Bukovski-matori pokvarenjak i veliki pesnik

First topic message reminder :

Čarls Bukovski (16. avgust 1920 - 9. mart 1994) američki pesnik, pripovedač i romanopisac danas se smatra jednim od najuticajnijih pisaca bitničke generacije (engl. beat generation). Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.

Čarls Bukovski se rodio kao Hajnrih Karl (Henri Čarls) Bukovski Mlađi u Andernahu, u Nemačkoj. Njegov otac Henri Bukovski bio je američki vojnik, a majka Katarina Fet Nemica. 1922. godine porodica Bukovski se seli u Ameriku u Los Anđeles, grad u kome će Bukovski provesti najveći deo svog života.

Bukovski je odrastao u vreme ekonomske depresije koja je zahvatila Ameriku između dva svetska rata. Njegov strog i dominantan otac često je ostajao bez posla, a svoje nezadovoljstvo i frustraciju najčešće je iskaljivao na dečaku redovno ga maltretirajući, o čemu će Bukovski pisati u svom romanu "Ham on Rye". Adolescentske akne koje su ostavile ožiljke na njegovom licu samo su doprinele da se još više oseća kao gubitnik i osobenjak. Pokušavajući da se zaštiti od traumatične stvarnosti, Bukovski se rano okreće alkoholu, ali i knjigama. Kao srednjoškolac mnogo čita, a posebno voli dela Ernesta Hemingveja, Sinklera Luisa, Karsona MekKulersa i D. H. Lorensa. Po završetku srednje škole upisuje gradski koledž u Los Anđelesu i pohađa kurseve novinarstva i književnosti, želeći da postane pisac.

1976 godine upoznaje Lindu Li Bejli, vlasnicu restorana zdrave hrane 25 godina mlađu od njega, kojom će se oženiti 1985 godine i njegov život poprima mirniji tok. Ostatak života Bukovski će provesti u predgrađu San Pedro u lepo uređenoj kući sa bazenom. Vozi crni BMW, otkriva sve prednosti računara, uživa slušajući klasičnu muziku u društvu svojih mačaka i naravno i dalje piše. Druži se sa glumcem Šonom Penom, a grupa "U2" mu posvećuje pesmu na svom koncertu u Los Anđelesu. 1983 godine snimljen je italijanski film "Priče o običnom ludilu" sa Benom Gazaraom i Ornelom Muti u glavnim ulogama po istoimenoj zbirci priča Čarlsa Bukovskog. Bukovski piše i scenario za film "Barfly" koji je snimljen 1987 godine sa Mikijem Rurkom I Fej Danavej u glavnim ulogama. 1992 godine izlazi iz štampe zbirka pesama " The Last Night of the Earth Poems", poslednja knjiga objavljena za života ovog pisca.

Čarls Bukovski je umro 9. marta 1994 godine od leukemije. Sahranjen je u "Grean Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.

Danas su veoma popularni i njegovi romani:

Holivud,
Bludni sin,
Žene,
Zabeleške starog pokvarenjaka,
Palp,
Šekspir ovo nikad nije radio i drugi,
kao i zbirke kratke proze

Đavo je bio vruć,
Priče o običnom ludilu,
Fotografije iz pakla,
Ljubav i ludilo u LA...

LUDILO
ja ne udaram šakama po zidovima ja samo sjedim ali ono nasrće na mene kao plima.
žena u dvorištu iza mene urla, plače svake noći.
ponekad dođu iz kotarske bolnice i odvedu je na dan ili dva.
vjerovao sam da pati zbog gubitka velike ljubavi dok jednog dana nije došla k meni i ispričala mi – izgubila je zgradu s 8 stanova prevario ju je za njih neki žigolo. urlala je i plakala nad gubitkom vlasništva. počela je plakati dok mi je pričala onda me ustima premazanim ustajalim ružom i zadahom češnjaka i luka poljubila i rekla:
»Hank, nitko te ne voli ako nemaš novca.« ona je stara, gotovo kao ja. otišla je, još plačući...
neki dan u 7:30 izjutra došla su dva crna bolničara s nosilima, samo što su pokucali na moja vrata. »dođi, čovječe«, rekao je viši od njih.
»čekajte«, rekao sam, »griješite.«
bio sam strašno mamuran stojeći u poderanom kućnom ogrtaču s kosom koja mi je visjela iznad očiju.
»ovo je adresa koju su nam dali, čovječe, ovo je 5437 i 2/5 zar ne?«
»da.«
»dođi, čovječe, ne pravi nam sranje.«
»gospođa koju želite nalazi se otraga.« obojica su otišli otraga. »ova vrata?«
»ne, ne, to su moja stražnja vrata. idite tim stubištem iza
vas. vrata što gledaju na istok, ona s poluodvaljenim poštanskim sandučićem.«
otišli su gore i lupali na vrata. gledao sam ih kako je odvode. nisu upotrijebili nosila. ona je hodala između njih. i ja pomislih da odvode krivu osobu ali nisam bio siguran.

UMJETNIK
ja sam odjednom slikar. djevojka iz Galvestona daje mi 50 dolara za sliku čovjeka koji drži štapić slatkiša dok pluta na zamračenu nebu.
onda mi priđe mladić sa crnom bradom i ja mu prodam tri za 80 dolara. on voli grube stvari
gdje ispisujem preko čitave slike -
»ustrijelite govna« ili » VELlKA JE UMJETNOST KONJSKI IZMET, KUPUJTE MEKSIČKO JELO.« mogu naslikati sliku za 5 minuta. upotrebljavam akrilik, ravno iz tube. najprije naslikam lijevu stranu slike s lijevom rukom i onda završim desnu stranu s desnom rukom.
sad se mladić crne brade vraća s prijateljem stršave kose i s njima je mlada plava djevojka.
crna brada je i nadalje naivčina: prodajem mu komadinu smeća narančasta psa s riječju »PAS« ispisanom sa strane.
stršeća kosa želi tri slike za koje ja tražim 70 dolara. on nema taj novac.
ja čuvam slike a on obećava da će mi poslati djevojku imenom Judy s halterima i visokim potpeticama. već joj je rekao o meni: »svjetski poznat pisac«, rekao je a ona je rekla: »oh ne!« i povukla haljinu preko glave. »to je ono što želim«, rekoh mu.
onda smo se pogađali oko uvjeta ja sam je najprije htio nasaditi a tek potom da mi ga popuši. »kako bi bilo najprije pušenje a nasađivanje poslije?« pitao je on. »to neće ići«, rekao sam ja. tako smo se pogodili: Judy će me posjetiti i ja ću joj nakon toga dati 3 slike. tako smo ponovno gdje smo bili: natrag u sustavu zamjene dobara, jedini način da tučeš inflaciju.
ipak, volio bih započeti Pokret za liberalizaciju muškaraca:
želim da žena meni dade 3 svoje slike nakon što sam je ljubio, a ako ne zna slikati može mi ostaviti par zlatnih naušnica ili možda odrezak uha na spomen onome koji je mogao.

Poslala mi je sliku, i piše da se još uvijek bavi pisanjem i da je istinski srećna. Odgovorio sam joj, “Drži se čvrsto mala, svet je lud.“

BOLESTAN
imao sam taj noćni posao i sjedio bih u postelji gledajući kroz prozor u kasna popodneva posljednje bi se sunce provlačilo u sobu kroz lišće i granje velikoga zelenog grma i kad bih se sjetio što me čeka vani, dohvatio bih telefon. činovnik je znao moj glas: »da, Bukowski, što je ovaj put?«
»samo zapišite nešto«, rekao bih mu, »obična prehlada, gripa, triper...« i ja bih spustio slušalicu. bilo je lijepo gledati kako se polako mrači slušati ljude kako se vraćaju kući parkiraju automobile, pale televizore proizvode kuhinjsku buku, govore.
onda bih ustao i pio tri ili četiri sata sam, onda se vratio u postelju i spavao.
i sljedeće noći u tvornici svatko bi izgledao vrlo malen i smežuran a ja bih ušetao unutra visok i blistav oči mirne i ravnodušne tajanstveno sigurne; muškarci nisu shvaćali i sve su me djevojke voljele, i poslovođa bi mi prišao da porazgovaramo o mom izostanku s radnog mjesta dok bih ja vadio cigaretu, zapalio je i slušao.

NIŠTA
kad sam radio na pošti radila je sa mnom mlada crnkinja
nešto je bilo krivo s njom
i
nešto je bilo krivo sa mnom
za vrijeme jednog objeda prišla mi je i rekla: »hajde, plati mi čašu.«
tako smo prešli preko ulice do Kineza
i
popili piće
i onda sam ja rekao: »hajde, plati mi čašu.«
i
ona je platila i onda smo opazili momka onesviještena u separeu u kutu i ona je rekla: »Isuse Kriste, pa to je Skinny Minny!«
Skinny Minny bio je visoki žuti nadglednik koji mi je zadavao mnogo problema
i bilo je čudno vidjeti ga tu
dovoljno humana da se tako naloče »sada ga ne mrzim tako mnogo«, rekao sam joj.
dovršili smo naša pića
i izišli
da se vratimo natrag na posao
»dođi ovuda«, rekla je ona
i odvela me stražnjim prolazom do žičane ograde gdje su bile naslagane neke prazne kartonske kutije
bilo je vrlo mračno i ona je privukla jednu kutiju sjela i
otkopčala moje hlače i počela me lizati i onda me uzela u svoja usta sišući
ja sam se grčevito uhvatio za žičanu ogradu »ISUSE, ISUSE, ISUSE! «
i svršio
ona me je zakopčala i mi smo othodali natrag na posao
i
zakasnili
***
nakon te noći nikad nismo ponovno
izišli
zajedno
možda me upotrijebila da izazove nekoga drugog momka
ali Skinny Minny nikad se više nije doimao tako lošim
ne znam
što je ta noć značila vjerojatno nije značila uopće
ništa
tek kad tražiš značenje dobiješ zbrku
oko mjesec poslije ona je rekla zbogom i napustila zaposlenje
to je imalo smisla.

LOŠA KRITIKA
godinama unatrag kad sam živio na aveniji DeLongpre tipkajući na onom prozoru sučelice nogostupu on me posjećivao sveučilišni profesor
on me posjećivao s pivom i ja bih popio većinu piva.
ne pamtim mnogo od razgovora ali pamtim da nisam bio vrlo uzbuđen njegovim posjetom. jednog me popodneva posjetio i ja sam imao gripu.
sreli smo se na vratima. »ne mogu vas primiti«, rekao sam mu.
onda sam uzeo od njega gajbu od šest piva koju je držao i zatvorio vrata ostavivši ga pred njima.
sad već mnogo godina poslije primam književne časopise na koje se ne pretplaćujem.
i u njima su prikazi tog profesora o antologijama u kojima sam zastupljen. profesor uvijek hvali mnoge, osudi nekolicinu, i kad dođe do mene on me jednostavno otpuhne sa stranice kao pepeo cigarete koji je pao na nju.
ja sam zaista imao gripu, znate. nije me ubila ali čini se da je uništila moju nadarenost.

Tvoja ljubav je kao Kuba sa bradom, kao zadah jeftinog ruma, tvoja ljubav je četrnaest mačaka koje se jure po mom mozgu; tvoja ljubav je partija tablića i pobožni ludaci koji prodaju pamflete na Prvoj istočnoj ulici; tvoja ljubav je rukom šivena u samotnom zatvoru; tvoja ljubav je potonuće brodova; torpedo sumnje; tvoja ljubav je vino i slikanje i Pikasova slika; tvoja ljubav je uspavani medved u podrumu Mulen Ruža; tvoja ljubav je skršen toranj pogođen Ajfelovim munjama, tvoja ljubav prelazi brda i doline i skida Ruse sa Meseca.
Zašto odlaziš sada?

VEČERNJAŠKOLA
u razredu pijanih vozača kamo nas je poslao odjel 63 dane su nam male žute olovke da nas se ispita da bi se vidjelo jesmo li slušali instruktora.
pitanja kao: najmanja kazna za drugu osudu zbog pijane vožnje jest:
a) 48 dana b ) 6 mjeseci c) 90 dana
postoji još 9 drugih pitanja. kad instruktor napusti prostoriju učenici započnu s pitanjima: »ej, što bih s pitanjem broj 5? teško pitanje!« »je li govorio o tome?«
»mislim da je 48 dana.« »jesi li siguran?« »ne, ali tako ću odgovoriti.« neka žena zaokružuje sva 3 odgovora na sva pitanja premda nam je rečeno da izaberemo jedan.
za vrijeme odmora siđem i popijem limenku piva pred prodavaonicom alkohola. gledam crnu kurvu na večernjoj šetnji.
zaustavlja se automobil. ona mu prilazi i razgovaraju. otvore se vrata. ona uđe i oni se odvezu.
ponovno u razredu učenici su se međusobno upoznali. nisu baš zanimljivo društvo pijanaca i bivših pijanaca. zamišljam ih kako sjede za barom
i sjećam se zašto sam započeo piti u samoći. nastava ponovno započinje. otkriva se da sam ja jedini koji je položio ispit sa 100 posto.
lijeno se opuštam u stolcu s tamnim naočalama na nosu. ja sam razredni intelektualac.

PLATONSKA
ona je željela platonsko popodne i ja rekoh: u redu ali što bismo mogli raditi?
i ona reče: volim razgovarati.
tako sam je odveo na konjske trke i mi smo razgovarali. imala je indijansku vrpcu oko glave i govorila o književnosti a ja sam govorio o konjima.
odlazila je na istok zemlje gdje će podučavati poeziju.
nakon utrka spomenula je da voli taj španjolski restoran, hrana je zaista bila dobra, i pošto sam dobio 65 dolara na utrkama također sam mislio da možemo.
dekor je bio španjolski hrana je bila meksička a čovjek je za glasovirom pjevao američke pjesme na engleskom, zaglušujuće.
naručili smo piće i večeru i ona je govorila visokim i punim glasom da bih je mogao čuti iznad pjevača i glasovira.
vikala je: zaista se unaprijed radujem podučavanju! željela sam raditi nešto slično još otkako su djeca odrasla! viknuo sam: ah ha! dobivao sam glavobolju.
vikala je: misliš li da se poezija može podučavati? viknuo sam: ne! vikala je: mislim da ja to mogu! viknuo sam: želiš Ii još jedno piće?
*** ponovno u mom stanu izvadio sam nešto votke i 7up.
jednog dana, vikala je, izdvojit ću se iz društva! bit ću sama i zaista napisati nešto!
još je vikala premda je čovjek za glasovirom bio daleko.
dok je davala razne svečane izjave motala se unaokolo, poluples s mnogo mahanja rukama. na trenutke se pomamno smijala i pljeskala po mojim nogama i štipala ih.
bogovi mi to neće zanijekati! vikala je.
otpratit ću te do automobila, rekao sam joj, ova je četvrt puna silovatelja. oh, hvala ti, rekla je.
nakon što je ušla u automobil i upalila motor nagnula se kroz prozor poljubila me u obraz. i odvezla se.
dakle, kao što govore: općenje nije sve. postoji i duša. vratio sam se u stan i započeo tražiti svoju.

BESPLATNA KAVA
bilo je na telefonu i on je rekao: gledaj, sad sam s Lisom, ne mogu to učiniti i ona je rekla: znam, razumijem, samo želim da dođeš i popiješ kavu sa mnom, nalazim se na Westernu udaljena samo blok, upravo sam stigla iz Ute, samo sam mislila da bismo popili kavu zbog starih vremena on je rekao: u redu onda je rekao Lisi: vraćam se za pet minuta -
ušao je u folks i odvezao se i ona je sjedila tamo u svom automobilu i on je ušao i ona je naručila dvije kave dok je čekala ispred Pioneer Chickena. zdravo, rekla je ona, zdravo, rekao je on.
znaš, rekla je ona, ti si jedini čovjek koji me može nasmijati. ti si zaista smiješan i to mi nedostaje. da, rekao je on. kako ide? upitala je ona. fino, rekao je on, zaista dobro.
poznaš Cala? upitala je ona. dobro, pokazalo se da je on prokleti homić. dovoljno je teško konkurirati drugim ženama, ja sam morala konkurirati muškarcima... mislim da sam živio s nekim lezbijkama, rekao je on, ali nisam siguran. zaista mi nedostaješ, rekla je ona. gledaj, rekao je on, morao bih krenuti natrag. razumijem, rekla je ona, onda se nagnula i poljubila ga.
doviđenja, rekao je on, i izišao iz njezina automobila i otišao do folksa i dok se odvozio ona je još sjedila u svom automobilu i on je mahnuo i ona je odmahnula...
bio je savršen dan u srpnju i on je otišao natrag k Lisi koja je sjedila uspravno ukočena u stolcu kao zaleđena za ponovno rađanje u boljem vremenu.

PRIČVRSTITE POJASEVE u neko doba
poznavao sam dvije stjuardese zrakoplovnih kompanija i čuo nekoliko priča iz mlaznih zrakoplova i ona koju pamtim odnosi se na čuvenog pjevača (on je bio veliki seks-simbol) kad je jednu od dvije stjuardese odveo u zahod i općio s njome, i svi su putnici to znali i onda je izišao van sjeo i počeo piti. opio se i govorio svima unaokolo da je stjuardesa bila »svinja«.
nastavljao je piti i nadalje govorio to ponovno i ponovno, da je ona bila »svinja«.
kako bilo, let je završio i on se iskrcao a stjuardesa je poslije otkrila da ima spolnu bolest.
to je to
u svemu tome osim da je jedna od tih stjuardesa koje sam poznavao koja je živjela u Long Beachu odselila i nestala a druga je sada u nekoj ludnici u Njemačkoj
i ja nikad nisam spavao ni sa jednom od njih i čuveni pjevač sad više nije čuven.

MALO SUNCA
kurve u All-American Burgeru sjede u zimskom vrtu smijući se u 2:30 popodne. završile su s jelom i dvije od njih piju kavu. treća pije kolu kroz slamku. kiše su prestale.
kiše su posvuda upropaštavale posao. ja čitam Herald-Examiner za stolom u kutu. sunce je na mojim leđima, osjeća se dobro. dvije djevojke (one što piju kavu) nose hlače; treća (ona što pije kolu kroz slamku) sučelice meni nosi kratku suknju. raširi noge i sunce dopire do ispod stola i ja mogu vidjeti njezine gaćice: svijetloplave su. okrenem stranicu novina ne vidim ništa okrenem ponovno prvu stranu: meteorolog kaže da je nova oluja na putu. ustanem i prođem pokraj njihova stola. one hihoću kao srednjoškolke. vani na nogostupu mršav smeđ oronuo pas s povijenim dugačkim nogama drhtavo podiže polovicu suhog peciva i pokušava ga žvakati pecivo visi s jedne strane njegovih usta dok ga pokušava smotati niz grlo.
nije bila osobito blaga zima.

POLICIJSKI ŽOHARI
taj naslov u hollywoodskim novinama kaže:
KURVE I SVODNICI VRAĆAJU SE KAO ŽOHARI.
molim vas, mislite li da svi ti ljudi imaju lijepu malu kuću izvan grada? mislite li da bi im bilo stalo do probijanja stražnjicom kad bi imali nešto? žohari? znate li što me podsjeća na žohare? : policajci što kruže posvuda, oni ne čuvaju ništa, oni samo traže da nešto upropaste, traže da nešto dokrajče. ne možeš više ući u kavanu a da ih 3 ili 4 ne srču kavu iz šalica nastojeći da se doimlju lijepima i macho. ti glupi natezatelji vlastitih matera još su sisali njihove dojke kad im je već bilo četiri godine.
gledaj, Fedra, rekao je on, hoćemo li još jednu čašu?
zašto ne. ali želim reći, rekla je ona, znaš li ti što ja radim?
da. znam također kamo ideš, rekao je on, hapsim tvoju kantu zbog pokušaja da na brzu ruku nešto zaradiš na tajnom agentu.
vas momke na televiziji prikazuju tako humanima, rekla je ona, ali vi niste ništa drugo nego društvo mentalno sifilitičnih kuraca!
izvukao ju je od stola, savio joj obje ruke na leđa i stavio lisice, onda ju je izveo odande, držeći joj ruke jako visoko, želeći da krikne od bola, naguravao ju je straga, pokušavajući da izbije jauk, uspio je samo da se ona spotakne stupajući na nogostup dok je tuđi svodnik uzeo njezinu ručnu torbicu sa sjedala i otišao u stražnji dio do muškog zahoda.

NEKE MOJE ČITATELJICE
svidjelo mi se izići iz one skupe kavane u Njemačkoj one kišovite noći neke od žena saznale su da sam bio tamo i dok sam izlazio van posve sit i pijan žene su mahale parolama i vikale na mene ali sve što sam razumio bilo je moje ime.
upitao sam njemačkog prijatelja što govore.
»one te mrze«, rekao mi je on, »one pripadaju Njemačkom pokretu za liberalizaciju žena...«
zastao sam i gledao ih, bile su lijepe i vikale, ja sam ih sve volio, smijao se, mahao im, slao poljupce.
onda su me prijatelj, nakladnik i moja djevojka ugurali u automobil; stroj se upalio, brisači na prednjem staklu započeše lamatati i dok smo se odvozili u kiši okrenuo sam se natrag gledao ih kako stoje na tom strašnom vremenu mašući parolama i šakama.
bilo je lijepo što me prepoznaju u zemlji mog rođenja, to je bilo ono najvažnije...
***
ponovno u hotelskoj sobi dok sam otvarao boce vina s prijateljima
one su mi nedostajale, te bijesne mokre strastvene žene noći.

DODAVANJE OD 60 METARA
većina ljudi ne uspijeva jako dobro i ja se obeshrabrim
njihovim postojanjem, takva uzaludnost: sva ta tijela, svi ti životi
što pogrešno funkcioniraju: slabi braniči, slabe konobarice, nesposobni perači automobila i nesposobni predsjednici, kukavički čuvari golova glupavi automehaničari napuhani porezni računovođe i tako dalje. ipak
od vremena na vrijeme
vidim osamljena izvođača koji obavlja nešto s naravnim savršenstvom to
može biti
konobarica u nekoj jeftinoj kavani ili treći rezervni branič
koji ustaje s klupe s 24 sekunde na satu i dovršava to pobjedonosno dodavanje od 60 metara.
što mi dopušta da vjerujem da je mogućnost čuda ovdje s nama gotovo svakoga dana
i sretan sam da mi od vremena na vrijeme neki treći rezervni branič pokaže istinitost tog vjerovanja bilo to u znanosti, umjetnosti, filozofiji, medicini, politici i/ili etc.
inače bih smjesta poskidao sva svjetla ovoga jebenog grada.

IZIGRAVANJE
postoje samo dva čovjeka s kojima zaista mogu biti u odnosu na ovom svijetu i jedan je na svojoj samrtničkoj postelji a drugi, dakle, njegova je žena upravo pobjegla od njega.
i ja sjedim ovdje tipkajući ove stvari pijan dok svatko drugi u susjedstvu spava izuzevši dva psa što laju na zvuk ovih tipki.
čudno, mislim, da su najbolji koje poznajem u nevolji dok su najgori zdravi, spokojni i uspješni; oni su također iznimno bešćutni i smatraju sebe mojim prijateljima.
ja nastavljam s tipkanjem ovih pijanih pjesama sjedeći u ovom stolcu pušeći previše cigareta i ne razumijem ništa i napokon ne želim razumjeti.
samo pijem i nabijam ove tipke da bih nagnao pse da odlaju noć u svitanje.

U SVEZI S DVADESETOM
moja je majka pokucala na moja podstanarska vrata
i ušla pogledala u ladice na komodi: »Henry, nemaš ni jedne čiste čarape? mijenjaš li svoje donje rublje?«
»Mama, ne želim da ovdje kopkaš unaokolo...«
»čujem da postoji žena koja dolazi u tvoju sobu kasno noću i pije s tobom, živi tu u hodniku.« »ona je sasvim u redu...«
»Henry, možeš dobiti strašnu bolest. « »daa...«
»razgovarala sam s tvojom kućevlasnicom, ona je ljubazna žena, kaže da ti mora da čitaš mnogo knjiga u krevetu jer kad zaspeš noću knjige padaju na pod, mogu se čuti u cijeloj kući, teške knjige, jedna u ponoć, druga u jedan izjutra, druga u dva izjutra, druga u četiri.«
nakon što je otišla odnio sam natrag knjige iz knjižnice vratio se u sobu i stavio prljave čarape i prljavo donje rublje i prljave košulje u kartonski kovčeg odvezao se tramvajem do središta grada ukrcao na autobus Trailwaysa u New Orleans
računajući da ću stići s deset dolara i neka sa mnom čine što žele. učinili su.

ZVIJEZDA
bio sam pijan i oni su me izvukli iz automobila stavili mi lisice i prisilili me da legnem dolje na cestu u kiši.
stajali su u
žutim kabanicama plavci iz 3 patrolna vozila.
voda je namakala moju odjeću. pogledavao sam na mjesec kroz kišne kapi, razmišljajući, evo me tu stara 62 godine i ponovno me zaštićuju od mene sama.
ranije te večeri prisustvovao sam premijeri filma koji je prikazivao život pijana pjesnika: mene.
to je dakle bio moj kritički prikaz njihova napora.

UVJETOVANOST
posvuda gore i dolje niz avenije ljudi žive s boli; spavaju u boli, bude se u boli;
čak su i zgrade u boli, mostovi
cvijeće je u boli i nema oduška bol sjedi bol pluta bol čeka bol jest.
ne pitaj zašto postoje pijanice ovisnici samoubojice
glazba je slaba i ljubav i scenarij:
ovaj stan sada dok ovo pišem
ili dok ovo čitate vaš stan sada.

BILJEŠKA ZA DEČKE U SOBI STRAGA
primam sve više i više šapirografiranih knjižica u pošti koje pišu suvremenici koji su me poznavali u dobrim starim vremenima.
ti suvremenici odreda su pisci i pišu o meni i čini se da pamte što sam rekao što sam učinio.
nešto od toga je pretjerano nešto od toga je šaljivo a najveći dio toga je u vlastitu korist -
gdje ja ispadam slabo ili besmisleno
ili štoviše ludo oni uvijek opisuju sebe kao mirne i pouzdane promatrače umjesto (u mnogo slučajeva) kao nedarovite dosadne ulagivače umišljene i spore male prdce što su bili. ne osjećam nikakvu gorčinu prema onome što oni pišu. riječ je samo o tome da sam ja već obavio bolji posao s tim izvanrednim predmetom
i sugerirao bih da se prebace na nekoga drugog čovjeka upravo onako kako su to učinile moje žene.

ČUDO JE NAJKRAĆE VRIJEME
znaš bilo je jako dobro bilo je bolje od svega
bilo je kao nešto što smo mogli podići držati gledati i onda se smijati tome.
bili smo na Mjesecu bili smo na prokletom Mjesecu, imali smo ga
bili smo u vrtu bili smo u beskrajnoj rupi
nikad takva mjesta kao ono
bilo je duboko
i
bilo je svijetlo
i
bilo je visoko
stiglo je tako blizu ludila smijali smo se tako snažno
tvoj smijeh
i
moj
pamtim kad su tvoje oči glasno rekle ljubav
sad dok se ovi zidovi tako tiho premeću.

MILJENICI
svijet pun sinova uspješnih ljudi na biciklima na hollywoodskoj rivijeri u 3:11 u utorak popodne.
to je ono zbog čega su neke vojske umrle da spase to je ono što mnoge od gospođa žude: te ispunjene odlomke nebića što se tuda vozaju ili se zaustavljaju da malo probrbljaju sjedeći i nadalje na biciklima blagi povjetarac dotiče bezizražajna lica.
ja to slabo razumijem osim da su možda vojske pobile krive ljude ali one to obično čine: one misle da su neprijatelji oni protiv kojih ih usmjeravaju umjesto oni koji ih usmjeravaju: očevi miljenika.

NEBESKI ZNAK
jastrebovi su došli u grad i obrušavaju se dolje i odnoseći golubove. psi i mačke se osvrću i bježe u zaklon dok pokretna sjena pada između njih i sunca.
i ja sam zabrinut stojim pod palminim lišćem i palim cigaretu.
gledam kako jastreb otmjeno jedri ponad telefonskih žica, lijepa je stvar taj jastreb iz ove daljine, i, naravno, podsjeća me na smrt a smrt je savršeno propisana ipak bacam cigaretu na tlo zgazim je, pogledam gore pticu:
»ti, kurvin sine...«
okrenem se otkoračam kroz vežu i u kuću u trenutku kad telefon zazvoni.

Najlepši zvuk koji sam ikad čuo bio je zvuk tvog ključa u vratima moga života.

Davno je to bilo kad smo poslednji put zapevali srećnu pesmu iz dubine grudi.

"Jednom ti se učini da si nekome sve, pa vidiš da nisi.
Poslije i kada vidiš da nekome jesi sve, strah te je da ti se samo učinilo."

KAKO SAM ZAPOČEO
trebalo mi je nekoliko desetljeća da shvatim zašto sam uvijek ja izabiran između 6 ili 7 kandidata za one nevažne poslove skladišnog radnika u onirn malim tvrtkarna uzduž zernlje. prvo, bio sam snažan što je značilo da mogu dignuti teške predmete.
drugo, bio sam ružan što je značilo da ne značim opasnost za tajnice.
treće, doimao sam se mentalno zaostalim što je značilo da sam preglup da bih ukrao.
da sam ja upravljao poslom i da mi je momak poput mene došao da zatraži posao smjesta bih mu ga dao.
što je zapravo način na koji sam ja u svakom slučaju završio u drugoj vrsti posla.

DRAGI TATA I MAMA
moj je otac volio Edgara Allana Poea a moja je majka voljela The Saturday Evening Post i ona je prva umrla svećenik je mahao tamjanovim dimom iznad njezina lijesa i moj ju je otac slijedio otprilike godinu poslije i u onom lijesu grimizna baršuna njegovo je lice bilo kao led obojen žuto
moj otac nikad nije volio ono što sam pisao: »ljudi ne žele čitati tu vrstu stvari.«
»da, Henry«, rekla je moja majka, »ljudi vole čitati stvari koje ih čine sretnima.«
oni su bili moji najraniji
književni kritičari
i
oboje su imali pravo.