišao.
povrijedio si njegove osjećaje, rekla je, on tebe smatra velikim pjesnikom.
on je presklizak za mene, rekao sam, previše mudar.
imao sam jednu od njezinih sisa vani.
bila je to čudovišno lijepa stvar.

POBUNA
razlog za pobunu bio je u tome što smo neprestano dobivali grah
a čuvar je ščepao obojena momka koji je svoj bacio na
pod i netko je dotaknuo gumb i svatko je grabio svakoga;
ja sam letvom dohvatio najboljeg prijatelja iza uha netko mi je bacio kavu u lice (ali ne smeta, ionako nije bila za piće) i ja izletih u krug i začuh pucnjavu pušaka
i činilo se da svaki zatvorenik ima nož osim mene, i sve što sam mogao bilo je da molim i bježim a bio sam bez boga i debeo od igranja pokera za cente sa sustanarom iz ćelije, i upraviteljev glas poče dopirati preko cijelog zatvora, i poslije sam čuo da je u zbrci kuhar silovao mornara,
a ja sam izgubio kremu za brijanje, kutiju pljuga i primjerak New Yorkera; ustrijeljena su također 3 čovjeka, izbodeno pola tuceta, 35 bačeno u rupu, ukinute su sve povlastice u krugu, pritisak razdražljiv kao losangeleski vlasnici kladionica, ugašen zatvorski radio, pravi spokoj, posjetitelji poslani kućama, ali sljedećeg jutra ipak smo dobili poštu pismo iz St. Louisa:
Dragi Charles, žao mi je da si u zatvoru, ali ti ne možeš kršiti zakon, unutra se nalazio prignječeni karanfil, parfemski miris, miraž izvana, poljupci i gaćice, smijeh i pivo, i te večeri za objed ponovno su nas odmarširali natrag na grah.

POTPUNO ŽUTO CVIJEĆE
kroz venecijanske zastore vidio sam debela čovjeka u smeđu kaputu (s glavom koju mogu opisati samo kao vrstu zagorjele slastice) kako izvlači lijes iz kola: bio je siv kao bojni brod s potpuno žutim cvijećem. stavili su ga na kolica skrivena grimiznom draperijom žene koračali su za njega uza strminu... i! odvratan-uzbunjen-užasan-skret-sjajan-tren svršetka svijeta! gotovo ga izgubili, jednom mogao sam vidjeti kako se tijelo kotrlja kao slobodna kocka u izgubljenoj igri - ruke kao razmahane vjetrenjače i noge koje napucavaju nogometne lopte jeseni.
uspjeli su ga ugurati u crkvu a ja sam ostao vani otvarajući svoju pamet živu sunčanu svjetlu.
u sobi sa mnom ona je pjevala i kovrčala svoju dugačku zlatnu kosu. (to je istina, Arturo, i to je ono što stvar čini tako jednostavnom.)
»Upravo sam ih vidio kako unose tijelo«, urešeno ću ja njoj. jesen je, stabla, telefonske žice,
a ona pjeva neku pjesmu koju ne mogu razumjeti, neku Svečanu Misu Života.
ona je i dalje pjevala ali ja sam želio umrijeti želio sam žuto cvijeće kao njezine zlatne vlasi želio sam žuto pjevanje i sunce. to je istina, i to je ono što stvar čini čudnom: htio sam biti otvoren i razmršen, i odbačen.

PROLJETNI LABUD
labudovi također umiru u proljeće i vidjeh ga kako pluta mrtav u nedjelju postrance kružeći u struji i ja otidoh do rotunde a iznad mene kružahu bogovi u kolima psi, žene, i smrt je poput miša
-trčala niz moj grkljan, i začuh kako svijet dolazi sa svojim vrećicama za piknik i smijeh, i ja se osjetih krivim zbog labuda kao da je smrt stvar stida i kao budala otidoh i ostavih im svoga lijepog labuda.

NAČIN NA KOJI ĆE SE TO ZBITI U ZATVORU LIJEPIH MLADIH ŽENA –
umrijeti s čizmama na nogama dok pišeš poeziju nije tako slavno kao projahati na konju niz Broadway sa šipkom dinamita u zubima, ali nije također ni zbrajanje totalne sume svih planeta imenovanih ili vidljivih čovjeku, a konj je bio siv, čovjekovo je ime bilo Sanchez ili Kandinsky, bilo je 27 stupnjeva i djeca su ustrajno vikala, svinjo svinjo mi smo umorni otpuhni nas u pakao.

MORSKI PSI
morski psi kucaju na moja vrata i ulaze i traže usluge; kako samo dašću na mojim stolcima gledajući okolo po sobi, i onda zahtijevaju djela: vatru, zrak, novac, ma šta što mogu dobiti pivo, cigarete, poludolare, dolare, petice, deset centi, sve to kao da je moje preživljavanje osigurano, kao da je moje vrijeme ništa a njihova nazočnost ima vrijednost.
u redu, mi svi, zacijelo, imamo svoje morske pse, i postoji samo jedan način da ih se riješimo prije nego što nas istroše i odgrickaju u smrt prestanimo ih hraniti; naći će drugu meku; vi ste ih tovili posljednjih tucet puta sad ih pustite u more.

HOMIĆ, HOMIĆ, HOMIĆ on je pisao: ti si budala bez osjećaja za humor, samo sam se šalio kad sam rekao da se D.
pridružuje Legiji stranaca, a D. je homić upravo toliko koliko i Winston Churchill.
hm, mislio sam ja, ja sam u dodiru s najvećim mozgovima svoga naraštaja. lukavo! Winnie je mrtav i prema tome ne može biti homić.
pismo je nastavljalo: vi ste kalifornijski momci homo-sretni, sve što vi radite jest da sjedite unaokolo i razmišljate o homićima. bez obzira na to poslat ću ti proturatne materijale koje smo napisali ja i drugi, premda sumnjam da će zaustaviti rat.
prije deset godina poslao mi je fotografiju na kojoj su D. i on na nekom pikniku.
D. je bio u odori Legije stranaca, vidjela se boca vina, i stol s jednom krivom nogom.
razmišljao sam o tome deset godina i onda odgovorio:
nemam ništa protiv dvojice Ijudi koji spavaju zajedno
tako dugo dok ja nisam jedan od te dvojice ljudi.
nisam ukazao na to koji je od njih bio homić.
kako bilo, danas sam dobio proturatne materijale u pošti, i on je u pravu: neće zaustaviti rat ni bilo što drugo.

IVAN GROZNI
nailazio je na poteškoće bilo pri stajanju bilo prigibanju
bio je debeo s velikim očima i niskim čelom trajno se smiješio s obzirom na obješenu čeljust
u trenutku bijesa ubio je šakama najstarijeg sina
izgledao je kao da mu je neugodno navršivši 40. godinu života
istaknuo se naprednošću
i
u kasapljenju
umro je 1584. star 54 godine, težak 209 funti
prošlog su ljeta iznijeli njegov kostur iz Arhangelske crkve u Kremlju da bi napravili poprsje naravne veličine
sad je gotovo dovršen i izgleda kao vozač autobusa 20. stoljeća.

BEZ OSNOVE U KLASIClMA
nisam spavao
3 noći i tri dana i moje su oči više crvene nego bijele; smijem se u zrcalo i slušam kucanje sata i plin moje peći miriše vrućim gustim teškim mirisom kroz koji prolaze zvukovi automobila natiskanih poput ornamenata
u mojoj glavi, ali ja sam čitao klasike a na mom kauču namočena vinom spava neka kurva koja je po prvi put čula Beethovenovu Devetu, i slušajući iz pristojnosti zaspala od dosade.
samo zamisli, stari, rekla je, s tvojim mozgom ti bi mogao biti prvi čovjek koji će kopulirati na Mjesecu.

DOLJE ZA KRILA
govore o anđelima ili ona govori o anđelima s prozora debelih stakala što gleda na
Sunset Strip
(ona ima te vizije) (ja nemam te vizije) ali možda su anđelima draži ljudi s novcem
kćeri bogatih farmera što umiru od raka na grlu u Brazilu. ja - ja neprestano gledam ta beskrilna stvorenja podlih priča i kobnih namjera i ona kaže kad ja obezvrijedim njezin san: ti nastojiš da me povučeš dolje za krila
ona će na ljeto otići u Europu Grčku, Italiju, najvjerojatnije Pariz i ona će odnijeti neke od svojih anđela sa sobom. ne sve ali neke.
sad je tu i taj polukineski dečko koji je nekad spavao na izlazima za slučaj požara crni homoseksualac koji igra - šah i krasnoslovi Shelleyja u Senzualistu onda je tu onaj koji ima pravi talent za kist {Nickey) ali koji jednostavno ne može nikako započeti a tu je i Sieberling koji plače jer je zaljubljen u svoju mater (zaista).
mnogi će od tih anđela napustiti grad i kolati oko Slavoluka Pobjede
da bi bili fotografirani ili naganjali nabijače na broju 9 Rue Git-Le-Coeur, i bit će vruće i samotno ljeto za mnoge od nas kad đavao ušeta i još jednom zaposjedne Hollywood.

POŽAR
skupile su se gimnazijalke u uskim suknjama i prvim štiklama
vrapci su odletjeli i debeli se kućevlasnici oprostili od svojih električnih ogledala
skupile su se mršave domaćice sa šmrkavim nosovima i prljavim pregačama skupila su se
vatrogasna kola: ispolirano jadanje nereda što prolijeva vodenu utrobu
skupili su se vatrogasci u kacigama vatrogasci sa sjekirama
bože, GORI stablo visoko 30 metara
CRVENO IZGARA KUĆA zovući u smjeru Gospodnjem
trava se rastapa i vrišti površinom
tla i
te modrosive slike slatkasta dima cijelo nebo čine neumjesnim
i sve to vrijeme nitko ne govori ništa samo gleda što je plamen učinio kao da je nešto konačno izbilo van i kazalo svoje
skupili smo se svi zajedno.

CRVI
čovjek mi reče: ne moraju te zabrinjavati crvi kad si mrtav oni nikad ne stignu k tebi tijelo se mijenja na sve moguće načine - dok oni obrade lijes stvari su se već dogodile i uvijek se događa različito znaš, iskopali su ti one stare kraljeve iz grobnica: jedan je od njih bio samo lokvica crne vode, drugi je imao bradu dugačku 6 metara a drugi se premetnuo u neku vrstu kamene soli.
ma nemoj ? rekao sam ja. da, rekao je on.
on je znao sve te stvari. on je živio visoko u brdima i imao strahovitu pamet.
prije nego što otiđoh ispružih ruku i izvukoh crve iz njegovih očiju nosnica trbuha cipela vlasi ušiju i onda je on rekao laku noć i ja rekoh laku noć uđoh u auto i krenuh
i crvi se smijahu cijelim putom kući.

UNDERGROUND
prostorija je bila prepuna. urednik mi reče:
»Charley, donesi nekoliko stolaca odozgo, gore ima još stolaca.« ja ih donesoh dolje i otvorismo pivo i urednik reče: »ne dobivamo dovoljno oglasa, brod bi mogao potonuti«, tako su započeli razgovor o tome kako da dođu do oglasa. ja sam neprestano pio pivo i morao mokriti i kad se vratih natrag djevojka do mene reče: »mi bismo trebali evakuirati grad, to je ono što bismo mi trebali učiniti.« ja rekoh: »ja bih radije slušao ]osepha Haydna.«
ona reče: »samo zamislite, kad bi svatko napustio grad!«
»usmrdili bi neko drugo mjesto«, rekoh ja.
»ne vjerujem da vi volite ljude«, rekla je ona, povukavši kratku suknju naniže koliko je bilo moguće. »samo za jeb«, rekao sam ja.
potom sam otišao u bar u zgradi do nas i kupio još 3 paketa piva. kad sam se vratio oni su razglabali o Revoluciji. tako sam ponovno bio u 1935,
samo što sam ja bio star, a oni mladi. bio sam barem 20 godina stariji od bilo koga u sobi, i razmišljah: kog vraga radim ovdje?
sastanak je uskoro završio i oni otiđoše u noć, ti mladi
a ja dohvatih telefon i nazvah
Johna T.;
»John, jesi li OK? ja sam noćas utučen. kako bi bilo da dođem k tebi i da se opijem?«
»dakako, Charley, čekat ćemo te.«
»Charley«, rekao je urednik, »izgleda mi da ćemo morati odnijeti stolce natrag gore. «
odnijeli smo stolce natrag gore. revolucija je bila završena.

ČUDO
Raditi s nekom umjetničkom formom ne znači zafrkavati se kao trakavica s punim trbuhom, niti to opravdava uzvišenost ili pohlepu, ni ozbiljnost u svakom trenutku, ali pretpostavljam da to zahtijeva najbolje ljude u njihovim najboljim trenucima, i kad oni umru, a nešto drugo ne umre, mi smo vidjeli čudo besmrtnosti:
ljudi dolaze kao ljudi, odlaze kao bogovi bogovi za koje znamo da su bili ovdje, bogovi koji nam sada omogućuju da nastavimo kad sve drugo govori stani.

IDEAL
Waxmanovi, rekla je ona, on je gladovao, svi su ga ti graditelji željeli kupiti; on je radio u Parizu u Londonu i čak u Africi, imao je vlastiti koncept plana...
kakva strahota, rekao sam ja, arhitekt koji gladuje, eh?
da, da, on je gladovao i njegova žena i njegova djeca ali on je bio vjeran svojim idealima.
arhitekt koji gladuje, eh?
da, konačno je uspio, vidjela sam njega i njegovu ženu prošle srijede uvečer, Waxmani...
bi li ih želio sresti?
reci mu, rekao sam ja, da ugura 3 prsta u šupak i da se strese.
ti si uvijek tako jebeno opak, rekla je ona, prevrnuvši svoju visoku čašu skoča i vode.
uh huh, rekao sam ja, u počast mrtvome.

DVIJE MUHE
Muhe su bijesni komadići života; zašto su tako bijesne? čini se da one hoće više, čini se gotovo kao da su bijesne što su muhe; to nije moja krivnja; sjedim u sobi s njima i one me bockaju svojom agonijom; kao da su labavo grumenje duše izostavljeno odnekud; pokušavam čitati novine, ali one me ne puštaju na miru; jedna izgleda da ide u polukrugovima visoko uza zid, bacajući bijedan zvuk na moju glavu; druga manja drži se blizu i zadirkuje moju ruku, ne govoreći ništa, diže se, pada, mili blizu; koji bog šalje te izgubljene stvari na mene; drugi ljudi pate od diktata imperija, tragične ljubavi...
ja patim od kukaca...
ja se zamahnem za malom, što čini se samo oživljuje njezin izazovni nagon: ona kruži brže, bliže, čak stvara mušji zvuk, a ona gore, osjetivši novi vrtlog, ona također, u uzbuđenju, ubrzava let, iznenada pada poput pljuske, i one se udružuju u kruženju moje ruke, brenčući podnožjem
sjenila na svjetiljci dok nešto ljudsko u meni
ne može više podnijeti nesvetost i ja udarim smotanim novinama promašim! udarim ponovno, one se raziđu nasumce, i ja dohvatim veću prvu, i ona se bacaka na leđima, ritajući se kao razdražena kurva, i ja ponovno zamahnem novinskom toljagom i od nje ostane samo mrlja mušje ružnoće; mala sada kruži visoko, tiha i hitra, gotovo nevidljiva; ne dolazi više blizu mojoj ruci; pripitomljena je i nedokučiva; puštam je na miru, ona me pušta na miru; novine su, naravno, uništene; nešto se dogodilo, nešto je uprljalo moj dan, ponekad za to nije potrebno muško,
ili žensko, samo nešto živo; sjedim i promatram malu; upleteni smo u zrak i življenje; kasno je za nas oboje.

VATROGASNO SPREMIŠTE
(za Jane, s ljubavlju)
izišli smo iz bara jer smo ostali bez novca a imali smo nekoliko boca vina u sobi.
bilo je oko 4 poslijepodne prolazili smo uz vatrogasno spremište i ona započe ludovati:
»VATROGASNO SPREMIŠTE! oh kako volim VATROgasna kola, tako crvena i inače! uđimo unutra!«
slijedio sam je
unutra. »VATROGASNA KOLA!« vikala je i miješajući svojom velikom kantom.
već se pokušavala popeti u jedna kola, podizala suknju sve do pojasa, nastojeći da se ispruži u sjedalo.
»evo, evo, dopustite mi da vam pomognem!« dotrčao je vatrogasac.
drugi je vatrogasac prišao k meni: »naši su građani uvijek dobrodošli«, rekao mi je.
drugi je momak bio s njom gore u sjedalu. »vi imate jednu od onih velikih STVARI?«
pitala ga je ona. »oh, hahaha!, mislim na jedan od onih velikih ŠLJEMOVA!«
»Ja imam i veliki šljem«, rekao joj je on. »oh, hahaha!«
»kartate li?« upitao sam svoga vatrogasca. imao sam 43 centa i ništa osim vremena.
»dođite otraga«, rekao je on. »naravno, mi ne kockamo.
to je protiv
pravila.«
»razumijem«, rekoh mu ja.
dogurao sam 43 centa na dolar devedeset kad sam je vidio kako odlazi gore sa svojim vatrogascem.
»pokazat će mi njihove spavaće prostore«, reče mi ona.
»razumijem«, rekoh joj ja.
kad se njezin vatrogasac nakon deset minuta dosklizao dolje niz motku klimnuo sam mu da priđe.
»to će biti 5 dolara.«
»5 dolara za ono?«
»ne bismo željeli skandal, zar ne? obojica bismo mogli izgubiti posao. naravno, ja sam nezaposlen. «
dao mi je peticu.
»sjedni, možda ih dobiješ natrag.« »što se igra?«
»ajnc. «
»kockanje je protiv zakona.«
»kao sve što je zanimljivo. osim toga, vidiš li kakav novac na stolu?« sjeo je. sad nas je bilo 5.
»kako je bilo, Harry?« upitao ga je netko.
»nije loše, nije loše. «
neki drugi momak otišao je gore.
bili su zaista slabi igrači. nisu se trudili da upamte špil. nisu znali jesu li
preostali visoki ili niski brojevi. u osnovi su išli previsoko, ne držeći se nižih brojeva.
kad je drugi momak sišao, dao mi je peticu.
»kako je bilo, Marty?« »nije loše. ima... neke fine pokrete.«
»daj još!« rekao sam ja. »lijepa čista djevojka. ja je jašem osobno.«
nitko ništa nije rekao.
»ikakvih velikih požara u posljednje vrijeme?« upitao sam ja.
»nee. ništa posebno.«
»vi momci trebate vježbu. daj još!« veliki crvenokosi dečko koji je polirao stroj bacio je svoje krpe i otišao gore.
kad je sišao, dobacio mi je peticu.
kad je četvrti momak sišao, dao sam mu
3 petice za dvadeset.
ne znam koliko je vatrogasaca
bilo u zgradi ni gdje su
bili. nagađam da ih se nekoliko provuklo pokraj mene ali ja sam bio dobar drug.
vani se spuštao mrak kad je zazvonio alarm.
dadoše se u trku unaokolo. momci dosklizaše niz motku.
onda je ona dosklizala niz motku. ona je bila izvrsna s motkama. zbiljsko žensko. ništa nego odlučnost i kanta.
»idemo«, rekoh joj ja.
stajala je mašući zbogom vatrogascima, ali činilo se da oni nisu više bili zainteresirani.
»idemo natrag u bar«, rekoh joj ja.
»ooh, imaš novaca?«
»našao sam nešto što nisam znao da imam...«
sjedili smo na kraju šanka s viskijem i pivskim zaljevačem. »zaista sam se dobro ispavala.«
»sigurno, baby, ti trebaš sna.«
»gledaj onog mornara kako me gleda! mora da misli da sam ja jedna... jedna...«
»ne, ne misli on to. opusti se, ti imaš stila, pravog stila. ponekad me podsjećaš na jednu opernu pjevačicu. znaš, jednu od onih prima d. tvoj stil pokazuje se na tebi
čitavoj. ispij.«
naručio sam još dvije.
»znaš, tatice, ti si jedini čovjek koga VOLIM! mislim, zaista... VOLIM! znaš li?«
»jasno da znam. ponekad mislim da sam kralj usprkos sebi.«
»da, da. to je ono što mislim, nešto slično tome.«
morao sam u zahod. kad sam se vratio, mornar je sjedio na mom stolcu. ona je pritiskala svoju nogu uz njegovu i on je govorio.
ja sam prešao na drugu stranu i započeo igru strelicama s Harryjem Konjem i prodavačem novina s ugla.

RASPRAVA O MARŠALU FOCHU
Foch je bio veliki vojnik, rekao je on, maršal Foch; slušaj, rekao sam ja, ako se ne budeš ponašao pristojno, bit ću prisiljen da te opalim po zubima mokrom krpom. ja ću pisati guverneru, rekao je on. guverner je moj ujak, rekao sam ja.
maršal Foch je bio moj djed, rekao je on.
opomenuo sam te, rekao sam ja. ja sam gospodin.
A ja sam Foch, rekao je on. to je bilo previše. ja ga opalih mokrom krpom.
on zgrabi telefon. guvernerova rezidencija, reče.
ja ugurah mokru gumiranu rukavicu u njegova usta i prekinuh žicu.
vani su zrikavci zrikali kao ludi: Foch, Foch, Foch, Foch! zrikahu.
dohvatih svoju polustrojnicu i ošinuh vragove, ali bilo ih je takvo mnoštvo da sam morao odustati.
izvukoh mokru gumiranu rukavicu. predajem se, rekao sam, to je previše: ne mogu promijeniti svijet.
sve takozvane gospođe u sobi zapljeskaše.
on je ustao i poklonio se galantno dok vani zrikavci zrikahu.
stavih šešir na glavu i išetah. ja još vjerujem da su Francuzi slabi i da se ne treba čuditi.

JAJE
on ima 17 godina.
mama, kaže, kako da razbijem jaje?
dobro, rekla je ona meni, ne moraš se tako držati.
oh, mama, rekao je on, probila si žumance. ne mogu jesti razljeveno žumance.
u redu, rekla je ona meni, tako si snažan, bio si u klaonicama, tvornicama, zatvorima, tako si prokleto snažan, ali svi ljudi ne moraju biti kao ti, to ne znači da su svi u krivu, a ti u pravu. mama, rekao je on, možeš li mi donijeti nekoliko boca kole kad se vratiš kući s posla? gledaj, Raleigh, rekla je ona, ne bi li ti mogao donijeti kolu
na biciklu, ja sam umorna nakon posla. ali, mama, ono brdo. kakvo brdo, Raleigh?
ono brdo, ono tamo, a ja moram voziti preko njega.
u redu, rekla je ona meni, ti misliš da si tako prokleto snažan. radio si u skupini željezničkih radnika na pruzi, slušam o tome svaki put kad se napiješ: »radio sam u skupini željezničkih radnika na pruzi.« pa dobro, rekao sam ja, radio sam.
želim reći, što to znači? svi negdje moramo raditi. mama, rekao je dečko, hoćeš li mi donijeti te kole?
ja zaista volim dečka. mislim da je vrlo nježan. i kad jednom nauči kako razbiti jaje možda učini neke neobične stvari. u međuvremenu ja spavam s njegovom majkom
i nastojim ostati izvan rasprava.

PODMUKLOST
podmuklo si me napao, rekao je on, kazao si Ružičastom orlu da me ne tiska. dođavola, Manny, rekao sam, prestani.
ovi pjesnici su vrlo osjetljivi imaju više osjetljivosti nego talenta, ne znam što bih s njima.
upravo večeras zazvonio je telefon i bio je Bagatelli i Bagatelli je rekao Clarsten je nazvao i Clarsten je bio ogorčen jer mu nismo poslali poštom antologiju, i Clarsten okrivljuje mene jer mu nisam poslao poštom antologiju i nadalje Clarsten je tvrdio da ga pokušavam
uništiti, i bio je vrlo ljut. tako je rekao Bagatelli.
znate, počinjem se zaista osjećati kao književna velevlast zavalim se u stolac i motam cigarete i zurim u zidove i dobivam kredit za život i smrt pjesničkih karijera.
barem dobivam kredit za smrtonosni dio.
u zbilji ti dečki umiru bez moje pomoći. sunce je zašlo iza oblaka. nemam ništa sa svim tim.
pušim Princa Alberta, pijem Schlitz i općim kad god je moguće. vjerujte u moju nevinost i možda ja uzmem u obzir vašu.

LJETNE ŽENE
ljetne žene će umrijeti kao ruža i laž
ljetne žene će ljubiti tako dugo dok cijena nije zauvijek
ljetne žene mogu ljubiti bilo koga; mogu ljubiti čak i tebe dok ljeto traje
ali i njima će doći zima
bijeli snijeg i hladno zaleđenje i lica tako ružna da će se i sama smrt okrenuti ustranu trgnuti se od groze prije nego što ih uzme.

NOĆ KAD SAM UMlRAO
noć kad sam umirao znojio sam se u postelji i slušao šturke i vani su se borile mačke i mogao sam osjetiti svoju dušu kako propada kroz madrac
i u trenutku prije nego što je udarila o pod ja sam skočio bio sam gotovo preslab za hodanje ali sam hodao unaokolo i upalio sva svjetla onda se vratio u postelju i ponovno je moja duša propadala kroz madrac i ja sam skočio
u rrenutku prije nego što je udarila o pod hodao sam unaokolo i upalio sva svjetla i onda se vratio u postelju i ona ponovno propade i ja sam bio na nogama paleći sva svjetla
imao sam kćerkicu od 7 godina i osjećao sam da me ona zacijelo ne želi mrtva inače bi bilo svejedno
ali cijele te noći nitko nije telefonirao nitko nije navratio s pivom
moja ljubavnica nije nazvala sve što sam mogao čuti bili su šturci i bilo je vruće a ja sam ustrajno radio na tome ustajao i lijegao dok prvo sunce nije ušlo kroz prozor kroz grmlje i onda sam se vratio u postelju i duša je napokon ostala unutra i ja sam spavao. sad ljudi navraćaju udarajući na vrata i prozore telefon zvoni telefon zvoni ponovno i ponovno dobivam divna pisma u pošti pisma mržnje i pisma ljubavi. sve je ponovno isto.

RADIO-APARAT S PETLJOM
bilo je to na drugom katu u ulici Coronado znao sam se napiti i baciti radio-aparat kroz prozor dok je svirao i, naravno, razbio bih staklo na prozoru a radio-aparat bi ležeći tamo na krovu još svirao i ja bih rekao svojoj ženi: »ah, divna li radio-aparata!«
drugog jutra izvadio bih prozor iz šarki i odnio niz ulicu staklaru koji bi postavio drugo staklo.
nastavljao sam bacati radio-aparat kroz prozor svaki put kad bih se napio i on bi ležeći tamo na krovu još svirao magični radio-aparat radio-aparat s petljom, i svakog bih jutra odnio prozor natrag staklaru.
ne sjećam se točno kako je to završilo premda pamtim da smo konačno iselili. niže je živjela žena koja je radila u vrtu u kupaćem kostimu i njezin se muž tužio da zbog mene ne može spavati noću zbog toga smo iselili i u sljedećem sam stanu ili zaboravio baciti radio-aparat kroz prozor ili više nisam osjećao takvu potrebu.
sjećam se da mi je nedostajala žena koja je radila u vrtu u kupaćem kostimu, zaista je kopala s onom lopaticom njezina stražnjica u zraku a ja sam znao sjediti na prozoru i promatrati kako sunce obasjava cijeli prizor dok je glazba svirala.

SOLID STATE MARTY
skoro mu je 80 godina i posjetili su ga neki dan. sjedio je u stolcu s krpom gruba platna preko krila i kad su ušli unutra prva stvar koju je rekao bila je: »ne dodirujte moje spolovilo!«
imao je žaru od tri i pollitre zinfandela u hladnjaku, bio je upravo završio 5 dana tekile. novi glasovir od 600 dolara stajao je u središtu
sobe, kupio ga je za sina.
neprestano naziva da dođem k njemu ali kad to učinim vrlo je dosadan. slaže se sa svime što kažem i onda ode na spavanje.
Solid State Marty . kad me nema kod njega on svašta učini: potpali kauč mokri po svom trbuhu pjeva državnu himnu.
pozove prostitutke k sebi i poprska ih seltzerovom vodom, iščupa telefonsku žicu iz zida
ali prije nego što to učini telefonira u Pariz
Madrid Tokio
tuče pse mačke
ljude svojom srebrnom štakom
priča priče o tome kako je bio matador boksač svodnik Erniejev prijatelj Picassov prijatelj
ali kad ga posjetim on spava uspravno u stolcu sjedine se kotrljaju niz tiho šutljivo jastrepsko lice
njegov sin započne govoriti i onda je meni vrijeme da odem.

LICE POLITIČKOG KANDIDATA NA ULIČNOJ OGLASNOJ PLOČI eno ga:
bez previše mamurluka bez previše svađa sa ženom bez previše ispuhanih guma nikad pomisli o samoubojstvu
ne više od tri zubobolje nikad nije propustio objed nikad u zatvoru . nikad zaljubljen sedam pari cipela sin na sveučilištu automobil star godinu dana police osiguranja vrlo zelena tratina pred kućom kante za smeće s čvrstim poklopcima bit će izabran.

NIŠTA NIJE DJELOTVORNO KAO PORAZ
uvijek nosi notes sa sobom kamo god ideš, rekao je on, i ne pij previše, piće otupljuje
osjetila,
budi nazočan kad se čita, zapazi stanke u dahu, a kad ti čitaš budi uvijek umjeren ne ističi previše, gomila je bistrija nego što pretpostavljaš, a kad nešto napišeš ne šalji smjesta, stavi u ladicu dva tjedna, onda izvuci i pogledaj stvar, i preuređuj, preuređuj, PREUREĐUJ ponovno i ponovno, učvrsti retke kao vijke što drže luk mosta od 5 milja, i drži notes uz krevet, nadoći će ti misli noću i te će misli nestati i biti izgubljene ako ih ne zapišeš. i ne pij, svaka budala može piti, mi smo ljudi književnosti.
za čovjeka koji uopće nije mogao pisati on je bio otprilike kao i svi ostali: mogao je zacijelo govoriti o tome.

OSAMLJENIK
vrat od 48 i pol centimetara u dobi od 68 godina diže utege tijelo kao u dečka (gotovo)
brijao je glavu i pio porto iz krčaga od dvije litre
držao je lanac na vratima prozore prekrivene daskama
morao si posebno kucati da bi ušao
imao je brončane boksere noževe toljage revolvere
imao je prsa kao hrvač
nikad nije izgubio naočale
nikad nije psovao nikad nije izazivao nesreću
nikad se nije oženio nakon smrti svoje jedine žene
mrzio je mačke žohare miševe ljude
rješavao je križaljke zagonetke održavao je korak s vijestima taj vrat od 48 i pol centimetara
tijekom 68 godina on je bio nešto
sve te daske na prozorima
prao je svoje donje rublje i čarape
moj prijatelj Red odveo me gore jedne noći da ga upoznam razgovarali smo neko vrijeme i onda smo otišli
Red je pitao: »što misliš?«
odgovorio sam: »više se boji umiranja nego mi ostali.«
odonda nisam vidio nijednog od njih.

PONOSNO MRŠAVO
UMIRANJE
vidim starce u mirovini u supermarketima i mršavi su i ponosni su i umiru oni gladuju stojećke i ne kažu ništa. davno prije, među ostalim lažima, podučavali su ih da je tišina . junaštvo. sada, nakon što su radili cijeli život, inflacija im je postavila zamku. osvrću se ukradu zrno grožđa žvaču ga. napokon obave malu kupnju, koliko im treba za jedan dan. druga laž kojoj ih se podučavalo: ne kradi. radije bi gladovali nego ukrali (zrno grožđa neće ih spasiti) i u malim sobama dok čitaju tržne oglase oni će gladovati umrijeti bez glasa mladi plavi momci duge kose iznijet će ih iz podstanarskih sobičaka ugurati u kola i udaljiti se, ti dečki zgodni oku što razmišljaju o Vegasu i mačkama i pobjedi. takav je poredak stvari: svatko dobije okus meda onda nož.