Dečiji kutak

First topic message reminder :

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježic je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pricao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.

Adresa kratka, slova k’o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".

U pismu piše:
"Ježurka, brate,
sanjam te cesto
i mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara
guskinim perom. Divno li šara!
Dodji na rucak u moju logu,
požuri samo, ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom cekat cu na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"

Kad bi svi
ljudi na svijetu
baš kao sva,
djeca na svijetu
o kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili da:

Kad bi sva
djeca na svijetu
baš kao svi,
ljudi na svijetu
o kad bi sva
djeca na svijetu
odlučila da:

Da kažu svi
dosta je bilo
jer suza već
mnogo se lilo
na svijetu već
loše je bilo
sad dobro će bit.

Djeco, pustimo
šalu na stranu
skupljajmo stvari
i hranu
nekom je, nekom je
suviše
drugom treba baš to!

Kad bi svi
ljudi na svijetu
baš kao sva
djeca na svijetu
o kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili da:

Da kažu svi
dosta je bilo
jer suza već
mnogo se lilo
na svijetu već
loše je bilo
sad dobro će bit.

I ne bi tad
bilo ni rata
a tko je sam
damo mu brata
i sav bi strah
skinuli s vrata
jer
bio bi mir.

Djeco, mislimo na duge pruge
živimo malo za druge
živimo malo za treće
mora proći i zlo

Dva i dva
bit će šest
ko je spor
bit će vješt.

Bit će to
slučaj čest
svaki dan
dobra vijest.

Dva i dva (možda bi nam moglo)
bit će šest (ljeto koje stiže)
ko je spor (riješiti zauvijek)
ovu stvar (bit će vješt)

Kad bi svi
ljudi na svijetu
baš kao sva,
djeca na svijetu
o kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili da:

Djeco, pustimo
šalu na stranu
skupljajmo stvari
i hranu
nekom je suviše
nekom treba baš to!

Kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili
ruke da spletu
i zauvijek
priču da završe
i vrate nam san.

Kad bi svi
ljudi na svijetu
baš kao sva,
djeca na svijetu
o kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili da:

Kad bi svi
ljudi na svijetu
baš kao sva,
djeca na svijetu
o kad bi svi
ljudi na svijetu
odlučili da.

TIHA, TIHA PJESMA - Grigor Vitez

Tiho kos u grmu spava,
A još tiše raste trava.
Tiho tamni bor šumori,
A još tiše trešnja zori.
Tih je zeko ispod granja,
A još tiše bilje sanja.
Raznobojne snove sniva
Cvijeće, šuma, polja, njiva.
Svud su snovi razasuti:
Jaglac sanja san svoj žuti.
Modro sanja šumarica,
Ljubičasto - ljubičica,
Nebo plavo - potočnica,
Bijelu iskru - tratinčica,
A duboko sanja noć,
Ti još dublje... Laku noć!

DESANKA MAKSIMOVIĆ

KO JE VEĆI

Pače patki do članaka, patka koki do pazuha, koka petlu do grudnjaka, pet'o ćurki sve do uha, guska s guskom podjednaka, tele kravi do vimena, ždrebe konju do stremena, jagnjad ovci do srdaca, prase jagi sve do runa, a do njuške kuci maca, vrabac čvorku ispod kljuna, čvorak svraki do kolena, svraka vrani do povije, žabac bari do okreka, račić reci do kamena, do obale njivi reka, mravak cvrčku do gudala, cvrčak pužu do rogova, mišić maci do brkova, jela zvezdi do očiju, mesec suncu do plamena, dete majci do krioca, mama tati do ramena.

PAUKOVA LJULJAŠKA

Zaspala je malo paukova mama, on u šumu - klis! Ljuljašku istiha splete pa se njiha: uvis, uvis! Gledale ga ptice tako navrh žice, zastao im dah. Gledali ga mravi u zelenoj travi, pa ih bilo strah. Opazi ga cveće kako kroz zrak šeće, zaplaka uglas:
- Šta će, šta će biti ako prsnu niti, a paučić - tras!

"Lektira se djeci ne smije prezentirati kao posao, ili kao dužnost. trebala bi se ponuditi kao poklon."
Charles Scribner, Jr.

Baka i unuka





Baka: Hej, gde si pošla? Vidi, vidi, kako si se lepo obukla!

Unuka: Kako gde?! Pošla sam u školu, zar ne znaš?

Baka: Da, da, sad sam se setila.

Unuka: Jesi li ti, bako, išla u školu?

Baka: Naravno da sam išla.

Unuka: a, deda? I on je bio đak?

Baka: Jeste. Zajedno smo sedeli u klupi, a posle kad smo odrasli…(baka se nasmeši), pa znaš tu priču, pričala ti je mama.

Unuka: Znam, bako. Deda i ti ste se venčali i rodila se tetka Lela, ujak Danko i mama. bako, bako, a znaš li ti ko je prvi osnovao školu?

Baka: Znam, vidi ti nevaljalice, šta me pita! Sveti sava, pile babino, a znaš i ti i sva srpska deca. Znaš, kada sam ja bila mala, manja nego ti, trebalo je da recitujem na proslavi povodom dana Svetog Save.

Popeli su me na stolicu da bi me svi videli onda sam počela:

Dižite škole
Deca vas mole…

Pogledala sam i oko sebe videla mnogo naroda. Uplašila sam se i zaplakala:

Skinite me dole
Skinite me dole!

Unuka: Ih, bako, što si ti bila stidljiva! Čuj mene:

Deca žele, deca mole:
hoćemo lepe, velike škole!
Želimo znanje, znanje je moć,
znanje je svetlost, neznanje noć.

Iako smo deca mala, mi kličemo:
Sveti Savo, tebi hvala!

Medo
Autor: Snežana Crnogorčević

Jedan beli medo
na severnom polu
stalno zapomaže
u smrznutom molu.

Smrznuću se ljudi
ovde zima vreba,
šaljite mi bundicu
koja vam ne treba.

Toliko je hladno,
a ja hodam bos,
dajte neku kapicu
nazepšće mi nos.

Prodajte mi kaput,
džemper od „La koste“
ili me hitno šaljite
kenguru u goste.

Cvet
Autor: Snežana Crnogorčević

U travici mekoj
provirio cvet,
podigao glavicu
da osmotri svet.

Jutarnjom je rosom
oprao zubiće
i pozvao pčele
na čaj i sokiće.

A kada je video
materinu mazu,
samo joj je rekao:
„stavi me u vazu.“

KORNJAČA STEVA
Snežana Crnogorčević
Ima jedna kornjača
ime mu je Steva
U sumici zivi
I zimi rado sneva.

Pojesti bas voli
Sočnu šargarepu
Zelenu salatu i
Jabuku lepu.

I ako je spor
Odvažan je stvor.
Oklop mu je snažan
Pa se pravi vazan.

NAJMANJA PESMA
Miroslav Mika Antić
Evo najmanje pesme!
Manja je od zrna maka.
U njoj je jedan osmeh
i pismo za jednog dečaka.

Ako znaš ko ga šalje —
što da ti pričam dalje.
Ako ne znaš ko šalje
— šta te se tiče dalje.

ZALJUBLJENI PUŽ
Nataša Križanić
Imam svoju kućicu
hvalio se puž
Pitaću sad pužicu
da joj budem muž.

Hajde draga moja
daj mi srce svoje
kuću ćemo deliti
taman je za dvoje.

Šta je tebi pužiću
kuću imam svoju
dal’ su tebi dragi moj
sve koze na broju.

LJUBAVNA PESMA
Spasoje Labudović
Na ulici sretoh Anu,
a bio je kišni dan.
Pozdravih je,
upitah je:
– Pošto, Ana, kišobran?

– Skup je mnogo –
reče Ana.
– Pošto pola kišobrana?

Osmehom je lepa Ana
razvedrila pola neba:
– Za dvoje pod kišobranom –
ona reče – Ljubav treba.